REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Posl. br: Pr-5077/2018-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, Trnjanska cesta 63, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO OBRANE, OIB: 52634238587, zastupano po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Zagreb, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 3. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Sanje Radolović Kuprešak, odvjetnice i zz tužene ES, dana **.**.2025. 2024

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, da tužitelju ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovu neiskorištenih slobodnih dana s osnova više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno za razdoblje 01.06.2014.-28.02.2018., isplati iznos od 1.791,11 EUR-a po redovnoj cijeni sata rada uvećan za iznos zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zz kamatu na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu u roku od 15 dana, po mjesecima, kako slijedi:

-na iznos od 1.791,11 EUR od 16.ožujka .2018.g. pa do isplate .

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, da tužitelju ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak parničnog postupka u iznos od 2.579,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 27. veljače 2025. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika. Sjedište ustrojstvene jedinice je u Zagrebu-Vojarna "Croatia". Redovno radno vrijeme zaposlenicima u pravilu traje od 8-16 sati, a odvija se kroz 5 radnih dana. Tužitelj je na temelju naloga u razdoblju od 28. veljače 2013 do 31.svibanja 2014. vrlo često dnevno radio dulje od 8 sati tako da sukladno čl. III Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12) i čl. IX Odluke o rasporedu radnog vremena NN 73/13 ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta.

Budući da tuženik nije tužitelju koji je radio dulje od 8 sati dnevno omogućio korištenje dnevnog odmora od 60 minuta u radno vrijeme, tužitelj tr4aži plaćanje neiskorištenih sati dnevnog odmora kao naknadu štete u vrijeme kada je njegov rad trajao dulje od 8 sati dnevno, odnosno kada je dnevni rad predlagatelja trajao 12 sati i dulje.

Rad tužitelja u utuženom razdoblju vrlo često se odvijao na terenu po 12 sati dnevno, a tuženik nije tužitelju redovno obračunavao rad na terenu sukladno činu niti isplaćivao dnevnice, tako da tužitelj ovim zahtjevom potražuje isplatu neisplaćenog terenskog dodatka sukladno činu kao i isplate dnevnica.

Tužitelj je na temelju naloga u razdoblju 28. veljače 2013 do 31. svibnja 2014. povremeno radio 12 sati i više dnevno, a tuženik tužitelju nije plaćao dodatak sukladno čl. XIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, (NN 118/09 i 118/12) tako da tužitelj potražuje naknadu za prekovremene sate rada, subote, nedjelje, neradne dane, blagdane i na Uskrs, sukladno čl. XII i čl. XIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatne vojne osobe, službenika i namještenika i to za razdoblje 28. veljače 2013. do 20. lipnja 2013., a nakon 20. lipnja 2013. tužitelj traži da mu se više odrađenih sati rada od 40 tjedno plate po redovnoj satnici.

Tužitelj sukladno čl. 6. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 73/13) pripada dodatak za vojnu službu koji dodatak mu tuženik ne isplaćuje tako da tužitelj traži plaćanje vojnog dodatka sukladno činu i dužnosti.

Tužitelj je u utuženom razdoblju redovno koristio godišnji odmor, ali mu tuženik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije isplaćivao plaću na osnovu tromjesečnog prosjeka plaće isplaćene prije početka korištenja godišnjeg odmora, već mu je isplaćivao (iznos kao mjesec ranije nastupa g. o.), tako da tužitelj potražuje isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sukladno općem propisu (tromjesečni prosjek prije korištenja godišnjeg odmora). Tužitelj je na temelju naloga u razdoblju od 01. lipnja 2014. -28. veljače 2018.g. povremeno radi 12 i više sati dnevno, a tuženik tužitelju ne plaća više odrađenih sati rada od 40 tjedno niti mu više odrađene sate prevara u slobodne dane, tako da tužitelj traži plaćanje više odrađenih sati rada od 40 tjedno u navedenom razdoblju po redovnoj cijeni sata rada te plaćanje rada subotom i nedjeljom koji su svi pripadnicima OS neradni dani.

Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mino rješenje spora, sukladno čl. 186a ZPP-a, ali do podnošenja ove tužbe nije primio očitovanje ODO-a.

Slijedom svega navedenog predlaže tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti te dosuditi troškove ovog parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti, budući je ustrojstvena jedinica u Karlovcu, gdje je zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske. Navedeno je vidljivo iz Odluke o rasporedu od 01.06.2014. Također tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovanosti, tako i po visini, budući da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica i dokaza koje je tužitelj naveo u tužbi.

Stoga predlaže da se ovaj sud proglasi nenadležnim i ustup Općinskom sudu u Karlovcu te da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U vezi prigovora mjesne nenadležnosti utvrđeno je da je Dugoročnim planom razvoja OSRH za razdoblje 2015-2024 (NN 151/2014 ), predviđena nadležnost suda u Novom Zagrebu. Rješenjem od 13. kolovoza 2018.g, broj: Pr-89/18-6 Općinski sud u Novom Zagrebu proglasio se nenadležnim i spis ustupio nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

4. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora, Odluku o rasporedu od 1.6.2014.g, 10.03.2015.g, 27.11.2017.g, kartice djelatnika za razdoblje od veljače 2013 do veljače 2018.g, Karton primanja, obračunske liste, evidenciju o korištenju radnog vremena, tabelu prekovremenih sati za razdoblje od veljače 2013. do veljače 2018., Nalozi za slobodne dane tužitelju, provedeno je knjigovodstveno- financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću –„Ručević vještačenja d.o.o.“.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj u spornom razdoblju ostvario prekovremene sate, dok je sporan način obračuna i visina potraživanja.

7. U ovom sporu tužitelj je tražio isplatu razlike plaća, jer je tuženik pogrešno određivao mjesečni fond sati za razdoblje od 21. lipnja 2013. (ispravno od 1. lipnja 2014.) do 28. veljače 2018. za više odrađene sate od 40 sati tjedno, kao i naknadu za prekovremene sate po redovnoj cijeni sata rada. Tužitelj tvrdi da mu pripada razlika za 8 sati redovnog rada uvećanog za 10% za rad u drugoj smjeni, 40% za rad noću, 25% za rad subotom, 35% za rad nedjeljom, 150% za rad na blagdane i neradne dane, te 4 sata x 7 dana po 50% za prekovremene sate rada, od 28. veljače 2013. do 28. lipnja 2013. (ispravno do 31. svibnja 2014.), naknada štete naknadu za stanku od 60 minuta u dane kada radi više od 8 sati dnevno, naknada za vojnu službu sukladno činu i dužnosti koju obnaša od 1. lipnja 2014. do 28. veljače 2018. godine.

8. Za I. razdoblje od 28. veljače 2013. do 31. svibnja 2014, vrijedili su Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOR 2002.), Zakon o služni u oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOR 2013.), Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (u daljnjem tekstu: Pravilnik 2008.) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (u daljnjem tekstu: Odluka 2009.).

9. Za II. razdoblje od 1. lipnja 2014. do 28. veljače 2018., vrijedili su za radno vrijeme, isplatu plaće i dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba sljedeći propisi: Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOR 2013.), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (u daljnjem tekstu: Pravilnik 2014.),Odluka o rasporedu radnog vremena (u daljnjem tekstu: Odluka 2014)

10. Sukladno odredbi t. 12. i 13. Odluke 2009.g prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati, prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan, a za sate sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate, osnovna plaća djelatnika uvećava za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad blagdanom 150%, rad u drugoj smjeni 10%, dvokratni rad 10%, rad u turnusu 5%. Navedeni dodatci međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prekovremeni rad i dodatke u slučaju dežurstva propisuju odredbe t. 5., 6. i 7. Odluke 2009.: dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe ( t. 5. Odluke 2009.) za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke ( t. 6. Odluke iz 2009.), za vrijeme dežurstva unutarnje službe pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz toč. XIII. Odluke (t. 7. Odluke iz 2009.).

11. Za II.razdoblje primjenjuju se odredbe t. 4. i 7. Odluke 2014.: djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se ureñuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, djelatna vojna osoba obvezna je po zapovijedi ili nalogu nadređene osobe raditi i dulje od redovnoga radnog vremena. Sati rada duljega od redovnoga radnog vremena preraspodjeljuju se u omjeru jedan prema jedan.

12. U vezi zahtjeva za obračun prekovremenog rada tužbom se potražuje naknada za prekovremene sate rada uz uvećanje za 50% u I. razdoblju, a po redovnoj cijeni sata rada. U II. razdoblju za sve prekovremene sate rada za koje nisu ostvareni slobodni dani za dežurstvo unutarnje službe ostvaruje se pravo na jedan slobodan dan (t. 7. st. Odluke 2009.), za višednevno obavljanje stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1 (t. 8. st. 4. Odluke 2009.), nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe9 pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1 (t. 11. st. 2. Odluke 2009.), za pet sati ostvarenog prekovremenog rada daje se jedan slobodan dan (t. 12. st. 4. Odluke 2009.). U II razdoblju djelatna vojna osoba obvezna je po zapovijedi ili nalogu nadređene osobe raditi i dulje od redovnoga radnog vremena. Sati rada duljega od redovnoga radnog vremena preraspodjeljuju se u omjeru jedan prema jedan (t. 7. stavak 1. i 2. Odluke 2014.), kada prema posebnom rasporedu11 rad traje pet i više dana, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan (t. 17. st. 1. Odluke 2014.), iznimno od stavka 1. čl. 17. Odluke 2014., za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe (t. 17. st. 2. Odluke 2014.), djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobaña se svih obveza u pravilu prvi sljedeći radni dan (t. 18. st. 1. Odluke 2014.), za svakih pet radnih dana straže djelatne vojne osobe ostvaraju pravo na jedan slobodan dan, za svaki neradni dan straže jedan slobodan dan (t. 20. st. 2. Odluke 2014.). U II . razdoblju je odredbom t. 4. Odluke 2014. uređeno kako djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (dodatak za vojnu službu).

13. Vezano za naknadu štete za stanku za vrijeme rada dulje od 8 sati dnevno, u trajanju od 60 minuta bilo je omogućeno u I. razdoblju, temeljem t. 3. st. 6. Odluke 2009. kako pripadnik OS RH kojemu je određeno dnevno radno vrijeme dulje od osam sati ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta, a može se ovisno o procesu rada koristiti u više dijelova. Ostvarivanje prava na stanku u slučaju dežurstva bilo je određeno Pravilnikom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske sukladno t. 3. st. 2. Pravilnika iz 2009. tako da zapovjednici razine samostalne bojne, pukovnije, brigade i više, odnosno zapovjednik vojnog objekta, određuju početak i završetak dnevnih aktivnosti u skladu sa zadaćama svojih postrojba, pri čemu su dužni osigurati ustajanje minimalno 90 minuta prije početka radnog vremena, a tijekom 24 sata odmor u neprekidnom trajanju od 8 sati. U II. razdoblju nema propisa koji uređuju dnevni odmor za rad dulji od redovnoga radnog vremena, već se isti tretira kao prekovremeni rad koji se u skladu s važećim propisima preraspodjeljuje.

14. Naknada za vojnu službu sukladno činu i dužnosti koju obnaša od 1. lipnja 2014. do 28. veljače 2018. godine, obračunavao se na način da se vojni dodatak ostvarivao isključivo u II. razdoblju, a uređen je odredbama čl. 139. ZOR-a 2013. kojima su uređeni dodaci na plaću koje ostvaruju djelatne vojne osobe, a dijele se na dodatke za posebne uvjete vojne službe, te deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, Uređuju se čl. 4. Pravilnika 2014. prema kojem se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, odredbama Pravilnika 2014. uređeno je kako dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe u iznosima kako je propisano čl. 6. Pravilnika 2014., a dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na dužnostima određenim čl. 7. Pravilnika 2014., u iznosima propisanim čl. 8. do 15. Pravilnika 2014.

