Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-1895/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice LP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Damiru Brguljanu, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb OIB: 53056966535, zastupan po pun. iz OD Poldan i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. veljače 2025. godine u nazočnosti zam. pun. tužitelja Igora Šarunića, odvjetnika iz Rijeke i zam. pun. tuženika TP, odvjetničke vježbenice u OD Poldan i partneri, objavljene 27. veljače 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl.2.točka 1. Ugovor o kreditu br.628-50-4562691 od 04.12.2007. godine koji je ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Ćuzele posl.br. OV-750/08 zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze „promjenjiva, u skladu Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 349,16 EUR-a uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, te od 01.07.2011. godine do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, prema dospijeću i iznosima kako slijedi:

-na iznos od 12,21 EUR od 02.06.2008.g. do isplate,

-na iznos od 12,34 EUR od 30.06.2008.g. do isplate,

-na iznos od 12,10 EUR od 31.07.2008.g. do isplate,

-na iznos od 12,08 EUR od 01.09.2008.g. do isplate,

-na iznos od 12,19 EUR od 30.09.2008.g. do isplate,

-na iznos od 13,16 EUR od 31.10.2008.g. do isplate,

-na iznos od 12,47 EUR od 03.12.2008.g. do isplate,

-na iznos od 13,28 EUR od 31.12.2008.g. do isplate,

-na iznos od 13,38 EUR od 02.02.2009.g. do isplate,

-na iznos od 13,41 EUR od 06.03.2009.g. do isplate,

-na iznos od 13,22 EUR od 01.04.2009.g. do isplate,

-na iznos od 13,23 EUR od 04.05.2009.g. do isplate,

-na iznos od 12,95 EUR od 31.05.2009.g. do isplate,

-na iznos od 12,74 EUR od 06.07.2009.g. do isplate,

-na iznos od 12,77 EUR od 06.08.2009.g. do isplate,

-na iznos od 12,83 EUR od 07.09.2009.g. do isplate,

-na iznos od 12,79 EUR od 07.10.2009.g. do isplate,

-na iznos od 12,67 EUR od 06.11.2009.g. do isplate,

-na iznos od 12,81 EUR od 07.12.2009.g. do isplate,

-na iznos od 12,91 EUR od 08.01.2010.g. do isplate,

-na iznos od 13,09 EUR od 05.02.2010.g. do isplate,

-na iznos od 13,00 EUR od 23.03.2010.g. do isplate,

-na iznos od 13,25 EUR od 16.04.2010.g. do isplate,

-na iznos od 13,16 EUR od 15.05.2010.g. do isplate,

-na iznos od 13,23 EUR od 19.06.2010.g. do isplate,

-na iznos od 14,05 EUR od 12.07.2010.g. do isplate,

-na iznos od 13,84 EUR od 18.08.2010.g. do isplate.

III. Nalaže se tužiteljici LP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb OIB: 53056966535 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 747,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužiteljice povučena za iznos od 1.114,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi,da je s tuženikom zaključila ugovor o kreditu,da je ugovorena promjenljiva kamatna stopa i valutna klauzula u valuti CHF,da su takve odredbe utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu,potražuje preplaćeni iznos kamate za utuženi period,koji će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu,da je provedena konverzija u valutu Eur i da je tužiteljica obeštećena,ističe prigovor zastare tražbine.

3. U dokaznom postupku na okolnost utvrđenja osnovanosti činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor kreditu (list 9-13 spisa), uvid u ZK izvadak (list 14 spisa), uvid u otplatne planove (list 16-24 spisa), uvid u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 4. veljače 2019. (list 25-31 spisa), uvid u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 17. svibnja 2019. (list 32-36 spisa), uvid u Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 628-50-4562691 (list 56-60 spisa), uvid u obavijesti o promjenu kamatne stope s novim otplatnim planovima (list 61-82 spisa), uvid u Pravilnike o obračunu kamata i naknada (list 102-507 spisa), saslušana je svjedokinja CP (list 547 spisa), tužiteljica LP kao stranka (list 547-548 spisa), provedeno je financijsko vještačenje o stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. Dijana Tomljanović-Butković, sa zadaćom kao na listu 557-559 spisa, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka (list 560-577 spisa) u privitku je i tabelarni prikaz stanja duga, uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka, jer se očitovao na primjedbe tuženika (list 589-591 spisa), dok druge dokaze sud nije provodio jer ih parnične stranke nisu predložile.

3.1. Iz iskaza svjedokinje CP, u bitnome proizlazi, da je 2007. bila zaposlenik tuženika, ali na poslovima voditelja poslovnice i nije bila osobni bankar, stoga tužiteljicu ne poznaje i nema saznanja o predmetnom ugovoru, ali se sjeća da su se u to vrijeme emitirali krediti vezani za valutu CHF i vezani za valutu EUR, banka nije znala kako će se mijenjati kamatna stopa, znala je samo koliko iznosi kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, ako bi netko od klijenta pitao na koji način dolazi do promjene kamatnih stopa klijentu bi isto bilo objašnjeno, ali tek je Pravilnikom o obračunu naknade i kamata 2011. godine uvedena obaveza objašnjavanja načina kako se vrši obračun kamata i naknada, banka je sastavljala ugovore, a komitent banke nije imao pravo tražiti izmjenu kredita

3.2. Iz iskaza tužiteljice LP, u bitnome proizlazi, da je kredit podigla radi kupnje stana za stanovanje, u banci su joj kazali da je kredit koji je vezan za valutu CHF povoljniji u odnosu na kredit vezan za valutu EUR, stoga se odlučila za takav kredit, nije imala saznanja kako će se mijenjati kamatna stopa za vrijeme trajanja kredita koji je sklopljen na vremenski period od 15 godina, u početku joj je rata kredita iznosila 1.800,00 HRK, a narasla je na 2.800,00 HRK, zbog navedenog često je dolazila u zakašnjenje s plaćanjem pa je u konačnici odlučila konvertirati kredit, nije mogla utjecati niti na odredbe ugovora o konverziji, sva komunikacija s bankom vezano za konverziju išla je poštom, sjeća se da joj je prilikom konverzije glavnica bila veća nego prilikom zaključenja ugovora što je naknadno ispravljeno, konverziju je svejedno prihvatila jer joj je rata nakon izvršene konverzije bila manja.

3.3. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. ecc. Dijana Tomljanović-Butković, sud utvrđuje, da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 542,54 CHF, odnosno 349,16 EUR (tab. 3, st. 7 do 9) te se na temelju dokumentacije iz spisa o izračunu konverzije može tvrditi da su sve uplate tužiteljice uračunate u izračun preplate u konverziji.

3.4. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka sud utvrđuje, da je nalaz i mišljenje sačinio u potpunosti sukladno zadaći zadanoj od strane suda te u cijelosti ustraje pri danom nalazu ne ulazeći u primjedbe tuženika pravne prirode.

4. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio je tužitelj i sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 7. veljače 2025. (list 596-598 spisa), dok tuženik nije osporio matematički izračun nalaza vještaka, međutim drži, da se nalaz bazira na pogrešnoj premisi, kao da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa. Nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopune nalaza i mišljenja, prihvatio je i ovaj sud, jer je vještak postupio po zadaći suda u cijelosti, po stavu suda nalaz vještaka sačinjen je po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću.

4.1. Tuženik u podnesku od 7. veljače 2025. navodi, da je preciziranjem tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužiteljice od 6. veljače 2025., tužiteljica djelomično povukla tužbu za iznos od 1.114,32 EUR, kojem povlačenju se tuženik ne protivi, te potražuje parnični trošak za povučeni dio.

4.2. Tužiteljica po punomoćniku na ročištu 10. veljače 2025., očitovala se, da je neosnovan navod tuženika, da bi tužiteljica djelomično povukla tužbu, tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev sukladno sačinjenom nalazu i mišljenju vještaka.

4.3.Na ročištu 9.4.2024.,tužiteljica je uredila tužbu sukladno Zakonu o uvođenju Eura kao službene valute i potražuje iznos od 1.463,48 Eur-a,pa kako sada potražuje iznos od 349,16 Eur-a,kao u preciziranom tz.,od 6.2.2025.,kojem se tužena ne protivi,stoga se smatra da je tužba djelomično povučena kroz primjenu odredbe čl.193 st.2 ZPP-a.

5. Cijeneći provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, sud utvrđuje, da je tužiteljica dokazala osnovanost činjenica u tužbi i preciziranom tužbenom zahtjevu. Tužiteljica je ugovor zaključila kao potrošač, kroz primjenu odredbe čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) koja odredba normira, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni postao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je kredit podignut za osobne potrebe, za kupnju nekretnine za stanovanje, a što proizlazi i iz iskaza tužiteljice kao stranke, da je kredit podigla za kupnju nekretnine za stanovanje , da je u banci kredit vezan za valutu CHF ponuđen kao najpovoljniji. Sud vjeruje iskazu tužiteljice, jer je iskaz potkrijepljen naprijed cit. materijalnom dokumentacijom, tj. predmetnim ugovorom, Dodatkom Ugovoru i otplatnim planovima u koje je sud izvršio uvid, koji su se tijekom ugovornog odnosa mijenjali, jer se mijenjala kamatna stopa jednostranom odlukom banke, te se sukladno tome povećavala rata kredita, upravo kako je iskazivala tužiteljica, a što je utvrđeno i financijskim vještačenjem.

6. Sud dalje utvrđuje, da je tuženik sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljicom kao potrošačem u smislu čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i tečaja u mjesečnoj rati, jer, uvidom u ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da nije bila utvrđena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamate, pa je stoga tuženik na takav način tužiteljicu nametnuo ugovorne odredbe, unaprijed formulirane, što je dovelo u neravnopravan položaj tužiteljicu u odnosu na tuženika u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tako bez pravnog osnova, tuženik stekao veći novčani iznos za utuženi period , zbog povećanja kamatne stope, nego što je to bilo prvobitno ugovoreno, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U kolektivnom sporu je donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 pokrenula udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, te je pravomoćno utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7. Tužiteljica se u ovoj parnici osnovano poziva na utvrđenja u kolektivnom sporu, jer prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi i u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8. Neosnovan je prigovor tuženika, da tužiteljica ne bi imala pravni interes za vođenjem parnice, jer i Odlukom Vrhovnog suda Rev-2868/2018, odlučeno je, da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, nije u cijelosti podmiren dug, budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326 st. 2 ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Osim toga,tužiteljica se prilikom izračuna konverzije i sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru, nije odrekla prava potraživati preplatu, koja je posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi.

9. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik, jer temeljem čl. 241 ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci posl. br. Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanje parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dovodi do prekida zastare pozivom na odredbu čl. 241 ZOO-a, a zastarni rok individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ponovno u trenutku kada sudska odluka donesena u povodu te tužbe postane pravomoćna. Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7219/13 pravomoćna je 13. lipnja 2014., pa od toga dana teče zastara potraživanja za preplatu kamate, jer se primjenjuje opći zastarni rok prema čl.225 Zakona o obveznim odnosima(ZOO), koji propisuje, da tražbine zastarijevaju za pet godina ako nije određen drugi rok. Tužba u ovoj parnici podnesena je 10. lipnja. 2019., što je vidljivo iz prijamnog pečata suda, dakle u okviru zastarnog roka od 5 godina. Osim toga i prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

10. Sud je tužiteljici na tako dosuđene iznose, dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva.

11. Kako je nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 1.114,32 EUR, kojem povlačenju se tuženik ne protivi, stoga je sud temeljem odredbe čl. 193 st. 2 Zakona o parničnom postupku (ZPP), u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva riješio kao u izreci.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 stavak 2 i čl. 155 ZPP-a, to iz razloga, jer je svaka od stranaka djelomično uspjela u sporu. Tužiteljica je uspjela u sporu od 24% tuženog zahtjeva a tuženik od 76%.Prema troškovniku tužiteljice na listu 598 spisa, tužiteljica potražuje trošak od 1.350,00Eur-a, koji trošak bi bio opravdan,da je tužiteljica ostvarila u cijelosti uspjeh u sporu. Ali prema odredbi čl.154 st.2 ZPP-a,potrebno je od većeg postotka uspjeha oduzeti manji postotak i odmjeriti trošak stranci koja je uspjela u većem djelu,koji odgovaraju postotku ,koji je preostao nakon navedenog obračuna, pa je tuženiku dosuđen trošak prema 52% ostvarenog uspjeha,prema troškovniku na listu 616 spisa, za sve poduzete radnje po pun. odvjetniku u ukupnom iznosu od 747,50Eur-a.

13. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tuženiku na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

U Opatiji 27. veljače 2025.

SUDAC:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika