REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1403/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ljiljani Tomić, u pravnoj stvari tužitelja ANDRITZ TEP D.O.O., OIB 73880953014, Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 84, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica iz Zagreba, Selska cesta 136, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 116, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 84, OIB: 73880953014, na ime osigurnine i osiguranih troškova iznos od 854.338,00 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28.01.2016. godine, pa do isplate, i to do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, odnosno od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 84, OIB: 73880953014, iznos od 121.673,73 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, i to do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, odnosno od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 84, OIB: 73880953014, iznos od 14.110,72 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, i to do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, odnosno od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 84, OIB: 73880953014, iznos od 19.463,77 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, i to do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, odnosno od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da naknadi tužitelju ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 84, OIB: 73880953014 trošak parničnog postupka u iznosu od 164.349,98 eura, također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj sa dijelom parničnog troška u iznosu od 35.722,50 eura, kao neosnovan.

r i j e š i o je

Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 685.507,06 eur / 5.164.952,97 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 10. srpnja 2019. navodi:

- da su tužitelj i tuženik 3. prosinca 2009. sklopili Ugovor o osiguranju imovine tužitelja koji se obnavljao svake godine, a 23. studenog 2011. zaključen je tzv. dugoročni ugovor o osiguranju koji je trajao do otkaza te je bio na snazi i u siječnju 2016.,

- da je tim Ugovorom ugovoreno osiguranje objekata i opreme tužitelja na lokaciji u [adresa] od rizika požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost s iznosom osiguranja u visini od 113 milijuna kuna (cca 15 milijuna eura), kao i osiguranje cjelokupne opreme tužitelja bez motornih vozila s iznosom osiguranja od 15.378.305,84 eur / 115.867.845,37 kn,

- da je sastavni dio polica klauzula o automatizmu pokrića kojom je predviđeno automatsko pokriće i za novo pribavljenu i/ili adaptiranu imovinu tužitelja za vrijeme trajanja osiguranja s obvezom prijave iste tuženiku, te je posljedično tome tužitelj iz godine u godinu po izvršenim ulaganjima tuženiku prijavljivao povećanje svoje imovine na imenovanoj lokaciji, te su se na policama osiguranja ažurirali i povećavali iznosi osiguranja,

- da je na predmetnoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja] jasno i nedvosmisleno navedena napomena o opsegu pokrića na novu vrijednost; da je osiguranje zaključeno po Općim uvjetima za osiguranje imovine i Posebnim uvjetima za osiguranje građevina i opreme od požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost bez obzira na postotak otpisanosti, te da se izričiti načelo proporcije ne primjenjuje.

Štetni događaj:

- da je u noći sa 13. siječnja na 14. siječnja 2016. godine na objektu Upravne zgrade tužitelja izbio požar koji je u potpunosti uništio cijelu Upravnu zgradu i opremu u njoj, te su dobrim dijelom oštećeni i objekti koji su graničili sa upravnom zgradom, a to su kotlovnica i tzv. Stara menza (Objekt 99),

- da je zbog oštećenja nastalih u požaru tužitelj morao organizirati i opremiti privremene poslovne prostore za 140 radnika, da je izgubljena informatička mreža te bez pristupa internetu tužitelj nije mogao neometano nastaviti sa osnovnim poslovanjem,

- da je zbog opsežnih oštećenja same Upravne zgrade i evidentne prijetnje urušavanja ovog objekta u veljači 2016., tužitelj angažirao neovisne procjenitelje da procijene statičku stabilnost opožarenog objekta, a njihov je zaključak bio da treba potpuno ukloniti upravnu zgradu jer se sanacija gotovo tehnički neizvediva, a ekonomski potpuno neopravdana,

- da je tužitelj po pribavljenom mišljenju struke počeo s uklanjanjem ostatka postojeće zgrade, koristio pri tome dijelom vlastite radnike kao ispomoć, a dijelom angažirao vanjske izvođače,

- da je tužitelju za gradnju nove Upravne zgrade trebalo i odobrenje njegovog vlasnika koji je zahtijevao plan financiranja u koji je morala biti uključena i odšteta od osiguranja, a do čijeg realnog iznosa tužitelj nije mjesecima mogao doći pa je time tuženik u bitnome tužitelju i otežao postupak sanacije,

- da su gradnja, opremanje i useljenje u zamjenski objekt Upravne zgrade završeni tek 13. srpnja 2018. (2 i pol godine nakon požara) do tada je tužitelj morao zakupljivati dodatne poslovne prostore za 140 radnika koji su ranije radili u uništenoj Upravnoj zgradi

Korespondencija s osigurateljem:

- da je tužitelj obavijestio tuženika o požaru usmeni istog dana 14. siječnja 2016., a čim su vatrogasci omogućili pristup zgarištu procjenitelji tuženika su 18. siječnja 2016. prvi put obišli mjesto požara, sačinili Zapisnik, pisanu prijavu štetu tužitelj je podnio tuženiku 28. siječnja 2016. čim su to okolnosti dopustile, a tuženik je još jednom 25. siječnja 2016. obavio još jedan očevid na licu mjesta,

- da je nakon požara tužitelj nastavio obavještavati svog osiguratelja o svakoj radnji koju namjerava poduzeti, te predložio da se angažira Građevinski fakultet u Osijeku kao neovisni procjenitelj, ali tuženik nije pristao dijeliti te troškove niti je obavezan prihvatiti procjenu od tih vrhunskih stručnjaka. Nakon bezuspješnog dogovora oko zajedničke procjene štete na sugestiju samog tuženika tužitelj je angažirao Arhitektonski ured Biro Ulični d.o.o. koji je 11. travnja 2016. izradio troškovnik sa specifikacijom svih radova za novu Upravnu zgradu kao što je bila i stara, s napomenom da predmetnim troškovnikom nisu obuhvaćeni troškovi koje je tužitelj imao na objektima kotlovnice i tzv. Stare menze,

- da je 16. svibnja 2016. tuženik ponudio tužitelju potpisivanje Zaključnog sporazuma o namirenju ponudivši ukupno 1.020.734,51 eur / 7.690.724,20 kn i to za građevinska oštećenja – 893.787,39 eur / 6.734.241,10 kn; za uništenu opremu – 96.226,87 eur / 725.021,34 kn te za uništeni namještaj: 30.720,25 eur / 231.461,76 kn, a što tužitelj nije htio potpisati jer to nije konačno rješavanje odštetnog zahtjeva, ali je tuženik ipak navedeni iznos isplatio tužitelju 7. lipnja 2016.,

- da su troškovi vraćanja u prvobitno stanje bili puno veći od iznosa kojeg je tuženik priznao i isplatio, pa je tužitelj nastavio kompletirati dokumentaciju, prema traženjima tuženika, i u studenom 2016. tuženik je angažirao trgovačko društvo Presoflex gradnja d.o.o. za izradu troškovnika za izgradnju nove Upravne zgrade na iznos procjene 1.544.748,14 eur / 11.638.904,88 kn, a da bi u fazi prikupljanja ponuda za izgradnju nove Upravne zgrade tužitelja bila dostavljena i ponuda u iznosu od 3.482.375,57 eur / 26.237.958,70 kn što je bio veliki nerazmjer u odnosu na ranije procijenjene troškove,

- da je tužitelj u rujnu 2017. sklopio Ugovor o izgradnji sa Projekt gradnjom d.o.o. u vrijednosti 2.804.011,52 eur / 21.126.824,83 kn, kao s najpovoljnijim izvođačem, te je počeo s izgradnjom nove Upravne zgrade,

- da je u periodu od rujna 2017. do lipnja 2018. dok je trajala izgradnja nove Upravne zgrade tuženik isplatio daljnji iznos osigurnine i to 27. lipnja 2018. u sveukupnom iznosu od 529.535,71 eur / 3.989.786,84 kn.

Osigurnina za objekt:

- ovaj Ugovor o osiguranju podrazumijeva osiguranje objekta na novu vrijednost, odnosno vrijednost prema cijenama izgradnje, odnosno nabave u mjestu gdje se predmet osiguranja nalazi. Obzirom na način na koji je došlo do štete i njen opseg spašenih ostataka na objektu Upravne zgrade i kotlovnice nema, a budući da je tužitelj izgradio novi objekt, nabavio novu opremu koja služi za istu namjenu kao i prije štetnog događaja ispunjen je u cijelosti uvjet iz čl. 6. st. 1. Posebnih uvjeta za osiguranje građevine i opreme od požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost u primjeni od 1. siječnja 2016. Ukupni troškovi izgradnje nove Upravne zgrade čija je izgradnja završena u lipnju 2018. iznose 3.224.016,36 eur / 24.291.351,27 kn,

- tužitelj ne osporava da izvedeno stanje nove Upravne zgrade nije u potpunosti istovjetno staroj Upravnoj zgradi, jer se radi o drugom tipu izgradnje, zgrada je od armiranog betona, a ne od cigle, zgrada je sa nižim etažama nego što je to bio slučaj sa starom Upravnom zgradom, ali veće tlocrtne površine time da je trebalo voditi računa i o novim EU standardima (npr. za potres EC8) kojima je novi objekt trebao udovoljavati. Pri tome susjedni objekt kotlovnica koji je u potpunosti uništen nije obnovljen jer se sada namjenski uklopljen u novu

Upravnu zgradu,

- tužitelj potražuje isplatu osigurnine koja odgovara troškovima izgradnje novog objekta koji je identičan kao i predmet osiguranja koji je zbog požara uništen, uz uvažavanje trenutno važećih propisa i standarda u pogledu seizmike, energetske učinkovitosti, mehaničke otpornosti i stabilnosti u slučaju požara, higijene, zdravlja i okoliša, sigurnosti i pristupačnosti tijekom uporabe, zaštite od buke itd., a sve kako bi se osiguralo da novi objekt koji će svojom funkcionalnošću u potpunosti odgovarati oštećenom objektu u požaru, može dobiti građevinsku i uporabnu dozvolu,

- nadalje, tužitelj je zbog brojnih otvorenih pitanja sa tuženikom u pogledu visine štete na Upravnoj zgradi još jednom zatražio stručni mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo – Ivo Smoljo, struč. spec. ing. aedif., koji je izradio procjenu vrijednosti izgradnje nove Upravne zgrade u iznosu od 2.151.852,83 eur / 16.213.135,13 kn (bez PDV-a) uz to da ovom iznosu treba pridodati i nužne troškove projektiranja, izrade troškovnika i nadzora,

- prije same izgradnje nove Uprave zgrade, a prema Zakonu o gradnju valjalo je oštećenu zgradu ukloniti uz sve mjere sigurnog uklanjanja, gospodarenja otpadom, zbrinjavanja građevinskog materijala nastalog uklanjanjem građevine, a koji je projekt izradio za tužitelja MF (iz Eurco d.d. Vinkovci),

- za izgradnju nove zgrade trebalo je izgraditi novi projekt kako bi se dobila građevinska dozvola, a i uporabna pa tužitelj procjenjuje visinu ovih troškova u iznosu od 76.315,61 eur / 575.000,00 kn,

- nesporna je i šteta na kotlovnici koja je bila pričvršćena na Upravnu zgradu, i za njenu ponovnu izgradnju i vraćanje u prvobitno stanje sudski vještak Ivo Smoljo je procijenio troškove izgradnje od 57.088,49 eur / 430.133,23 kn (bez PDV-a),

- troškove sanacije i oštećenja na tzv. Staroj menzi tuženik je podmirio u cijelosti u iznosu od 102.107,39 eur / 769.328,11 kn (zakonske zatezne kamate tužitelj će kasnije obračunati zbog zakašnjenja).

Troškovi rušenja i raščišćavanja:

- nakon požara tužitelj je morao poduzeti neodgodive i hitne mjere i za rušenje opožarenog objekta i za raščišćavanje, pri čemu je koristio vlastite radnike, ali i vanjske izvođače. Svojim radnicima je isplatio po satnici do 24 eura, ali je između stranaka sporna visina te satnice, a ukupno za troškove rušenja i raščišćavanja tužitelj potražuje iznos od 82.496,59 eur / 621.570,52 kn. Tuženik je na ime priznatih troškova raščišćavanja i rušenja isplatio tužitelju iznos od 83.895,71 eur / 632.112,19 kn, ali sa zakašnjenjem pa će tužitelj naknadno specificirati zakonsku zateznu kamatu.

Dakle, tužbenim zahtjevom iz tužbe od 10. srpnja 2019. tužitelj potražuje ukupno 1.285.681,73 eur / 9.686.968,99 kn i to 1.130.433,50 eur / 8.517.251,24 kn na ime osigurnine i osiguranih troškova sa zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2016. do isplate te iznos od 155.248,17 eur / 1.169.717,35 kn na ime zakonskih zateznih kamata (121.673,73 eur / 916.750,74 kn – zakonske zatezne kamate za isplatu osigurnine sa zakašnjenjem; 14.110,72 eur / 106.317,21 kn – uglavničena kamata za isplatu osigurnine sa zakašnjenjem te 19.463,77 eur / 146.649,80 kn – uglavničena zakonska zatezna kamata za troškove rušenja i raščišćavanja).

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi:

- da priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i da je imao sa tužiteljem zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja],

- da je policom ugovoreno da se sve štete koje uključuju rad radnika isplaćuju prema satnici rada osiguranika najviše do 24 eura,

- da je polica vinkulirana u korist Splitske banke d.d. (u iznosu od 2.702.334,72 eur / 20.360.740,95 kn i u iznosu od 121.335,63 eur / 914.203,27 kn) i u korist PBZ (u iznosu od 9.459.387,69 eur / 71.271.756,58 kn), a koja činjenica je od utjecaja na rokove i mogućnost isplate osigurnine,

- da tužitelj potražuje ovom tužbom naknadu štete s osnova požara, u preostalom iznosu od ukupno 1.309.967,35 eur / 9.869.948,99 kn, u koji iznos je obuhvaćen:

 iznos od 914.532,81 eur / 6.890.547,49 kn – s osnova osigurnine na ime troškova izgradnje nove Upravne zgrade

 iznos od 76.315,61 eur / 575.000,00 kn – troškovi projektiranja, izrada troškovnika i nadzora vezano za izgradnju nove Upravne zgrade  iznos od 57.088,49 eur / 430.133,23 kn – trošak izgradnje nove kotlovnice  iznos od 82.496,59 eur / 621.570,52 kn – trošak rušenja i raščišćavanja, odnosno ukupno 1.130.433,50 eur / 8.517.251,24 kn sa kamatom koja teče od 28. siječnja 2016. godine (točka I. tužbenog zahtjeva),

- da u preostalom dijelu tužitelja potražuje kamate za zakašnjele ispate nespornih iznosa (za Upravnu zgradu, staru menzu, troškove rušenja i raščišćavanja) u ukupnom iznosu od 155.248,22 eur / 1.169.717,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

Tuženik osporava ovako postavljeni tužbeni zahtjev te ističe kako su u predmetnom štetnom događaju oštećena tri objekta: Upravna zgrada, stara menza i kotlovnica te da je tuženik isplatio na ime osigurnine ukupno 1.423.323,03 eur / 10.724.027,40 kn i to za objekt stare Upravne zgrade 1.237.319,95 eur / 9.322.587,20 kn, za staru menzu 102.107,39 eur / 769.328,11 kn i za rušenje i raščišćavanje 83.895,71 eur / 632.112,19 kn te time sve platio i ispunio svoju ugovornu obvezu.

Tuženik posebno osporava da bi tužitelj imao pravo na osigurninu (naknadu štete) u visini troška izgradnje nove Upravne zgrade kako je tužitelj potražuje sukladno Ugovoru za izgradnju Upravne zgrade broj 63235/17 od 27. rujna 2017. na iznos od 2.804.011,52 eur / 21.126.824,83 kn koja je cijena ugovorena uz klauzulu ključ u ruke, fiksna i nepromjenjiva te obuhvaća i nepredviđene radove (sve takse i davanja) i to bez promjene ukupne cijene radove, te ovakvo ugovaranje ujedno znači da je u fiksno ugovorenoj cijeni izgradnje uključen PDV, iz čega proizlazi da bi prema takvom Ugovoru cijena radova bez PDV-a iznosila 2.243.209,22 eur / 16.901.459,86 kn – različito od procjene vještaka. Tuženik navodi da je stara Upravna zgrada imala bruto površinu 2381 m2 dok nova ima 3250 m2, a što nije bilo nužno niti je bilo vezano za bilo kakve propise stabilnosti i funkcionalnosti objekta. Naime, ugrađeni su novi, bolji i skuplji materijali, instalacije, električno grijanje, hlađenje, led rasvjeta itd., a koji nisu postojali u trenutku štetnog događaja te se radi o poboljšicama koje ne utječu na funkcionalnost objekta već predstavljaju dodatni luksuz za koji tuženik ne odgovara. Isto znači da je novoj Upravnoj zgradi povećana vrijednosti i ne samo u odnosu na njenu vrijednost prije štetnog događaja (odnosno vrijednost koja je uzeta u osiguranju) nego i u odnosu na njezinu vrijednost s obzirom na troškove građenja u vrijeme nastanka štetnog događaja. Nadalje, tuženik navodi da kod osiguranja na novu vrijednost visina naknade štete u slučaju uništenja utvrđuje se prema novoj vrijednosti u vrijeme nastanka osiguranog slučaja (čl. 5. Posebnih uvjeta). Iz Nalaza vještaka Ive Smoljo ne proizlazi da je vještak uzeo u obzir cijene građenja u vrijeme nastanka štetnog događaja, kao niti povećanje kvadrature novog objekta, posljedično tome povećanje količina materijala, kao ni troškove koji su vezani uz poboljšice i povećanje vrijednosti objekta, a za koje je iznose trebao umanjiti svoj procijenjeni iznos. Vještak je stvarne troškove procijenilo na 2.152.251,00 eur / 16.216.135,13 kn pozivajući se na ponudu društvo Sitolor d.o.o. i cijene radova na dan 10. svibnja 2019., a ne na dan štetnog događaja kako bi trebalo prema Uvjetima osiguranja, zato se tuženik protivi korištenju nalaza i mišljenja vještaka Smolje Ive i iz svega proizlazi da bi stvarni troškovi izgradnje nove Upravne zgrade bili upravo u okvirima iznosa kojeg je tuženik isplatio – 1.237.319,95 eur / 9.322.587,20 kn. Tuženik osporava i zahtjev za naknadu štete po osnovi izgradnje potpuno nove kotlovnice jer ista nije bila obuhvaćena požarom, već je oštećena zbog vode koja se koristila prilikom gašenja požara na objektu Upravne zgrade, a objekt kotlovnice je u građevinskom i funkcionalnom smislu dio novo izgrađene Upravne zgrade pa bi trebao biti obuhvaćen u troškovima izgradnje iste, a ne kao zasebni objekt. Nadalje, u odnosu na naknadu štete po osnovu troškova projektiranja, iste ne osporava, ali osporava paušalno procijenjenu vrijednost. Kako je u trenutku podnošenja tužbe predmetni objekt već bio izgrađen, tužitelj je trebao navedeni trošak dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, Ugovorom o projektiranju, nadzoru, računima, privremenom i okončanom situacijom, te potvrdom da su isti plaćeni.

Nadalje, osporava utuženu visinu troškova rušenja i raščišćivanja u iznosu od 82.496,59 eur / 621.570,52 kn za što je nesporno trebalo 4002 radna sata, no sporna je cijena sasta rada koju tužitelj obračunava po 180,00 kn (cca 24 eura). Tužitelj je tuženiku po osnovi priznatih utrošenih 4002 sata isplatio 6,64 eur / 50,00 kn po satu (26.557,83 eur / 200.100,00 kn) što je više nego korektna cijena za takvu vrstu. Tuženik nije priznao trošak rušenja i raščišćivanja po računu tvrtke Eurco na 55.610,86 eur / 419.000,00 kn, već je platio 44.969,07 eur / 338.819,47 kn jer se dio troškova odnosi na rušenje i raščišćivanje kotlovnice i stare menze, a što nije bilo potrebno jer se radilo o djelomično oštećenim objektima.

Nadalje, osporava visinu uglavničene kamate, naime čl. 7. Posebnih uvjeta ugovoreno je da "kada se ostvari osigurani slučaji utvrdi obveza osiguratelja, kao i visina štete, osiguratelj je dužan isplatiti u zakonskom roku iznos nespornog dijela svoje obveze". Odredbe Zakona o obveznim odnosima propisuju da je osiguratelj dužan isplatiti naknadu u najdužem roku od 14 dana od dana kad mu je nastali slučaj prijavljen, ali ako je potrebno stanovito vrijeme za utvrđivanje obveze osiguratelja ili visina obveze, rok od 14 dana počinje teći od dana kada su obveza i njezina visina utvrđene, to znači oba uvjeta kumulativno. Tuženik je 9. travnja 2016. zaprimio od tužitelja potvrdu MUP-a PU Brodsko-posavska PP Slavonski Brod da je došlo do požara, a 18. travnja 2016. od tužitelja je zaprimio Zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja. Uz to polica je vinkulirana u korist Splitske banke i PBZ Zagreb, te da isti ostvaruju pravo na isplatu osigurnine, a tužitelj tek podredno ukoliko isti daju suglasnost osiguratelju da isplati osiguraniku osigurninu. Tuženik je obavijest o suglasnosti za isplatu nespornog iznosa osigurnine u visini 893.787,39 eur / 6.734.241,10 kn e-mailom zaprimio dana 28. travnja 2016. Dakle, tuženikova obveza, tj. rok od 14 dana za isplatom nespornog iznosa je mogao početi teći tek 29. travnja 2016. (do dana isplate 27. lipnja 2016.), a nikako ne od 28. siječnja 2016. kada je tužitelj podnio pisanu prijavu i zahtjev za naknadu štete.

3. Podneskom od 14. listopada 2019. tužitelj je osporio sve navode iz odgovora na tužbu, a posebice navod tuženika da nije u obvezi podmiriti tužitelju troškove izgradnje upravne zgrade koju je tužitelj nakon požara izgradio temeljem Ugovora za izgradnju Upravne zgrade broj 63235/17 od 27. rujna 2017. jer je nova zgrada veća, od drugačijeg materijala i sa suvremenijom opremom i instalacijama. Tužitelj ponovno naglašava da njegovim zahtjevom nisu obuhvaćeni troškovi nove Upravne zgrade izgrađene prema Ugovoru već potražuje: „(…) isplatu osigurnine koja odgovara troškovima izgradnje novog objekta koji je identičan kao i predmet osiguranja koji je zbog požara uništen uz uvažavanje trenutno važećih propisa i standarda u pogledu seizmike, energetske učinkovitosti, mehaničke otpornosti i stabilnosti, sigurnosti u slučaju požara, higijene, zdravlja i okoliša, sigurnosti i pristupačnosti tijekom uporabe, zaštite od buke, gospodarenja energijom i očuvanja topline, a sve kako bi se osiguralo da novi objekt koji će svojom funkcionalnošću u potpunosti odgovarati objektu oštećenom u požaru, može dobiti kako građevinsku, tako i uporabnu dozvolu.“. Tužitelj također osporava navode tuženika glede kotlovnice, visine troškova projektiranja, visine cijene radnog sata za raščišćavanje od 6,64 eur / 50,00 kn/h.

4. Podneskom od 31. listopada 2019. dodatno navodi da u odnosu na spornu osigurninu s osnova troškova izgradnje nove Upravne zgrade, iz Nalaza i mišljenja vještaka vještaka Smolje (a temeljem kojeg je Nalaza i mišljenja tužitelj odredio visinu tužbenog zahtjeva) nije razvidno da isti predstavlja cijenu građenja nove Upravne zgrade koja bi svojom veličinom, svojstvima i namjeni bila identična staroj Upravnoj zgradi. I dalje je sporno da li je kotlovnica u štetnom događaju bila u potpunosti uništena ili oštećena (tuženik smatra da je bila samo oštećena, jer kao niti stara menza nije bila zahvaćena požarom). U Posebnim uvjetima (čl. 5. st. 1. t. 2.) propisano je da se u slučaju oštećenja visina osigurnine utvrđuje u visini troškova popravaka potrebnih da se osigurani predmet dovede u stanje u kojem je bio prije oštećenja, a tužitelj ovom tužbom za oštećenje kotlovnice traži naknadu štete u visini izgradnje nove kotlovnice, međutim kotlovnica je u građevinskom i funkcionalnom smislu sastavni dio novoizgrađene upravne zgrade te bi troškovi trebali biti obuhvaćeni u troškovima izgradnje upravne zgrade, a ne kao zaseban objekt, tj. u Nalazu i mišljenju trebala bi biti razvidna cijena popravka oštećene kotlovnice, a ne cijena izgradnje nove kotlovnice kao zasebnog objekta. Nadalje, tuženik smatra da troškove projektiranja (jer je u trenutku podnošenja tužbe objekt već bio izgrađen) tužitelj bi trebao dokazati vjerodostojnom dokumentacijom kao što su ugovori o projektiranju, o nadzoru itd. Za troškove raščišćavanja tužitelj je iste odredio temeljem troškova vanjskih izvođača koje bi morao angažirati, da nije koristio svoje radnike, međutim policom je ugovorena satnica najviše do 24 eura. Vezano za zakonske zatezne kamate sporno je da li je tuženik i kada, eventualno došao u zakašnjenje sa isplatom nespornog iznosa, a obzirom da je predmetna polica bila vinkulirana u korist banaka, to nije moglo biti nikako prije 29. travnja 2016.

5. Podneskom od 5. prosinca 2019. tužitelj se očitovao na prethodne navode tuženika te naveo da je iz Nalaza vještaka Smoljo razvidno da je isti izradio procjenu troškova izgradnje Upravne zgrade i kotlovnice neto površine 1839,70 m2, a koja je za 1127,30 m2 manja od zgrade koja je na mjestu stare upravne zgrade izgrađena i danas se tamo nalazi. Glede kotlovnice, radi se o zasebnoj šteti jer nije uključena u tražene i utužene troškove izgradnje Upravne zgrade. Dalje, troškovi projektiranja koje tužitelj traži nisu troškovi izgrađene zgrade, već troškovi izgradnje zgrade koja bi bila istovjetna onoj uništenoj u požaru uz uvažavanje novih standarda i sigurnosnih propisa.

6. U nastavku postupka sud je odredio provođenje dva građevinska vještačenja, prvo po vještaku Zlatku Omerhodžiću, a drugo po vještaku Andreju Babiću.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu:

- Polica osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 16 spisa),

- Privitak Polici osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 17 spisa),

- Prilog Polici osiguranja broj [broj police osiguranja] – Klauzula o automatizmu pokrića (list 18 spisa),

- Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (list 19-23 spisa),

- Posebni uvjeti za osiguranje građevina i opreme od požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost (list 24 spisa),

1 0

- Zapisnik i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić iz Zagreba (list 25-29 spisa),

- Procjena statičke stabilnosti požarom oštećene nosive konstrukcije (Spona j.d.o.o.) (list 30-58 spisa),

- Građevinska dozvola (list 59-62 spisa),

- Uporabna dozvola (list 63 spisa),

- Zapisnik o očevidu i procjeni štete (list 64-69 spisa),

- Prijava štete (list 70 spisa),

- Ponuda broj 10/16 od Građevinskog fakulteta u Osijeku (list 71-72 spisa),

- Ponuda tvrtke Presoflex za radove izgradnje poslovne zgrade od 22. studenog 2016. (list 77-203 spisa)

- Ugovor za izgradnju upravne zgrade (Projekt gradnja d.o.o.) (list 207-223 spisa),

- Nalaz i mišljenje Ivo Smoljo (list 224-243 spisa),

- Ponuda tvrtke Sitolor d.o.o. (list 244-282 spisa),

- Projekt uklanjanja građevine (Eurco d.d.) (list 283-317 spisa),

- Nalaz i mišljenje sudskog vještaka – potreba troškova projektiranja i stručnog nadzora za izgradnju nove građevine, provjera stabilnosti susjedne građevine – provjera potreba za rušenjem kotlovnice i raščišćavanja (list 318-339 spisa),

- Zapisnik o vještačenju (list 350-356 spisa),

- Dopis PBZ od 15. listopada 2019. i OTP banke (list 370-371 spisa),

- Zapisnik o očevidu i procjeni štete od 18. siječnja 2016. uz fotodokumentaciju (list 372-378 spisa),

- Okončana situacija od 23. prosinca 2013. uz račune (list 385-401 spisa),

- Ugovor o izradi projektne dokumentacije (Rechner d.o.o.) (list 402-410 spisa)

- Nalaz i mišljenje mr. Zlatko Omerhodžić (list 429-449 spisa),

- Dokumentacija, nacrti, fotografije procjene itd. kao prilog Nalazu i mišljenju (list 450-596 spisa),

- Nalaz i mišljenje – procjena realnih troškova izgradnje poslovne zgrade vještak Andrej Babić, dipl. ing. građ. (list 719-745 spisa),

- Dopuna Nalaza i mišljenja Andrej Babić od 21. listopada 2024.) (list 760-768 spisa)

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je tražbina tužitelja za isplatu osigurnine za štetu nastalu u štetnom događaju od 13. siječnja 2016. na 14. siječnja 2016., i to požaru na objektu Upravne zgrade tužitelja na adresi [adresa], kojom prilikom je u potpunosti uništena Upravna zgrada i oprema u njoj, a dobrim dijelom su oštećeni i objekti koji su graničili sa Upravnom zgradom, kotlovnica i stara menza. Valja reći da je u prvobitno podnesenom tužbenom zahtjevu od 10. srpnja 2019. ova tražbina tužitelja iznosila 1.285.681,73 eur / 9.686.968,99 kn; da je drugi tužbeni zahtjev specificiran nakon djelomičnog podmirenja od strane tuženika i to dana 27. rujna 2022. kojim tužitelj potražuje iznos od ukupno 824.439,04 eur / 6.211.735,94 kn. Nadalje, dana 12. travnja 2023. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev sa istim iznosima, ali je promijenio naziv tvrtke tužitelja koji sada glasi: ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja 1 1

d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge; [adresa], OIB: 73880953014; te konačno specificirani tužbeni zahtjev od 8. listopada 2024. kojim tužitelj potražuje 1.009.586,22 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja u noći s 13. siječnja 2016. na 14. siječnja 2016. kao niti činjenica da je između stranaka postojao Ugovor o osiguranju imovine tužitelja temeljem Police broj [broj police]. Među strankama je sporan trošak izgradnje nove Upravne zgrade, koja zgrada je identična ili slična onoj uništenoj u požaru, uz uvažavanje novih standarda i sigurnosnih propisa, tijek zakonskih zateznih kamata, te konačno je li treba primijeniti etalonsku ili troškovničku metodu pri utvrđivanju troškova izgradnje nove upravne zgrade.

11. Kao što je navedeno u tijeku postupka provedena su dva građevinska vještačenja. Temeljem rješenja broj P-1403/2019 od 13. svibnja 2021. određeno je građevinsko vještačenje po društvu M. za građevinska vještačenja, Zagreb, Tina Ujevića 5, a koje je vještačenje obavio direktor navedenog društva mr. sc. Zlatko Omerhodžić, dipl. ing., stalni sudski vještak za građevinska vještačenja. Zadatak vještaka je bio:

- da utvrdi troškove izgradnje nove upravne zgrade (bez uzimanja u obzir amortizacije jer se radi o osiguranju na novu vrijednost) uz uvažavanje svih danas važećih standarda i sigurnosnih propisa, a koja nova upravna zgrada bi bila istovjetna ili slična staroj upravnoj zgradi koja je izgorjela u požaru i koja bi bila izgrađena tako da može dobiti sve potrebne dozvole;

- da utvrdi troškove izgradnje kotlovnice (bez uzimanja u obzir amortizacije jer se radi o osiguranju na novu vrijednost) uz uvažavanje svih danas važećih standarda i sigurnosnih propisa;

- da utvrdi nestabilnost kotlovnice nakon rušenja upravne zgrade odnosno vještak neka utvrdi da li je kotlovnica mogla zadržati svoju stabilnost nakon što je upravna zgrada srušena;

- da utvrdi potrebu i visinu troškova projektiranja i stručnog nadzora za izgradnju novih objekata;

- da se vještak očituje o visini troškova projektiranja i stručnog nadzora koji bi za tužitelja bili neizbježni da se odlučio na ponovnu izgradnju upravne zgrade i kotlovnice po principu vraćanja u prvobitno stanje (stari izgled upravne zgrade i kotlovnice prije požara);

- utvrdi opseg i visinu troškova rušenja i raščišćavanja nakon požara prema tržišnim cijenama za ovakvu vrstu usluge neposredno nakon požara u mjestu sjedišta tužitelja, s time da pokuša razdvojiti troškove raščišćavanja u odnosu na objekt kotlovnice i stare menze od troškova rušenja i raščišćavanja u odnosu na objekt upravne zgrade.

12. Vještak mr. Zlatko Omerhodžić je dana 14. srpnja 2021. dostavio ovom sudu Nalaz i mišljenje:

- "troškovi izgradnje nove upravne zgrade (bez uzimanja u obzir amortizacije jer se radi o osiguranju na novu vrijednost) uz uvažavanje svih danas važećih standarda i sigurnosnih propisa, a koja nova upravna zgrada bi bila istovjetna ili slična staroj upravnoj zgradi koja je izgorjela u požaru i koja bi bila izgrađena tako da može dobiti sve potrebne dozvole iznose 1.722.814,08 eur / 12.980.542,67 kn (bez pdv-a) prema cijenama iz siječnja 2016. godine,

1 2

- troškovi izgradnje kotlovnice (bez uzimanja u obzir amortizacije jer se radi o osiguranju na novu vrijednost) uz uvažavanje svih danas važećih standarda i sigurnosnih propisa iznose 57.088,49 eur / 430.133,23 kn (bez pdv-a) prema cijenama iz siječnja 2016. godine,

- za utvrđenje nestabilnosti kotlovnice nakon rušenja upravne zgrade odnosno utvrđenje da li je kotlovnica mogla zadržati svoju stabilnost nakon što je upravna zgrada srušena treba reći da ista mogla zadržati svoju stabilnost nakon što je upravna zgrada srušena. to je zato što su objekti upravna zgrada i objekt kotlovnice dva nezavisna objekta. međutim kotlovnica je ipak morala biti srušena zato što je specijalizirana tvrtka eurco d.o.o. (u zakonski obveznom projektu uklanjanja) preporučila da se svi nosivi elementi koji se naslanjaju jedan na drugi moraju rušiti,

- postoji potreba za troškovima projektiranja i nadzora. potreba za projektiranjem i nadzorom proizlazi iz zakona o gradnji (nn 153/13, 20/17, 39/19). visina troškova projektiranja i stručnog nadzora za izgradnju novih objekata iznosi 115.468,84 eur / 870.000,00 kn (bez PDV-a) prema cijenama iz studenog 2016. godine (tvrtka rechner d.o.o. – stvarni troškovi) i 127.242,82 eur / 958.711,00 kn (bez PDV-a) prema pravilniku projektantskih komora. razlika ovih dvaju iznosa proizlazi iz toga što je cijena rechner d.o.o. rezultat poslovnog dogovora dok je ova druga cijena preporučena teoretska cijena projektantske komore,

- visina troškova projektiranja i stručnog nadzora koji bi za tužitelja bili neizbježni da se odlučio za ponovnu izgradnju upravne zgrade i kotlovnice po principu vraćanja u prvobitno stanje (stari izgled upravne zgrade i kotlovnice prije požara) iznosi 67.317,41 eur / 507.203,00 kn (bez PDV-a) prema cijenama iz siječnja 2016. godine. predmetna cijena projektantskih usluga i nadzora je, u ovom slučaju, manja od projektantskih usluga i nadzora za novu upravnu zgradu jer je manja površina stare upravne zgrade i manja je investicijska vrijednost,

- utvrđenje opsega rušenja i raščišćavanja nakon požara je provedeno u pripadajućim tablicama točke 2.6. ovog elaborata nalaza i mišljenja. visina troškova rušenja i raščišćavanja nakon požara prema tržišnim cijenama za ovakvu vrstu usluge neposredno nakon požara u mjestu sjedištu tužitelja iznose prema slijedećem: troškovi rušenja i raščišćavanja u odnosu na objekt kotlovnice i stare menze iznose 34.107,86 eur / 256.985,64 kn (bez PDV-a). troškovi rušenja i raščišćavanja u odnosu na objekt upravne zgrade iznose 130.744,04 eur / 985.090,94 kn (bez PDV-a). sve prema cijenama iz siječnja 2016. godine.

13. U obrazloženju svojeg nalaza i mišljenja vještak je naveo da su sve tehničke mjere i sve cijene izražene prema vremenu štetnog događaja, dakle 2016., kojom prilikom se koristio stručnom literaturom priznatom kao normativ u RH na temelju koje se vrše analize i kalkulacije cijena na gradilištima u RH, i priznate su od strane strukovne javnosti, kao i da su sve financijske vrijednosti iskazane bez PDV-a. Nadalje je naveo da su za potrebe određivanja neto i bruto površine korišteni podaci iz nacrta izrađenih od strane Biro ulični d.o.o. koji je u trenutku štetnog događaja imao na raspolaganju objekte koji još nisu bili srušeni, dok u trenutku ovog vještačenja upravna zgrada, kotlovnica i stara menza više nisu postojale pa je NKP 1948,20 m2, dok je BRP 2381,01 m2. Za zadatak "...utvrđenje troškova izgradnje nove upravne zgrade..." korišteni su etaloni gradnje te se ne uzimaju u obzir razni troškovnici koji se nalaze u spisu jer projektantski troškovnici mogu biti samo približna cjenovna

1 3

orijentacija, obzirom da svaki od njih ima u sebi osnovni poslovni interes i tendenciju za povećanjem ili sniženjem cijena. Kako je zadatak suda izračun zgrade "...koja nova upravna zgrada bi bila istovjetna ili slična staroj upravnoj zgradi..." takva sudski zadana "sličnost" se onda provodi etalonom uz uvažavanje svih tehničkih karakteristika realne situacije u staroj upravnoj zgradi. Navodi da se i vještak ing. Smoljo koristio istom etalonskom tablicom, ali se njegov izračun nije mogao koristiti iz razloga što nije uzimao u obzir odbitke, već je uzeo jediničnu cijenu u punom iznosu što ne odgovara stvarnoj situaciji. Vještak Omerhodžić je zaključio kako je za etalonski trošak građenja pogodna najniža cjenovna varijanta, tj. 4.500,00 kn/m2 BRP-a zgrade, koja je u svojoj najnižoj cjenovnoj varijanti najbliža staroj upravnoj zgradi sa svim materijalima i instalacijama. Vještak Omerhodžić je prilikom izrade ovog nalaza i mišljenja vezano za prvi zadatak, izvršio kod potkrovlja zgrade odbijanje od 64,3%, a kod ostalih dijelova upravne zgrade 13,5% i kotlovnice, sveukupno 873.509,45 eur / 6.581.456,95 kuna. Naveo je da je objekt stare menze bio djelomično oštećen, a koja je rekonstrukcija – sanacija priznata od strane tuženika u iznosu od 102.107,39 eur / 769.328,11 kn, dakle etalonska cijena je prilagođena za sistem gradnje koji će zadovoljiti današnje propise i koji će omogućiti dobivanje građevinske i uporabne dozvole. Stoga je i primijenio sljedeći izračun:

 potkrovlje upravne zgrade 123.607,17 eur / 931.288,05 kn  ostali dijelovi upravne zgrade 873.510,64 eur / 6.581.465,95 kn  objekt stare menze 102.107,39 eur / 769.328,11 kn  ulaganja tijekom godina (prije štetnog događaja od 2013. -2015.) 623.592,88 eur / 4.698.460,56 kn što dovodi do utvrđenja vještaka da troškovi izgradnje nove upravne zgrade prema prvom zadatku određenom od strane suda iznose ukupno 1.722.814,08 eur / 12.980.542,67 kn (bez PDV-a), a sve prema cijenama iz siječnja 2016. godine.

14. U odnosu na drugi i treći zadatak vještačenja vezanih uz troškove izgradnje kotlovnice vještak Omerhodžić je pojasnio da ove troškove nije moguće utvrditi po sistemu etalonske cijene građenja zato što je etalonska cijena građenja iskazana prema površini, a i u vrijeme ovog vještačenja kotlovnica više nije postojala. Dakle, opažanje i očevid na licu mjesta nisu se mogli provesti pa se time nije moglo doći do nikakvog utvrđenja, stoga su korišteni podaci iz izračuna vještaka Smolje, a što je i dopustio sud prema slobodnoj stručnoj procjeni (točka 4. rješenja o vještačenju od 13. svibnja 2021.), čime je utvrđen iznos troškova kotlovnice od 57.088,49 eur / 430.133,23 kn. Vještak navodi da nakon rušenja upravne zgrade kotlovnica je mogla zadržati svoju stabilnost zato što su upravna zgrada i kotlovnica dva nezavisna objekta, ali ipak je morala biti srušena zato što je renomirana specijalizirana tvrtka Eurco d.o.o. preporučila da se svi nosivi elementi koji se naslanjaju jedan na drugi moraju rušiti.

15. U odnosu na točku 4. zadatka "utvrđivanje potrebe i visine troškova projektiranja i nadzora za izgradnju novih objekata", isto proizlazi iz Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19). Pri tome visina troškova projektiranja i stručnog nadzora za izgradnju novih objekata iznosi 115.468,84 eur / 870.000,00 kn (bez PDV-a) prema cijenama iz studenog 2016. godine (tvrtka Rechner d.o.o. – stvarno troškovi) i 126.181,03 eur / 950.711,00 kn (bez PDV-a) prema Pravilniku projektantskih komora. Razlika ovih dva iznosa proizlazi iz toga što je cijena Rechner d.o.o. rezultat poslovnog dogovora, dok je ova druga cijena preporučena teoretska cijena projektantske komore.

1 4

16. U odnosu na zadatak 5. – utvrđivanje visine troškova projektiranja i stručnog nadzora koji bi za tužitelja bili neizbježni da se odlučio za ponovnu izgradnju upravne zgrade i kotlovnice po principu vraćanja u prvobitno stanje iznosi 67.317,41 eur / 507.203,00 kn bez PDV-a obzirom da je i manja površina stare upravne zgrade i manja investicijska vrijednost.

17. I konačno, u odnosu na zadatak 6. vezano za utvrđenje opsega rušenja i raščišćavanja te njihove cijene nakon požara, vještak je utvrdio da je za navedeno bilo utrošeno ukupno 4002 sata što je nesporno između tužitelja i tuženika. Naime, statistika rada je pokazala da je prosječna bruto satnica zaposlenih u siječnju 2016. bila 6,11 eur / 46,00 kn/h, a koji iznos sati je onda pomnožen sa prosječnim faktorom na rad od 3,50, a što dovodi do iznosa od 34.107,86 eur / 256.985,64 kn u odnosu na troškove rušenja i raščišćavanja za objekt kotlovnice i stare menze, dok za troškove rušenja i raščišćavanja u odnosu na objekt upravne zgrade vještak je utvrdio iznos od 130.744,04 eur / 985.090,94 kn bez PDV-a, prema cijenama iz siječnja 2016. godine.

18. Tuženik se podneskom od 2. kolovoza 2021. očitovao na nalaz i mišljenje te naveo da djelomično prigovora nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na izračun visine troškova izgradnje upravne zgrade po principu vraćanja u prvobitno stanje, i to kako u metodologiji, tako i u primjeni odabrane metode korištenja etalona gradnje.

Tužitelj je imao primjedbe na visinu troškova projektiranja i stručnog nadzora jer smatra da je jedini ispravni način izračuna troškova izgradnje upravne zgrade – izrada troškovnika prema arhitektonskom, projektantskom troškovniku kao što je to učinio vještak Smoljo u svom nalazu sačinjenom izvan ovog postupka. Tužitelj posebno prigovara da se za etalonski trošak građenja koristi najniža cjenovna varijanta od 597 eur/m2 / 4.500,00 kn/m2 BRP-a zgrade, a koju je vještak dalje umanjivao dodatno za potkrovlje – 64,3%, a za ostale dijelove zgrade 13,5%.

19. Tuženik je podnio sudu svoje očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka dana 3. rujna 2021. te u bitnom naveo da u odnosu na upravnu zgradu nema primjedbi na primjenu etalonske cijene građenja u iznosu od 597,25 eur/m2 / 4.500,00 kn/m2, no kako istu vještak primjenjuje na bruto površinu od 2381 m2, traži da se vještak očituje da li je pri utvrđivanju ukupne bruto površine primijenio koeficijent smanjenja za potkrovlje. Isto tako, tuženik je tražio da se vještak očituje da li je kotlovnica s obzirom na stupanj oštećenja mogla sadržati svoju stabilnost nakon što je upravna zgrada srušena posebice stoga što se vještak pozvao na preporuku tvrtke Eurco. Daljnja primjedba je bila upit je li u okviru procijenjenih troškova izgradnje nove upravne zgrade od 1.722.814,08 eur / 12.980.542,67 kn (u čijem su funkcionalnom smislu sadržani stara menza i kotlovnica) uračunat i trošak izgradnje nove kotlovnice od 57.088,49 eur / 430.133,23 kn, kao i da li se ukupno procijenjeni iznos izgradnje nove kotlovnice odnosi samo na građevinski dio ili obuhvaća i opremu i postrojenje koji nisu uopće bili oštećeni u požaru. Tuženik je također zatražio pojašnjenje od vještaka u odnosu na množenje radnih sati sa tzv. faktorom rada od čak 3,5 obzirom da se faktor na rad od 3,5 odnosi na troškove koje ima građevinska tvrtka kada te radove izvodi na tržištu, a što sve nije u svezi s predmetnim slučajem. Naime, u konkretnom slučaju se radilo o radovima iznošenja opreme i namještaja iz kancelarija, za koje radove ne treba stručna sprema ni kvalifikacija te su je mogli odraditi i putem student servisa preko kojeg bi se cijena rada plaćala u iznosu od 3,98 eur / 30,00 kn/h.

1 5

20. Vještak mr. Zlatko Omerhodžić se posebno očitovao na primjedbe tužitelja, kao i na primjedbe tuženika u podnesku od 17. ožujka 2022. te u bitnom naveo: da je etalonska jedinična cijena od 597,25 eur / 4.500,00 kn donja početna (ali ne i konačna) varijanta kao najrealnija prema sudskom zadatku i stvarnoj situaciji, zato što u sebi ima moderna obilježja etalonske gradnje potrebne za građevinsku i uporabnu dozvolu, a opet u svojoj donjoj početnoj cjenovnoj varijanti je najbliža staroj upravnoj zgradi sa svim materijalima i instalacijama. Nadalje, vještak navodi kako tužitelj ima najviše primjedbi na umanjenja na potkrovlje te ističe kako vještak Smoljo nije uzimao, za razliku od njega, nikakva umanjenja što nije ispravno, jer potkrovlje nije jednako dovršeno kao ostali dijelovi zgrade pa ne može imati istu etalonsku jediničnu cijenu, trebalo je naime provesti razdvajanje pojedinih etaža, ali razdvajanje je vještak Smoljo zanemario i izračunao čitavu zgradu po istoj etalonskoj jediničnoj cijeni što nije ispravno pa je tako dobio veću vrijednost od realne cijene izračunate u ovom nalazu i mišljenju (2.151.852,83 eur / 16.213.135,13 kn).

21. Tužitelj je dana 27. rujna 2022. obavijestio sud da je tuženik dodatno uplatio iznos od 685.507,06 eura / 5.164.952,97 kn, radi čega traži donošenje rješenja kojim će mu sud priznati naknadu parničnog troška po čl. 158. st. 2. ZPP-a, odnosno troška koji je nastao od pokretanja ove parnice pa do djelomičnog ispunjenja. Kasnije u tijeku postupka tužitelj ponovno dana 8. studenog 2024. zahtjeva isto, odnosno donošenje rješenja kojim će mu sud priznati parnični trošak sukladno istom članku ZPP-a, a imajući u vidu isplaćeni iznos glavnice kao vrijednost predmeta spora (3.395.830,36 kn = 450.704,14 eura) i to u ukupnom iznosu od 72.037,50 eura (uključen PDV).

Sud je utvrdio rješenjem djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva u iznosu od 685.507,06 eur / 5.164.952,97 kn, kojem se povlačenju nije protivio tuženik te je riješeno kao u izreci rješenja sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a.

22. Na ročištu dana 10. listopada 2022. vještak Zlatko Omerhodžić se usmeno očitovao o svom nalazu i mišljenju, no punomoćnik tužitelja je ustrajao u primjedbama u odnosu na metodologiju vještaka te predložio provođenje novog građevinskog vještačenja za upravnu zgradu "...jer je razlika između primjene jedne i druge metodologije u financijskom smislu 4 milijuna kuna što svakako nije zanemariv iznos u odnosu na troškove koje bi tužitelj realno imao i nadoknadu koju ima upravo prema ugovoru o osiguranju.". Dakle, za tužitelja nije prihvatljivo mišljenje vještaka Omerhodžića jer smatra da je odabrao pogrešnu metodu korištenja etalona građevinske struke te podcijenio realne troškove izgradnje nove upravne zgrade jer tužitelj smatra da je jedini ispravni način izračuna troškova izgradnje upravne zgrade – izrada troškovnika prema arhitektonskom projektantskom troškovniku i to prema cijenama izgradnje u mjestu gdje se građevina nalazi i prema cijenama u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, kako je definirano uvjetima Ugovora o osiguranju čime bi se utvrdili realni troškovi izgradnje nove upravne zgrade koje bi tužitelj imao u situaciji vraćanja u prvobitno stanje. Dakle, zadatak je novog vještačenja da temeljem dokumentacije koja prileži spisu ili koju eventualno još treba dostaviti, vještak izračuna realne troškove koje bi tužitelj imao da se – nakon požara – odlučio za izgradnju upravne zgrade istovjetne onoj koja je postojala i prije požara (ali bez primjene tehničke amortizacije, jer se radi o osiguranju na novu vrijednost) uz udovoljavanje svim sigurnosnim i ostalim standardima koje građevine moraju imati kako bi dobile sve potrebne dozvole, a isključivo i jedino primjenom metode izrade troškovnika.

1 6

23. Rješenjem P-1403/2019 od 22. ožujka 2024. određeno je izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Andrej Babić, Zagreb, Kolarova 7, a na okolnost izračuna realnih troškova koje bi tužitelj imao da se – nakon požara – odlučio za izgradnju Upravne zgrade istovjetne one koja je postojala i prije požara (ali bez primjene tehničke amortizacije, jer se radi o osiguranju na novu vrijednost) uz udovoljavanje svim sigurnosnim i ostalim standardima koje građevine moraju imati kako bi dobile sve potrebne dozvole (da se pritom očituje koju metodu i zašto primjenjuje prilikom izračuna, da li etalonsku ili tzv. troškovničku metodu.

24. U Nalazu i mišljenju od 19. kolovoza 2024. (list 719-744 spisa) vještak je primijenio u svom zadatku troškovnu metodu ili metodu utvrđivanja stvarne vrijednosti za izračun vrijednosti nekretnine. Iznos realnih troškova gradnje utvrdio je kao zbroj troškovne vrijednosti građenja, vrijednosti komunalnog i vodnog doprinosa i vrijednosti projektne dokumentacije. Pri tome je primijenio tzv. troškovnu metodu koja se koristi za utvrđivanje tržišne vrijednosti izgrađenih građevnih čestica na kojima se nalaze zgrade javne namjene i drugi objekti svrha kojih nije stvaranje prihoda, a posebno kod samostojećih, poluugrađenih i ugrađenih obiteljskih kuća koje prema svojim obilježjima nisu usporedive. Troškovna metoda je primjerena i kod procjene vrijednosti šteta i nedostataka na građevinama te naknadno ulaganje u građevine. Nadalje, vještak pojašnjava da se u troškovnoj metodi utvrđuje troškovna vrijednost nekretnine iz troškovne vrijednosti građevina i vrijednosti zemljišta:

 "Troškovna vrijednost građevina (bez vanjskih uređaja) proizlazi iz troškova gradnje uzimajući u obzir umanjenje vrijednosti zbog starosti građevina. Troškovna vrijednost vanjskih građevinskih uređaja i drugih vanjskih uređaja, ako nije uključena u vrijednost zemljišta, utvrdit će se na temelju iskustvenih stopa ili na temelju normalnih troškova gradnje.

Procjena vrijednosti građevine može se utvrditi:

 na temelju normalnih troškova gradnje ili

 prema stvarno nastalim troškovima gradnje

Normalni troškovi gradnje su troškovi koji bi na tržištu nastali za građenje novih građevina. Normalnim troškovima gradnje pripadaju i obično nastali uzgredni troškovi (troškovi planiranja, izrade tehničke i projektne dokumentacije, stručnog nadzora građenja, ishođenje dozvola i doprinosi te troškovi koji su nužni za financiranje izgradnje).

Indeksni nizovi za cijenu gradnje mogu se utvrditi na temelju dostupnih podataka o kretanju normalnih troškova gradnje, vrijednosti etalona ili druge pogodne jedinice.

Na temelju normalnih troškova gradnje, prikladnih indeksnih nizova za cijenu gradnje i odgovarajućih korekcijskih faktora utvrđuje se cijena gradnje novih građevina. U slučaju da se radi o starijim građevinama vrijednost istih se utvrđuje umanjenjem u odnosu na starost.

Umanjenje vrijednosti zbog starosti građevine utvrđuje se uzimanjem u obzir odnosa između predvidivog ostatka održivog vijeka korištenja građevine i održivog vijeka korištenja za pojedinu vrstu građevine, pri čemu se kao osnovica uzima

1 7

ravnomjerno umanjenje vrijednosti kao postotak troška gradnje. Umanjenje je potrebno obrazložiti prilikom izračuna.

Vrijednost vanjskih uređaja i opreme utvrđuje se u pravilu na temelju komercijalnih ponuda dobavljača. Vrijednosni udjel uređaja i opreme uzima se u obzir samo ako nije već uzet u obzir kod utvrđivanja normalnih troškova gradnje.

Zbog prethodno navedenog, a obzirom da je zadatak vještaka utvrditi iznos realnih troškova izgradnje zgrade, s realnim tržišnim cijenama, za utvrđivanje tržišne vrijednosti predmetnih zgrada odabrana je procjena vrijednosti građevine troškovnom metodom na temelju normalnih troškova gradnje, a ne etalonskom metodom."

25. Zaključak je vještaka da je iznos realnih troškova koje bi tužitelj imao da se nakon požara odlučio za izgradnju Upravne zgrade na adresi [adresa] u [adresa], upisana u ZK uložak br [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] istovjetne onoj koja je postojala i prije požara iznosi: 3.029.773.12 EUR ili okruglo: 3.030.000,00 EUR (uzimajući da jedinična cijena po jednom m2 preuzeta iz tablice Hrvatske komore arhitekata: pokazatelji troškovi građenja – 2017. godine za poslovne zgrade iznosi 1.350,00 eura/m2 sa PDV-om).

26. Tužitelj se očitovao na Nalaz i mišljenje vještaka Andreja Babića te naveo kako je isti zauzeo pravilan stav da treba primijeniti troškovničku, a ne etalonsku metodu koju je primijenio prethodni vještak Zlatko Omerhodžić pa smatra da su ovime uklonjeni nedostaci koji su postojali u nalazu i mišljenju vještaka Omerhodžića u dijelu koji se odnosi na izgradnju nove upravne zgrade, a čime je i ispunjena svrha određivanja ovog novog građevinskog vještačenja od strane suda.

27. Međuđim, tužitelj je predložio pozvati vještaka da se očituje o realnim troškovima izgradnje upravne zgrade bez uračunatog PDV-a, zatim da od iznosa realnih troškova gradnje bez PDV-a oduzme iznos kojeg je tuženik prije utuženja platio na ime štete na objektu stara menza u iznosu od 103.107,39 eura (u koje nije uračunat PDV), te da se očituje o opisanoj razlici između površine upravne zgrade (bez stare menze) jer po njemu površina iznosi 1680,80 m2, a po vještaku Zlatku Omerhodžiću iznosi 2381,01 m2, pa se radi o velikoj razlici u kvadraturi.

28. Na Nalaz i mišljenje vještaka Andreja Babića očitovao se i tuženik te prigovorio procjeni realnih troškova izgradnje poslovne zgrade. Ističe da su oba vještaka imala identične zadatke od strane suda, odnosno procijeniti troškove izgradnje nove upravne zgrade koja bi bila istovjetna ili slična upravnoj zgradi koja je postojala prije požara, no da su razlike između ova dva nalaza drastične. Smatra da je procjena vještaka Andreja Babića potpuno neprihvatljiva jer kada se ista usporedi sa vrijednostima izgradnje nove upravne zgrade vještaka Ive Smolje dolazi se do razlike od preko 2 milijuna kuna (bez PDV-a). Navodi kako vještak Babić uzima kao realni trošak izgradnje zgrade po jednom metru kvadratnom iznos od 1.350,00 eura, da je u obračun troška uračunat PDV što je neispravno jer je tužitelj pravna osoba koja je u sustavu PDV-a pa nema nikakve osnove da se koristi jedinična cijena s uračunatim PDV-om već se tu cijenu mora umanjiti za uračunati PDV. Isto tako, vještak Babić koristi jediničnu cijenu po jednom metru kvadratnom iz tablice Hrvatske komore arhitekata "Pokazatelji troškova gradnje – 2017. za poslovne zgrade", a nesporno je da se štetni događaj zbio 14. siječnja 2016., te se procjena trebala izvršiti prema

1 8

cijenama u vrijeme nastanka osiguranog slučaja koji se zbio u 2016. godini. Također, tuženik smatra da je vještak uzeo za konkretnu poslovnu zgradu najskuplju varijantu troškova građenja iako je nesporno da ranija upravna zgrada koja je postojala prije požara nije spadala u najelitnije upravne zgrade niti u građevinski najskuplje zgrade, niti po arhitektonskim kriterijima niti po građevinskim kriterijima. Tuženik smatra da bi bila primjerena cijena troškova između najniže od 600,00 eura/m2 i srednje od 773,00 eura/m2 što bi zapravo davalo cijenu od 723,60 eura/m2 koju je već procijenio vještak Omerhodžić.

29. Podneskom od 21. listopada 2024. (list 760-768 spisa) vještak Andrej Babić dopunjava Nalaz i mišljenje iz kolovoza 2024. na način da mijenja i pojašnjava izračun GBP-a za predmetnu poslovnu zgradu i dodaje realne troškove gradnje bez PDV-a koji bi iznosili okruglo 2.337.000,00 eura.

30. Tužitelj je podneskom od 8. studenog 2024. u bitnom naveo kako prihvaća dopunu nalaza i mišljenja vještaka i to naknadnu u kojoj nije uračunat PDV i kojom je vještak utvrdio da realni troškovi gradnje nove upravne zgrade koja bi bila istovjetna onoj kao i prije požara iznose 2.337.000,00 eura. U skladu sa time, tužitelj konačno specificira tužbeni zahtjev potražujući sada ukupan iznos od 1.009.586,22 eura, sve imajući u vidu dopunski nalaz i mišljenje vještaka Babića, time da se predmetni iznos odnosi na:

- Daljnju osigurninu za Upravnu zgradu – 716.293,32 €

- Osigurninu za Kotlovnicu – 57.088,49 €

- Daljnje troškove rušenja i raščišćavanja- 80.956,19 €

- Uglavničene zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u isplati osigurnine za Upravnu zgradu prije podnošenja tužbe – 121.673,73 €

- Uglavničene zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u isplati osigurnine za Staru menzu prije podnošenja tužbe – 14.110,72 €

- Uglavničene zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u isplati troškova rušenja i raščišćavanja koji su plaćeni prije podnošenja tužbe – 19.463,77 €.

Ujedno predlaže sudu da temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a u odnosu na djelomično ispunjen zahtjev tužitelja i povlačenje tužbe u tom dijelu (a kojem se povlačenju nije protivio tuženik) donese i rješenje o dosudi parničnih troškova u iznosu od 57.630,00 eura + PDV, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluka pa do isplate, a prema vps-u od 450.704,14 eura.

31. Na ročište dana 27. studenog 2024. vještak Andrej Babić je usmeno obrazložio svoj Nalaz i mišljenje, očitovao se na primjedbe glede vrijednosti gradnje iz 2016. te pojasnivši da se u tablici vrijednosti gradnje donose cca svake četiri godine. U nastavku postupka tuženik je istaknuo da se protivi ovakvom preinačenju tužbenog zahtjeva, tj. povišenju tužbenog zahtjeva za iznos od 185.147,19 eura smatrajući da je navedeni iznos u zastari.

32. Temeljem provedenog postupka i izvedenih dokaza provođenjem dvaju građevinskih vještačenja sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja specificiran dana 8. studenog 2024. kao osnovan i to iz sljedećih razloga.

33. Prije svega, treba ponoviti da je među strankama sporna visina troška, ne izgradnje nove upravne zgrade, već visina troška izgradnje nove upravne zgrade

1 9

"istovjetne onoj koja je postojala i prije požara (bez primjene tehničke amortizacije jer se radi o osiguranju na novu vrijednost) uz udovoljavanje svim sigurnosnim i ostalim standardima koje građevine moraju imati kako bi dobile sve potrebne dozvole".

Kako je bila sporna metoda izračuna, da li etalonska ili troškovnička, sud je odredio novo vještačenje po drugom vještaku Andreju Babiću. Naime, u tijeku postupka tužitelj je imao primjedbe na odabir etalonske metode koju je primijenio vještak Zlatko Omerhodžić i koji je odabrao najnižu cjenovnu varijantu za poslovnu zgradu, a zatim i zbog daljnjeg smanjivanja etalonske cijene (za potkrovlje sveukupno 64,3%, a za ostale dijelove zgrade ukupno 13,5%). Obzirom na realno stanje na tržištu neposredno nakon požara činjenica je da tužitelj ne bi mogao izgraditi novu upravnu zgradu koja je istih karakteristika kao i požarom uništena, za iznos od 1.722.814,08 eur / 12.980.542,67 kn. Uz to, pravni osnov tužiteljeva potraživanja je Ugovor o osiguranju imovine tužitelja na novu vrijednost, prema kojem se visina osigurnine u slučaju uništenja utvrđuje prema novoj vrijednosti osiguranoj objekta u vrijeme nastanka osiguranog slučaja. Iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis vidljivo je da troškove izgradnje upravne zgrade koja bi odgovarala onoj uništenoj u požaru iznose ukupno 2.151.85283 eur / 16.213.135,13 kn (kojem bi iznosu trebalo prema izračunu Zlatka Omerhodžića pribrojiti i 102.107.39 eur / 769.328,11 kn za troškove stare menze), a to čini iznos za gotovo 4 milijuna veći od procjene vještaka Zlatka Omerhodžića.

34. Isto tako, iz Nalaza i mišljenja vještaka Smolje koji nije baziran na primjeni etalona, već na realnim cijenama rada i materijala, koje su pribavljene od tvrtke Sitolor d.o.o. može se vidjeti da je Sitolor d.o.o. dao ponudu 2019. godine, ali je ista bazirana na cijenama iz srpnja 2017. kada je bila i aktualna izgradnja nove upravne zgrade (list 244-282 spisa).

35. Također, troškovnik tvrtke Biro ulični d.o.o. za kojeg je i vještak Zlatko Omerhodžić potvrdio da bi trebao biti najtočniji, a koristio ga je i sam tuženik prilikom svoje procjene iz 11. mjeseca 2017., pokazuje da etalonska metoda nije jedina moguća u ovom predmetu već treba primijeniti troškovničku metodu, odnosno izradu troškovnika prema arhitektonskom i projektantskom troškovniku i to prema cijenama izgradnje u mjestu gdje se građevina nalazi i prema cijenama u vrijeme nastanka osiguranog slučaja.

36. Vještak Andrej Babić obrazložio je zašto je primijenio troškovničku metodu i svojim usmenim očitovanjem na ročištu 27. studenog 2024. otklonio prigovore od strane tuženika te je sud prihvatio njegov nalaz i mišljenje kao stručan i obrazložen. Nadalje, u dopunama nalaza i mišljenja vještak Babić je dodatno dostavio u spis sve kalkulacije za minimalnu srednju i maksimalnu vrijednost gradnje, a sve na bazi podataka iz 2016. Iz priloga HKA – Pokazatelji troškova građenja – 2017. (str. 23. Nalaza i mišljenja Andreja Babića) je na dnu tablice vidljiva napomena "Tablica je izrađena na temelju podataka iz knjige "Baukosten 2016." (troškovi građenja 2016.). Vještak Babić je utvrdio da je realna visina troškova izgradnje upravne zgrade (bez stare menze i PDV-a) 2.337.000,00 eura, a što je i potvrdio usmeno na ročištu 27. studenog 2024. Iako je dostavio u spis kalkulacije minimalne srednje i najviše vrijednosti troškova izgradnje, vještak se očitovao i ostao je kod stava da treba uzeti najvišu vrijednost iz razloga što u stvarnosti troškovi gradnje premašuju cijene iz tablice koju je koristio. Dokaz ovome je i prije navedena činjenica da je vještak Smolje, na

2 0

temelju realnih cijena tvrtke Sitolor, izračunao približno istu vrijednost gradnju kao i vještak Babić.

37. Daljnji razlozi zbog čega se u konkretnom slučaju ne primjenjuju minimalna i srednja vrijednost sastoje se u činjenici da je zgrada tužitelja koja je izgorila imala servis sobu, kopiraonu, kontrolu ulaska u zgradu, sustav odsisne ventilacije u sanitarnim čvorovima te ugrađene jedinice za hlađenje i grijanje zgrade, a da bi dobila sve potrebne dozvole morala je imati i prisilnu ventilaciju, vatro dojavni sustav te sustav protupožarnih zaklopki što je sve vidljivo iz dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis. Radi toga, odnosno radi funkcije koju je zgrada imala istu nije bilo moguće sagraditi za manje iznose od onih koje je izračunao vještak Babić. Nadalje, prilikom ugovaranja osiguranja tuženik je metar kvadratni upravne zgrade cijenio sa 1.100,00 eura po m2, a ne 600,00 eura po m2 za koliko tvrdi da je mogla biti izgrađena zgrada jer je u osiguranoj svoti od 113 milijuna kuna (cca 15 milijuna eura), upravna zgrada sudjelovala sa svotom od 2.370.097,55 eur / 17.857.500,00 kn što podijeljeno sa površinom upravne zgrade dovodi do cijene kvadrata od 8.300,00 kn ili 1.100,00 eura po m2.

38. Zbog navedenog, prihvaćen je Nalaz i mišljenje vještaka Babića, a sukladno kojemu je tužitelj dana 8. studenog 2024. specificirao tužbeni zahtjev kojim potražuje 1.009.586,22 eura. Tuženik je izjavio protivljenje preinačenju, tj. povišenju tužbenog zahtjeva (za iznos od 185.147,19 eura), no sud je prihvatio ovako postavljen tužbeni zahtjev obzirom da povećanje tužbenog zahtjeva koje proizlazi iste činjeničke osnove je moguće i dopušteno (čl. 190. st. 3, čl. 191. st. 2. ZPP-a).

39. U odnosu na prigovor tuženika glede tijeka zakonske zatezne kamate valja reći da tužitelj zakonske zatezne kamate na ime osigurnine i osiguranih troškova potražuje od dana 28. siječnja 2016. kao dana kad je tužitelj podnio pisanu prijavu i zahtjev za naknadu štete po predmetnom događaju. Tuženik tvrdi suprotno, navodeći da rok za isplatu osigurnine od 14 dana počinje teći od dana kad se kumulativno ispune uvjeti utvrđenja osnove i visine obveze tuženika što bio bilo 12. svibnja 2016., a iz razloga što tuženik prije toga nije zaprimio suglasnost banaka u čiju je korist Ugovor o osiguranju bio vinkuliran.

40. Člankom 943. ZOO-a propisano je:

(1) Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. (2) Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan.

(3) Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma.

(4) Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

41. Stavkom 4. citiranog članka jasno je i nedvosmisleno propisano da tuženik duguje zakonske kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju

2 1

(konkretno od 28.01.2016.), jer nije ispunio svoju obvezu isplate nespornog dijela niti u roku od 14 dana, a niti u roku od 30 dana, kao je propisano stavcima 1. i 2. istog članka.

42. Iz spisa je razvidno da je tužitelj tuženika o požaru obavijestio usmeno 14. siječnja 2016., da su procjenitelji tuženika i bili u mogućnosti obaviti prvi izvid i procjenu na licu mjesta već 18. siječnja 2016., da je odštetni zahtjev tužitelj podnio u pisanom obliku 28. siječnja 2016., a što sve nije sporno tuženiku. Tuženik je prema tužitelju prvu isplatu nespornog dijela svoje obveze izvršio tek 07. lipnja 2016., drugu isplatu nespornog dijela izvršio je 27. lipnja 2018., a treću isplatu nespornog dijela tek 31. svibnja 2022. Kako je razvidno da je tuženik bio u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze isplate osigurnine za sve do sada izvršene isplate, ali i za onaj dio osigurnine kojeg tuženik i nadalje osporava, tužitelju pripada zakonska zatezna kamata tekuća od dana 28. siječnja 2016. Za isplatu dijela troškova, koja je uslijedila sa zakašnjenjem, tužitelj potražuje na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

43. Nadalje, prigovor tuženika kojim ističe da su banke kasnile sa dostavom suglasnosti za isplatu osigurnine tužitelju iz spisa je razvidno suprotno, da je sam tuženik zakasnio sa traženjem potrebnih suglasnosti. Naime, uvidom u dokument Traženje suglasnosti za isplatu štete od 14. travnja 2016. (list 358 spisa u odnosu na PBZ i list 362 u odnosu na Societe generale Split) razvidno je da je tuženik nakon proteka rokova iz čl. 943. zatražio navedene suglasnosti te je početak tijeka zakonske zatezne kamate 28. siječnja 2016. kao što je to navedeno u tužbi.

44. Isto tako, prigovor zastare tuženika, za povećanje tužbenog zahtjeva je neosnovan jer je sama zastara prekinuta već podnošenjem tužbe.

45. Odredbom čl. 921. ZOO-a propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

46. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 921. ZOO-a riješeno je kao u točki I. izreke presude.

47. U odnosu na parnični trošak kojeg je tužitelj zatražio troškovnikom predanim na ročištu 13. siječnja 2025. kada je zaključena glavna rasprava treba reći sljedeće.

Predmetnim troškovnikom tužitelj potražuje naknadu troškova prema vps-u 1.009.586,22 eura u ukupnom iznosu od 217.507,73 eura za radnje koje su poduzete u predmetu do 27. rujna 2022. godine. Tužitelj je tražio za svaku radnju iznos od 6.780,00 eura + PDV po radnji što mu je do tog datuma i priznato sukladno navedenom iznosu.

Daljnje radnje i podnesci od 10. listopada 2022. do zaključenja glavne rasprave tužitelju su priznati po vrijednosti predmeta spora od 1.009.586,22 eura uzimajući u obzir da je odredbom Tbr 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarife) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. određeno da

2 2

vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Odredbom Tbr 52.2 Tarife propisano je da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, dok je odredbom Tbr 52.3 Tarife određeno da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

48. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 164.349,98 eura, a odnosi se na:

1. tužba od 10. srpnja 2019. u iznosu od 6.780,00 eura,

2. podnesak od 14. listopada 2019. u iznosu od 6.780,00 eura,

3. ročište 17. listopada 2019. u iznosu od 6.780,00 eura,

4. ročište 4. prosinca 2019. u iznosu od 6.780,00 eura,

5. ročište 19. veljače 2021. u iznosu od 6.780,00 eura,

6. podnesak od 22. kolovoza 2021. u iznosu od 6.780,00 eura,

7. ročište 23. rujna 2021. u iznosu od 6.780,00 eura,

8. podnesak od 27. rujna 2022. u iznosu od 6.780,00 eura,

9. ročište 10. listopada 2022. u iznosu od 12.594,00 eura,

10. podnesak 12. travnja 2023. u iznosu od 12.594,00 eura,

11. podnesak 8. veljače 2024. u iznosu od 6.297,00 eura,

12. podnesak 19. rujna 2024. u iznosu od 6.297,00 eura,

13. podnesak 8. studenog 2024. u iznosu od 6.297,00 eura,

14. ročište 27. studenog 2024. u iznosu od 12.594,00 eura,

15. ročište 13. siječnja 2025. u iznosu od 12.594,00 eura,

16. PDV od 1.-15. u iznosu 30.876,75 eura,

17. pristojba na tužbu u iznosu od 663,61 eura,

18. pristojba na presudu u iznosu od 663,61 eura,

19. građevinsko vještačenje – vještak Zlatko Omerhodžić u iznosu od 2.389,01 eura,

20. građevinsko vještačenje – vještak Andrej Babić u iznosu od 6.250,00 eura.

Slijedom navedenog, riješeno je kao u točki V. izreke presude i to sukladno odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a time da je odluka o trošku do stavke 8. gore navedenog troškovnika donesena sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a.

Tužitelju nije priznat trošak podneska od 25. siječnja 2021. u iznosu od 4.237,50 eura (uključen PDV), kao niti podnesak od 11. prosinca 2023. u iznosu od 7.871,25 eura (uključen PDV) jer nisu bili važni za odlučivanje u tijeku postupka, tj. u ukupnom iznosu od 12.108,75 eura (uključen PDV). Tužitelju nije priznat niti trošak za tri podneska od: 8. veljače 2024., 19. rujna 2024. i 8. studenog 2024. u traženom iznosu od 12.594,00 eura + PDV po podnesku, već je tužitelju priznat trošak svakog od navedenih podnesaka u iznosu od 6.297,00 eura + PDV sukladno Tbr 8/3, dakle ukupno 23.613,75 eura. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan iznos od 35.722,50 eura koji se odnosi na podneske te je riješeno kao u točki VI. izreke presude.

U Zagrebu, 26. veljače 2025. godine

Sudac:

Ljiljana Tomić

2 3

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u dva primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

1. ANDRITZ TEP D.O.O., Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 84

2. CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33