REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2281/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Melihi Okić Buljanović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Melihe Okić Buljanović, odvjetnice i punomoćnice tuženika EĆ, mag. iur., prema generalnoj punomoći Su-198/23, te presude javno objavljene dana 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova dodatka za dopunsko znanje bruto iznos od 2.342,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 43,73 EUR od 11.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 55,88 EUR od 11.08.2019. godine do isplate,

- na iznos od 53,45 EUR od 11.09.2019. godine do isplate,

- na iznos od 54,66 EUR od 11.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 55,88 EUR od 11.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 52,84 EUR od 11.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 53,45 EUR od 11.01.2020. godine do isplate,

- na iznos od 61,68 EUR od 11.02.2020. godine do isplate,

- na iznos od 51,14 EUR od 11.03.2020. godine do isplate,

- na iznos od 56,54 EUR od 11.04.2020. godine do isplate,

- na iznos od 56,54 EUR od 11.05.2020. godine do isplate,

- na iznos od 61,04 EUR od 11.06.2020. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.07.2020. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.08.2020. godine do isplate,

- na iznos od 59,11 EUR od 11.09.2020. godine do isplate,

- na iznos od 60,40 EUR od 11.10.2020. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.11.2020. godine do isplate,

- na iznos od 53,97 EUR od 11.12.2020. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.01.2021. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.02.2021. godine do isplate,

- na iznos od 51,40 EUR od 11.03.2021. godine do isplate,

- na iznos od 59,11 EUR od 11.04.2021. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.05.2021. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.06.2021. godine do isplate,

- na iznos od 57,83 EUR od 11.07.2021. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.08.2021. godine do isplate,

- na iznos od 57,18 EUR od 11.09.2021. godine do isplate,

- na iznos od 51,14 EUR od 11.10.2021. godine do isplate,

- na iznos od 60,65 EUR od 11.11.2021. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.12.2021. godine do isplate,

- na iznos od 61,68 EUR od 11.01.2022. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.02.2022. godine do isplate,

- na iznos od 52,04 EUR od 11.03.2022. godine do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 11.04.2022. godine do isplate,

- na iznos od 57,83 EUR od 11.05.2022. godine do isplate,

- na iznos od 62,32 EUR od 11.06.2022. godine do isplate,

- na iznos od 56,54 EUR od 11.07.2022. godine do isplate,

- na iznos od 61,68 EUR od 11.08.2022. godine do isplate,

- na iznos od 59,11 EUR od 11.09.2022. godine do isplate,

- na iznos od 53,71 EUR od 11.10.2022. godine do isplate,

- na iznos od 52,81 EUR od 11.11.2022. godine do isplate;

i to do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, naknaditi tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je u radnom odnosu kod tuženika od 5. lipnja 2019. na radnom mjestu "vozač II" najprije temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 5. lipnja 2019., zatim ugovora o radu od 28. svibnja 2020. na određeno vrijeme, a potom temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. studenog 2020.

Nadalje navodi da je člankom 76. Kolektivnog ugovora za zaposlenike ZET-a od 10. travnja 2002. godine propisano da se osnovna plaća radnika povećava s osnova težih uvjeta rada. Visina sredstava za teže uvjete rada s osnova utjecaja okoline, te fizičkih i psihičkih opterećenja može se kretati od 0-6% od mase osnovne plaće društva, a dodaci za teže uvjete rada utvrđeni su u Prilogu II koji je sastavni dio tog Kolektivnog ugovora. Člankom 3. Priloga II. Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a propisano je da radnici koji uz svoje redovne poslove i zadatke obavljaju i dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje ostvaruju pravo na stalni dodatak. Dakle, radi se o dodatku za dopunsko znanje. Tužitelj navodi da od zasnivanja radnog odnosa radi na poslovima "vozača II" kao osnovnom zanimanju te je njegov osnovni posao prijevoz cestovnim motornim vozilima, međutim tužitelj radi i na poslovima za koje se traži dopunsko znanje, a to je upravljanje dizalicom (za što je predviđen dodatak na dopunsko znanje čl. 3. Priloga II KU). Tužitelj je položio i dobio Uvjerenje za rukovatelja dizalicom i Uvjerenje za rukovatelja autodizalicom, ali na poslovima rukovanja dizalicom radi od početka. Tužitelj, kao i ostali radnici su poslani na obuku radi obavljanja navedenog dodatnog posla, te mu je obećano plaćanje dodatka.

Pojedini radnici imaju dodatak na dopunsko znanje za poslove koje obavljaju za rad na dizalici, a tužitelju kao i određenom broju radnika je to pravo uskraćeno. Također su se i sami radnici obraćali tuženiku, ali bezuspješno. Primjerice radnik FĆ ostvaruje pravo na dodatak za dopunsko znanje, dok je drugim radnicima tuženik to pravo priznao tek nakon sudskih postupaka.

Visina dodatka iznosi 6% od osnovne plaće pa stoga tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 20.11.2023. predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime predmetnog dodatka isplati bruto iznos od 2.342,66 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, pri čemu ne osporava činjenicu da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika od 5. lipnja 2019. na radnom mjestu "vozač II" temeljem sklopljenih ugovora o radu. Tuženik ističe kako je tužitelj propustio uzeti u obzir članak 2. Priloga II Kolektivnog ugovora prema kojem radnici na čijim su radnim mjestima utvrđeni uvjeti rada teži od normalnih, ostvaruju pravo na uvećanje osnovice plaće za postotak procjene težih uvjeta i članak 3. istog Priloga prema kojem isto kao i gore navedeno radnici koji uz svoje poslove obavljaju i dodatne poslove ostvaruju pravo na stalni dodatak. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da su tužitelju trebali biti utvrđeni dodatni poslovi za koje je potrebno dopunsko znanje za koje se ostvaruje pravo na stalni dodatak u karti ranog mjesta te potom u samom Ugovoru o radu, no budući da isti nisu utvrđeni, tužitelju ne pripada pravo potraživati stalni dodatak na poslove koji spadaju u opis njegovog radnog mjesta za koje su potrebna samo osnovna, a ne i dodatna znanja. Tuženik također ističe kako tužitelju već isplaćuje dodatak na plaću na osnovi teških uvjeta rada, i to na temelju izvršene procjene opasnosti za radna mjesta.

Tuženik posebno napominje kako iz Karte radnog mjesta za rano mjesto "vozač II" proizlazi kako je radniku u opisu posla između ostalog da obavlja prijevoz cestovnim motornim vozilima, vodi svu evidenciju vezanu za obavljeni posao, brine o urednosti vozila, servisima, popravcima i izmjenama guma, opremljenosti vozila te obavlja poslove u okviru Zimske službe. Također, kao sredstvo za rad je predviđeno vozilo te u karti radnog mjesta za navedeno radno mjesto nisu predviđena dopunska znanja kao potrebna. Iz navedenog je razvidno da tužitelj obavlja poslove koji su predviđeni za radno mjesto "vozač II" te za koje je predviđena srednja stručna sprema kao osnovni uvjet za to radno mjesto. Tuženik smatra da tužitelju ne pripada navedeni dodatak, budući da iz karte radnog mjesta proizlazi da je radniku u opisu radnog mjesta da obavlja i sve ostale srodne poslove po nalogu nadređene osobe, te za isto nije navedeno da mora posjedovati dopunska znanja. U odnosu na navode iz tužbe kako pojedini radnici imaju dodatak na dopunsko znanje, tuženik ističe kako su osobni podaci radnika i ostala dokumentacija radnika zaštićeni sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka, te se stoga neće upustiti u raspravljanje navedenog.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore o radu (list 6–14 spisa), Kolektivni ugovor za radnike ZET-a (list 15–17 i list 29-69 spisa), Prilog II Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a (list 18–28 spisa), dopis i izjavu radnika od 10.02.2020. (list 70–71 spisa), Kartu radnog mjesta „Vozač II“ (list 111 spisa), isplatnu listu za IĆ (list 116 spisa), uvjerenje o osposobljavanju (list 117 spisa), izračun pretpostavljenoga bruto dodatka za dopunsko znanje od 6% (list 120-121 spisa), platne liste za radnike FĆ i ĆĆ (list 127-136 spisa), saslušao tužitelja te svjedoke DĆ, NĆ, LĆ i SĆ (list 145-149 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom dodatka za dopunsko znanje, za koji dodatak tužitelj tvrdi da mu pripada temeljem čl. 3. Priloga II Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a.

6. Iz navoda koje parnične stranke iznose tijekom postupka proizlazi da je između istih nesporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, ima ugovor o radu za radno mjesto vozač II, a isto tako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek kamate. Člankom 3. Priloga II KU-a za radnike ZET-a propisano je da radnici, koji uz svoje redovne poslove i zadatke obavljaju i dodatne poslove, za koje je potrebno dopunsko znanje, ostvaruju pravo na stalni dodatak, te su tim člankom pobrojani poslovi za koje je potrebno dopunsko znanje, te je za svaki pojedini posao određena i visina dodatka. Iz navedenog članka razvidno je da je za poslove upravljanja dizalicom predviđeno pravo na stalni dodatak i to 6 posto osnovice plaće.

Isto tako, uvidom u kartu radnog mjesta vozač II utvrđeno je da ista sadrži popis poslova tog radnog mjesta, pa tako vozač II obavlja prijevoz cestovnim motornim vozilima, vodi svu potrebnu evidenciju vezanu uz obavljanje poslova, brine o urednosti vozila kojima upravlja, o redovnim i izvanrednim servisima, popravcima i izmjenama guma, odgovoran je za pravilnu i potpunu opremljenost vozila sa svim uređajima, opremom, gorivom i potrebnom dokumentacijom, obavlja poslove u okviru zimske službe, provodi mjere zaštite na radu i protupožarne zaštite, kao i sve ostale srodne poslove po nalogu nadređene osobe.

7. Tužitelj u svom iskazu navodi da radi kod tuženika od 6. mjeseca 2019. na radnom mjestu vozač II. U okviru njegovih poslova radio je kao vozač kombija, kamiona, kamiona s dizalicom, a te iste godine radio je i na poslovima upravljanja autodizalica. Nadalje, tužitelj je izjavio da je 2022. kod poslodavca položio ispit za rukovatelja autodizalicom, a da je te poslove rukovatelja autodizalicom isto tako radio i prije stjecanja uvjerenja. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su drugi radnici tražili dodatak za dodatna znanja, tužitelj je izjavio da su pojedini prijašnji radnici primali navedeni dodatak, ali ne svi. Tužitelj nadalje pojašnjava da od prošle godine svi primaju taj dodatak te kako su tražili navedeni dodatak za dodatna znanja otkako su se zaposlili. Na upit punomoćnika tuženika na kojim poslovima su radili pojedini radnici koji su primali navedeni dodatak tužitelj je izjavio da su neki od njih radili na poslovima građevinskog strojara, a neki na poslovima vozača II i vozača specijalnih vozila.

U odnosu na iskaz tužitelja, tuženik je naveo da u Prilogu II koji je sastavni dio Kolektivnog ugovora koji je bio na snazi u utuženom razdoblju nije utvrđeno da radno mjesto vozač II uključuje pravo na dodatak za dopunska znanja, dok druga radna mjesta kao npr. vozač specijalnog vozila uključuju pravo na dodatak za dodatno znanje. Isto tako, tuženik navodi i da posebno osporava dio tužbenog zahtjeva za razdoblje od lipnja 2019. do svibnja 2022. prije samog stjecanja uvjerenja.

8. Svjedok DĆ (list 146 spisa) u svom iskazu navodi da radi kod tuženika na radnom mjestu voditelj održavanja metalnih konstrukcija. Od 5. mjeseca 2023. više nije bio nadređen tužitelju. Svjedok je naveo da je tužitelj radio na radnom mjestu vozač II, a od 5. mjeseca 2022. osposobljen je za poslove upravljanja autodizalicom. Nadalje, svjedok ističe da je tužitelj radio u smjeni 12-24 te da su se poslovi upravljanja autodizalicom radili u prvoj smjeni. Prema njegovom saznanju, tužitelj je te poslove radio jedanput do dvaput mjesečno. Na poseban upit pun. tužitelja da li je tužitelj prije osposobljavanja radio sa autodizalicom, svjedok DĆ je izjavio da nije već da je to bilo od 5. mjeseca 2022. Na daljnje pitanje pun. tužitelja da li su osim tužitelja drugi radnici imali dodatak za dopunsko znanje, svjedok je odgovorio da su i drugi radnici podnosili zahtjev prema nadležnom rukovoditelju što bi se dalje prosljeđivalo u pravnu službu, a da nema saznanja o daljnjem tijeku postupka. Na poseban upit pun. tuženika koja radna mjesta su imali usporedni radnici, a koji su primali dodatak za dopunska znanja svjedok je izjavio da su radnici Sambol, SĆ i Z bili na radnom mjestu građevinski strojar tj. na radnom mjestu različitom od tužitelja. Na daljnje pitanje pun. tuženika da li je svjedoku poznato jesu li radnici ŠĆ i ĆĆ bili na istim radnim mjestima kao i tužitelj, svjedok je odgovorio da navedenim radnicima nije bio nadređeni budući da su oni bili zaposleni u odjelu energetike te istomu nije poznato da li su oni primali dodatak za dopunska znanja. Na iskaz svjedoka DĆ punomoćnik tužitelja je imao prigovor i to u dijelu iskaza u kojem je svjedok naveo da je tužitelj radio na poslovima upravljanja dizalicom od 5. mjeseca 2022. te da radnik SĆ nije radio na poslovima vozača II.

