Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7709/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JM, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 15. srpnja 2024., broj: Pp-3967/2023-6, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog JM kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni JM je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, okrivljeni JM proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. ZSPC-a za koji mu je na temelju citiranih propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni JM je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Okrivljenik ističe da je točno da je predmetne zgode upravljao vozilom ali nije znao da mu je na snazi zaštitna mjera. Znao je za prethodno počinjeni prekršaj ali kad mu je policijski službenik objašnjavao daljnji postupak nije mu rekao da ako odmah plati novčanu kaznu da na snagu stupa i zaštitna mjera, a on nije niti pročitao što mu je uručeno već je odmah platio kaznu misleći da time rješava sve obveze. Također ističe da je niskih primanja i da mu je vozačka dozvola neophodna za svakodnevne poslove. Okrivljenik nadalje navodi da s obzirom da je u kratkom vremenu utvrđeno počinjenje u biti istog prekršaja da je jasno da se radi o produljenom prekršaju.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članak 289. stavka 1. i 4. ZSPC-a, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
5.1. Naime, žalitelj je u obrani naveo da nije znao da je upravljao vozilom dok mu je na snazi bila zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije, jer nije na pravilan način o tome obaviješten, nije čitao što mu se uručilo na mjestu počinjenja prekršaja za koji je izrečena zaštitna mjera i mislio je da se plaćanjem kazne oslobodio svih obaveza. Također ističe da se radi o produljenom prekršaju jer je u kratkom vremenu utvrđeno počinjenje u biti istog prekršaja.
5.2. U konkretnom slučaju okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca zbog počinjenja prekršaja iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a, za koji je proglašen krivim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova RH. Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, broj: 211-07/22-1/13759 od 10. rujna 2022. Zaštitna mjera stupila je na snagu 29. rujna 2022. i trajala do 28. prosinca 2022.
5.3. U ovom predmetu okrivljeniku se stavlja na teret da je dana 19. studenog 2022. počinio djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a odnosno da je upravljao vozilom dok mu je na snazi bila zaštitna mjera izrečena zbog počinjenja gore navedenog prekršaja.
5.4. Dakle, sukladno navedenom jasno je da su promašene tvrdnje iz žalbe okrivljenika da se radi o produljenom prekršaju jer nije riječ o istim niti istovrsnim prekršajima koji s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.
6. Nadalje, okolnost da okrivljenik nije znao da mu je na snazi mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije ne isključuje odgovornost za djelo. Žalitelj je na pravilan način obaviješten o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019.
6.1. Žalitelj sada bez uspjeha upire da nije znao da mu teče izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da neznanje ne ispričava, dok je eventualne nejasnoće o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere bio dužan na pouzdan način razjasniti i utvrditi prije upravljanja osobnim automobilom u prometu na cesti, provjerom na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova RH u smislu članka 296. stavka 1. ZSPC-a ili na drugi relevantan način. Žaliteljevi navodi da nije znao da mu je na snazi zaštitna mjera nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je odluka temeljem koje je okrivljeniku izrečena mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca, prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU splitsko-dalmatinske, PP Omiš, broj: 211-07/22-1/13759 od 10. rujna 2022., postala pravomoćna i izvršna.
7. Zbog svega navedenog žalba okrivljenika nije osnovana. Okrivljenik je bio ili je trebao biti upoznat sa odredbama zakona koje propisuju kada na snagu stupa mjera zabrane upravljanja motornim vozilom jer neznanje ne ispričava, a u prekršajnom nalogu kojim mu je izrečena zaštitna mjera je izričito navedeno da se okrivljeniku izriče zaštitna mjera i na koji način ista postaje izvršna.
8. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma primjenom instituta ublažavanja novčane kazne, jer zakon propisuje za taj prekršaj novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.
8.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
9. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 1 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) dakle u minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
