Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-186/2021-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Željki Pintarić i Miljenku Korušiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, protiv 1. tuženika OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. tuženika VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obojica zastupani po punomoćniku Zvonimiru Perša, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, ujedno i povodom protutužbe 2. tuženika, radi poništenja oporuke, nakon zaključene glavne rasprave 17. siječnja 2025., održane u nazočnosti punomoćnice tužitelja, 2. tuženika uz z. punomoćnika ĐD, odvjetničkog vježbenika kod Zvonimira Perše, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i 1. tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se kao nevaljana oporuka pok. CD od 11.02.2014. godine, a koja preslika oporuke je proglašena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 07.prosinca 2020.godine, pod poslovnim brojem O-1850/2020.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oporučni nasljednik pok. CD, umrle **.**.2016., i to temeljem oporuke od 11. veljače 2014.g. proglašene rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj O-1850/2020 te se utvrđuje da je vlasnik nekretnina čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 832 m², i čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 745 m² obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, te čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1456 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1412 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] šuma pri O od 2282 m² i čkbr. [katastarska čestica] livada Kamenjača od 1722 m², obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u 1/1 dijela.
II. Tuženik VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti upis prava vlasništva tužitelja MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretninama čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 832 m², i čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 745 m² obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, te čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1456 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1412 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] šuma pri O od 2282 m² i čkbr. [katastarska čestica] livada Kamenjača od 1722 m², obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u 1/1 dijela.
III. Tuženici OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su solidarno naknaditi tužitelju MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:
"Nalaže se 1-tuženiku DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tržišnu vrijednost nekretnina koje bi tužitelj naslijedio temeljem oporuke od pok. CD, a to su nekretnine čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 832 m², i čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 745 m² obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, te čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1456 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1412 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] šuma pri O od 2282 m² i čkbr. [katastarska čestica] livada Kamenjača od 1722 m², obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u 1/1 dijela, i to u visini koju će tužitelj određeno postaviti po provođenju građevinskog vještačenja.
Tuženik OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je naknaditi tužitelju MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.
IV. Nalaže se tužitelju GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženicima OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.137,80 eura (tritisućestotridesetsedam eura i osamdeset centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja presude 26. veljače 2025. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj, po punomoćnicima, podnio je protiv tuženih tužbu radi utvrđenja da je oporučni nasljednik pok. CD, umrle lipnja 2016. i to temeljem oporuke od 11. veljače 2014. proglašene rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj O-1850/2020 te da je vlasnik nekretnina čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 832 m², i čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 745 m² obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, te čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1456 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1412 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] šuma pri O od 2282 m² i čkbr. [katastarska čestica] livada Kamenjača od 1722 m², obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u 1/1 dijela. U činjeničnom opisu tužbe, tužitelj je naveo da su on i 1. tuženik djeca pok. CD koja je umrla **.**.2016., da je iza pok. ostaviteljice vođen kod Javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar u [adresa] ostavinski postupak pod brojem O-1258/16 te je rješenjem o nasljeđivanju sva ostavinska imovina raspoređena tuženiku, da je nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, tužitelj utvrdio da je pok. CD prije smrti, **.**.2014. sačinila pisanu oporuku, a budući tužitelj nije imao original oporuke već samo presliku, u sudskom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj O-1850/2020, sud je proglasio naknadno pronađenu oporuku, a tužitelja uputio da svoje nasljedno pravo ostvari u parnici, da je prema predmetnoj oporuci od 11. veljače 2014. pok. ostaviteljica tužitelju namijenila nekretnine čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 832 m² i čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 745 m², obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obje u ½ dijela te čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1456 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1412 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] šuma pri O od 2282 m² i čkbr. [katastarska čestica] livada Kamenjača od 1722 m², obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u 1/1 dijela, da je osim navedene imovine, pok. CD u vrijeme smrti bila još vlasnicom nekretnine čkbr. [katastarska čestica] zgrada i vinograd G [adresa]², čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvori i gospodarska zgrada od 473 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nekretnine upisane u posjedovni list br. 258 k. o. [katastarska općina] te nositelj prava korištenja grobnog mjesta, vlasnica vozila i novčane tražbine, da je sva imovina nakon ostavinske rasprave, pripala tuženiku, da je 1. tuženik znao za postojanje oporuke, ali je istu zatajio, da tužitelj u vrijeme provođenja ostavinske rasprave nije znao za postojanje oporuke te se odrekao svog nasljednog dijela međutim sada kada je pronašao oporuku, želi da se ista poštuje, međutim, nakon ostavinske rasprave, 1.tuženik je odmah raspolagao svom imovinom koju je naslijedio od pok. majke te je ugovorom o darovanju od 15. studenog 2016. sve nekretnine darovao svom sinu, CD VD, ovdje 2. tuženiku, a obzirom nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego sam ima, a tužitelj je sukladno odredbi čl.129. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik postao trenutkom smrti pok. CD, te kraj činjenice da su oba tuženika znali za postojanje oporuke i istu zatajili, to je darovni ugovor kojim je 1. tuženik prenio naslijeđene nekretnine na 2. tuženika nevaljali u dijelu u kojem je iste nekretnine naslijedio tužitelj, a upravo činjenica da su tuženici predali na provedbu, a prije toga i zaključili ugovor o darovanju isti dan kada je rješenje o nasljeđivanju zaprimljeno na provedbu kod zemljišnoknjižnog odjela suda, pokazuje koja je bila namjera tuženika zaključenjem tog ugovora, to je oštetiti tužitelja, slijedom čega je takav ugovor i protivan moralu.
2. Pored glavnog, tužitelj je postavio i alternativni tužbeni zahtjev, da se naloži 1.tuženiku, da isplati tužitelju tržišnu vrijednost nekretnina koje bi tužitelj naslijedio temeljem oporuke od pok. CD, a to su nekretnine čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 832 m², i čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 745 m² obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, te čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1456 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1412 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] šuma pri O od 2282 m² i čkbr. [katastarska čestica] livada Kamenjača od 1722 m², obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u 1/1 dijela, obrazlažući da ukoliko sud utvrdi da tužitelj nema pravo na povrat imovine koja bi mu pripala po oporuci iza pok. CD, a obzirom je istima već 1-tuženik GD raspolagao u korist 2-tuženika, tada ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti nekretnina, i to čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 832 m², i čkbr. [katastarska čestica] vinograd G od 745 m² obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, te čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1456 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica od 1412 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] šuma pri O od 2282 m² i čkbr. [katastarska čestica] livada Kamenjača od 1722 m², obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u 1/1 dijela, naveo je da ne raspolaže točnom vrijednosti nekretnina koje je naslijedio te da će isti sukladno odredbi čl.186.b. Zakona o parničnom postupku, tužbeni zahtjev za isplatu određeno postaviti nakon provedenog građevinskog vještačenja radi utvrđenja vrijednosti otuđenih nekretnina.
3. U pisanom odgovoru na tužbu (list 29-32 spisa), po punomoćniku, tuženici su potvrdili da je točan navod da je iza pok. majke tužitelja i 1. tuženika vođen ostavinski postupak, ali da je neprecizan i neosnovan navod da je rješenjem o nasljeđivanju sva ostavinska imovina raspoređena tuženiku, jer 2. tuženik nije nasljednik u citiranom ostavinskom postupku, da se ukazuje da se alternativno postavljeni tužbeni zahtjev pod toč. VI i VII petita, ne odnosi na 2. tuženika pa da se postavlja opravdano pitanje zašto je uopće 2. tuženik tužen u ovoj pravnoj stvari pa se u odnosu na 2. tuženika stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, ukazali su da se povijesni dio tužbe i ne odnosi na 2. tuženika, kao što se na njega ne odnosi niti prvotno postavljeni tužbeni zahtjev pod toč. 1. petita, a s obzirom na povijesni dio tužbe, na 2. tuženika se ne može odnositi tužbeni zahtjev pod toč. II petita, a time niti zahtjev radi solidarne naknade troška postupka pod toč. III petita pa su u odnosu na 2. tuženika predložili da sud izdvoji predmet te donese presudu kojom se odbija tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom u odnosu na II tuženiku, uz obredu (?) troška parničnog postupka, naveli su kako su navodi pod točkom II tužbe kontradiktorni (contradictio in adiecto) jer da iz same tužbe proizlazi da je oporuka sačinjena 11. 02. 2014., da je pok. majka tužitelja i 1.tuženika preminula **.**.2016., da je tužitelj imao preslik pisane oporuke, a iz citiranog ostavinskog rješenja proizlazi da se tužitelj GD odrekao nasljedstva koje mu po zakonu pripada iza pok. CD, pri čemu se ukazuje da je jednom dana nasljednička izjava neopoziva, u odnosu na navod da je Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu u spisu tog suda O-1850/2020 proglasio naknadno pronađenu oporuku, a tužitelja uputio da svoje nasljedno pravo ostvari u parnici, naveli su da budući tužbi ne prileži cit. spis, ne mogu provjeriti te navode, predlažući da sud službenim putem pribavi cit. ostavinski spis, te da utvrdi iz kojeg razloga je tužitelj upućen na put parnice, da iz tužbe proizlazi da je tužitelj nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju utvrdio da postoji oporuka sačinjena u pisanom obliku, pri čemu tužitelj navodi da nije imao original, već samo presliku oporuke, ali se ne navodi kada je to tužitelj saznao za pisanu oporuku i gdje je pronašao preslik oporuke, što sve da ukazuje da su ti navodi potpuno neprecizni te se predlagali da sud u smislu odredbe čl.109. Zakona o parničnom postupku, pozove tužitelja da precizira svoje navode, kako bi se tuženi na iste mogli očitovati, pod prijetnjom odbačaja tužbe, ukazivali su da je formalno pravno sud mogao u cit. ostavinskom predmetu proglasiti naknadno pronađenu oporuku te uputiti tužitelja na put parnice, ali ne iz razloga navedenih u tužbenim zahtjevima u odnosu na oba tuženika, prigovarali zastari, naveli da je tužitelj krenuo pogrešnim pravnim putem jer da je u ostavinskom predmetu dao nasljedničku izjavu, a jednom dana nasljednička izjava je neopoziva, a također postoji i valjani pravni posao-darovni ugovor, koji je proveden u zemljišnim knjigama, koji ugovor egzistira, a koji tužitelj tužbom u ovoj pravnoj stvari ne osporava, da uz napomenu da je očito tužitelj cijelo vrijeme upoznat sa pojedinostima cijelog ovog slučaja, budući postoji i Ugovor o darovanju nekretnina koji je zaključen 27. 12. 2010., između tužitelja kao darovatelja i pok. oca i majke tužitelja kao daroprimatelja, a koji se odnosi na nekretnine iz k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], za z. k. č. [katastarska čestica], dakle istih onih nekretnina kojih se kasnije odrekao u ostavinskom postupku, također su ukazivali da prema odredbi čl.205. Zakona o nasljeđivanju, zapisnik o proglašenju pisane oporuke, koji je prema navodima tužitelja sačinjen u ovosudnom spisu O- 1850/2020, koji zapisnik nije dostavljen uz tužbu, treba sadržavati sljedeće činjenice: koliko je oporuka nađeno, koji datum nose i gdje su nađene, tko ih je predao sudu ili sastavljaču smrtovnice, koji su svjedoci bili nazočni otvaranju i proglašenju oporuke te kako je utvrđena njihova istovjetnost, je li oporuka predana otvorena ili zatvorena i kakvim je pečatom bila zapečaćena te da nakon što tuženi zaprime zapisnik o proglašenju oporuke, pridržavaju pravo da se na isti detaljnije očituju, da je simptomatično da je tužitelj sačinio darovni ugovor od 27. 12. 2010., da je u ostavinskom spisu iza pok. majke tužitelj dao nasljedničku izjavu kojom se odriče nasljedstva iza majke te istu ostavinsku masu prepušta svome bratu OD, a da sada tužbom traži i to tužbom na utvrđenje, suvlasništvo predmetnih nekretnina u dijelu i ostale nekretnine u cijelosti i to pozivom da je tužitelj oporučni nasljednik, zbog čega su ukazivali da je i u odnosu na oba tuženika ovako postavljeni tužbeni zahtjev potpuno neprecizan, poricali su navode iz tužbe jer da s jedne strane se tvrdi da tužitelj nije znao za postojanje oporuke, a s druge strane da ju je upravo on pronašao, ali ne navodi gdje i kada je istu pronašao te neosnovano tvrdi kako su tuženi znali za postojanje oporuke, ali su to zatajili, a da za svoje navode ne pruža valjane dokaze te nadalje navodi da je darovni ugovor nevaljan, da je isti protivan moralu te je time pričinjena šteta tužitelju, pri čemu se ponovno ukazuje da se u ostavinskom postupku tužitelj odrekao upravo tog dijela nasljedstva pa mu nije mogla nastati nikakva šteta, a ne radi se niti o naknadno pronađenoj imovini, da ukazivati da je darovni ugovor nevaljan, što bi ukazivalo da je pobojan, zbog čega je i stavljen prigovor zastare, međutim ukazuje se da isti nije predmet ove tužbe, zbog čega su i neosnovani tužbeni zahtjevi na ''utvrđenje'', na ''trpljenje upisa prava vlasništva'', na ''solidarnu naknadu troškova postupka'' te na alternativno postavljeni tužbeni zahtjev ''na naknadu tržišne vrijednosti nekretnina'', pri čemu su ukazivali da se alternativni tužbeni zahtjev postavlja u situaciji kada tužitelj nije siguran da će uspjeti s prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, pri čemu su ukazivali da postavljanje alternativnog tužbenog zahtjeva, mora imati uporište u povijesnom dijelu tužbenog zahtjeva, što je u ovom slučaju izostalo, a da je ne samo pogrešan pravni put koji je pokrenuo tužitelj protiv oba tuženika, ukazuje i činjenica da tužitelj sumnja u osnovanost prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva.
4. U podnesku od 16. 6. 2022. (list 45-48 spisa), očitujući se na podnesak tužitelja od 9. 5. 2022., tuženici su ukazali da tužitelj u zahtjevu za proglašenje nestale oporuke, kao niti kasnije tijekom postupka u kojem je proglašena preslika predmetne oporuke nije izričito ukazao kada je i gdje pronašao predmetnu presliku oporuke, iako je to bio dužan učiniti pa da se ostavlja na ocjenu sudu od kakvog je značaja činjenica da tužitelj činjenicu gdje je i kada pronašao predmetnu presliku oporuke nije voljan dokazivati niti u ovom postupku, unatoč tome što je primjenom pravila o teretu dokaza, teret dokaza na tužitelju, odnosno teret dokaza je bio na podnositelju zahtjeva u prethodno vođenom postupku, da se ukazuje da tužitelj u svom podnesku navodi kako je darovanje tužitelja učinjeno roditeljima 2010. potpuno irelevantno, iz čega proizlazi zaključak da tužitelj očito ne želi pojasniti niti okolnosti u kojima je do darovanja predmetnih nekretnina došlo, te se takvo postupanja tužitelja također ostavlja na procjenu sudu, da je simptomatično da je iste nekretnine tužitelj prvotno darovao, da bi se istih nekretnina odrekao u ostavinskom postupku, kao da se odrekao i prava na žalbu, iako je upozoren na neopozivost jednom dane nasljedničke izjave, a iz naknadno pronađene preslike oporuke tužitelju ne bi pripala nikakva nova imovina, već upravo ona koje se odrekao, stoga tužitelju nije nastala nikakva šteta, a posebice tužitelju šteta nije nastala radnjama ovdje tuženika, ukazali su da je II tuženik vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] koje u naravi predstavljaju vinograd sinovske, ukupne površine 1577 m2, a koje nekretnine su obuhvaćene preslikom proglašene oporuke, da se na čestici 10130/4 nalazi izgrađena vikendica površine 34,56 čm, koju zajedno sa nekretninom upisanom na čestici 10130/3, trenutno za svoje potrebe i bez naknade koristi ovdje tužitelj, ukazali su da je II tuženik prešutno dopustio tužitelju da koristi predmetne nekretnine, međutim, da je tužitelj podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari protiv II tuženika iskazao nezahvalnost, a koje nekretnine II tuženik ne može koristiti, premda za njih plaća porez za kuću za odmor, kao i komunalnu naknadu, zbog čega II tuženik trpi štetu, ukazali su da I tuženik tijekom postupka vođenim pred ovim sudom pod posl. br. O-1850/2020 nije bio zastupan po punomoćniku, a da II tuženik nije sudjelovao u navedenom postupku niti je o oporuci i vođenom postupku do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari imao saznanja, stoga II tuženik kao vlasnik predmetnih nekretnina ima pravni interes ukazivati na nevaljanost proglašene oporuke kao i na nepravilnosti u prethodno provedenom postupku u kojem je proglašena preslika predmetne oporuke, da su tuženi tijekom postupka i u podnesku od 09.05.2022. ukazuju da temeljem sudske prakse i zakonskih odredbi oporuka koja je proglašena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu posl. br. 25 O-1850/2020-5 od 07.12.2020.g. nije valjana i ne može proizvoditi valjane pravne učinke, a obzirom da II tuženik, budući nije bio stranka, niti je bio pozvan sudjelovati u postupku vođenim pred ovim sudom pod posl. br. O-1850/2020, isti nije vezan predmetnim rješenjem, međutim, kao vlasnik predmetnih nekretnina ima pravni interes ukazivati na nevaljanost proglašene oporuke i na nepravilnosti u predmetnom postupku u kojem je proglašena preslika oporuke pa je II tuženik podnio protutužbu tražeći da se poništi kao nevaljana oporuka pok. CD od 11.02.2014. godine, a koja preslika oporuke je proglašena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 07.prosinca 2020.godine, pod poslovnim brojem O-1850/2020. Podredno je postavio i alternativni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke preslika oporuke pok. CD od 11.02.2014. godine, a koja preslika oporuke je proglašena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 07.prosinca 2020.godine, pod poslovnim brojem O-1850/2020.
5. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u ovosudni spis broj: O-1850/2020 (prije O-1258/16), kao i uvid u dokumentaciju priležeću ovom spisu: preslik oporuke od 11.
2. 2014. (list 6 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (list 7-15 i 19-22 spisa) rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O.1258/16-9. UPP-OS. [adresa]-286/16. od 28. rujna 2016. (list 16-18 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine od 28. 12. 2010. (list 38-40 spisa), rješenje Varaždinske Županije, Grad Ivanec, Upravni odjel za proračun, financije i gospodarstvo od 24.05.2022. i plaćane račune za komunalnu naknadu (list 49-51 spisa), proveo očevid na licu mjesta 20. 4. 2023., uz sudjelovanje građevinskog vještaka RUKING d.o.o. Varaždin, čiji pisani nalaz i mišljenje prileži u spisu na listu 64- 134, saslušao je svjedokinju ŠD, kao i stranke u svrhu dokazivanja.
6. Tužitelj je glavnim tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi oporučni nasljednikom pok. CD, kao i da se utvrdi da je vlasnik nekretnina koje su određeno navedene u oporuci od 11. 2. 2014. Alternativnim tužbenim zahtjevom tražio je da se 1. tuženiku OD naloži isplatiti da iz nekretnina koje bi naslijedio temeljem predmetne oporuke, a prema tržišnoj vrijednosti nekretnina, time da bi visinu istog određeno postavio po provođenju građevinskog vještačenja. Valja reći da je obzirom na postavljeni alternativni tužbeni zahtjev proveden očevid na licu mjesta 20. 4. 2023., na nekretninama kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] te na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje građevinskog vještaka RUKING d.o.o. Varaždin.
7. Obrazlažući tužbeni zahtjev, tužitelj je iskazao da je spletom okolnosti pokrenuo ovaj postupak jer se na to odlučio obzirom na šestogodišnje nejavljanje ovdje 2. tuženika, a sa kojim je imao namjeru dogovoriti plodouživanje na svim predmetnim nekretninama, potvrdio je da se odrekao nasljedstva iza smrti pok. majke, a što je bilo u dogovoru sa ovdje 1. tuženikom, a smatrao je da će se poštujući želju da sve bude Ivanovo, naknadno dogovoriti o svemu, tako o plodouživanju, o čemu su već bili prije pripremljeni ugovori, ali je on od toga odustao jer je želio vidjeti kako će se tuženi ponašati prema njemu, a kao primjer naveo je da je bilo dogovoreno na ostavinskoj raspravi da mu se prenese vozilo, odnosno da otkupi vozilo koje je 1. tuženik naslijedio, a vozio ga je još njihov pok. otac, međutim da do toga nije došlo, da je Božjom pomoći pronašao kopiju oporuke, a što je bila mamina želja, smatrao je da je omogućio VD sve ono što je bakica htjela, a zašto je sve prepisala njemu (tužitelju) oporukom koja se poslije našla, druga je stvar. Istaknuo je da je neoženjen, mora nekome dati svoju imovinu, računao je da će ga netko sahraniti, istaknuo je da se nekretnine održavaju i svake godine dobivaju na vrijednosti i ništa se nije zapustilo, a on i dalje sve održava, da je njegova adresa u [adresa] tek formalna adresa, iako na njoj zapravo ne živi niti je živio, obzirom da ga je njegovo zanimanje vodilo na različite adrese i u mirovini želi mirno živjeti. Na upit suda da li mu je poznato gdje je original oporuke, odgovorio je da mu to nije poznato.
8. Tuženik OD iskazao je da je za života roditelja čuo da se razgovaralo o oporuci, ali nije se određeno navodilo o čijoj je oporuci riječ, niti je on bilo kakovu oporuku vidio, istaknuo je da je tužitelj na ostavinskoj raspravi sasvim svijesno dao svoju nasljedničku izjavu i zato je i pozvao ovdje 2. tuženika da dođe tog dana kod javnog bilježnika da odmah sve riješe i da se završe cijeli postupak, čudio se što je došlo do nekakve oporuke koja ne postoji u originalu i to mu je bilo sumnjivo i nejasno, a ukoliko je oporuka postojala, da je tužitelj istu trebao donijeti kod javnog bilježnika pa bi se onda to riješilo, ukazao je na dobar odgoj stranaka, a na koji je ukazivao i tužitelj te je naveo kao primjer to što tužitelj i dan danas živi u kući, a za koju ga nitko ne traži bilo kakvo plaćanje, odnosno naknadu, smatrao je da to tužitelj sam zna iz kojeg razloga je napravio na ostavinskoj raspravi to što je napravio, a sigurno je to radio zbog toga kako je to bakica, tj. njihova majka htjela, kako je to i iskazao pa je i on u odnosu na svog sina, ovdje 2. tuženika, ispoštovao želje svojih roditelja.
9. Tuženik VD iskazao je da ga je iznenadilo pokretanje ovog postupka o čemu je saznao primitkom pismena u pretinac jer niti je čuo, niti je vidio oporuku, niti sudjelovao u postupku u kojem je ista proglašena, tim više što je baka njemu rekla oporuku koju je izrekla nakon vremena navedenog na spornoj oporuci, a u kojoj mu je rekla da će on naslijediti sve nekretnine jer da je to njena želja i želja tuženikovog djeda, a i strica koji je tamo živio i sa time se složio, istaknuo je da je sudjelovao u ostavinskom postupku, a došao sam po pozivu javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar, a koja da ga je molila da pozove strica koji se nije odazivao na pozive, a da to riješe. Iskazao je suglasno iskazu 1. tuženika, svog oca.
10. Analizirajući iskaze stranaka, sud iskaze tuženih smatra vjerodostojnima, obzirom da isti nisu u protivnosti sa utvrđenjima u ostavinskom postupku vođenom iza pok. CD pod brojem O-1258/16 (sada O-1850/2020).
11. Naime, uvidom u ovosudni ostavinski predmet broj: O-1850/2020 (prije O-1258/16) vođenom iza pok. CD, umrle **.**.2016., utvrđeno je da su na ročište 28.
9. 2016. godine pristupili nasljednici, sinovi ostaviteljice CD GD i CD OD, kao i da je na ostavinskom ročištu nazočan CD VD, unuk ostaviteljice, a sin nazočnog nasljednika Friščić OD i koji nije zakonski nasljednik.
12. Rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O.1258/16-9. UPP-OS. [adresa]-286/16. od 28. rujna 2016., donijetom po javnom bilježniku Nadi Šagi-Belcar iz [adresa], kao povjereniku Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, koje je istog dana postalo pravomoćno, utvrđena je ostavinska imovina pok. CD i njezinim nasljednikom na utvrđenoj ostavinskoj imovini temeljem Zakona i danih nasljedničkih izjava proglašen je sin OD. Nasljednik OD GD, sin ostaviteljice, odrekao se nasljedstva koje mu po zakonu pripada iza pok. OD CD.
13. Također je utvrđeno da je smrtovnica sastavljena na temelju podataka iz matice umrlih i podataka dobivenih od ovdje tužitelja te da je u smrtovnici navedeno da je umrla ostavila pismenu oporuku. Međutim, na ročištu 28. 9. 2016. u zapisniku je navedeno da nazočni (OD GD, OD i OD VD) izjavljuju da oporuka ne postoji.
14. Dalje, uvidom u navedeni ostavinski predmet utvrđeno je da je nasljednik OD GD, po punomoćnicima, podnio 3. 5. 2018. zahtjev za proglašenje nestale oporuke pok. CD, navodeći da je nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju utvrdio da je pok. CD sačinila pisanu oporuku od 11. 2. 2014. te priložio preslik iste (list 27 ostavinskog spisa).
15. Povodom prijedloga nasljednika, zakazano je ročište 7. prosinca 2020. na koje je pristupila punomoćnica nasljednika CD GD i predala preslik oporuke ostaviteljice od 11. 2. 2014., dok nije pristupio uredno pozvani OD, a koji je telefonskim putem na dan održavanja ročišta ispričao svoj nedolazak, izjavio da mu je poznato da je postojala oporuka, da nasljednik GD vjerojatno posjeduje i original, a oporuku nikad nije osporavao, time da je napomenuo da su nakon dovršetka ostavinskog postupka iza ostaviteljice, nekretnine raspoređene nećaku nasljednika MD. Na rješenje poslovni broj: 25 O-1850/2020-5 od 07. prosinca 2020. kojim je odlučeno da se preslik proglašene oporuke pok. CD ulaže u spis ostavinskog predmeta, a nasljednik CD GD upozorava se da svoja prava na temelju oporuke može ostvariti u parnici, nasljednik Friščić OD nije se žalio. 16. Prema čl.235. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19-dalje:ZN-a), ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađene oporuka, sud će je proglasiti, te zapisnik o proglašenju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik. U navedenom slučaju ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju oporuke ostvariti u parnici.
17. Prema čl. 204. ZN-a, sud će oporuku pročitati i o tome sastaviti zapisnik bez obzira na to je li oporuka valjana i bez obzira na to ima li više oporuka.
18. Prema čl.207. st.1. ZN-a, ako je nezavisno od ostaviteljeve volje nestala ili je uništena isprava u koju je bila oblikovana ostaviteljeva oporuka, a među zainteresiranim osobama nema spora o prijašnjem postojanju te oporuke, o obliku u kojemu je sastavljena, o načinu nestanka ili uništenja, kao ni o njezinu sadržaju, ostavinski će sud o tome saslušati sve zainteresirane osobe i o njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa će zapisnik o tome proglasiti po odredbama koje vrijeme za proglašenje pisane oporuke.
19. Međutim, 2. tuženik VD, kao stvarni vlasnik nekretnina obuhvaćenih predmetnom oporukom, podnio je protutužbu radi poništenja oporuke od 11. 2. 2014., a kod kojeg protutužbenog zahtjeva je ustrajao tijekom postupka.
20. Tužitelj je u pogledu protutužbenog zahtjeva istaknuo prigovor zastare.
21. Prema čl.29. ZN-a valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom. Svatko može u redovitim okolnostima oporučiti u bilo kojem od zakonom predviđenih oblika. Zbog nedostatka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje za deset godina od proglašenja oporuke. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.
22. Uvažavajući utvrđenja iz ostavinskog predmeta gdje je na ročištu 28. 9. 2016. nazočio ovdje 2. tuženik, unuk ostaviteljice, koji je uz ovdje tužitelja i 1. tuženika, sinove ostaviteljice, izjavio da oporuka ostaviteljice ne postoji, sud smatra da je 2. tuženik saznao za oporuku nakon njezinog proglašenja u ostavinskom predmetu broj: O- 1850/2020, odnosno kako to navodi, po primitku tužbe u ovom predmetu pa je tužiteljev prigovor zastare neosnovan.
23. Dalje, iako je 2. tuženik, kao protutužitelj prigovarao postupku proglašenja nestale oporuke, valja reći da je nasljednik VD OD, ovdje 1. tuženik u postupku O- 1850/2020 izjavio da mu je poznato da je postojala oporuka, a na rješenje poslovni broj: 25 O-1850/2020-5 od 07. prosinca 2020. kojim je odlučeno da se preslik proglašene oporuke pok. CD ulaže u spis ostavinskog predmeta i nasljednik GD upozorava se da svoja prava na temelju oporuke može ostvariti u parnici, nije se žalio. Stoga je sud zaključio da između nasljednika nema spora o prijašnjem postojanju oporuke iza njihove pok. majke.
24. Osim toga, oporuku, u smislu čl.204. ZN-a, sud proglašava bez obzira na to je li valjana i bez obzira na to ima li više oporuka pa je tužitelj original oporuke mogao dostaviti tijekom ovog postupka.
25. Uzevši u obzir da je u ovom postupku sporna činjenica postojanja oporuke pok. GD CD od 11. 2. 2014., da je tužitelj postojanje oporuke prijavio u smrtovnici, da tijekom postupka sudu nije predočen original te oporuke, niti je original sporne oporuke ostaviteljice položen u zbirku isprava ovog suda pod brojem Pi/2014 do 2016. godine, dalje, uzevši u obzir da tužitelj nije dokazao da bi oporuka pok. CD nestala nezavisno od volje ostaviteljice, niti je na tu okolnost predlagao dokaze, dok je svjedokinja ŠD iskazivala o drugačijoj volji ostaviteljice, sud smatra da isprava predana u preslici nije valjana oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.
26. Naime, prema čl.29. ZN-a, valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom, a prema čl.30. ZN-a, oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. Za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena.
27. Stoga protutužitelj osnovano traži poništenje sporne oporuke.
28. Obzirom da je glavni protutužiteljev zahtjev usvojen, o alternativnom nije bilo potrebno odlučivati.
29. Budući da je protutužiteljev zahtjev za poništenje oporuke od 11. 02. 2014. osnovan, tužiteljevi zahtjevi temeljeni na spornoj oporuci odbijeni su kao neosnovani.
30. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).
31. Sud je tuženicima, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka, priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 20. 8. 2021., prema Tbr. 8.1. Tarife u visini 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 9. 5. 2022., 16. 6. 2022., 7. 10. 2022. i 22. 12. 2023., prema Tbr. 8.1. Tarife u visini od 100 bodova svaki (4x100 bodova), trošak zastupanja tuženih na pripremnom ročištu 17. 5. 2022., prema Tbr. 9.1. Tarife u visini od 100 bodova, kao i na ročištima 27. 6. 2022., 6. 9. 2022., 5. 12. 2024. i 17.
1. 2025., prema Tbr.9.1. Tarife, svaki od 100 bodova, zastupanja na očevidu 20. 4. 2023. prema Tbr.9.7. Tarife, u visini od 100 bodova, odnosno ukupno 1.100 bodova, što uzevši u obzir Tbr. 54. Tarife i vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 2.200 eura te uz povišenje za zastupanje dva tuženika, prema Tbr. 40. t.1. Tarife (10%), čini trošak u iznosu od 2.420,00 eura te uz PDV-a 25% prema Tbr.46. Tarife, u iznosu od 605,00 eura te sudsku pristojbu na protutužbu u iznosu od 56,40 eura i na presudu u iznosu od 56,40 eura (uzevši u obzir čl.7. st.2. ZOSP-a), iznosi ukupno 3.137,80 eura, koji trošak je, uz primjenu čl.151. st.3. ZPP-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove presude pa do isplate, tuženicima dosuđen i platež naložen tužitelju.
32. Sud tuženicima nije priznao traženi trošak izbivanja punomoćnika tuženika iz pisarnice obzirom su isti mogli angažirati punomoćnika u sjedištu suda, Stalne službe. Također im nije priznao i traženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, obzirom da isti, primjenom čl.4. st.1. toč.2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23) tuženicima nije niti nastao.
Ivanec, 26. veljače 2025.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Željka Pintarić, odvjetnica u OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina 2. Zvonimir Perša, odvjetnik iz Zagreba
