REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1203/2020-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupaju Damir Švec i Hanibal Hunjek, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Švec & Hanibal Hunjek iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba (OIB:53056966535), Magazinska cesta 69, koju zastupa Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina&Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 24. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka i tužitelja osobno, dana 26. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovora o kreditu broj: 029-50- 3031613 zaključen 07.09.2005., sa osiguranjem naplate prijenosom prava vlasništva na vozilu marke „OPEL“, tip vozila „ASTRA 3“ model vozila „ESSENTIA“, broj šasije:
W0L0AHL0865007232, a kojim je tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69 odobrio i isplatio tužitelju ŠŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kredit za kupnju novog motornog vozila, u iznosu od 20.112,51 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. (u daljnjem tekstu: kreditora), važećem na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 84 mjeseca (7 godina), uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,50% godišnje, koji je ovjeren kao ovršni javnobilježnički akt kod javnog bilježnika Petra Tadića dana 09. rujna 2005., pod brojem: OU-289/05-2, između tuženika, kao davatelja kredita, te tužitelja, kao korisnika kredita.
2. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB:53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju ŠŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog Ugovora o kreditu primio od 13.09.2005. do 20.09.2012., isplati iznos od 7.120,90 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na:
-17,46 eura od 22.3.2010.
-203,24 eura od 21.4.2010.
-208,10 eura od 21.5.2010.
-210,82 eura od 21.6.2010.
-212,85 eura od 21.7.2010.
-218,73 eura od 23.8.2010.
-219,36 eura od 21.9.2010.
-220,72 eura od 21.10.2010.
-10,08 eura od 25.10.2010.
-220,71 eura od 22.11.2010.
-234,04 eura od 21.12.2010.
-231,54 eura od 20.1.2011.
-232,32 eura od 21.2.2011.
-234,64 eura od 21.3.2011.
-231,82 eura od 20.4.2011.
-238,65 eura od 20.5.2011.
-248,77 eura od 20.6.2011.
-258,76 eura od 20.7.2011.
-266,97 eura od 22.8.2011.
-251,85 eura od 20.9.2011.
-243,16 eura od 20.10.2011.
-245,21 eura od 21.11.2011.
-249,37 eura od 20.12.2011.
-253,29 eura od 20.1.2012.
-254,02 eura od 20.2.2012.
-252,51 eura od 20.3.2012.
-252,23 eura od 20.4.2012.
-254,37 eura od 21.5.2012.
-254,14 eura od 20.6.2012.
-252,01 eura od 20.7.2012.
-251,02 eura od 20.8.2012.
-188,14 eura od 20.9.2012., sve do isplate prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o zateznoj kamati, u svezi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015., prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena; od 01.08.2015. do 31.12.2022., prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom prema gore označenoj stopi po čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a koja teče od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.".
II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan pod točkom 2. Ugovora o kreditu broj: 029-50-3031613 od 07.09.2005., koji je solemniziran kod javnog bilježnika Petra Tadića dana 09. rujna 2005., pod brojem: OU-289/05-2, a odnosi se na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i glasi: „godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju ŠŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati iznos od 497,66 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
-na iznos od 3,84 eura od 21.12.2007. do isplate;
-na iznos od 3,96 eura od 21.01.2008. do isplate;
-na iznos od 3,93 eura od 21.02.2008. do isplate;
-na iznos od 4,03 eura od 21.03.2008. do isplate;
-na iznos od 3,94 eura od 21.04.2008. do isplate;
-na iznos od 3,91 eura od 27.05.2008. do isplate;
-na iznos od 5,04 eura od 23.06.2008. do isplate;
-na iznos od 5,02 eura od 21.07.2008. do isplate;
-na iznos od 4,99 eura od 21.08.2008. do isplate;
na iznos od 5,01 eura od 22.09.2008. do isplate;
-na iznos od 5,26 eura od 21.10.2008. do isplate;
-na iznos od 5,27 eura od 21.11.2008. do isplate;
-na iznos od 5,24 eura od 22.12.2008. do isplate;
-na iznos od 5,61 eura od 21.01.2009. do isplate;
-na iznos od 5,60 eura od 23.02.2009. do isplate;
-na iznos od 5,48 eura od 23.03.2009. do isplate;
-na iznos od 8,84 eura od 21.04.2009. do isplate;
-na iznos od 8,88 eura od 21.05.2009. do isplate;
-na iznos od 8,76 eura od 23.06.2009. do isplate;
-na iznos od 8,79 eura od 21.07.2009. do isplate;
-na iznos od 8,77 eura od 21.08.2009. do isplate;
-na iznos od 8,76 eura od 21.09.2009. do isplate;
-na iznos od 8,70 eura od 21.10.2009. do isplate;
-na iznos od 8,80 eura od 23.11.2009. do isplate;
-na iznos od 8,84 eura od 21.12.2009. do isplate;
-na iznos od 8,99 eura od 21.01.2010. do isplate;
-na iznos od 9,05 eura od 22.02.2010. do isplate;
-na iznos od 9,21 eura od 22.03.2010. do isplate;
-na iznos od 9,21 eura od 21.04.2010. do isplate;
-na iznos od 9,28 eura od 21.05.2010. do isplate;
-na iznos od 9,55 eura od 21.06.2010. do isplate;
-na iznos od 9,63 eura od 21.07.2010. do isplate;
-na iznos od 10,05 eura od 23.08.2010. do isplate;
-na iznos od 10,08 eura od 21.09.2010. do isplate;
-na iznos od 10,00 eura od 21.10.2010. do isplate;
-na iznos od 9,92 eura od 22.11.2010. do isplate;
-na iznos od 10,22 eura od 30.11.2010. do isplate;
-na iznos od 10,79 eura od 31.12.2010. do isplate;
-na iznos od 10,39 eura od 31.01.2011. do isplate;
-na iznos od 10,53 eura od 28.02.2011. do isplate;
-na iznos od 10,35 eura od 31.03.2011. do isplate;
-na iznos od 10,38 eura od 30.04.2011. do isplate;
-na iznos od 11,14 eura od 31.05.2011. do isplate;
-na iznos od 11,22 eura od 30.06.2011. do isplate;
-na iznos od 11,42 eura od 31.07.2011. do isplate;
-na iznos od 11,10 eura od 31.08.2011. do isplate;
-na iznos od 10,76 eura od 30.09.2011. do isplate;
-na iznos od 9,74 eura od 31.10.2011. do isplate;
-na iznos od 9,72 eura od 30.11.2011. do isplate;
-na iznos od 9,87 eura od 31.12.2011. do isplate;
-na iznos od 10,00 eura od 31.01.2012. do isplate;
-na iznos od 10,01 eura od 29.02.2012. do isplate;
-na iznos od 9,92 eura od 31.03.2012. do isplate;
-na iznos od 9,98 eura od 30.04.2012. do isplate,
-na iznos od 10,03 eura od 31.05.2012. do isplate,
-na iznos od 9,96 eura od 30.06.2012. do isplate,
-na iznos od 9,97 eura od 31.07.2012. do isplate,
-na iznos od 9,92 eura od 31.08.2012. do isplate,
-na iznos od 9,98 eura od 26.09.2012. do isplate, i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
IV. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan pod točkom 7. Ugovora o kreditu broj: 029-50-3031613 od 07.09.2005., koji je solemniziran kod javnog bilježnika Petra Tadića dana 09. rujna 2005., pod brojem: OU-289/05-2, a koji se odnosi na način otplate kredita (valutnu klauzulu) i glasi da se kredit otplaćuje: „ ... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća ...“
V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju ŠŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi ugovorene valutne klauzule, isplati iznos od 1.333,16 Eur /10.089,69 Kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
-na iznos od 6,67 eura od 21.01.2009. do isplate;
-na iznos od 6,46 eura od 23.02.2009. do isplate;
-na iznos od 2,40 eura od 23.03.2009. do isplate;
-na iznos od 1,73 eura od 21.04.2009. do isplate;
-na iznos od 2,37 eura od 21.05.2009. do isplate;
-na iznos od 0,55 eura od 21.07.2009. do isplate;
-na iznos od 0,20 eura od 21.08.2009. do isplate;
-na iznos od 0,89 eura od 23.11.2009. do isplate;
-na iznos od 1,71 eura od 21.12.2009. do isplate;
-na iznos od 4,73 eura od 21.01.2010. do isplate;
-na iznos od 6,10 eura od 22.02.2010. do isplate;
-na iznos od 9,49 eura od 22.03.2010. do isplate;
-na iznos od 9,37 eura od 21.04.2010. do isplate;
-na iznos od 10,95 eura od 21.05.2010. do isplate;
-na iznos od 16,56 eura od 21.06.2010. do isplate;
-na iznos od 18,31 eura od 21.07.2010. do isplate;
-na iznos od 27,10 eura od 23.08.2010. do isplate;
-na iznos od 27,70 eura od 21.09.2010. do isplate;
-na iznos od 26,10 eura od 21.10.2010. do isplate;
-na iznos od 24,44 eura od 22.11.2010. do isplate;
-na iznos od 30,83 eura od 30.11.2010. do isplate;
-na iznos od 42,76 eura od 31.12.2010. do isplate;
-na iznos od 34,31 eura od 31.01.2011. do isplate;
-na iznos od 37,27 eura od 28.02.2011. do isplate;
-na iznos od 33,50 eura od 31.03.2011. do isplate;
-na iznos od 34,18 eura od 30.04.2011. do isplate;
-na iznos od 50,18 eura od 31.05.2011. do isplate;
-na iznos od 51,73 eura od 30.06.2011. do isplate;
-na iznos od 65,10 eura od 31.07.2011. do isplate;
-na iznos od 58,23 eura od 31.08.2011. do isplate;
-na iznos od 50,72 eura od 30.09.2011. do isplate;
-na iznos od 49,91 eura od 31.10.2011. do isplate;
-na iznos od 49,33 eura od 30.11.2011. do isplate;
-na iznos od 52,92 eura od 31.12.2011. do isplate;
-na iznos od 56,04 eura od 31.01.2012. do isplate;
-na iznos od 56,46 eura od 29.02.2012. do isplate;
-na iznos od 54,30 eura od 31.03.2012. do isplate;
-na iznos od 55,76 eura od 30.04.2012. do isplate;
-na iznos od 56,76 eura od 31.05.2012. do isplate;
-na iznos od 55,08 eura od 30.06.2012. do isplate;
-na iznos od 55,52 eura od 31.07.2012. do isplate;
-na iznos od 54,26 eura od 31.08.2012. do isplate;
-na iznos od 50,17 eura od 26.09.2012. do isplate, i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
VI. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 7.9.2005. s tuženikom kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu br. 029-50-3031613 kojim je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.112,51 CHF prema srednjem tečaju banke za CHF, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca, da je taj kredit 20.9.2012. otplaćen u cijelosti.
2. Tužitelj tvrdi da je navedeni ugovor o kreditu u cijelosti ništetan zbog odredaba u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega su ništetne i nedopuštene. Pritom se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH PŽ-6632/17 od 14.6.2018. te odredbe čl. 81.,87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Kako su pak odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi bitni sastojci ugovora o kreditu, ugovor je ništetan u cijelosti. S obzirom da je tuženik 13.9.2005. tužitelju isplatio kredit od 96.848,07 kn, a da je tužitelj u razdoblju otplate na ime kredita ukupno isplatio tuženiku 127.668,11 kn, proizlazi da je preplatio 30.820,04 kn. Zakonska zatezna kamata iznosi prema oabračunu tužitelja 22.831,98 kn. Tužitelj je iznos od 96.848,07 kn platio do 22.3.2010., nakon čega su sve daljnje uplate preplata i tužitelj konačno potražuje od tuženika iznos od 53.652,02 kn. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 30.1.2024. traži isplatu iznosa od 53.652,02 kn (sada 7.120,90 eura), a za slučaj da sud taj zahtjev utvrdi neosnovanim, traži isplatu iznosa od 497,66 eura na ime preplate po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i 1.333,16 eura na ime preplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, kao u izreci.
3. Tuženik je osporio zahtjev tužitelja ne sporeći zaključenje Ugovora o kreditu na koji se poziva tužiteljica niti sadržaj toga ugovora. Međutim, osporava da bi se čitav ugovor imaosmatrati ništetnim, sve i da su ništetne pojedine njegove odredbe, one o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Smatra neosnovanim stav tužitelja da povreda njegovih prava kao potrošača direktno proizlazi iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13.6.2014. i PŽ-6632/17 od 14.6.2018. donesenima u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem se zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
4. Što se tiče tvrdnji koje se odnose na valutnu klauzulu, tuženik tvrdi da je riječ o odredbi koja je tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o njoj pojedinačno pregovaralo, tužitelju su tijekom pregovaranja obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Smatra da je potrebno ispitati savjesnost postupanja tužitelja prilikom ugovaranja. Prilikom sklapanja kredita pregovaralo se o valutnoj klauzuli i tužitelj je mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili euro ili ugovora u kunama bez valutne klauzule.
5. Tuženik i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi smatra lako uočljivom, jasnom i razumljivom, a metoda i kriterij primjene kamate propisani su tuženikovim općim aktima, čija je primjena ugovorena u. ugovoru o kreditu. Tužitelj je, s druge strane, potpisom ugovora izjavio da je s tekstom općih akata upoznat. Nadalje, razumljivost proizlazi i iz činjenice da je ugovor solemniziran, dakle obrazložen od strane javnog bilježnika. Tuženik je koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog, vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Promjena kamatne stope konkretno nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, a stranke prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu imale namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu, što tužitelj namjerava postići u ovom postupku. Ističe prigovor zastare, tijeku zatezne kamate, prigovara visini tužbenog zahtjeva pa ga predlaže odbiti uz naknadu parničnog troška.
6. Sud je tijekom postupka pročitao u Ugovor o kreditu br. 029-50-3031613 i ostalu dokumentaciju u spisu, saslušao tužitelja i ocjenom dokaza po čl. 8. ZPP-a i utvrdio da je prvi zahtjev tužitelja neosnovan, a eventualno kumulirani zahtjev osnovan.
7. Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu zbog ništetnosti u dijelu u kojem je redovna kamata ugovorena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta po Odluci o kamatnim stopama tuženika i odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF.
8. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 7.9.2005. zaključili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka niti sadržaj toga ugovora, da je riječ o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,50% godišnje. Nije sporno ni da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa izmijenjena u više navrata, o čemu je tuženik obavještavao tužitelja.
9. Iz sadržaja predmetnog ugovora i tužiteljevog iskaza proizlazi da je sklopio s tuženikom ugovor o kreditu radi kupnje automobila za osobne potrebe. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07) definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djelatnost na tržištu u svrhe koje nisu namijene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja (čl. 3. st. 1.) i u tome je smislu tužitelj potrošač iz čl. 3. st. 1. ZZP. Tuženik nije doskazao suprotno.
10. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je presudom P-1401/12 od 4.7.2013. utvrdio da je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i švicarski franak te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Time je i tuženik postupio protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).
11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 15.4.2015. donio presudu Revt-249/14 kojom je, između ostaloga, odbijena revizija tuženika protiv presude VTSRH Pž- 7129/13 od 13.6.2014. u dijelu kojim je potvrđena presuda TS u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu na taj način promjenjiva.
12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 14.6.2018. presudu Pž- 6632/17 kojom je, između ostaloga, odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) jer je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, postupajući time protivno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 86/03), a nadalje od 7.8.2007. -31.12.2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).
13. Sud je u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, no valjalo je raspraviti tuženikovu tvrdnju da je tužitelj u konkretnom slučaju bio dovoljno informiran o svjestan postojanja rizika prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, u ovom slučaju CHF i da je tužitelja informirao o promjenama kamatne stope, strukturiranju kamatne stope za njegov kredit. Zato je na prijedlog parničih stranaka saslušao tužitelja.
14. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio i da je kredit s valutnom klauzulom u CHF sklopio jer su mu u auto-kući u kojoj je kupovao automobil ponudili kredit kod tuženika kao dobar kredit, s dobrom kamatnom stopom, da su govorili da su i njihovi djelatnici uzeli takve kreedite, da su imali pripremljen ugovor. Na tužitelja je činjenica da su taj kredit uzimali i djelatnici auto-kuće djelovala poticajno, činio mu se povoljan, no nije znao da će rata toliko porasti. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelju bio ponuđen već pripremljen tekst ugovora i da prilikom sklapanja nije bilo pregovora oko sada spornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, da je tužitelju bio kao najpovoljniji prezentiran samo kredit s valutnom klauzulom u CHF
15. Iz iskaza tužitelja ne proizlazi da su mu bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu valja reći da oni i nisu tužitelju mogli biti poznati jer na taj način nisu navedeni niti u predmetnom ugovoru niti drugoj u spis dostavljenoj dokumentaciji. Ne proizlazi niti da je tuženik tužitelja valjano informirao o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF (rizik „valute utočišta“ i rizik zog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja HRK prema valuti CHF, kao što je provodi prema valuti EUR).
16. Prijedlog da se sasluša javni bilježnik pred kojim je solemniziran ugovor o kreditu sud je odbio kao neodlučan za rješenje spornih pitanja u ovome postupku jer nije riječ o svjedoku koji je s tužiteljem vodio pregovore prije sklapanja ugovora niti je to mogao, niti je njegova uloga u solemnizaciji ugovora o kreditu bila i mogla biti saniranje propusta tuženika.
17. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi niti da ugovor sadrži referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu jer ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je to samo općenito navedeno (promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora), niti proizlazi iz iskaza tužitelja da joj je to prilikom sklapanja ugovora pojašnjeno. Takva odredba, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu duženika, koji promjenu ne može predvidjeti niti pravilnost promjene može provjeriti.
18. Po čl. 81. st. 1. i čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu, odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo. Tužitelj navedene tvrdnje ističe i u tužbi, a tuženik nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.
19. Upravo zbog čl. 81. i 96. ZZP-a činjenica da je tuženik u unaprijed formulirani ugovor unio odredbu po kojoj su kredit i obveze na povrat tog kredita vezani za valutnu klauzulu, a kamatna stopa promjenjiva od Odluci o kamatnim stopama tuženika te odredbu po kojoj je tužitelj pristao plaćati izmijenjene anuitete, ukoliko se redovna kamatna stopa izmijeni po jednostranoj tuženikovoj odluci, ne dokazuje da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama.
20. Sve navedeno dovodi do zaključka da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.
21. Sud je zato prihvatio tvrdnju tužitelja da se o ugovornoj odredbi iz Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nije na odgovarajući način pregovaralo, da tužitelj nije bio upozoren na ekonomske posljedice i rizike koji iz toga proizlaze. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je i u konkretnom slučaju tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, tužiteljiu kao potrošaču nametnuo sporne ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, a te su odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
22. Međutim, temeljem činjeničnih navoda koji se odnose na postojanje nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne zaključuje se da bi njihova ništetnost dovela do ništetnosti cijelog ugovora, jer ugovor, suprotno tužiteljrvim tvrdnjama, može i bez njih opstati: kao valjani dio ugovora preostao je dio odredbe iz kojeg je razvidan početni tečaj CHF u odnosu na HRK u trenutku korištenja kredita, kao i početno ugovorena kamatna stopa. Kako se po čl. 324. ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredbi, sud je odbio zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovora u cijelosti i zahtjev za isplatu 7.120,70 eura, a usvojio zahtjev za utvrđenje ništetnosti u odnosu na odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika o promjenama kamatne stope te odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula.
23. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o., Zagreb.
24. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je u utuženom razdoblju visina tako obračunate tražbine tužitelja koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita u CHF ukupno 3.749,64 kn, sada 497,44 eura. Visina tražbine koja proilazi iz razlike između tečaja za CHF primijenjenog kod otplate na dan dospijeća i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi 7.337,67 kn, sada 973,08 eura, sve pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita u CHF bila u primjeni početno ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF na dan isplate kredita. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio zbog pada tečaja ispod onoga koji je vrijedio na dan isplate kredita, prema dopuni nalaza i mišljenja od 23.5.2022. iznosi 2.758,02 kn, odnosno 366,05 eura.
25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer ga je ocijenio objektivnim, jasnim, sačinjen je na temelju sve relevantne dokumentacije, a ni parnične stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na konačni izračun, odnosno računsku točnost. Odluka je donesena na temelju nalaza i mišljenja u kojem je u obzir uzeta preplata tužitelja zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj jer tužitelj od tuženika nije u konkretnom slučaju ništa stekao, a tuženik nije ni istaknuo protutužbeni zahtjev ili prigovor prijeboja sa svojom eventualnom protutražbinom prema tužitelju po ovoj osnovi. Takav je zahtjev, zbog svega ranije navedenoga, usvojen u cijelosti. Zbog ranije iznesenog stava o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetenosti ugovora u cijelosti, nije uzet u obzir nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na izračun visine zahtjeva po toj osnovi.
26. Prigovor zastare odbijen je kao neosnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13.6.2014. u odnosu na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno 14.6.2018, za valutnu klauzulu). Kako je tužba podnesena 28.2.2020., zastara nije nastupila (čl. 225. ZOO. 27. Odluka o parničnim troškovima donesena je po čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku: s obzirom na uspjeh parničnih stranaka i vrijednost predmeta spora, sud je odlučio da svaka snosi svoj parnični trošak.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Sudac:
Ivana Marangunić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje ovom sudu, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
