Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-303/2023-7

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac, sudske savjetnice kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog OH, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi čl. 87. toč. 21. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2022. poslovni broj: K-1010/2019, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog OH i branitelja Arsena Stipinovića, odvjetnika iz [adresa] i državnog odvjetnika,

r i j e š i o  j e

I U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 20. prosinca 2022. poslovni broj K-1010/2019 Općinski sud u Rijeci je na temelju odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22) stavio izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci posl. br. K- 1010/2019 od 02. prosinca 2019., te je na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. ZKP/08 (ispravno je trebalo stajati čl. 453. toč. 3. ZKP/08) oslobodio od optužbe optuženog OH da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode- prijetnjom, opisanom u čl. 139. st. 2. u svezi čl. 87. toč. 21. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela- tjelesnom ozljedom, opisanom u odredbi čl.117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470 st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da Županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika proglasi krivim za optuženo kazneno djelo, odnosno podredno da ukine citiranu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3. Optuženi OH, zastupan po branitelju Arsenu Stipinoviću, odvjetniku iz [adresa] je podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da drugostupanjski sud nakon razmatranja žalbe ovlaštenog tužitelja žalbu odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu Općinskog suda u rijeci poslovni broj K-1010/2019 od 20. prosinca 2022.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu ZKP/08.) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-386/2023 od 21. prosinca 2023. vratio spis.

5. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegovog branitelja, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici su obaviješteni optuženik i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik, koji su pristupili sjednici vijeća.

6. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna jer je Županijski sud u Šibeniku, ispitujući u povodu te žalbe pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08, utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer se pobijana presuda ne može ispitati s obzirom na to da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su izneseni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

7. Naime, obrazlažući zbog čega nije našao dokazanim da bi optuženi počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11. u svezi čl. 87. toč. 21. KZ/11. i djelo nanošenja tjelesnih ozljeda iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11. prvostupanjski sud navodi da optuženik kategorički poriče počinjenje kaznenih djela, svjedoci obrane u bitnome potvrđuju obranu optuženika, dok oštećeni i njegova supruga navode suprotno pa s obzirom na takvu pravnu situaciju, a u nedostatku drugih dokaza koji bi nedvojbeno dokazivali da je upravo optuženik počinio inkriminirana djela, a provedenim dokazima ne postoji niti zatvoreni krug indicija koji bi doveo do zaključka o postojanju kako objektivnih tako i subjektivnih obilježja kaznenog djela prijetnje i nanošenja tjelesnih ozljeda na strani optuženika, cijeneći načelo „in dubio pro reo“ optuženika pa je temeljem čl. 453 toč.3.

ZKP/08 trebalo oslobodio od optužbe.

8. Već iz navedenog je vidljivo znatno proturječje u odnosu na razloge o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud prvo navodi da postoje dokazi koji govore u prilog optužbe, te dokazi koji govore u prilog obrane, a potom nastavno navodi kako "u nedostatku drugih dokaza koji bi nedvojbeno dokazivali da je upravo optuženik počinio inkriminirana djela, a provedenim dokazima ne postoji niti zatvoreni krug indicija koji bi doveli do zaključka o postojanju kako objektivnih tako i subjektivnih obilježja kaznenog djela prijetnje i nanošenja tjelesnih ozljeda na strani optuženika" pa cijeneći načelo „in dubio pro reo“ optuženika oslobađa od optužbe.

8.1. Prije svega pravno pravilo odnosno pravno logičko pomagalo in dubio pro reo se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika. Sumnja u smislu članka 3. ZKP/08. postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Ovdje o tome nije riječ. Prvostupanjski sud je imao na raspolaganju dokaze koji su upućivali na zaključak da je optuženik počinio djelo i dokaze koji su taj zaključak mogli relativizirati.

8.2. Pravilo in dubio pro reo nije dokazno pravilo. Ono podrazumijeva da sud u kaznenom postupku odlučuje presudom na način koji je povoljniji za optuženika, ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela. Međutim prvostupanjski sud očito pogrešno primjenjuje pravilo "in dubio pro reo" kao dokazno pravilo, jer kada u obrazloženju navodi da se proturječnost iskaza oštećenog i svjedokinje BH s jedne strane i optuženika i svjedoka obrane s druge strane se ničim nije mogla otkloniti, sud zapravo dvoji kako cijeniti pojedine dokaze.

9. Dakle, u ovakvoj pravnoj situaciji kada optuženik kategorički poriče počinjenje kaznenih djela, svjedoci obrane potvrđuju obranu optuženika, dok oštećeni i njegova supruga navode suprotno, dužnost je suda da svaki iskaz podvrgne temeljitoj analizi i ocjeni, i to ne samo s aspekta povezanosti pojedine osobe s postupkom koji se vodi i njene zainteresiranosti za ishod tog postupka, nego i analizirajući sadržajno takav iskaz i uspoređujući ga s ostalim iskazima i drugim dokazima u postupku. Prvostupanjski sud nije postupio na opisani način, ovdje je od strane prvostupanjskog suda izostala analiza i ocjena iskaza navedenih svjedoka, ignorirajući njihov sadržaj o tome što su pojedini svjedoci iskazali, ne iznoseći razloge za svoje zaključke, a oni koji su izneseni očito su manjkavi, nejasni i u proturječju.

10. Radi navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, presuda se nije mogla ispitati, to je povodom istaknute žalbe pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja. Uslijed takve odluke, žalba državnog odvjetnika je postala bespredmetna.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud izvesti sve već provedene dokaze, kao i nove ukoliko će ih naći opravdanim, te će iste valjano analizirati, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i međusobnom odnosu, posebnu pažnju posvećujući evaluaciji iskaza svih osoba a respektirajući sve što je u ovoj odluci navedeno, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će obrazložiti u skladu s odredbom čl. 459. st. 5. ZKP/08.

Šibenik, 27. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac