Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-166/2022-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ (nom. Š) Magličića iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović, Osijek, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, Zagreb, Visoka 15, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi naknade imovinske štete - izgubljene zarade, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice po zakonu tuženika Željke Papić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, uz javnu objavu dana 27. veljače 2025. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, Zagreb, Visoka 15, isplatiti tužitelju ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 49.854,61 (četrdesetdevettisućaosamstopedeset- četirieurašezdesetjedancent) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 663,61 eura od 16. ožujka 2018.

- na iznos od 983,82 eura od 16. travnja 2018.

- na iznos od 983,82 eura od 16. svibnja 2018.

- na iznos od 983,82 eura od 16. lipnja 2018.

- na iznos od 983,82 eura od 16. srpnja 2018.

- na iznos od 983,82 eura od 16. kolovoza 2018.

- na iznos od 983,82 eura od 16. rujna 2018.

- na iznos od 983,82 eura od 16. listopada 2018.

- na iznos od 983,82 eura od 16. studenog 2018.

- na iznos od 983,82 eura od 16. prosinca 2018.

- na iznos od 983,82 eura od 16. siječnja 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. veljače 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. ožujka 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. travnja 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. svibnja 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. lipnja 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. srpnja 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. kolovoza 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. rujna 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. listopada 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. studenog 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. prosinca 2019.

- na iznos od 983,82 eura od 16. siječnja 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. veljače 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. ožujka 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. travnja 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. svibnja 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. lipnja 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. srpnja 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. kolovoza 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. rujna 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. listopada 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. studenog 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. prosinca 2020.

- na iznos od 983,82 eura od 16. siječnja 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. veljače 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. ožujka 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. travnja 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. svibnja 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. lipnja 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. srpnja 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. kolovoza 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. rujna 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. listopada 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. studenog 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. prosinca 2021.

- na iznos od 983,82 eura od 16. siječnja 2022.

- na iznos od 983,82 eura od 16. veljače 2022.

- na iznos od 983,82 eura od 16. ožujka 2022.

- na iznos od 983,82 eura od 16. travnja 2022.

- na iznos od 983,82 eura od 16. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, Zagreb, Visoka 15, da tužitelju ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 9.526,20 eura (devettisuća- petstodvadesetšesteuradvadesetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 27. veljače 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 580,06 eura (petstoosamdeseteurašestcenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 28. rujna 2022. podno tužbu radi naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade – plaće, kojom nakon djelomičnog povlačenja iznosa od 580,06 eura potražuje ukupan iznos od 49.854,61 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. -og u mjesecu pa do isplate na svaki pojedini iznos plaće, počevši od ožujka 2018. pa zaključno do 16. svibnja 2022. kako je navedeno u izreci presude pod I. Tužbu obrazlaže navodeći da je preko 30 godina bio zaposlen u Autoslavoniji d.d. Osijek gdje je od 31. prosinca 2014. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme radio na radnom mjestu nadzornika/kontrolora tehničke ispravnosti vozila temeljem dopuštenja – licence broj 12/080 za nadzornika tehničke ispravnosti vozila izdanog od strane Ministarstva unutarnjih poslova, a koji je Ugovor o radu izvanredno otkazan dana 09. veljače 2018. s razlogom osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa utvrđene rješenjem MUP-a, Ravnateljstva policije od 23. siječnja 2018. zbog nestručnog obavljanja poslova tužiteljevog radnog mjesta te mu je oduzeto dopuštenje (licenca) za obavljanje tehničkih pregleda vozila na vrijeme od tri mjeseca jer da je postupao protivno čl. 270. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je nestručno obavljao poslove tehničkog pregleda i registracije vozila u razdoblju od 36 mjeseci tako što je na redovnim tehničkim pregledima ovjerio tehničke ispravnosti dva osobna vozila registarske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka], za koja su naknadnim izvanrednim pregledima utvrđene tehničke neispravnosti, zbog čega je Policijska uprava osječko-baranjska, Postaja prometne policije Osijek, protiv njega dana 21. veljače 2018. izdala obvezni prekršajni nalog u odnosu na vozilo registarske oznake [registarska oznaka]. Međutim, u prekršajnom postupku je prometno-tehničkim vještačenjem utvrđeno da su sve tehničke neispravnosti utvrđene izvanrednim tehničkim pregledom na vozilu mogle nastati nakon redovnog tehničkog pregleda s obzirom na protek vremena i broj prijeđenih kilometara do izvanrednog tehničkog pregleda, radi čega je presudom Prekršajnog suda u Osijeku broj Pp 7 P-838/18-16 od 28. svibnja 2018. oslobođen optužbe da bi počinio navedeni prekršaj. Dana 23. veljače 2018. tužbom je pokrenuo upravni spor protiv Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije radi poništenja rješenja od 23. siječnja 2018. kojim mu je oduzeto dopuštenje (licenca) za obavljanje poslova nadzornika tehničke ispravnosti vozila, te je u upravnom postupku navedeno rješenje poništeno i predmet vraćen MUP-u na ponovni postupak. U tom ponovljenom postupku od strane MUP-a, Ravnateljstva policije ponovno mu oduzimaju dopuštenje (licencu) rješenjem od 09. listopada 2018., zbog čega je ponovno pokrenuo upravni spor radi poništenja i tog rješenja povodom čega je Upravni sud u Osijeku poništio i to rješenje i vratio predmet na ponovni postupak. U trećem ponovljenom postupku MUP, Ravnateljstvo policije, rješenjem od 12. srpnja 2019. ponovo mu oduzima dopuštenje (licencu), te je ponovno pokrenuo upravni spor radi poništenja navedenog rješenja i koje je poništeno presudom Upravnog suda u Osijeku broj 7 Usl-908/2019-7 od 22. listopada 2019. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-5222/19- 2 od 19. veljače 2020. i čime je predmet konačno riješen. Navedenom pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, ponovno ignoriralo predmetni vještački nalaz i mišljenje i bez dokaza paušalno utvrdilo da je on "nedvojbeno" nestručno obavljao poslove tehničkih pregleda vozila, suprotno propisima o tehničkim pregledima vozila u kojem obrazloženju presude se navodi da sukladno čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti te da MUP, Ravnateljstvo policije, ponovno nije donio rješenje valjano provodeći dokaze, niti je postupio po uputama iz prethodno navedenih presuda Upravnog suda i nije valjano obrazložio na koji je način u odnosu na postojeći nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet, procjenu i tehniku motornih vozila i strojarstvo utvrdio da on tehnički pregled predmetnog vozila obavljen dana 07. listopada 2017. nije obavio stručno niti u skladu s propisima, a niti osporavano rješenje sadrži razloge za zaključak da je tehnički pregled obavljen nestručno i protivno propisima, iako je na tuženiku bio teret dokazivanja o postojanju nepravilnosti.

2. Tužitelj nadalje navodi da je zbog ovakvog postupanja MUP-a, Ravnateljstva policije, pretrpio materijalnu štetu u vidu izgubljene zarade (plaće) jer mu je poslodavac Autoslavonija d.d. Osijek dana 09. veljače 2018. izvanredno otkazala Ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa koje su "pravomoćno" utvrđene rješenjem MUP-a, Ravnateljstva policije od 23. siječnja 2018. kojim mu je oduzeto dopuštenje (licenca) za obavljanje poslova nadzornika tehničke ispravnosti vozila. Navodi da je pokrenuo radni spor protiv poslodavca radi proglašenja Odluke o izvanrednom otkazu nedopuštenom i nezakonitom, koji se vodio pred ovom sudom pod brojem Pr-1168/2021 i u kojem je pravomoćno odbijen njegov tužbeni zahtjev jer je utvrđeno da poslodavac nije imao ovlasti preispitivati pravilnost rješenja MUP-a, Ravnateljstva policije o oduzimanju licence već je bio dužan isključivo postupati po tom rješenju u trenutku njegova donošenja, budući gubitak licence dovodi do otkazivanja ugovora o radu. Isto je tako utvrđeno da nije mogao biti raspoređen na radno mjesto automehaničara za koje ima odgovarajuću stručnu spremu jer u sklopu poslodavca nije postojala automehaničarska radnja niti drugo odgovarajuće radno mjesto na koje bi ga mogao poslodavac rasporediti. Kako je MUP, Ravnateljstvo policije postupalo nepravilno, nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i povrijedilo pravila postupka, a što je dovelo i do nepravilne primjene zakona i oduzimanja licence na njegovu štetu, te je on ostao bez posla, nakon čega se kao nezaposlena osoba nije mogao niti prijaviti na Hrvatski zavod za zapošljavanje jer mu je ugovor o radu izvanredno otkazan zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i zbog čega sukladno čl. 48. st. 1. t.5. Zakona o tržištu rada, nije imao pravo na novčanu naknadu za nezaposlene. Napominje da je MUP proveo upravni postupak na zakonit način, on ne bi ostao bez licence i ne bi izgubio posao na radnom mjestu nadzornika/kontrolora tehničke ispravnosti vozila, a koji gubitak licence i posla mu je financijski teško pao jer je oženjen i otac dvoje djece koja se redovito školuju i koje uzdržava, a u vrijeme otkaza njegova supruga je bila na bolovanju. Nakon gubitka posla uporno je tražio novi posao, slao više otvorenih zamolbi za posao, ali bezuspješno jer auto servisi kod kojih je posao tražio obrt [obrt] – elektro i obrt [obrt], vl. GŽ, nisu imali upražnjenog mjesta niti su tražili radnika pa je ostao bez ikakvih primanja. Navodi da je zbog postupanja MUP-a, Ravnateljstva policije, kao središnjeg tijela državne uprave pretrpio imovinsku štetu u vidu izmakle koristi – plaće koju je mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari da je nastavio raditi i da mu nije oduzeto dopuštenje (licenca). Stoga temeljem odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima i čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, potražuje od tuženika naknadu imovinske štete u vidu izmakle koristi – prosječne mjesečne bruto I plaće koju bi ostvario kod poslodavca Autoslavonija d.d. da je nastavio raditi u razdoblju od veljače 2018. do travnja 2022. Smatra da je Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave koji se temelji na načelu uzročnosti (causa), a ne na načelu krivnje (culpa) i temeljem kojih se nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje i povreda pravila postupka koja su dovela da nepravilne primjene zakona na štetu tužitelja smatraju nezakonitim i nepravilnim radom državnih tijela u smislu odredbe čl. 14. navedenog Zakona. Tijekom postupka navodi da prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju nije postupilo po uputi Upravnog suda već su donesena rješenja posljedica proizvoljnog postupanja i samovoljne primjene materijalnog prava, jer su u postupku nadzora i oduzimanja licence napravljeni brojni propusti, a MUP je potpuno ignorirao nalaz i mišljenje sudskog vještaka, pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Osijeku od 28. svibnja 2018. te je ignorirao u cijelosti upute iz presude Upravnog suda u Osijeku. Zbog navedenih propusta njemu je oduzeta licenca za rad, poslodavac mu je izvanredno otkazao ugovor o radu i nastala mu je imovinska šteta u vidu izmakle koristi – prosječne mjesečne bruto I. plaće koju bi ostvario da je nastavio raditi. Smatra da upornost MUP-a, Ravnateljstva policije u oglušivanju na presude upravnog suda u Osijeku upravo predstavljaju volju da mu se nanese šteta.

3. U odgovoru na tužbu zastupnik po zakonu tužene se protivi osnovanosti tužbe dok je tijekom postupka na ročištu za glavnu raspravu od 23. siječnja 2025. godine izjavio da ne osporava numerički izračun potraživanja tužitelja na ime izgubljene zarade- plaće kako je konačno postavljen tužbeni zahtjev. Navodi da u smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave za nezakonit rad tijela državne uprave, kao postupanje suprotno zakonu ili drugom propisu ili propuštanju primjene zakona ili nekog propisa, za što bi bila odgovorna Republika Hrvatska, je potrebno da odgovorna osoba u tijelu državne uprave ima volju ili bar pristaje da se takvim postupanjem nanese nekome šteta, a kod te osnove odlučno je utvrditi postojanje voljnih elemenata kao kvalificiranih oblika krivnje (grupa nepažnja ili namjera). Navodi da se nepravilan rad manifestira kao činjenje ili nečinjenje protivno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, a s voljom ili pristankom da se time oštete prava ili interesi trećega. Smatra da u ovom slučaju ne postoji odštetna odgovornost tuženika jer nedostaju pretpostavke odštetne odgovornosti, a to su štetna radnja, protupravnost i uzročna veza sa nastankom štete, a unatoč tome što je upravni postupak okončan u korist tužitelja, tuženik nije odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog otkaza ugovora o radu jer je isti otkazan izvanrednim otkazom zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa – nestručnog obavljanja poslova tehničkog pregleda i registracije vozila, suprotno propisima o tehničkim pregledima i registraciji vozila i ponavljanju nepravilnosti u radu u razdoblju od 36 mjeseci. Pa stoga smatra da do otkaza Ugovora o radu tužitelju nije došlo zbog spornog rješenja tuženika, nego činjenice što je tužitelj ponovio nepravilnosti u radu u dugotrajnom vremenskom razdoblju.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze koje su stranke predložile te je saslušao tužitelja i svjedoke CŽ i PŽ, priklopio i izvršio uvid u predmet ovoga suda broj Pr-1168/2021, pročitao i izvršio uvid u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije od 23. siječnja 2018., 09. listopada 2018. i 12. srpnja 2019., presudu Prekršajnog suda u Osijeku broj Pp 7 P- 838/18-16 od 21. veljače 2018., nalaz, mišljenje i zaključak vještaka Moto ing za vještačenje i procjenu šteta od 02.05.2018., presudu Upravnog suda u Osijeku broj 4 Usl-160/18-7 od 06. lipnja 2018., presudu Upravnog suda u Osijeku broj 4 Usl- 1430/2018-6 od 20. veljače 2019., presudu Upravnog suda u Osijeku broj 4 Usl- 908/2019-7 od 22. listopada 2019., presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-5222/19-2 od 19. veljače 2020., Izvanredni otkaz ugovora o radu, presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1168/2021-18 od 16. studenog 2021., presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-77/2022-2 od 26. siječnja 2022., te obračune isplaćene plaće za tužitelja za mjesec listopad do prosinac 2017. godine.

5. Na okolnost da je tužitelj puno puta bio upozoren na nepravilnosti u vršenju svoga rada kod poslodavca zbog čega je i dobio izvanredni otkaz ugovora o radu, tuženik je predložio da se izvede dokaz saslušanje svjedoka SŽ - direktora poslodavca tužitelja, međutim tuženik je odustao od tog dokaznog prijedloga na ročištu za glavnu raspravu od dana 12. listopada 2023., a na navedenu okolnost nije predlagao druge dokaze.

6. Tužitelj je odustao od dokaza za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja visine izgubljene zarade tužitelja, jer je tužena učinila nespornim numerički izračun tužitelja na ime potraživanja izgubljene zarade – plaće, na temelju priložene tri obračunske liste plaće iz kojih je vidljiv bruto I. iznos plaće (bez uračunatih poreza i doprinosa na neto plaću), koji tužitelj potražuje za svaki mjesec kako je navedeno pod I. izreke presude.

7. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

8. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženik zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave na ime imovinske štete – izgubljene zarada (plaće) isplati iznos od 49.854,61 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na mjesečni iznos plaće u bruto I. iznosu (bez poreza i doprinosa na neto plaću) pa do isplate, počevši od plaće za veljaču 2018. pa do travnja 2022.

10. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen u Autoslavoniji d.d. Osijek od 1988. godine gdje je od 31. prosinca 2014. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme radio na radnom mjestu nadzornika/kontrolora tehničke ispravnosti vozila temeljem dopuštenja – licence broj 12/080 za nadzornika tehničke ispravnosti vozila izdanog od strane Ministarstva unutarnjih poslova,

- da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije od 23. siječnja 2018. tužitelju oduzeto dopuštenje (licenca) broj 12/080 za obavljanje poslova nadzornika tehničke ispravnosti vozila na vrijeme od tri mjeseca,

- da je povodom pravnog lijeka tužitelja protiv rješenja tuženika od 23. siječnja 2018. u upravnom postupku pred Upravnim sudom u Osijeku preispitivano navedeno rješenje,

- da je Ugovor o radu tužitelju izvanredno otkazan dana 09. veljače 2018. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1168/2021-18 od 16. studenog 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je predmetna Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena i nezakonita te da se vrati na rad na poslove koje je obavljao kod poslodavca u Autoslavoniji d.d. Osijek,

- da je presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1168/2021-18 od 16. studenog 2021. potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-77/2022- 2 od 26. siječnja 2022.,

- izračun visine potraživanja tužitelja na ime izgubljene zarade – plaće.

11. Među strankama je sporno:

- da li postoji odgovornost tuženika za štetu tužitelju u smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave,

- da li je rješenje tuženika o oduzimanju licence od 23. siječnja 2018. doneseno nezakonitim i nepravilnim radom Ravnateljstva policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i da li je tuženiku time nastala šteta,

- razlozi za Izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju.

12. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.12.2014. i potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17. ožujka 2021. proizlazi da je tužitelj od 1988. godine bio zaposlen u Autoslavniji d.d. Osijek gdje je od 31. prosinca 2014. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme radio na radnom mjestu nadzornika / kontrolor tehničke ispravnosti vozila temeljem Dopuštenja – licence broj 12/080 za nadzornika tehničke ispravnosti vozila izdanog od strane Ministarstva unutarnjih poslova.

13. Iz Izvanrednog otkaza Ugovora o radu od 09. veljače 2018. proizlazi da se otkaz temelji na pravomoćno završenom postupku nadležnog tijela - rješenju Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije od 23. siječnja 2018. u kojem je utvrđeno nestručno obavljanje poslova radnog mjesta s posljedicom oduzimanja licence tužitelju za rad na tri mjeseca.

14. Iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije od 23. siječnja 2018. proizlazi da se tužitelju oduzima dopuštenje (licenca) broj 12/080 za obavljanje poslova nadzornika tehničke ispravnosti vozila na vrijeme od tri mjeseca, jer je tužitelj postupao protivno čl. 270. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je nestručno obavljao poslove tehničkog pregleda i registracije vozila u razdoblju od 36 mjeseci tako što je na redovnim tehničkim pregledima ovjerio tehničke ispravnosti dva osobna vozila registarske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka], za koja su naknadnim izvanrednim pregledima utvrđene tehničke neispravnosti.

15. Uvidom u presudu Upravnog suda u Osijeku broj 4 Usl-160/18-7 od 06. lipnja 2018. je utvrđeno da je povodom pravnog lijeka tužitelja protiv rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije od 23. siječnja 2018. isto poništeno, jer se temeljilo na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, radi čega je sud isto ocijenio nezakonitim i predmet vratio na ponovni postupak s uputom da tuženik razmotri priloženi nalaz ovlaštenog sudskog vještaka te obzirom na isti ocijeni jesu ili ne ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 270. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja i primjedaba Suda u pogledu postupka po čl. 81. st. 2. Zakona o upravnim sporovima. Odnosno, iz presude proizlazi da iz obrazloženja poništenog rješenja tuženika nije razvidno na temelju kojih dokaznih sredstava niti na koji način je utvrđeno da tužitelj tehnički pregled predmetnog vozila nije obavio stručno niti u skladu s propisima, a niti rješenje sadrži razloge, pa stoga obrazloženje nije dano u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o upravnom postupku.

16. Iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Osijeku broj Pp 7 P-838/18-16 od 28. svibnja 2018. proizlazi da je prekršajni postupak protiv tužitelja pokrenut temeljem obveznog prekršajnog naloga Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 21. veljače 2018., te da je tužitelj oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 270. st. 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je dana 07.10.2017. u Stanici za tehnički pregled „Autoslavonija“ kao nadzornik tehničke ipsravnosti vozila nestručno obavljao poslove tehničkog pregleda i registracije za osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], budući je vještačenjem utvrđeno da su sve tehničke neispravnosti utvrđene izvanrednim tehničkim pregledom na predmetnom vozilu mogle nastati nakon redovnog tehničkog pregleda do izvanrednog tehničkog pregleda.

17. Iz rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije od 09. listopada 2018. proizlazi da se tužitelju ponovno oduzima dopuštenje (licenca) broj 12/080 za obavljanje poslova nadzornika tehničke ispravnosti vozila.

18. Uvidom u presudu Upravnog suda u Osijeku broj 4 Usl-1430/2018-6 od 20. veljače 2019. je utvrđeno da je rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije od 09. listopada 2018., poništeno jer se ponovno temelji na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, pa ga je sud ocijenio nezakonitim i predmet vratio na ponovni postupak. Iz presude također proizlazi da tuženik nije postupio po uputi Upravnog suda iz prethodne presude i ponovo nije donio rješenje provodeći pravilno dokaze, već je potpuno ignorirao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke, paušalno zaključujući da je tužitelj nestručno obavljao poslove tehničkih pregleda vozila suprotno mjerodavnim propisima i da se radi o ponavljanju nepravilnosti u radu u razdoblju od 36 mjeseci. Sud je tuženiku dao uputu da u ponovljenom postupku ili uzme u obzir nalaz i mišljenje vještaka ili sam provede vještačenje po stručnoj osobi i u rješenju svoje mišljenje potkrijepi obrazloženim dokazima i činjenicama.

19. Iz rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije od 12. srpnja 2019. proizlazi da nadležno ministarstvo po treći puta tužitelju oduzima dopuštenje (licencu) broj 12/080 za obavljanje poslova nadzornika tehničke ispravnosti vozila.

20. Uvidom u presudu Upravnog suda u Osijeku broj 7 Usl-908/2019-7 od 22. listopada 2019. je utvrđeno da je rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije od 12. srpnja 2019. poništeno kao nezakonito iz razloga jer tuženik ponovno nije donio rješenje valjano provodeći dokaze, niti je postupio po uputama Upravnog suda u Osijeku iz prethodne dvije presude, pa je stoga upravni sud sam konačno riješio upravnu stvar na način da je upravni postupak obustavio.

21. Iz rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-5222/19-2 od 19. veljače 2020. proizlazi da je žalba tuženika odbijena i presuda Upravnog suda u Osijeku od 22. listopada 2019. se potvrđuje u točki I. kojim je poništeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 12. srpnja 2019. godine, a čime je ta upravna stvar konačno riješena.

22. Iz presude Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1168/2021-18 od 16. studenog 2021. i presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-77/2022-2 od 26. siječnja 2022., proizlazi da je predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju zakonit iz razloga jer je istom oduzeto dopuštenje (licenca) za obavljanje poslova za koje je sklopio ugovor o radu, a zakonitost otkaza se ocjenjuje s obzirom na okolnosti koje postoje u vrijeme otkazivanja ugovora o radu te da poslodavac tužitelja Autoslavonija d.d. Osijek nije imao ovlasti preispitivati pravilnost rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije od 23. siječnja 2018., a temeljem kojeg je tužitelj ostao bez licence i nije više ispunjavao zakonom propisane uvjete potrebne za obavljanje poslova svoga radnog mjesta, kao i da je poslodavac bio dužan postupiti po predmetnom rješenju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u trenutku njegovog donošenja.

