Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-235/2020-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Renate Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku ĆD, dipl. iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja ĆD, dipl. iur., i punomoćnika tuženika Bojana Nikolića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica Osijek, nakon donošenja i objave dana 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 10.421,50 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama

- na iznos od 7.440,95 eura počevši od 8. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje a u slučaju promjene stope zatezne kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine po stopi od 5,50% godišnje a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja bana primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koje je na snazi na dan 1. srpnja,

- na iznos od 2.980,55 eura počevši od 22. studenog 2021. po stopi od 5,6% godišnje a u slučaju promjene stope zatezne kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine po stopi od 5,50% godišnje a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine osiguraniku MD za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. studenog 2020. u iznosu od 7.440,95 eura, a koji je stradao u prometnoj nesreći dana 20. ožujka 2003., kojom prilikom je zadobio teške tjelesne povrede, te mu je po tom osnovu tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu po osnovu povrede izvan rada osiguraniku MD rješenjem HZMO, PS Osijek, broj 146548, od 7. travnja 2006. počevši od 23. siječnja 2006. Prometnu nesreću prouzročio je ED, tako što je dana 20. ožujka 2003. upravljao osobnim automobilom Ford Mondeo reg. oznake i broja [registarska oznaka] u Osijeku, te je došavši do raskrižja Svačićeve i Opatijske ulice uzeo pravo prvenstva prolaza osobnom automobilu WV Golf reg. oznake i broja OS184-DO kojim je upravljao OD te je došlo do sudara dvaju vozila kojom prilikom je JD koji se nalazio u osobnom automobilu WV Golf reg. oznake [registarska oznaka] zadobio teške tjelesne povrede. ED proglašen je krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa presudom Općinskog suda u Osijeku K-387/2003. Tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine u punom iznosu za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. studenog 2020. u iznosu od 7.440,95 eura. Zahtjev za puni iznos mirovine počevši od 1. srpnja 2018. do 30. studenog 2020. tužitelj postavlja sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda RH Rev-1061/03 od 23. rujna 2024. kojom odlukom je isti zauzeo stajalište da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje već različito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu za koji je izvršena isplata. Sukladno odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju( NN 157/13 ) koji je vrijedio u momentu isplate invalidske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. studenog 2020. tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu bez obzira na utvrđen doprinos OD nastanku štetnog događaja u visini od 30% budući tuženik sukladno odredbi čl. 1076. Zakona o obveznim odnosima odgovara tužitelju kao solidarni dužnik za štetu u cijelosti. Osobno vozilo marke Ford Mondeo reg. oznake [registarska oznaka] u momentu štetnog događaja bilo je obvezno osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja] to je tuženik temeljem odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) odgovoran tužitelju u iznos 7.440,95 eura. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničkog troška.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao i isključivu krivnju svog osiguranika te da bi tuženik bio solidarno odgovora tužitelju jer tužitelj nije treća osoba. Tuženik priznaje činjenicu da se dana 20. ožujka 2003. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik smatra da kao osiguravatelj odgovara tužitelju sukladno stupnju krivnje svog osiguranika, a ne solidarno što proizlazi iz odredbe čl. 81. Zakona o osiguranju (NN 9/1994) koji propisuje kad pravna osoba koja obavlja poslove zdravstvenog, invalidskog ili mirovinskog osiguranja istakne odštetni zahtjev, društvo za osiguranje dužno je u okviru odgovornosti svojeg osiguranika platiti naknadu u visini troškova liječenja i drugih nužnih troškova koji su učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju, odnosno razmjerni iznos doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje. Razmjerni iznos doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje određuje se u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizičke osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Dakle, društvo za osiguranje je dužno mirovinskom osiguranju u okviru odgovornosti svojeg osiguranika platiti razmjerni iznos doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje. Tuženik osporava isključivu krivnju svog osiguranika tj. vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] za nastanak štetnog događaja a osporava i postojanje uzročno-posljedične veze između protupravne štetne radnje osiguranika tuženika i nastale štete. Tuženik predlaže da tužitelj učini nespornim navedene činjenice i da je krivnja osiguranika tuženika najviše 50% odnosno da obveza tuženika ne može biti veća od 50% nastale štete. Nadalje, tuženik ukazuje kako osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( NN 151/05, 36/09, 75/09- ZOOP) jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Postojanje i opseg obveze tuženika kao osiguratelja vozila na koje se ukazuje tužbom regulirana je odredbom čl. 27. ZOOP kojom odredbom se pored prava na regres regulira i pitanje opsega naknade štete zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog prema odgovornom osiguratelju. Pravilnom primjenom materijalnog prava čl. 27. ZOOP-a potrebno je utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti, obveza tuženika društva za osiguranje postoji samo ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu što se u predmetnom slučaju nije ispunilo. Tuženik navodi i da je predmetna tužba podnijeta nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i zbog zastare potraživanja. Smatra da tužitelj nije dostavio valjane dokaze da je svom osiguraniku izvršio plaćanje utuženih iznosa pa tuženik i iz tog razloga osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, pun. tužitelja je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih dokaza predloženih u tužbi i tijekom postupka, protiveći se svim navodima iz odgovora na tužbu, ističući da osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine njegovu osiguraniku ili obiteljske mirovine isplaćene članovima osiguranikove obitelji prema društvu za osiguranje ocjenjivat će se primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu štete isplaćene invalidske mirovine MD za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. studenog 2020., a tužbu je podnio 8. prosinca 2020., to nije protekao trogodišnji zastarni rok od dospjelosti svakog pojedinačnog davanja. Tužitelj smatra da tuženik neosnovano ističe da tužitelj nije dostavio dokaz o visini tužbenog zahtjeva budući je tužitelj uz tužbu dostavio obračun isplaćene invalidske mirovine sačinjen 7. prosinca 2020. koji obračun predstavlja javni ispravu i kao takva je valjan dokaz o visini isplaćene mirovine. Tužitelj je nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu svom osiguraniku MD i nakon 30. studenog 2020. stoga povisuje tužbeni zahtjev za iznos od 2.980,55 eura a koji se odnosi na isplaćenu invalidsku mirovinu za razdoblje od 01. prosinca 2020. do 31. listopada 2021.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u rješenje HZMO PS Osijek broj 146548 od 7. travnja 2006. o priznanju prava na invalidsku mirovinu, nalaz i mišljenje vještaka o radnoj sposobnosti osiguranika MD od 23. veljače 2006., mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 13. veljača 2006., obračun isplaćene invalidske mirovine sačinjen 7. prosinca 2020., izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine od 7. prosinca 2020., obračun isplaćene invalidske mirovine sačinjen 19. studenog 2021., ispis iz banke doznačenih mirovinskih primanja, sudsku praksu.

5. Među strankama nije sporno da se dana 20. ožujka 2003. dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio osiguranik tuženika ED i u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja JD. Iz nalaza i mišljenja vještaka o radnoj sposobnosti osiguranika MD od 23. veljače 2006. i mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju od 13. ožujka 2006. utvrđeno je da je JD u prometnoj nezgodi od 20. ožujka 2003. zadobio teške tjelesne ozlijede te je utvrđena opća nesposobnost za rad od 23. siječnja 2006. zbog ozlijede izvan rada. Uvidom u rješenje HZMO PS Osijek broj 146548 od 7. travnja 2006. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu na ozljedu izvan rada te mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 889,96 kn mjesečno počevši od 23. siječnja 2006. Iz obračuna isplaćene invalidske mirovine od 7. prosinca 2020. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja MD u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. studenog 2020. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 7.440,95 eura. Iz obračuna isplaćene invalidske mirovine od 19. studenog 2021. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja MD u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 31. listopada 2021. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 2.980,55 eura.

6. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i to stavkom 1., propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njegove obitelji. Stavkom 3. istog članka, propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima u mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Stavkom 5. istog članka propisano je da obvezu iz stavka 1. ovog članka prema Zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji određuje obvezno zdravstveno osiguranje.

7. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. istog članka, propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Člankom 164. stavka 1. istog zakona propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161., ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), sukladno stavku 5. za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovog članka, mjerodavne su odredbe ovog zakona.

8. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 115/2018), članak 161. stavak 2. mijenja se i glasi: "(2) Naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete na ostvarenje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu i starosnu mirovinu; 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja; 4. troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.".

9. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, PS Osijek, je rješenjem broj 146548 od 7. travnja 2006., počevši od 23. siječnja 2006. je svom osiguraniku MD priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka sposobnosti za rad, po osnovi povrede izvan rada koje je nastalo kao posljedica ozljede izvan rada, a prema obračunu isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. studenog 2020. u ukupnom iznosu od 7.440,95 eura, a što proizlazi iz obračuna isplaćene invalidske mirovine od 7. prosinca 2020. i prema obračunu isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 31. listopada 2021. u ukupnom iznosu od 2.980,55 eura što proizlazi iz obračuna isplaćene invalidske mirovine od 19. studenog 2021. i ispisa iz banke označenih mirovinskih primanja, a navedena isprava ima značenje javne isprave, sukladno članku 159. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09, 110/21) pa sud smatra neosnovanim navode tuženika da tužitelj nije dostavio dokaz da je izvršio isplatu iznosa invalidske mirovine u utuženom iznosu. Vrhovni sud RH, u odluci broj Rev-x 386/2018, je potvrdio da je sukladno odredbi članka 230. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, obračun isplaćene mirovine - javna isprava, budući ju je izdalo javno tijelo - pravna osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom.

10. U odnosu na prigovor zastare tuženika, isti je neosnovan. Odredbom čl. 234. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je da tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. prosinca 2020., a tužitelj potražuje naknadu štete isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. studenog 2020., utvrđeno je da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg roka zastare.

11. Sud smatra da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 51/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) budući je o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine je mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine odnosno u vrijeme nastanka štete za HZMO, tj. vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne u vrijeme nastanka štetnog događaja. Sukladno članku 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, društvo za osiguranje obvezno je Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom, u smislu stavka 1. ovog članka, smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno člana njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju prema odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obveza tuženika postojala bi samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te s obzirom da tužitelj nije predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine iznosa invalidske mirovine koja bi u konkretnom slučaju bila isplaćena u smislu čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, slijedom čega nije dokazao postojanje štete u utuženom iznosu, to je slijedom navedenog, a temeljem odredbi čl. 221. a ZPP-a odlučeno kao pod I/ izreke presude. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan pod I/izreke presude, odbiti kao neosnovan, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

13. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, obrazloženi podnesak od 29. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu od 18. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, što čini ukupno priznat trošak u iznosu od 750,00 eura, stoga odluka kao pod II/ izreke presude.

14. O naknadi troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu sud ne može odlučiti u ovoj fazi postupka, niti može odrediti je li tuženik u obvezi podmiriti pristojbu za odgovor na tužbu, budući je čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18, 51/23) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa kako postupak nije pravomoćno okončan nije nastala obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu.

U Osijeku, 28. veljače 2025.

S u d a c

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. tužitelju

2. pun. tuženika