15. Iz nalaza i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Ručević vještačenja proizlazi da sukladno s postavljenim zadatkom, na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu predmeta, vještak je utvrdio kako:

- nema razlika bruto plaće tužitelja po osnovi uvećanja za 10% za rad u drugoj smjeni, 40% za rad noću, 25% za rad subotom, 35% za rad nedjeljom, 150% za rad na blagdane i neradne dane, te 50% za prekovremene sate rada, od 28. veljače 2013. do 28. lipnja 2013.(odnosno do 31. svibnja 2014.),

-naknada za prekovremene sate po redovnoj cijeni sata rada, za razdoblje od 21. lipnja 2013. (odnosno od 1. lipnja 2014.) do 28. veljače 2018., za više odrađene sate od 40 sati tjedno u iznosu od 13.495,14 kn, odnosno 1.791,11 EUR,

-nema neisplaćenih iznosa naknade štete za stanku od 60 minuta u dane kada radi više od 8 sati dnevno u I. razdoblju, budući da za to razdoblje u spisu nisu dostavljene dnevne evidencije rada, a po osnovi rada u dežurstvu (koji je vidljiv iz zbirnih mjesečnih evidencija radnog vremena) nije ostvareno pravo na ovu naknadu iz razloga detaljno opisanih u nalazu,

-nema razlike naknade za vojnu službu u skladu s činom i dužnosti koju tužitelj obnaša od 1. lipnja 2014. do 28. veljače 2018. godine, budući da mu je tuženik prema prikazu danom u Tabeli 4 nalaza isplatio ovu naknadu u skladu sa zakonskim propisima.

16. Nalazu i mišljenju vještaka prigovarala je tužena u dijelu, u kojem je vještak utvrdio kako za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 28. veljače 2018. tužitelju pripada naknada za prekovremene sate po redovnoj cijeni sata rada, odnosno za više određene sate od 40 sati tjedno u iznosu od 1.791,11 eur/13.495,14 kn. Navodi kako iz spisu priležeće dokumentacije o radu tužitelja te očitovanja nadležne ustrojstvene jedinice proizlazi da je tužitelju u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 28. veljače 2018. većinom radio u redovnom radnom vremenu. Smatra kako u situaciji kada je tužitelj radio dulje od redovnog radnog vremena to je onda temeljem instituta preraspodjele radnog vremena u skladu s Odlukom o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj: 66/14,23/15, 84/15,106/17), dobivao na korištenje slobodne dane. Točno je da svi slobodni dani nisu pokriveni dostavljenim nalozima o korištenju slobodnih dana. Smatra da je vještak bio u obvezi više ostvarene sate rada umanjiti za slobodne dane koji su evidentirani u evidencijama radnog vremena bez obzira jesu Ii isti pokriveni nalozima o korištenju slobodnih dana ili nisu.

17. Sud je odbio ovaj dokazni prijedlog obzirom da je temeljem pravila o teretu dokaza tužena dužna dokazati da li je, obzirom na prirodu posla, tužitelj koristio te slobodne dane ili ne. To što su isti evidentirani u knjigovodstvenoj evidenciji, a nisu pokriveni odobrenjima za korištenje, stručnjak za knjigovodstvo je utvrdio iz dostavljene pisane dokumentacije.

18. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 12.01.2024.g. te je potraživao isplatu iznosa 1.791,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama koji teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

19. Temeljem navedenoga, obzirom da se djelatniku za više odrađene sate od 40 sati tjedno, a u skladu sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, treba isplatiti naknada, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 1.791,11 eura bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od dospijeća mjesečnih iznosa do isplate, u skladu sa čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a.

Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužitelju priznat trošak zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, podnesaka 12.03.2020.g, 16.06.2020.g i 12.01.2024.g te zastupanja na roč. 14.03.2023.g i 13.02.2025.g svako po 100 bodova, ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2 ,00 eura sveukupno iznosi 1.400,00 eura, na koji iznos 25% PDV ili 350,00 eura, trošak financijskog vještačenja i razlike financijskog vještačenja 829,52 eura ili sveukupno 2.579,52 eura.

21. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe prema čl. 16 Zakona o sudskim pristojbama.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom drugostupanjskom sudu, pismeno u 5 primjerka.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Tuženom po ODO

3. U spis