REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: P-27/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Tekija d.o.o., OIB: 57790565988 iz Požege, Vodovodna 1, zastupanog po opunomoćeniku po zaposlenju HP, protiv tuženika JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] obje iz [adresa] zastupane po opunomoćeniku Marijanu Bruketi odvjetniku u [adresa], radi isplate nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 5.veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženih, dana 27.veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] obje iz [adresa] da tužitelju solidarno isplate dug od 80,89 EUR ( slovima: osamdeset eura osamdeset devet centi ) uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu na te iznose kako slijede:

-za iznos od 8,46 EUR počevši od 29.svibnja 2020.

-za iznos od 7,17 EUR, počevši od 20.listopada 2020.

-za iznos od 65,26 EUR, počevši od 28.studenog 2020.

pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos 116,27EUR ( slovima: sto šesnaest eura dvadeset sedam centi )

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj Tekija d.o.o., OIB: 57790565988 iz [adresa] je podnio tužbu protiv tuženika JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] obje iz [adresa] radi isplate neplaćenih računa vodne usluge.

1.1.U tužbi navodi da tuženici duguju tužitelju sa osnova vodnih usluga iznos od 1.485,57 HRK / 197,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos računa, počevši od dospijeća od svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate i to za iznos 282,63 HKR /37,51 EUR počevši od 01.06.2018.; za iznos od 162.75 HRK / 21,60 EUR počevši od 22.11.2018.; za iznos od 430,69 HRK / 57,16 EUR.; za iznos od 63,76 HRK / 8,46 EUR počevši od 29.5. 2020.; za iznos od 54,00 HRK / 7,17 EUR, počevši od 20.10. 2020.; za iznos od 491,74 HRK / 65,27 EUR, počevši od 28.studenog 2020.

1.2. Nadalje tužitelj navodi da je člankom 20.stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji se primjenjivao do stupanja na snagu Zakona o vodnim uslugama ( sada lex specialis u ovom predmetu koji je stupio na snagu 18.srpnja 2019.) propisano da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika. Člankom 42. stavak 1. Zakona o vodnim uslugama navedeno je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Tužitelj je neposredno prije podnošenja ove tužbe saznao da je vlasnik nekretnine GP kojemu se vodna usluga isporučivala preminuo, ali da u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 1.suvlasnički dio: 40/180 je zabilježen ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojemu se cijeli suvlasnički dio nekretnine GP ostavlja u vlasništvo JP i OP nakon njegove smrti. Budući da su tuženici JP i OP koristile vodnu uslugu oni su tvrdi tuženik obveznici plaćanja vodnih usluga iako nisu formalno upisane kao vlasnice nekretnine kojoj se isporučuje vodna usluga a bile su dužne provesti uknjižbu vlasništva na svoje ime.

2. U odgovoru na tužbu tuženici putem opunomoćenika u cijelosti osporavaju postavljeni tužbeni zahtjev kao i činjenične navode. Prije svega ističu prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare utužene novčane tražbine.

2.1. Tužene navode da nisu dobile dokumentaciju na koju se tužitelj poziva. Navode da se sva dokumentacija odnosi na ČP, a ne na tužene. GP je preminuo. Tužene nisu njegove nasljednice niti je ostavinski postupak vođen. Iz spisa otvorenih stavki nije uopće vidljivo na što se utuženo potraživanje odnosi odnosno koje je to, navodno i kada vodne usluge tužitelj je obavio tuženima.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao tužbu, izvod iz otvorenih stavki, izvadak iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista, odgovor na tužbu, ugovor, br.99/2021 o izmještanju priključka na sustav javne vodoopskrbe, ugovor br.254/2022 o izmještanju priključka na sustav javne vodoopskrbe ostalu dokumentaciju i priloge koje se nalaze u spisu.

4. Sud nije provodio knjigovodstveno financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja koja je vodna usluga isporučena i da li je pravilno obračunata s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, a vještačenje bi bilo povezano s nerazmjernim troškovima u ovom postupku. Isto tako nije proveo saslušanje tuženika jer je istu u više navrata zvao na glavnu raspravu na koju se ista nije odazvala.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) sud je zaključio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan u iznosu od 609,50 HRK / 80,89 EUR.

6. Među strankama nije sporno da je Tekija d.o.o. isporučitelj vodnih usluga, sporna je pasivna legitimacija kao i to da li je došlo do zastare utužene tražbine.

7. Članak 42. st.1. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19), koji je stupio na snagu 18.07.2019. navodi da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Članak 3.stavak 1. točka 6. kaže da korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje.

8.Obzirom na istaknuti prigovor zastare i pasivne legitimacije sud je prije svega ispitao okolnosti vezane uz ocjenu osnovanosti prigovora.

9.Odredbom čl. 214 Zakona o obveznim odnosima- dalje ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 155/23 dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojemu je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

10.Temeljem čl. 232 ZOO zastarijevaju za jednu godinu tražbine naknade za isporučenu električnu energiju, plin, vodu, te za održavanje čistoće kada je ova isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

11.Tužitelj je u spis priložio račune za utuženo razdoblje iz kojih je razvidno da se računi odnose na vodne usluge za domaćinstva( vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda) na adresi [adresa] i to za razdoblje od 1.lipnja 2018. iznos 282,63 HRK/ 37,51 EUR, iznos 162,75 HRK/ 21, 60 EUR od 22.studenog 2018, iznos 430, 69 HRK/ 57,16 EUR od 1.prosinca 2019., iznos 63,76 HRK / 8,46 EUR od 29.svibnja 2020., iznos 54,00 HRK / 7,17 EUR, od 20.listopada 2020., iznos 491,74 HRK / 65,27 EUR od 28.studenog 2020.

12.Uvidom u tužbu razvidno je da je podnesena 2.veljače 2021 a potraživanje tužitelja se odnosi na naknadu za vodne usluge koje dospijevaju 1. lipanj 2018., 22.studeni 2018.,1. prosinac 2019. To znači da je postupak pokrenut nakon jednogodišnjeg roka zastare, pa je slijedom toga sud odbio tužitelja za iznos od 609,50 HRK /80,89 EUR. Isto tako valja napomenuti da je uvidom u Jedinstveni registar osoba koji vodi Ministarstvo unutarnjih poslova utvrđeno da je GP preminuo **.**.2019. pa je osnovan prigovor tuženica da je korisnik vodnih usluga do 11.veljače 2019. bio GP.

13.Uvidom u zemljišnu knjigu, zemljišnoknjižni uložak, broj 5107 k. o. [katastarska općina], 1. suvlasnički dio: 40/180 razvidno je da je na kč. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište, površine 410 m2, kč. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište, površine 202 m, kč. br. [katastarska čestica] Zgrada i dvorište, površine 268 m2 zabilježen ugovor o doživotnom uzdržavanju između davatelja uzdržavanja JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] obje iz [adresa] i primatelja uzdržavanja GP, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji je preminuo **.**.2019. Davateljice uzdržavanja JP i OP nisu ishodile uknjižbu prava vlasništva nakon smrti primatelja uzdržavanja ČP.

14. Stoga sud nalazi da su tuženice obveznice plaćanja vodnih usluga sukladno čl.42.st.1. i čl. 3.st.1 toč. 6 Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19) kao (su)vlasnik nekretnine.

15. Sud je u pogledu visine tužbenog zahtjeva izvršio uvid u račune priložene spisu i otvorene stavke stranaka po grupi konta koje predstavljaju vjerodostojnu ispravu, iz kojih proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je obzirom na istaknuti prigovor zastare prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u visini od 609,47 HRK što odgovara iznosu od 80,89 EUR. Sud je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio za iznos 876,04 HRK / 116,27EUR.

16. Člankom 154.stavkom 4. ZPP-a određeno je ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova sukladno članku 156 ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Požegi 27.veljače 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tekija d.o.o., Požega, Vodovodna 1

2. Odvjetnik Marijan Bruketa, Požega