23. Iz iskaza tužitelja sa ročišta od 12. listopada 2023. proizlazi da je bio zaposlen u „Autoslavoniji“ d.d. Osijek, na radnom mjestu autolimar i automehaničar u trajanju od preko 28 godina sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, te je prije pet godina dobio izvanredni otkaz. Navodi da u vrijeme otkaza nije radio kao limar ili automehaničar nego u Stanici za tehnički pregled i da je u opisu njegovog radnog mjesta bio tehnički pregled vozila za što je imao licencu. Međutim, navodi da mu je MUP oduzeo tu licencu jer je smatrao da posao ne radi pravilno u vezi čega je vodio upravne sporove u kojima je uspio, ali mu nisu vratili licencu nego je morao ići ponovo polagati za instruktora za tehnički pregled vozila. Zbog toga što mu je MUP oduzeo licencu je dobio izvanredni otkaz Ugovora o radu kod poslodavca i to je bio jedini razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a povodom kojeg otkaza je vodio radni spor pred ovim sudom pod brojem Pr-1168/2021 i koji je spor pravomoćno izgubio. Navodi od kako mu je otkazan ugovor o radu je nezaposlen i prijavljen na Zavod za zapošljavanje, ali mu nije do sada ponuđen nikakav konkretan posao, a s obzirom da je bila "mrlja" na njegovom radnom mjestu, nitko ga nije htio zaposliti, niti je od Zavoda ostvarivao naknadu za vrijeme nezaposlenosti već ga uzdržava supruga koja je zaposlena, a imaju dvoje djece od kojih je jedno počelo raditi 01. rujna 2023., dok drugo dijete ide u srednju školu. Napominje da se njegova obitelj uzdržava isključivo od plaće njegove supruge, a pomažu im i roditelji, te za cijelo vrijeme nezaposlenosti nije ostvario nikakvu zaradu, niti radi na „crno“. Napominje da je tražio posao kao autolimar ili automehaničar, ali bezuspješno i to u privatnom obrtu PŽ u [adresa], kao i kod privatnog obrtnika GŽ u [adresa], a koji su ga odbili jer da ima previše godine i da ga je "pregazilo" vrijeme. Pokušao je pronaći posao u Centru za vozila Hrvatske, ali mu se nikada nisu javili, iako je u međuvremenu obnovio licencu za tehnički pregled vozila koja je na neograničeno vrijeme, uz obnavljanje svake dvije godine. Pojašnjava da je prvi puta dobio licencu 2012. i koju je obnovio prije dvije godine, a licencu je bio predao u MUP i nisu mu je htjeli vratiti, pa je polagao ispit za obnovu licence, a licenca se mora obnavljati svake dvije godine. Smatra da on više nije u mogućnosti obavljati predmetni posao iz razloga što se sada koristi elektornika, a za što nije osposobljen, a također i iz zdravstvenih razloga.

24. Iz iskaza svjedokinje CŽ sa ročišta od 07. studenog 2024. proizlazi da je supruga tužitelja i da je tužitelj nakon otkaza 2018. godine tražio posao u svojoj struci, ali ga nije mogao naći i prijavljen je na Hrvatski zavod za zapošljavanje i ni ne dobiva nikakvu naknadu zbog prirode otkaza te se do sada nije uspio zaposliti jer je nakon razgovora za posao na koje je odlazio, dobivao odbijenice. U vrijeme otkaza bili su u teškoj financijskoj situaciji, jer je ona bila na bolovanju, a školovali su dvoje djece. Poznato joj je da je tužitelj tražio posao kod svojih poznanika u ranim autolimarskim i sličnim obrtima jer mu je ona pomagala u traženju posla na način da je slala e-mailove, ali posao nije uspio dobiti.

25. Iz iskaza svjedoka PŽ sa ročišta od 07. studenog 2024. proizlazi da je vlasnik obrta [obrt] iz [adresa] i poznaje tužitelja dugi niz godina, upravo putem posla. Poznato mu je da je tužitelj dobio otkaz jer ga je došao pitati da li ga može zaposliti, ali pošto se njegov obrt odnosi na radove auto elektrike, a što nije struka tužitelja, nije ga zaposlio, a i iz razloga tužiteljevih godina, jer mu trebaju radnici mlađe životne dobi koji imaju znanje o informatici i slično. Međutim, preporučio je tužitelju određene obrte u kojima bi se mogao zaposliti kao npr. obrt [obrt], automehaničarska radiona iz [adresa] i kod vulkanizera.

26. Odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/2011., 12/2013., 93/2016., 104/2016.) koji se primjenjuje u ovom slučaju u odnosu na to kada je tužitelju počinjena šteta; propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

27. Dakle, za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, u konkretnom slučaju trebaju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke:

1.nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave,

2.postojanje štete koja je zbog toga nastala tužitelju,

3.postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete.

28. Činjenična osnova tužbe utemeljena je na tvrdnji tužitelja da mu je zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave, u konkretnom slučaju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, oduzeto dopuštenje (licenca) broj 12/080 za obavljanje poslova nadzornika tehničke ispravnosti vozila, zbog čega je dobio izvanredni otkaz zbog teške povrede radne obveze i zbog čega mu je nastala šteta u vidu izgubljene zarade - plaće.

29. Nezakonit rad očituje se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti (tako u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1626/2016-2 od 15. svibnja 2019.).

30. Naime, po čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave postojala bi odgovornost tuženika ako je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog obavljanja poslova državne uprave, odnosno da šteta ne bi nastala da toga nije bilo.

31. Ovdje treba napomenuti to da se za odgovornost Republike Hrvatske za štetu ne traži postojanje volje ili pristanak da se nezakonitim radom oštete prava ili interesi trećeg, već je Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen sustav objektivne odgovornosti za štetu koji se temelji na načelu uzročnosti (cause), a ne na načelu krivnje (culpa), dakle da je riječ o nezakonitom ili nepravilnom postupanju, odnosno postupanju koje ima značaj, težinu protupravnih radnji koje bi opravdale dosudu naknade za nastalu štetu (tako u presudi Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-717/2022-2 od 22. veljače 2023.)

32. Nadalje, temeljem čl. 1089. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

33. Sukladno čl. 48. st. 1. točka 5. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine" broj 118/2018., 32/2020., 18/2022.) pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao redovnim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanrednim otkazom zbog teške povrede radne obveze odnosno službene dužnosti ili prestankom službe po sili zakona zbog razloga uvjetovanih ponašanjem službenika.

34. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, sud smatra da je tužitelj dokazao postojanje protupravnosti u objektivnom smislu, da je u konkretnom slučaju tuženik postupao nezakonito i nepravilno u postupku u kojem je donesena odluka od 23. siječnja 2018. o oduzimanju licence tužitelju, a što je utvrdio Upravni sud u Osijeku u upravnom postupku koji se vodio pod brojem Usl-160/18 u kojem je rješenje tuženika od 23. siječnja 2018. preispitano povodom pravnog lijeka tužitelja izjavljenog protiv tog rješenja i u kojem je postupku donesena presuda broj Usl-160/18-7 od 06. lipnja 2018. kojom je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije od 23. siječnja 2018. poništeno jer se temeljilo na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te ga je sud ocijenio nezakonitim i predmet vratio na ponovni postupak. Posljedica tog nepravilnog i nezakonitog postupanja tuženika kojim je tužitelju oduzeta licenca je izvanredni otkaz Ugovora o radu zbog osobito teške povrede radne obveze, zbog čega je tužitelju nastala šteta u vidu izgubljene zarade-plaće, a koju bi ostvarivao da je tuženik proveo postupak na zakonit i pravilan način primjenjujući mjerodavne zakonske propise i sukladno tome postupajući na propisan i uobičajen način u postupku donošenja sporne odluke.

35. Naime, iz presude Upravnog suda u Osijeku broj 4 Usl-160/18-7 od 06. lipnja 2018. proizlazi da je postupak u kojem je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske donijelo rješenje od 23. siječnja 2018. vođen nepravilno i nezakonito, a isto proizlazi i iz presuda Upravnog suda u Osijeku od 20. veljače 2019. i 22. listopada 2019. u odnosu na ponovljene postupke vođene nakon poništenja predmetnog rješenja, a zbog čega su sva tri rješenje tuženika o oduzimanju licence tužitelju donesena u ponovljenim postupcima, poništena, jer su se temeljila na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava i stoga su od strane Upravnog suda u Osijeku bila ocijenjena nezakonitima i predmet je vraćan na ponovni postupak, sve dok Upravni sud u Osijeku treće rješenje tuženika kojim je tužitelju oduzeta licenca, nije poništio konačno i predmet više nije vraćao na ponovni postupak, već je upravni spor obustavljen. Dakle, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije odluku od 23. siječnja 2018. o oduzimanju licence je temeljilo na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava i stoga je od strane Upravnog suda u Osijeku ocijenjeno nezakonitim, te se tuženik u ponovljenim postupcima nije držao uputa Upravnog suda i donio odluku provodeći pravilno dokaze, već je potpuno ignorirao upute Upravnog suda, postupao nepravilno, nepotpuno utvrđivao činjenično stanje i povrijedio pravila postupka i postupao protivno odredbi čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018.), a koje je postupanje dovelo do nepravilne primjene zakona i oduzimanja licence na tužiteljevu štetu, jer je ostao bez posla, a zbog razloga otkaza nije imao pravo na novčanu naknadu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao nezaposlena osoba, te zbog razloga za otkaz nije mogao naći posao. Iz iskaza saslušanih svjedoka CŽ i PŽ na okolnosti nemogućnosti tužitelja u pronalasku novog posla nakon otkaza i obiteljskim prilikama, sud je cijenio kao vjerodostojne jer su dani iskreno i uvjerljivo. Tužitelju je dakle nastala imovinska šteta time što je otkazom izgubio zaradu (plaću) koju bi ostvarivao da nije dobio otkaz temeljem nepravilnog i nezakonitog rješenja tuženika koje je rezultat nepravilno vođenog postupka kako je navedeno, a koje je kao nezakonito ocijenjeno u postupku preispitivanja po pravnom lijeku u upravnom postupku pred Upravnim sudom u Osijeku i koje je rješenje tužitelj s uspjehom pobijao u upravnom postupku.

36. Slijedom navedenog, sud smatra da je u dokaznom postupku utvrđeno postojanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužitelju u smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave i da su kumulativno ispunjene sve tri pravne pretpostavke kako je navedeno.

37. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nije dobio izvanredni otkaz zbog rješenja o oduzimanju licence od 23. siječnja 2018. već zbog ponavljanja nepravilnosti u radu u dugotrajnom vremenskom periodu, sud smatra da navedeno ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. Naime, upravo iz obrazloženja Izvanrednog otkaza ugovora o radu proizlazi da se otkaz temelji na rješenju tuženika od 23. siječnja 2018. kojim je istom oduzeta licenca za rad, te on više nije ispunjavao zakonom propisane uvjete potrebne za obavljanje poslova svoga radnog mjesta, a kako je utvrđeno presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1168/2021-18 od 16. studenog 2021., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-77/2022-2 od 26. siječnja 2022., zbog čega je izvanredni otkaz sud utvrdio zakonitim, jer je zakonitost otkaza ocijenio s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme otkazivanja ugovora o radu, a to je upravo gubitak licence, te da poslodavac tužitelja nije imao ovlasti preispitivati pravilnost rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije o oduzimanju licence od 23. siječnja 2018. Nadalje, sva tri rješenja tuženika o oduzimanju licence tužitelju zbog teških povreda radne obveze je tužitelj s uspjehom pobijao u upravnom postupku povodom pravnog lijeka protiv istih, te su ista poništena kao nezakonita i upravni postupak je okončan u korist tužitelja, dok je u prekršajnom postupku tužitelj oslobođen od odgovornosti da je počinio propuste u radu za koje ga je tuženik teretio.

38. Naime, presudama Upravnog suda u Osijeku broj 4 Usl-160/18-7 od 06. lipnja 2018., broj 4 Usl-I-1430/2018-6 od 20. veljače 2019. i broj 7 Usl-908/2019-7 od 22. listopada 2019., poništena su rješenja tuženika o oduzimanju licence donesena iz razloga da je tužitelj počinio teške povrede radne obveze propustima u radu i da je ponavljao nepravilnosti u radu u razdoblju od 36 mjeseci, a rješenja su poništena upravo iz razloga jer tuženik u odnosu na propuste u radu tužitelja za koje ga je teretio nije pravilno izvodio dokaze, potpuno je ignorirao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke, te je paušalno donosio zaključke da je tužitelj nestručno obavljao poslove tehničkih pregleda vozila suprotno mjerodavnim propisima i koji je upravni postupak okončan. Pored navedenog, tužitelj je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Osijeku broj Pp 7 P-838/18-16 od 28. svibnja 2018. oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 270. st. 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer u Stanici za tehnički pregled „Autoslavonija“ kao nadzornik tehničke ispravnosti vozila nije nestručno obavljao poslove tehničkog pregleda i registracije za osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], za što ga je tuženik teretio.

39. Slijedom navedenog, tuženik ničim nije dokazao svoje navode o tome da je tužitelj dobio otkaz zbog nestručnog obavljanja poslova svoga radnog mjesta i ponavljanja nepravilnosti u radu, a ne zbog rješenja o oduzimanja licence.

40. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima, odlučeno je kao u izreci presude pod I.

41. Kako je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 23. siječnja 2025. tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 580,06 eura, a kojem se povlačenju zastupnica po zakonu tužene nije protivila i nije tražila trošak, to je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u izreci rješenja.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

43. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška od 9.576,20 eura, koji je osnovan u cijelosti i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 1.000,00 eura (Tbr. 32.), sastava tužbe od 1.000,00 eura (Tbr. 7.t.1.) i obrazloženog podneska od 27.10.2023. od 1.000,00 eura (Tbr.8.t.1.), te zastupanja na pripremnom ročištu dana 18.04.2023., te ročištima za glavnu raspravu od 12.10.2023., 07.11.2024. i 23.01.2025. u iznosima od po 1.000,00 eura (Tbr.9.t.1.), a što sa obračunatim PDV-om na te iznose od 1.750,00 eura (Tbr. 46.) i pristojbom na tužbu od 275,40 eura i presudu od 550,80 eura, ukupno iznosi 9.526,20 eura i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod II.

U Osijeku, 27. veljače 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.zz. tuženice na P-DO-78/2022