REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-269/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužiteljice ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku IH, odv. iz Osijeka, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku UH, odv. iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti / isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28.1.2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 28.02.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, isplatiti tužiteljici ZH OIB: OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 3.443,96 EUR (slovima: tri tisuće četristo četrdeset tri eura i devedeset šest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 12. ožujka 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postona poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, na iznos od: 5,85 € tekućom od 11.08.2006.

7,01 € tekućom od 12.09.2006

8,04 € tekućom od 11.10.2006.

4,57 € tekućom od 11.11.2006.

5,71 € tekućom od 12.12.2006.

3,02 € tekućom od 11.01.2007.

3,21 € tekućom od 11.03.2008.

3,28 € tekućom od 11.11.2008.

2,23 € tekućom od 11.12.2008.

12,86 € tekućom od 13.01.2009.

17,38 € tekućom od 11.02.2009.

24,75 € tekućom od 11.03.2009.

13,95 € tekućom od 11.04.2009.

13,22 € tekućom od 12.05.2009.

11,98 € tekućom od 11.06.2009.

14,67 € tekućom od 11.07.2009.

10,65 € tekućom od 11.08.2009.

12,59 € tekućom od 11.09.2009.

10,58 € tekućom od 13.10.2009.

12,90 € tekućom od 11.11.2009.

11,83 € tekućom od 11.12.2009.

12,54 € tekućom od 12.01.2010.

16,91 € tekućom od 11.02.2010.

19,34 € tekućom od 11.03.2010.

20,37 € tekućom od 13.04.2010.

26,60 € tekućom od 11.05.2010.

30,39 € tekućom od 11.06.2010.

39,97 € tekućom od 13.07.2010.

31,77 € tekućom od 11.08.2010.

52,49 € tekućom od 11.09.2010.

43,39 € tekućom od 12.10.2010.

45,20 € tekućom od 11.11.2010.

55,55 € tekućom od 11.12.2010.

67,10 € tekućom od 11.01.2011.

55,01 € tekućom od 11.02.2011.

61,82 € tekućom od 11.03.2011.

54,27 € tekućom od 12.04.2011.

69,01 € tekućom od 11.05.2011.

78,08 € tekućom od 11.06.2011.

83,76 € tekućom od 12.07.2011.

129,95 € tekućom od 11.08.2011.

87,01 € tekućom od 13.09.2011.

81,97 € tekućom od 11.10.2011.

83,73 € tekućom od 11.11.2011.

79,05 € tekućom od 13.12.2011.

85,26 € tekućom od 11.01.2012.

95,54 € tekućom od 11.02.2012.

98,84 € tekućom od 13.03.2012.

96,13 € tekućom od 11.04.2012.

98,70 € tekućom od 11.05.2012.

100,79 € tekućom od 12.06.2012.

99,73 € tekućom od 11.07.2012.

1.233,41 € tekućom od 11.08.2012., sve do isplate.

II/. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, da tužiteljici ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.795,36 EUR (slovima: tisuću sedamsto devedeset pet eura i trideset šest centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28.2.2025. pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Eurospke središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 24.200,00 CHF, s rokom otplate od 6 godina. Tužiteljica je preuzetu obvezu u cijelosti prijevremeno ispunila. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1263/2019-29 od 28.12.2022. utvrđena je ništetnom odredba o kamatnoj stopi navedenog Ugovora među parničnim strankama. Tužiteljica navodi da je Splitska banka d.d. pripojena društvu tuženika temeljem Ugovora o pripajanju od 13.6.2018. i Aneksa Ugovora o pripajanju od 10.10.2018. te je pripajanje upisano u sudski registar društva preuzimatelja (tuženika) dana 4. prosinca 2018. Ugovorom je ugovorena ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ali tuženik kao trgovac prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. Nadalje, poziva se na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima te navodi da je tužiteljica plaćala veći iznos od onoga koji je trebala plaćati da su joj anuiteti obračunavani u kunama odnosno po tečaju CHF po kojemu joj je kredit isplaćen u kunama pa je preplatila tuženiku iznos od 4.245,35 eura te stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku povrat navedenog iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 7-8 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 16.1.2024. ( list 41-42 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka FINANCIJE LB d.o.o. za usluge Bilje od 17.5.2024. ( list 54-57 spisa), uvidom u ispravak istog vještačenja od 1.7.2024. ( list 68-70 spisa), uvidom u spis ovog suda P-1263/19 a posebno u Ugovor o kreditu broj 46951/06 od 13.7.2006. godine ( list 47-48 tog spisa) te čitanjem iskaza tužiteljice ZH na ročištu od 21.9.2022. ( list 93-94 tog spisa), kao i u pravomoćnu presudu ovog suda P-1263/2019-29 od 28.12.2022. ( list 106-114 tog spisa), saslušanjem vještakinje Lidije Balog na ročištu od 28.1.2025.( list 140-141 spisa).

4. Uvidom u spis ovog suda P-1263/19, a posebno u Ugovor o kreditu broj 46951/06 od 13.7.2006. ( list 47-48 spisa), a koji je sklopljen između stranaka, sud je utvrdio da je kreditor-banka tužiteljici stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 24.200,00 CHF, a koji će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja.

5. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 7-8 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka FINANCIJE LB d.o.o. za usluge Bilje od 17.5.2024. ( list 54-57 spisa), uvidom u ispravak istog vještačenja od 1.7.2024. ( list 68-70 spisa), te saslušanjem vještakinje Lidije Balog na ročištu od 28.1.2025. ( list 140-141 spisa), sud je utvrdio da je tužiteljica tijekom perioda otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 3.443,96 eura, a koji iznos predstavlja pozitivnu tečajnu razliku.

6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz i mišljenje nakon saslušanja vještakinje punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi. Punomoćnik tuženika je izričito izjavio da smatra da je matematički izračun vještaka u skladu sa pravilima struke.

7. Saslušanjem tužiteljice ZH na ročištu od 21.9.2022. ( list 93-94 spisa P-1263/19 ) sud je utvrdio da je tužiteljica prije dosta godina kod Societe Generali Group-Splitske banke d.d. podigla nenamjenski kredit koji je potrošila za kupovinu novog osobnog automobila Toyota Yaris te za završetak stambene kuće u kojoj je živjela. U vrijeme podizanja kredita bila je vlasnik firme Olga nekretnine d.o.o. u Belom Manastiru te je kao fizička osoba podigla isti kredit. Otprilike dvije godine nakon podizanja kredita i kupovine osobnog automobila tužiteljica je zatvorila firmu i podmirila sve obveze prema poreznoj upravi. U to vrijeme je još bila i zaposlena i to u Prvoj srednjoj školi Beli Manastir te je svakomjesečno otplaćivala kredit iz svoje plaće. Tužiteljica navodi da se odlučila za OTP banku iz razloga što je znala da imaju poslovnicu u Gundulićevoj ulici te je tamo na nagovor dvije djelatnice banke pristala uzeti kredit u švicarskim francima, iako se jako dvoumila. Međutim, one su izračunale da će joj rata biti manja nego ako kredit uzme u eurima, a to joj je puno značilo s obzirom da joj je 2001. godine umro suprug, a imala je dvoje djece na fakultetu. Djelatnice banke nisu joj objašnjavale ugovorne odredbe, tužiteljici su dale obrazac koji je ona popunila i potpisala je Ugovor o kreditu. Mjesečna rata joj nije bila presudna i ne sjeća se više koliko je iznosila početna rata, ali je nakon izvjesnog vremena rata svakomjesečno znatno rasla te tužiteljica više nije bila u mogućnosti otplaćivati rate. Bila je prisiljena podići kredit u Hrvatskoj poštanskoj banci, a da bi zatvorila kredit kod tuženika.

8. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njezin iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima, a posebno sa dokumentacijom koja se nalazi u ovom spisu i u spisu ovog suda P-1263/2019.

9. Podneskom od 5.9.2024. godine punomoćnik tužiteljice specificirao je tužbeni zahtjev na način kao što je to navedeno u izreci ove presude.

10. Podneskom od 20.1.2025. punomoćnik tuženika se nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, ali je istakao da potražuje trošak za povučeni iznos sukladno odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a. Nadalje, punomoćnik tuženika smatra da sud treba uzeti u obzir i negativne anuitete kada je tužiteljica plaćala manje u iznosu od 104,41 EUR u odnosu na početno ugovoreno.

11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

12. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka koji se računa od 14. lipnja 2018. godine, dok je tužba u ovom predmetu podnesena dana 28.3.2023.godine.

15. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

16. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

17. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

18. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

19. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koja se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužiteljice u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

21. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF valuti ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

22. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se isplata kredita određuje u kunskoj protuvrijednosti kredita u CHF valuti, a prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja ništetne pa je stoga tuženik dužan tužiteljici vratiti iznose koje je tužiteljici naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ izreke ove presude.

23. Sud smatra da je neosnovan prigovor punomoćnika tuženika da je trebalo ukupno preplaćeni iznos umanjiti za negativnu tečajnu razliku u iznosu od 104,41 eura. Naime, prema stavu Vrhovnog suda RH izraženog u presudi Rev-549/2023-4 od 18.12.2023. u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

24. Nadalje, sud smatra da tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka zbog povlačenja dijela tužbe, odnosno smanjenja tužbenog zahtjeva s obzirom da prema stavu suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva potrošačima kao tužiteljima treba u cijelosti priznati nastale parnične troškove s obzirom da bi suprotno postupanje bilo protivno članku 6. i čl. 7. Direktive 93/13 te ne bi odvraćalo trgovce od korištenja nepoštenih ugovornih odredaba u budućnosti. Tuženik, iako je mogao s obzirom na djelatnost kojom se bavi, nije niti uvjetno predočio svoj obračun razlike u anuitetima po osnovi valutne klauzule te na taj način eventualno smanjio troškove parnice koja se vodi radi zaštite potrošača koji svojim držanjem nije dao povod za parnicu te tuženik za smanjeni dio restitucijskog zahtjeva nije imao nikakve posebne troškove.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 – dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužiteljice priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 8.5.2023., 20.5.2024., 6.9.2024. i 18.12.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 16.1.2024. i 28.1.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, odnosno ukupno 1.400,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 350,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,36 eura, odnosno sveukupno 1.795,36 EUR. Temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23 ) tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe na presudu. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 28.2.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

Tužiteljici putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika