Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-31/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu I-tužitelja Republike Hrvatske zastupane po punomoćniku Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi; II-tužitelja Državne nekretnine društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: 79058504140, Planinska ulica 1, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, protiv tuženika IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Velimir Galić, odvjetniku u Požegi, radi isplate. 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da Republici Hrvatskoj na ime naknade za korištenje stana u [adresa], za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2019 plati iznos od ukupno 5.146,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 90,86 eura (za mjesec srpanj 2015.) teku od 23. srpnja 2015. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec kolovoz 2015.) teku od 19. rujna 2015. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec rujan 2015.) teku od 23. srpnja 2015. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec listopad 2015.) teku od 24. listopada 2015. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec studeni 2015.) teku od 19. studenog 2015. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec prosinac 2015.) teku od 18. prosinca 2015. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec siječanj 2016.) teku od 22. siječnja 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec veljaču 2016.) teku od 19. veljače 2016.. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec ožujak 2016.) teku od 19. ožujka 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec travanj 2016.) teku od 21 travnja 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec svibanj 2016.) teku od 19. svibnja 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec lipanj 2016.) teku od 20.lipnja 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec srpanj 2016.) teku od 22. srpnja 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec kolovoz 2016.) teku od 19. kolovoza 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec rujan 2016.) teku od 19. rujna 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec listopad 2016.) teku od 21. listopada 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec studeni 2016.) teku od 19. studenog 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec prosinac 2016.) teku od 22. prosinca 2016. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec siječanj 2017.) teku od 22. siječnja 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec veljaču 2017.) teku od 23. veljače 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec ožujak 2017.) teku od 23. ožujka 2017. pa do isplate, - 90,86 eura (za mjesec travanj 2017.) teku od 21 travnja 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec svibanj 2017.) teku od 21. svibnja 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec lipanj 2017.) teku od 22.lipnja 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec srpanj 2017.) teku od 29. srpnja 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec kolovoz 2017..) teku od 19. kolovoza 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec rujan 2017.) teku od 21. rujna 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec listopad 2017.) teku od 20. listopada 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec studeni 2017.) teku od 20. studenog 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec prosinac 2017.) teku od 21. prosinca 2017. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec siječanj 2018.) teku od 21. siječnja 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec veljaču 2018.) teku od 23. veljače 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec ožujak 2018.) teku od 22. ožujka 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec travanj 2018.) teku od 22 travnja 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec svibanj 2018.) teku od 28. svibnja 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec lipanj 2018.) teku od 24.lipnja 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec srpanj 2018.) teku od 22. srpnja 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec kolovoz 2018.) teku od 23. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec rujan 2018.) teku od 21. rujna 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec listopad 2018.) teku od 20. listopada 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec studeni 2018.) teku od 23. studenog 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec prosinac 2018.) teku od 21. prosinca 2018. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec siječanj 2019.) teku od 25. siječnja 2019. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec veljaču 2019.) teku od 22. veljače 2019. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec ožujak 2019.) teku od 21. ožujka 2019. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec travanj 2019.) teku od 20 travnja 2019. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec svibanj 2019.) teku od 20. svibnja 2019. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec lipanj 2019.) teku od 22.lipnja 2019. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec srpanj 2019.) teku od 20. srpnja 2019. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec kolovoza 2019.) teku od 23. kolovoza 2019. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec rujan 2019.) teku od 20. rujna 2019. pa do isplate,

- 90,86 eura (za mjesec listopad 2019.) teku od 18. listopada 2019. pa do isplate, po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena.

2. Nalaže se tuženom IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da drugotužitelju Državnim nekretninama d.o.o. na ime regresnog zahtjeva za plaćene režije za stan u [adresa], za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2019 plati iznos od ukupno 30,63 EUR.

3. Nalaže se tuženom IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužiteljima Republici Hrvatskoj i Državnim nekretninama d.o.o. namiri troškove ovog postupka."

II Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Republika Hrvatska podnijela je tužbu protiv tuženika IH radi isplate. U tužbi navodi da se tužiteljica Republika Hrvatska obratila dana 26. srpnja 2019. tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu članka 186. a Zakona o parničnom postupku. Tuženik IH koristio je stan u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalazi na adresi [adresa], površine 49,71 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] te nije plaćao najamninu, odnosno naknadu za korištenje stana u razdoblju od srpnja 2015. pa na dalje.

1.1. Stanom koji je predmetom ovoga postupka upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. temeljem ugovora o poslovno tehničkoj suradnji broj klasa 943- 01/14-01/38, koji je Republika Hrvatska zaključila s Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom. Državne nekretnine d.o.o. su tuženiku redovito dostavljale uplatnice radi plaćanja naknade za korištenje stana, a tuženik nije podmirio dugovanje niti za jedan mjesec. Slijedom navedenog, tužitelji Republika Hrvatska i Državne nekretnine d.o.o. predlažu sudu da makar zbog ogluhe ili izostanka, donese presudu kojom se nalaže tuženiku IH da Republici Hrvatskoj na ime naknade za korištenje stana u [adresa], za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2019. plati iznos od ukupno 38.773,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2. Tuženik IH u odgovoru na tužbu naveo je da je točno da je tužitelj stanovao u jednoj prostoriji kuće koja se nalazi u [adresa]. Iz historijata tužbe proizlazi da tužitelj potražuje za najamninu mjesečno iznos od 745,65 kuna, međutim, kako je tuženik živio samo u jednoj prostoriji te napuštene kuće, koja je u ruševnom stanju jasno je da najamnina ne može niti približno odgovarati zatraženom iznosu. Tuženik je izbjeglica iz BiH, kada je došao u Republiku Hrvatsku Grad Požega ga je pustio da uđe u tu napuštenu i ruševnu kuću na svoju vlastitu odgovornost. Naime, već u ranijim sudskim postupcima, u kojima je tuženik već tužen za isto, građevinski vještak je konstatirao da u toj kući ne postoje niti najminimalniji uvjeti za život, praktično tuženik tu živi na vlastitu odgovornost (krov u kući djelomično urušen, vodu je tuženik sam uveo, nema kanalizacije i sl.) pa je jasno da zatražena najamnina je višestruko pretjerana. Naime, tuženik pretpostavlja da tužitelji nemaju stvarnog saznanja u kakvom je stanju ta nekretnina (tj. da u njoj ne postoje uvjeti sa stanovanje i život) jer, da tužitelj imaju saznanja u kakvom je stanju ta nekretnina, sigurno ne bi podigli tužbu u tom pravcu i opsegu. Zbog iznesenog, predlaže se sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužiteljica Republika Hrvatska u podnesku od 9. rujna 2020. ističe da je visinu naknade za korištenje predmetnog stana utvrdila temeljem članka 3. Uredbe o uvjetima i mjerila za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine", broj: 40/1997

- dalje u tekstu Uredba) jer je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetni stan u vlasništvu tužiteljice kao i da za utuženo razdoblje za korištenje toga stana nije plaćao nikakvu naknadu niti najamninu. Iz svega dakle proizlazi kako tuženik utuženi dug koji nije u zastari nije platio, a bio je dužan platiti neovisno o činjenici što s državom nije sklopio ugovor o najmu. Tužiteljica konačno ističe da s obzirom na činjenice što s tuženikom nikad nije sklopila ugovor o najmu stana ima pravo od njega tražiti naknadu za korištenje tog stana po osnovi i pravilima o stjecanju bez osnove i to u visini utvrđenoj temeljem članka 3. gore navedene Uredbe. Tužiteljica ukazuje i na činjenicu da je pri utvrđivanju visine naknade za korištenje stana primijenila navedenu Uredbu imajući u vidu članak 1. Uredbe iz koje proizlazi da se navedenom Uredbom propisuju uvjeti i mjerila za utvrđivanje zaštićene najamnine koju plaćaju najmoprimci koji su to pravo stekli prema odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96), kao što je ovdje slučaj. Obzirom da je tuženik koristio stan u njenom vlasništvu bez naknade tužiteljica smatra kako ima pravo zahtijevati naknadu zbog korištenja tuđe stvari u naznačenoj visini jer je taj iznos najpovoljniji za tuženika. Korištenjem stana bez naknade tuženik se neosnovano obogatio za utuženi iznos, koji bi inače morao plaćati, pa je to korist koju je on u obvezi naknaditi. Naime, u slučaju kada netko koristi tuđu stvar u svoju korist, vlasnik u smislu odredbe čl. 1111. do 1120. Zakona o obveznim odnosima može zahtijevati, neovisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe. Kako je tuženik prema čl. 3. gore navedene Uredbe bio dužan plaćati naknadu za korištenje u mjesečnom iznosu od 745,65 kn, sveukupni utuženi iznos od 38.773,80 kn predstavlja korist koju je dužan naknaditi tužiteljici.

4. Sud je u prethodnom postupku koji se vodio pod br. P 445/2019 utvrdio da među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica predmetnog stana koji tuženik koristi bez pravnog osnova, ali sporna je visina naknade radi korištenja predmetnog stana i kvadratura stana koju tuženik koristi, te je nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu br. P 445/2019-10 od 3.svibnja 2022. kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za iznos od 19.500,00 kuna na ime stjecanja bez osnove za korištenje stana u [adresa] za razdoblje od 1.srpnja 2015. do 30. listopada 2019., odbio je tužiteljicu sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime stjecanja bez osnove za iznos od 19.273, 80 kuna, te usvojio tužbeni zahtjev tužitelja Državne nekretnine d.o.o., na ime regresnog zahtijeva za plaćene režije za stan u [adresa] za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2019. i naložio tuženiku da po ovoj osnovi plati iznos od ukupno 230,77 kuna.

4.1. Odlukom Županijskog suda u Varaždinu br. Gž 826/2022-3 od 8.studenog 2023. usvojene su žalbe tužiteljice Republike Hrvatske i tuženika, ukinuta je presuda ovoga suda br. P 445/2029 i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak i to u stadij prethodnog postupka.

4.2. Županijski sud u obrazloženju odluke navodi da prvostupanjski sud polazi od nesporne činjenice da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica predmetnog stana kojeg koristi tuženik bez pravnog osnova pa je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje opsega korištenja predmetnog stana po tuženiku i visinu naknade na koju bi tužiteljica imala pravo zbog činjenice bespravnog korištenja njezine nekretnine, a da je u ponovljeno postupku potrebno utvrditi stanje nekretnine koju tuženik koristi (ili je koristio obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je istu napustio zbog straha od potpunog urušavanja krovišta) i to kako u smislu utvrđenja da li se uopće radi o samostalnoj funkcionalnoj stambenoj cjelini u građevinskom smislu koja udovoljava pretpostavkama iz odredbe čl. 2. Zakona o najmu stanova i da li uopće ispunjava tzv. minimalne tehničke uvjete za stambeni prostor.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dopis od 26. srpnja 2019., izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak otvorenih stavaka na dan 13. lipnja 2019. i 31. listopada 2019., zapisnik o izvršenom očevidu od 24. travnja 2019., fotografije (stranica spisa 18-21), račune Državnih nekretnina broj 42586/1/1, br. 59682/1/1 i br. 17828/1/1, račune HEP Opskrbe za razdoblje 6/2018, 10/2018 i 1/2019, spis ovog suda poslovni broj Ps-2/2016 te vještačenje u navedenom predmetu po vještaku Anti Budimir od 6. rujna 2017. i zapisnik sa ročišta od 2. listopada 2017.te je saslušao tuženika osobno u svrhu dokazivanja.

6. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 7. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnine i to zgrade na adresi [adresa] u kojoj se u prizemlji iste nalazi stan u kojem je do lipnja 2021. stanovao tuženik IH. Tuženik ne osporava da je za korištenje stana na adresi [adresa] dobivao račune i da račune nije plaćao. Naknada za korištenje stanova u vlasništvu Republike Hrvatske nastala prije 1. travnja 2014. prihod su Centra za restrukturiranje i prodaju, a nakon toga datuma prihod su Državnih nekretnina d.o.o.

7.1. Iz izvatka otvorenih stavki Državnih nekretnina d.o.o. proizlazi da su tuženiku MH izdavani računi u mjesečnom iznosu od 745,65 kn za period od srpnja 2015. do listopada 2019. i za taj period tuženik je zadužen za ukupno iznos od 38.773,80 kuna.

7.2. Tužiteljica je podneskom od 26.2.2024. uredila tužbeni zahtjev na način da je iznose navedene u tužbi izrazila u eurima obzirom da je tijekom postupka došlo do promjene službene valute u Republici Hrvatskoj iz kuna u euro, tako da potražuje ukupan iznos od 5.146,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa ( pojedinačni iznos od 90,86 eura ) pa do isplate.

8. Sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva.

9.Tuženik smatra kako je najamnina određena previsoko čak i uz primjenu propisa iz navedene Uredbe budući da je zakonodavac prilikom donošenja Uredbe imao na umu stanove u kojima postoje barem minimalni uvjeti za život i stanovanje za razliku od predmetne nekretnine u kojoj je u već ranijim postupcima putem vještaka utvrđeno da u predmetnom stanu ne postoje ni najminimalniji uvjeti za život i stanovanje.

10. Imajući u vidu prigovor tuženika u pogledu visine najamnine, kvadrature koju koristi i kvalitete stambenog prostora sud je izvršio uvid u Zapisnik o izvršenom očevidu na terenu od dana 24. travnja 2019. koji je sastavio tužitelj Državne nekretnine d.o.o. putem ovlaštene osobe iz kojega zapisnika proizlazi kako na navedenoj adresi živi tuženik IH od 2012. godine, te da od ukupne površine stana tuženik koristi samo jednu sobu od 21 m² i kupaonicu od 4 m². Također utvrđeno je kako je čitava zgrada u lošem stanju. Navedeno je razvidno iz fotografija priloženih uz zapisnik (strana spisa 19-5 i 20-5).

11. Među naprijed navedenim strankama pred ovim sudom ranije se vodio parnični postupak poslovni broj Ps-2/2016 u kojem je postupku tužiteljica Republika Hrvatska od tuženika zahtijevala naknadu najamnine za prethodno razdoblje kao i iseljenje iz predmetnog stana u [adresa], te je za potrebe navedenog postupka provedeno građevinsko vještačenje. Tijekom ovog postupka tužiteljica se suglasila sa čitanjem nalaza i mišljenja građevinskog vještaka iz predmeta br. Ps-2/2016 te je isti nalaz i mišljenje prihvatila.

12. Sud je utvrdio iz navedenog vještačenja provedenog na okolnost vrijednosti ulaganja u uređenje stana kojeg je koristio tuženik na navedenoj nekretnini, danog po vještaku građevinske struke ĆH od 6.rujna 2017. te usmenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka danog na glavnoj raspravi, da predmetni stan u naravi spada u kategoriju nužnog smještaja, a ne stana kao građevinske vrijednosti. Stan je u staroj stambenoj zgradi koja je vrlo loše održavana i u derutnom stanju, a tako i ovaj stan koji koristi tuženik je dio zgrade koji je neracionalno organiziran i veći dio stana su hodnici koji su neiskorišteni. Stanarina je neprimjerena za uvjete na tržištu. Objekat nema priključenu kanalizaciju i vodovodne instalacije, a voda se dobiva od susjeda i te instalacije je tuženik sam radio.

13. Tuženik saslušan u svrhu dokazivanja iskazao je da se uselio u stan u [adresa] bez nekog ugovora, nekretninu je zatekao u jako lošem stanju, krov je prokišnjavao, nije bilo kupaonice, on je od hodnika napravio kupaonicu na način da je kupio školjku, sestra mu je dala tuš kabinu i paravan i instalirao je umivaonik, nije bilo vode uvedene u prostor pa je u početku koristio vodu od susjeda, a poslije se priključio na vodu od susjede na način da je kroz podrum je postavio cijev. Betonirao je u kupaonici pod, prije toga je bila zemlja. Nije bilo ulaznih vrata i nije bilo kanalizacije u stanu koji je koristio, pa je koristio septičku jamu. U sobi u kojoj je živio je imao kuhinju i tu je i spavao, dakle živio je u toj jednoj sobi površine 18 m2 i koristio kupaonicu, sve zajedno ukupne površine 22 m2. To nije bio prostor koji je prikladan za život ali nije imao izbora.

14.Tijekom postupka Republika Hrvatska je uredila pravnu kvalifikaciju tužbenog zahtjeva da se radi o stvarno pravnom zahtjevu temeljem čl. 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

15. Sud nalazi da se pravo tužiteljice na isplatu naknade za korištenje stana u njenom vlasništvu temelji na odredbi članka 165. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 93/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te nadoknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koju bi stvar dala da ih nije zanemario. 16. Međutim sud je cijenio i odredbu članka 2. stavak 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) prema kojoj se stanom smatra skup prostorija namijenjen za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.

17. Sud je temeljem iskaza tuženika utvrdio da je stanje cijelog objekta na adresi [adresa] loše, zgrada u kojoj se predmetni prostor nalazi je u derutnom stanju, tuženik je koristio jednu prostoriju i kupaonicu koji su bili u vrlo lošem stanju ukupne površine 22m2. Od komunalne infrastrukture bila je u taj prostor uvedena samo struja dok druge infrastrukture nije bilo, a taj prostor kojeg je nesporno tuženik koristio nema niti one najnužnije tehničke uvjete koji predstavljaju minimalni životni standard stanovanja. Tuženik je iskazao da je sam iz susjednog stana do kupaonice doveo vodu, a i sudski vještak je u spisu br. Ps-2/2016 potvrdio da objekat nema priključenu kanalizaciju i vodovodne instalacije, a voda se dobiva od susjeda i te instalacije je tuženik sam radio. Dakle, prostor u kojem je boravio IH nije imao osnovnu komunalnu infrastrukuturu i nije bio podoban za stanovanje. Iz Zapisnika o izvršenom očevidu od 24. travnja 2019. i fotografija koje su sastavni dio istog proizlazi da predmetni stan spada u kategoriju nužnog smještaja, jer se nalazi u staroj stambenoj zgradi koja je loše održavana i u derutnom stanju, a građevinski vještak u predmetu ovoga suda br. Ps-2/2016 utvrdio je da predmetni stan u naravi spada u kategoriju nužnog smještaja, a ne stana kao građevinske vrijednosti.

18. Dakle, temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužiteljica Republika Hrvatska korištenjem prostora na adresi [adresa] od strane tuženika kroz utuženo razdoblje nije trpjela nikakvu štetu jer je taj prostor nepodoban za stanovanje i sud nalazi da taj prostor tužiteljica Republika Hrvatska nije mogla davati u najam jer ne predstavlja stan u smislu odredbe članka 2. Zakona o najmu stanova.

18.1. Nadalje, temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da tuženik nije imao nikakvu korist kad je koristio prostor u vlasništvu tužiteljice jer je tuženik osoba koja je zbog svog lošeg imovinskog stanja i dobila na korištenje predmetnu nekretninu.

19. Obzirom na sve naprijed navedeno sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za plaćanje tužiteljici naknade za korištenje nekretnine tužiteljice iz članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i tuženik nije u obvezi platiti tužiteljici naknadu za korištenje stana pa je sud tužbeni zahtjev tužbe tužiteljice radi isplate naknade za korištenje nekretnine za period od srpnja 2015. do lipnja 2019. u iznosu od 5.146,17 eura odbio, a odbio je i zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, kao i nastavno regresni zahtjev Državnih nekretnina d.o.o. za plaćene režije za stan u ukupnom iznosu od 30,63 eura za isti period.

20. Sud je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka obzirom je tužiteljica izgubila u sporu a tuženik trošak nije tražio.

21. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 27. veljače 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Požegi

2. Odvjetnik Velimir Galić, Požega