REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-600/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marku Gracinu i Vatroslavu Šegi, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB- 82031999604, radi isplate nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025., u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice ĆŽ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika UŽ, diplomirane pravnice (generalna punomoć SU 198/23), 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužiteljici ĐŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 2.109,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom

- na iznos od 62,53 eur od 11. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 94,93 eur od 11. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 92,15 eur od 11. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 100,05 eur od 11. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 116,70 eur od 11. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 100,27 eur od 11. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 106,63 eur od 11. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 94,46 eur od 11. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 100,66 eur od 11. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 115,81 eur od 11. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 111,74 eur od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 127,45 eur od 11. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 115,92 eur od 11. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 117,59 eur od 11. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 144,06 eur od 11. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 147,64 eur od 11. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 123,29 eur od 11. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 111,95 eur od 11. ožujka 2021. do isplate i

- na iznos od 125,26 eur od 11. travnja 2021. do isplate.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanu u dosuđenom bruto iznosu od 2.109,08 eur.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužiteljici ĐŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 187,50 eur odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je dana 9. svibnja 2024. podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je od 2017. zaposlenica društva Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebački električni tramvaj. Također navodi da je Zagrebački holding d.o.o. 29. prosinca 2017. proveo statusnu promjenu, podjelu s osnivanjem novog društva tako da je došlo do izdvajanja Podružnice Zagrebački električni tramvaj iz društva Zagrebački holding d.o.o. te osnivanja zasebne pravne osobe, društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. na koje je prenesen dio poduzeća Zagrebačkog holdinga d.o.o. te su ugovori o radu radnika podružnice Zagrebački električni tramvaj s danom 1. siječnja 2018. preneseni na novoosnovano društvo, ovdje tuženika, stoga je od 1. siječnja 2018. njegova zaposlenica.

Nadalje navodi da je o provedenoj statusnoj promjeni Zagrebački holding d.o.o. uputio radnicima Obavijest od 29. prosinca 2017., kojom ih obavještava o prijenosu njihovih ugovora o radu na novog poslodavca i da se Kolektivni ugovor koji se primjenjivao na društvo Zagrebački holding d.o.o. sukladno odredbama Zakona o radu nastavlja primjenjivati na sve radnike novoosnovanog društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o.

Ističe kako je od ožujka 2017. zaposlena na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, šifra radnog mjesta ZS191, Tramvajski promet Dubrava, a zatim je 18. svibnja 2017. s tuženikom sklopila novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za isto radno mjesto. Također ističe da je 16. travnja 2021. sklopila novi Ugovor o radu na neodređeno za radno mjesto „Vozač tramvaja III“, šifra radnog mjesta ZS193, Tramvajski promet Dubrava. Naglašava da se u naravi radi o istom radnom mjestu te od kada je zasnovala radni odnos do danas, radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima, što je i vidljivo iz retroaktivne primjene zadnjeg ugovora, na način da je čl. 3. st. 2. Ugovora definirano kako će radnik na temelju istoga započeti sa radom dana 1. travnja 2021. bez obzira što je isti sklopljen 15. travnja 2021.

Nadalje navodi da je u skladu s odredbom čl. 5. Ugovora o radu sklopljenog 18. svibnja 2017. određeno kako će se joj se obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, a odredbom čl. 6. Ugovora o radu od 16. travnja 2021. određeno je kako će joj se isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40.

Ističe da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o., a koji su se do 31. prosinca 2019. primjenjivali na tuženika, određeno da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Također ističe da na istovjetan način osnovnu plaću člankom 67. regulira i Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019., koji se primjenjivao od 1. siječnja 2020.

Naglašava da od trenutka zasnivanja radnog odnosa za radno mjesto vozača tramvaja, pa do danas prometuje redovnim tramvajskim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Tramvajski promet Dubrava.

Također naglašava da je obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 u periodu od ožujka 2017., od početka rada na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, do 1. travnja 2021., kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač tramvaja III“, diskriminirana u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao, te ističe da joj se nakon sklapanja Ugovora o radu za radno mjesto „Vozač tramvaja III“ plaća također obračunava primjenom koeficijenta 2,40, iako su njezini radni zadaci bili nepromijenjeni.

Nadalje naglašava da je temeljem svih sklopljenih ugovora o radu obavljala u naravi isti posao slijedom čega joj se temeljem ranije sklopljenih ugovora o radu plaća neosnovano obračunavala primjenom koeficijenta 2,20, a drugim tuženikovim radnicima, koji su u naravi obavljali iste poslove kao ona, mjesečna plaća je već tada obračunavana primjenom koeficijenta 2,40, čime su u konačnici ostvarivali bitno višu osnovnu plaću od nje.

Navodi da je diskriminacijski učinak još jasniji ako se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radilo o radnom mjestu koje je organizirano kao rad u smjenama, pri čemu je nerijetko bio slučaj da nakon odrađene radne smjene pojedinog vozača zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti tramvaj na istoj relaciji do završetka svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pritom dobiva veću plaću od vozača kojeg je prethodno zamijenio jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20.

Ističe da je iz njezinih platnih lista, koje sastavlja poslodavac – tuženik, razvidno da se za radno mjesto vozača tramvaja na koje je bila raspoređena, ima primjenjivati koeficijent 2,40. Pojašnjava da je tuženik na svakoj njezinoj platnoj listi naznačio koeficijent za radno mjesto vozač tramvaja TP Dubrava 2,40, da bi zatim kao posebnu stavku iskazao korekciju koeficijenta za -0,20.

Također ističe kako je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti te da se odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u čl. 90. i čl. 91. Zakona o radu ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta.

Naglašava da unatoč tome što je Ugovorom o radu određeno da joj se plaća obračunava i isplaćuje po koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan, s obzirom na sve ranije navedeno, već tada obračunavati i isplaćivati joj plaću po koeficijentu 2,40 jer je u skladu s čl. 91. st. 1. Zakona o radu poslodavac dužan radnicima isplaćivati jednaku plaću za jednak rad i rad jednake vrijednosti dok je sukladno st. 5. istoga članka svaka odredba suprotna tome ništetna.

Također naglašava da se plaća, u skladu s Kolektivnim ugovorima te Ugovorima o radu, isplaćuje najkasnije do desetog dana u mjesecu za rad u prethodnom obračunskom razdoblju te stoga potražuje od tuženika razliku plaće za razdoblje od rujna 2019. do ožujka 2021.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 7. studenog 2024. tužiteljica predlaže da se naloži tuženiku da joj na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.109,08 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 11. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno, ističe da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, jer je prije podnošenja tužbe tužiteljica, ako je već smatrala da je njezino pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morala uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, što je propustila učiniti. S obzirom na navedeno predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbaci jer nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe.

Nadalje, ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neutemeljeni te da tužiteljica ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva.

Čini nespornim da je tužiteljica njegova radnica na radnom mjestu „Vozač tramvaja“ u Tramvajskom prometu Dubrava te da joj je u utuženom razdoblju, temeljem zaključenih Ugovora o radu, bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač tramvaja I“.

Pojašnjava da su sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11 – 2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., utvrđena slijedeća radna mjesta: Vozač tramvaja I – koeficijent složenosti poslova 2,20, Vozač tramvaja II – koeficijent složenosti poslova 2,30 i Vozač tramvaja III – koeficijent složenosti poslova 2,40.

Nadalje ističe da je navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljenog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11- 2,40. Također ističe da je navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu s čl. 70. KU iz 2019. i KU iz 2023. koji je trenutno na snazi, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,01 – 3,00. Naglašava da je plaća tužiteljice određena Ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom), a prema odredbi čl. 90. važećeg Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu te je sukladno navedenom izvršio svoju ugovornu obvezu. Navodi da je tužiteljica mogla odbiti ponudu ugovora o radu tj. ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljna ponuđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač tramvaja I“ za koje je zaključila Ugovor o radu.

Nadalje navodi da su tužiteljičini navodi kako je u neravnopravnom položaju i diskriminirana u odnosu na druge zaposlenike tuženika koji su zaposleni na istom radnom mjestu neutemeljeni i ničim dokazani, budući da su zaposlenici na navedenom radnom mjestu imali utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 i primali su plaću u skladu s navedenim koeficijentom.

Ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika, a tužiteljici su već u vrijeme sklapanja Ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće.

Zaključno ističe da su navodi tužiteljice da joj neosnovano vrši korekciju koeficijenta za 0,20 neistiniti jer ista prima plaću u skladu s koeficijentom radnog mjesta za koje je potpisala Ugovor o radu.

Ističe da su netočni navodi tužiteljice da su drugi vozači tramvaja kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40 obavljali isti rad s istim uvjetima kao i tužiteljica u utuženom razdoblju jer postoje razlike u radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju, obzirom da voze različite tramvajske linije.

Ističe da „ EŽ“ obavlja poslove mentora u okviru svog radnog mjesta, dok takav posao nije u opisu poslova radnog mjesta „ EŽ I“, a poslovi mentorstva su istaknuti kao jedna od razlika između poslova radnog mjesta „Vozač I“ i „Vozač III“ te takve poslove, između ostalog, mogu obavljati samo vozači na radnom mjestu „Vozač III“. Naglašava da se time želi ukazati na važnosti u razlici u znanju, vještinama i radnom iskustvu vozača pa se u skladu s tim daju i složeniji poslovi duže zaposlenim vozačima (zaposlenim na radnom mjestu „ EŽ III“) kao što je obavljanje mentorstva mladim novozaposlenim vozačima.

Naglašava da je razvrstao vozače u tri skupine (Vozač I, Vozač II i Vozač III) i za sva navedena radna mjesta je utvrdio da im pripada različit koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40), a iz Karte radnog mjesta za Vozača tramvaja I proizlazi da nije potrebno radno iskustvo, dok je za radno mjesto Vozača tramvaja III potrebno radno iskustvo od 2 godine i to na poslovima vozača tramvaja u ZET-u. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva, jer tužiteljica nije dokazala da bi upravo zatraženi iznosi predstavljali razliku plaće koju potražuje.

Ističe da tužiteljica nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na porez na dobit i prirez kao sastavni dio bruto plaće radnika, jer prema čl. 22. st. 3. važećeg Zakona o porezu na dohodak, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom navedenog, predlaže da sud tužbu odbaci, odnosno podredno donese presudu kojom će tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

4. Na ročištu održanom 21. siječnja 2025. tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u podatke iz sudskog registra za tuženika (str. 9-15 spisa), isplatne liste plaća tužiteljice za utuženi period (str. 17-26 spisa), izvadak iz Pravilnika o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz studenog 2016. (str. 27-30 spisa), izvadak iz Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u Trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. (str. 31- 34 spisa), obavijest svim radnicima podružnice ZET od 29. prosinca 2017. (str. 35 spisa), Dodatak V. Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. srpnja 2013. (str. 36-42 spisa), Ugovor o radu od 18. svibnja 2017. (str. 43-45 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. travnja 2021. (str. 46-48 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. (str. 49-89 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015. sa Prilogom 3. – Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova (str. 96- 105 i 106-112 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 8. veljače 2023. (str. 113-153 spisa), Kartu radnog mjesta Vozača tramvaja I i III (str. 166 i 167 spisa), tuženikov izračun potraživanja tužiteljice (str. 202 spisa) i drugu dokumentaciju (str. 175-196 i 207-231 spisa).

6. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (str. 233 spisa) i svjedoka IŽ (str. 232-233 spisa) i FŽ (str. 233 spisa)

7. Tužiteljica je na ročištu održanom 21. siječnja 2025. odustala od saslušanja preostalih predloženih svjedoka.

8. Na temelju tako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu u kojem tužiteljica traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće zbog primijenjenog manjeg koeficijenta složenosti poslova (2,20 umjesto 2,40) prilikom obračuna i isplate plaće za razdoblje od 01. rujna 2019. do 31. ožujka 2021.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica radnica tuženika i to na temelju Ugovora o radu od 18. svibnja 2017. na radnom mjestu vozač tramvaja I i koeficijentom složenosti poslova 2,20 kao i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. travnja 2021. na radnom mjestu vozač tramvaja III i koeficijentom složenosti poslova 2,40.

11. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata.

12. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

13. Prijedlog tuženika da sud odbaci tužbu jer mu se tužiteljica sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu (NN 93//14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) nije prije podnošenja tužbe obratila sa zahtjevom za zaštitu prava, sud je ocijenio neosnovanim.

Naime, odredbom čl. 133. st. 3. ZR-a propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

Kako se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju tužiteljice ne postoji njezina obveza prethodnog obraćanja poslodavcu prije utuženja te su navodi tuženika da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe i da tužbu treba odbaciti u cijelosti neosnovani.

14. Uvidom u Pravilnik o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz studenog 2016. sud je utvrdio da su sva radna mjesta razvrstana u deset grupa složenosti poslova, a kao vozač tramvaja tužiteljica je razvrstana u V grupu koja se odnosi na radnike koji imaju potrebna znanja i vještine u rukovanju strojevima, opremom i raznim alatima, a za koje je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova 2,11-2,40.

15. Odredbom čl. 70. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. propisano je da se sva radna mjesta razvrstavaju u deset grupa složenosti poslova i zadaća, s time da se radno mjesto vozača razvrstava u V. grupu složenosti za koju je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,11-2,40, a odredbom čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. od 31. prosinca 2019. kao i od 8. veljače 2023. propisano je da se sva radna mjesta na koja se primjenjuje Kolektivni ugovor razvrstavaju u četiri grupe složenosti sa koeficijentima i otežanim uvjetima rada, a sastavni su dio Kolektivnog ugovora, s time da se radno mjesto vozača razvrstava u II. grupu složenosti za koju je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,01- 3,00.

16. Iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015., Prilog 3., Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da su u grupi složenosti poslova V. navedeni Vozač tramvaja I s koeficijentom složenosti 2,20, Vozač tramvaja II s koeficijentom složenosti poslova 2,30 i Vozač tramvaja III s koeficijentom složenosti poslova 2,40, svi SSS, čime je od strane prednika tuženika određena različita visina plaće za vozače tramvaja.

17. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da kod tuženika radi 7 godina, te da cijelo vrijeme radi na radnom mjestu vozača tramvaja, s time da joj je koeficijent složenosti poslova u utuženom razdoblju bio 2,0. Nadalje navodi da je 16. travnja 2021. sklopila novi Ugovor o radu sa koeficijentom složenosti poslova 2,4. Ističe da joj se niti poslovi niti uvjeti rada nisu promijenili od dana sklapanja novog Ugovora o radu.

Također ističe da su s njom radili kolege, vozači tramvaja koji su u utuženom periodu imali viši koeficijent od njezinog, a radili su na istim poslovima i imali su iste uvjete rada. Pojašnjava da su svi vozili iste linije javnog gradskog prijevoza, radili su u smjenama, znali su se mijenjati za smjene i te su preuzimali smjene nakon što su završili sa svojom smjenom. Nije joj poznato da postoji Vozač tramvaja I, II i III te naglašava da svi vozači tramvaja obavljaju iste poslove i u istim uvjetima rada.

18. Iz iskaza svjedoka IŽ proizlazi da kod tuženika radi 18 godina i cijelo vrijeme radi na radnom mjestu vozača tramvaja, s time da je u utuženom periodu imala koeficijent 2,4. Navodi da tužiteljicu poznaje, te da ista također radi na radnom mjestu vozača tramvaja, s time da je u utuženom periodu imala koeficijent 2,2. Naglašava da nije postojala razlika u obavljanju poslova koje je ona obavljala u odnosu na poslove koje je obavljala tužiteljica kao što nije postojala razlika ni u njihovim uvjetima rada. Također naglašava da nije postojala nikakva razlika između obavljanja poslova radnog mjesta Vozača tramvaja I, II i III jer svi rade iste poslove i u istim uvjetima rada, voze linije javnog gradskog prijevoza, rade u smjenama, mijenjaju se za smjene, rade jedni iza drugih, odnosno preuzimaju smjenu.

19. Iz iskaza svjedoka FŽ proizlazi da kod tuženika radi 27 godina i da cijelo vrijeme radi na radnom mjestu vozačice tramvaja, s time da tužiteljicu poznaje kao radnu kolegicu i da ista radi također na radnom mjestu vozačice tramvaja. Također navodi da je tužiteljica u utuženom periodu imala koeficijent složenosti poslova koji je bio niži od njenog. Naglašava da nije postojala razlika u obavljanju njezinih poslova i poslova koje je obavljala tužiteljica kao što nije postojala razlika niti u njihovim uvjetima rada. Nadalje ističe da ne postoji razlika niti u poslovima niti u uvjetima rada između Vozača tramvaja I, II i III jer svi rade iste poslove i u istim uvjetima rada, dakle, rade u smjenama, voze linije javnog gradskog prijevoza, znaju se zamijeniti za smjenu i jedni od drugih preuzimaju smjenu.

20. Sud je iskaze tužiteljice i svjedoka IŽ i FŽ ocijenio istinitim, životnim i uvjerljivim budući su istovjetno iskazivale o poslovima koje obavljaju kao vozačice tramvaja i da ne postoji razlika između radnika tuženika na radnom mjestu Vozača tramvaja I, II i III, niti u poslovima koje obavljanju niti u njihovim uvjetima rada, budući svi vozači tramvaja rade u smjenama, voze linije javnog gradskog prijevoza te jedni od drugih preuzimaju smjene i nastavljaju voziti istu liniju .

21. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoji razlika u poslovima koje obavljaju Vozači tramvaja I, II i III te je sud zaključio da ne postoje objektivni i opravdani razlozi kojima bi se mogao opravdati različit koeficijent složenosti poslova za navedena radna mjesta, a posljedično tome i različita visina plaće.

22. Odredbom čl. 91.st.1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Navedenu odredbu, a koja se odnosi na jednakost plaće žena i muškaraca valja tumačiti ekstenzivno tako da se ne odnosi samo na osobe različitog spola nego na jednakost plaće svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta. Tu treba naglasiti da su sukladno čl. 91. st. 4. ZR-a ništetne odredbe Ugovora o radu koje je tužiteljica sklopila s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužiteljici na radnom mjestu Vozača tramvaja I utvrđen u visini od 2,20 umjesto u visini od 2,40 jer je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala isti posao u istim uvjetima kao i radnici tuženika na radnom mjestu Vozača tramvaja III, a koji su u navedenom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40.

23. Slijedom navedenog nisu odlučni navodi tuženika da su katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova utvrđena radna mjesta vozača tramvaja I, vozača tramvaja II i vozača tramvaja III, kao niti navodi tuženika da je kolektivnim ugovorima određen raspon koeficijenata složenosti poslova te da je tužiteljica unutar raspona koeficijenta predviđene grupe poslova. Nadalje nisu odlučni ni navodi tuženika da je razlika između Vozača tramvaja I, II i III u radnom iskustvu, vještinama i odgovornosti, budući isto ne proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedoka.

Tu također treba naglasiti da je tuženik na tužiteljičinim platnim listama navodio koeficijent složenosti poslova 2,40, ali je isti umanjivao za 0,20, iako Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika ne predviđa korekciju koeficijenta za 0,20. Po mišljenju ovog suda tuženik - poslodavac je postupio potpuno neosnovano kada je vršio korekciju koeficijenta složenosti poslova u utuženom razdoblju za tužiteljicu umanjujući joj koeficijent za 0,20.

Stoga je sud utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju iako je imala sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto „Vozač tramvaja I“ obavljala poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta „Vozač tramvaja III“.

24. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva tužiteljica je predložila provođenje financijskog vještačenja, a tuženik je predložio da sačini izračun razlike plaće tužiteljice za utuženi period sa čime se tužiteljica suglasila te je u skladu s dostavljenim izračunom uredila tužbeni zahtjev.

25. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća za utuženo razdoblje dosudio iznos od 2.109,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 11.- og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je odbio dio zahtjeva tužiteljice u dijelu u kojem traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 2.109,08 eur.

26. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 22. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20,138/20) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

29. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

30. Trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podneska od 18. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), troška sastava podneska od 7. studenog 2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4), troška pristupa na ročišta 15. listopada 2024. i 21. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1), a što ukupno iznosi 850,00 eur.

31. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 212,50 eur, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.062,50 eur, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 187,50 eur odbija kao neosnovan.

32. Naime, sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 7. studenog 2024. u zatraženom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika.

33. Sud je tužiteljici priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- tuženiku