Svjedok NĆ (list 147 spisa), u svom iskazu navodi da je radio kod tuženika na radnom mjestu predradnik mehanizacije te je mijenjao poslovođu u razdoblju od 2014. do 2020. Svjedok je izjavio da poznaje tužitelja te da je tužitelj radio na poslovima vozača, a kasnije je radio i na dizalici. Nadalje, svjedok je naveo da se je posao na autodizalici radio u prvoj smjeni te su oni radnici koji su radili u prvoj smjeni radili i na poslovima rukovanja dizalicom, a na kojim poslovima je radio i tužitelj te za to nisu dobivali posebnu naknadu, dok su neki drugi radnici koji su bili stariji primali taj dodatak. Na upit pun. tuženika da li je svjedoku poznato prema kojoj shemi su drugi odnosno stariji radnici ostvarivali pravo na navedeni dodatak, svjedok je odgovorio da je to bilo po ranijoj sistematizaciji. Svjedok je isto tako pojasnio da se to odnosilo na vozače specijalnih vozila, dok radnici koji su kasnije završili edukaciju nisu dobili dodatak, a poslove su morali odrađivati. Punomoćnik tuženika je prigovorio na iskaz svjedoka NĆ u odnosu na njegova saznanja o certifikatima i vremenskim razdobljima isplate dodataka budući da je isti otišao u mirovinu u veljači 2020. Na iskaz svjedoka je isto tako prigovorio i pun. tuženika i to u dijelu u kojem je iskazao da vozači specijalnih vozila nisu radili poslove kojima bi ostvarivali dodatak na dopunska znanja prije formalnog osposobljavanja. Svjedok LĆ (list 147-148 spisa) u svom iskazu navodi da radi kod tuženika na poslovima vozača kombija i vozača stroja bagera te da mu je tužitelj poznat. Ističe kako je tužitelj radio na poslovima vozača kombija, kamiona s dizalicom i na poslovima upravljanja autodizalicom u razdoblju od lipnja 2019. do listopada 2022. Nadalje svjedok je naveo da nije stalno radio u istim smjenama sa tužiteljem te da im se smjene znaju povremeno poklapati. Na upit pun. tužitelja da li je u ugovoru o radu bilo predviđeno upravljanje dizalicom svjedok je odgovorio da to nije pisalo u njegovom ugovoru o radu, već da je imao ugovor o radu za radno mjesto strojar. Svjedok SĆ (list 148 spisa) u svom iskazu navodi da radi kod tuženika na poslovima vozača specijalnih vozila i to kombija, kamiona, dizalica, autodizalica te da mu je tužitelj poznat. Ističe kako svi radnici koji su radili na poslovima vozača su radili i poslove vozača kamiona s dizalicom i autodizalicom. Svjedok ističe da je tužitelj također kao i on radio na svim tim poslovima. Nadalje svjedok je izjavio da su on i tužitelj bili zaposleni na poslovima vozača II u utuženom razdoblju te da su prošle godina dobili ugovore za radno mjesto vozača specijalnih vozila sa novim većim koeficijentom i dodatkom od 6%.

Kao bitno iz iskaza svih svjedoka proizlazi da poslovi upravljanja dizalicom ne spadaju u opis poslova radnog mjesta vozač II jer za te poslove trebaju dodatna znanja.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, kao i iskaze svjedoka NĆ, LĆ i SĆ, budući da su isti međusobno suglasni, podudaraju se, te odgovaraju priležećoj dokumentaciji u spisu, pa je tako temeljem njihovih iskaza sud utvrdio da je tužitelj kao zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju pored poslova vozača II obavljao i poslove upravljanja dizalicom za koje nije primao dodatak za dopunsko znanje. Sud nije u potpunosti prihvatio iskaz svjedoka DĆ i to u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj radio na poslovima upravljanja autodizalicom od 5. mjeseca 2022. budući da iz iskaza tužitelja i preostalih svjedoka proizlazi da je tužitelj i prije stjecanja uvjerenja radio na poslovima upravljanja dizalicom.

10. Iz karte radnog mjesta tužitelja proizlazi da u popis poslova tog radnog mjesta ne ulazi upravljanje dizalicom, a isto tako ni upravljanje autodizalicom. To što iz karte radnog mjesta proizlazi da obavlja i sve ostale srodne poslove po nalogu nadređene osobe, ne isključuje pravo tužitelja na dodatak za dopunsko znanje, a upravo poslovi upravljanja dizalicom i autodizalicom predstavljaju dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje.

11. U članku 3. Priloga II KU-a za radnike ZET-a predviđen je dodatak za dodatne poslove, za koje je potrebno dopunsko znanje, te je izričito predviđeno i pravo na dodatak od 6% osnovice plaće za upravljanje dizalicom, kojom je i tužitelj upravljao po potrebi, stoga istome pripada pravo na isplatu utuženog dodatka u visini 6% osnovice plaće. Uvećanjem plaće temeljem uvjeta rada težih od normalnih ne isključuje pravo na dodatak propisan u članku 3. Priloga II KU-a za radnike ZET-a, odnosno na stalni dodatak za obavljanje poslova za koje je potrebno dopunsko znanje, naime to ne proizlazi iz odredaba Priloga II KU-a za radnike ZET-a.

12. Sud je otklonio kao neosnovan prigovor tuženika da radno mjesto vozač II ne uključuje pravo na dodatak za dopunska znanja budući da isto nije utvrđeno prema članku 3. Priloga II KU-a i da karta radnog mjesta vozač II ne predviđa dodatak za dopunska znanja. Naime, sam tekst Priloga II KU-a u članku 2. utvrđuje pravo na dodatak za teže uvjete rada za poslove na čijim su radnim mjestima utvrđeni uvjeti rada teži od normalnih, a što je različito od prava na dodatak propisanog člankom 3. Priloga II koji samo opisuje dodatne poslove za koje je potrebno dodatno znanje, pri tom ne navodi popis radnih mjesta. U članku 3. Priloga II KU-a izričito je predviđeno za upravljanje dizalicom pravo na dodatak za dopunsko znanje od 6 posto osnovice plaće. Stoga, okolnost da u karti radnog mjesta "vozač II" dopunska znanja nisu predviđena, nije od utjecaja na ostvarivanje prava na navedeni dodatak.

Isto tako, samo formalno obrazovanje odnosno stjecanje uvjerenja o osposobljavanju nije uvjet za priznavanje prava na dodatak za dopunska znanja budući da iz odredaba Priloga II KU-a ne proizlazi da je polaganje stručnog ispita za dopunska znanja (kojeg je tužitelj položio 13. svibnja 2022.) uvjet za priznavanje dodatka, već stvarno obavljanje tih poslova.

13. Sud je tijekom postupka, između ostalog, utvrdio i da su tužitelj i tuženik dana 9. travnja 2024. sklopili ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta "vozač specijalnog vozila održavanja pruga". U članku 7. ugovora o radu navedeno je da je radno mjesto tužitelja vezano dodatnim uvjetom radnog mjesta, te ako ispuni određene uvjete radnik ostvaruje pravo na dodatak s osnova dodatnog uvjeta radnog mjesta. Sklapanjem novog ugovora o radu, tuženik je tužitelju priznao pravo na navedeni dodatak, što je utvrđeno i uvidom u platnu listu tužitelja.

14. Slijedom navedenog, sud je temeljem iskaza tužitelja i iskaza svjedoka, kao i uvidom u dokumentaciju u spisu na nedvojben način utvrdio da se poslovi upravljanja dizalicom mogu okvalificirati kao dodatni poslovi za koje je potrebno dopunsko znanje u smislu odredbe članka 3. Priloga II KU-a, a koji poslovi ne ulaze u opis poslova radnog mjesta vozač II za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu u utuženom razdoblju.

15. Tuženik je tijekom postupka dostavio izračun utuženog dodatka za razdoblje od lipnja 2019. do listopada 2022. čiji zbroj iznosi 2.342,66 eura bruto, a tužitelj je prihvatio navedeni izračun te je podneskom od 20. studenog 2023. uredio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika.

Slijedom svega navedenoga, u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I izreke.

16. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu.

Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tako su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 3.3.2023. i obrazloženog podneska od 20.11.2023. po Tbr. 8/1 – svaki po 100 bodova, zastupanja na ročištu dana 15.5.2024., zastupanja na ročištu dana 13.11.2024. te zastupanja na ročištu dana 27.1.2025. po Tbr. 9/1 – svako po 100 bodova, dakle ukupno 600 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.500,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

Valja reći da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 17.6.2024. kojim se očituje na navode tuženika te dostavlja u spis dokumentaciju, budući da je predmetne navode mogao iznijeti i na ročištu, za što mu je priznat trošak zastupanja. Isto tako tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20.11.2024. kojim dostavlja u spis sudsku praksu te se očituje na navode sa prethodnog ročišta iz razloga što je sudsku praksu mogao dostaviti i ranije tijekom postupka te stoga navedeni podnesci prema stavu ovog suda nisu bili neophodni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku