Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-278/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja GF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 5. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika te objave presude dana 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 2. st. 2. Ugovora o kreditu 3211396278 od 08.11.2007.g., u dijelu odredbe koji glasi:„…Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.…“

II/ Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu 3211396278 od 08.11.2007.g., u dijelu odredbe koji glasi:„…Ugovorne strane su suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka, od 01.07.2008. godine pa do konačne otplate kredita obračunava promjenljiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“

III/ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.006,94 EUR (dvije tisuće šest eura i devedeset četiri centa), zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:

- iznos 27,17 EUR-a od 04. travanj 2008. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 06. svibanj 2008. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 06. lipanj 2008. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 07. srpanj 2008. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 06. kolovoz 2008. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 08. rujan 2008. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 06. listopad 2008. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 06. studeni 2008. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 08. prosinac 2008. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 07. siječanj 2009. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 06. veljača 2009. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 06. ožujak 2009. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 07. travanj 2009. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 06. svibanj 2009. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 05. lipanj 2009. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 07. srpanj 2009. do isplate,

- iznos 12,84 EUR-a od 06. kolovoz 2009. do isplate,

- iznos 31,55 EUR-a od 07. rujan 2009. do isplate,

- iznos 17,21 EUR-a od 14. rujan 2009. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. listopad 2009. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. studeni 2009. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. prosinac 2009. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. siječanj 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 08. veljača 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. ožujak 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. travanj 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. svibanj 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. lipanj 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. srpanj 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 04. kolovoz 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. rujan 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. listopad 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. studeni 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. prosinac 2010. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. siječanj 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 04. veljača 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 04. ožujak 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. travanj 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. svibanj 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. lipanj 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. srpanj 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 04. kolovoz 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. rujan 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. listopad 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 04. studeni 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. prosinac 2011. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 09. siječanj 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. veljača 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. ožujak 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. travanj 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 04. svibanj 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. lipanj 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. srpanj 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 03. kolovoz 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. rujan 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. listopad 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. studeni 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. prosinac 2012. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 08. siječanj 2013. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. veljača 2013. do isplate,

- iznos 5,61 EUR-a od 06. svibanj 2013. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. lipanj 2013. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. srpanj 2013. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. kolovoz 2013. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 05. rujan 2013. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 04. listopad 2013. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 08. studeni 2013. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. prosinac 2013. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 08. siječanj 2014. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. veljača 2014. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. ožujak 2014. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. travanj 2014. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. svibanj 2014. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 06. lipanj 2014. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 07. srpanj 2014. do isplate,

- iznos 0,84 EUR-a od 07. listopad 2014. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 11. studeni 2014. do isplate,

- iznos 30,16 EUR-a od 10. prosinac 2014. do isplate, sve u roku 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.420,68 eur (dvije tisuće četiristo dvadeset eura i šezdeset osam centi), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. veljače 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je to naznačeno u podnesku od 30. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 3211396278 dana 8. studenog 2007. kojim ugovorom mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 260.000,00 HRK time da se radilo o namjenskom kreditu za refinanciranje postojećeg stambenog kredita uz promjenjivom kamatnom stopom sa rokom vraćanja od 20 godina time da je tužitelj tada nastupio kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Nadalje da je tada među strankama ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,65% time da je u čl. 2. propisano da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora. Za vrijeme otplate kredita je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu tako da je tijekom otplate ista bila 6,30%, zatim 7,20% pa 6,95%, 6,99%, da bi zaključno pala na 4,20%. Tužitelj navodi da je u međuvremenu i otplatio kredit. Naprijed navedena odredba koja se odnosi na jednostrani način promjene kamatne stope od strane tuženika je ništetna i po mišljenju tuženika ne proizvodi nikakve učinke među strankama, a tijekom otplate je tuženik i mijenjao kamatnu stopu i to na štetu tužitelja. Naime, tuženik u navedenoj odredbi ugovora nije precizirao način na koji se može mijenjati kamatna stopa već praktično proizlazi da se mijenja isključivo temeljem njegove odredbe pa je stoga i nepoštena i protivna odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Stoga kao nepoštena odredba je ništetna, a sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i to od samog zaključenja ugovora. Osim toga je i sam ugovor o kreditu standardni obrazac tuženika po kojem je sklapao ugovore o kreditu sa drugim korisnicima kredita, što u konačnici znači da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj kao korisnik nije imao nikakav utjecaj na taj sadržaj. Isto tako i odredba iz čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača smatra odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nepoštenom, a pogotovo ako takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu među ugovornim stranama. Te odredbe se i temelje na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. Tužitelju obzirom na sadržaj same odredbe iz čl. 2. Ugovora nije bilo jasno niti razumljivo kako će se mijenjati kamatna stopa da bi eventualno sam mogao procijeniti posljedice koje iz te odredbe proizlaze, a i tuženik mu prilikom dostave obavijesti o promjeni kamatne stope nije razumljivo objašnjavao način promjene. Tužitelj i smatra da je navedena odredba i suprotna odredbama iz čl. 269., 270., 271. i 272. Zakona o obveznim odnosima jer ustvari njegova obveza nije bila niti odrediva prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. U samom ugovoru nisu bili sadržani niti određeni elementi po kojima bi se stopa trebala mijenjati iako to u vrijeme zaključenja ovog ugovora nije bilo niti zakonom propisano, ali je svakako utjecalo da korisniku kredita, a to je ovdje tužitelj, takva odredba nije bila razumljiva. Dakle tužitelj smatra da je takva odredba o promjeni kamatne stope nepoštena, a samim time i ništetna jer je dovela u neravnopravan položaj njega kao korisnika kredita u odnosu na tuženika kao kreditora te je bila slijedom navedenog i suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Uostalom takva utvrđenja proizlaze i iz sudske prakse. Dakle po mišljenju tužitelja navedena odredba iz čl. 2. ugovora je nepoštena te ništetna te tužitelj i traži ovom tužbom utvrđenje ništetnosti navedene odredbe, a ujedno traži i povrat novčanog iznosa koji je preplatio tijekom otplate kredita zbog promjene visine stope zatezne kamate, a to sukladno odredbi iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je na ime preplaćenog iznosa potraživao ukupno iznos od 14.674,75 kn specificirano po mjesecima počevši od ožujka 2008. do zaključno prosinca 2014., kao i trošak ovog postupka.

2. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je sredio tužbeni zahtjev podneskom od 30. travnja 2024., a to na način kako je to naznačeno u izreci pod toč. III/ ove presude, a čime je ujedno i povisio tužbeni zahtjev na iznos od ukupno 15.121,31 kn odnosno 2.006,94 eur specificirano po mjesecima kako je to naznačeno u vještačkom nalazu. Tužbeni zahtjev je također postavljen samo u eur budući je u međuvremenu došlo do promjene valute u RH te je eur postao valuta RH.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Priznao je da je doista sa tužiteljem zaključen ugovor o kreditu kako je to naznačeno u tužbi. Međutim je istaknuo da se tužitelj ne može pozivati na sudsku praksu proizašlu na kolektivni postupak jer se taj postupak odnosio na kredite zaključene sa valutom CHF te se stoga niti ne može primjenjivati na kredite koji su zaključeni u valuti kuna. Tuženik je i istaknuo prigovor zastare obzirom da bi tužitelj eventualno imao pravo na eventualnu isplatu preplaćenih iznosa u roku od 3 godina od kada je izvršena isplata jer se sukladno sudskoj praksi ovdje radi o naknadi štete. Također je osporio tvrdnje tužitelja da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila ništetna te da bi zbog takve odredbe došlo do znatne neravnoteže između stranaka i da ustvari tužitelj ovom tužbom traži izmjenu sadržaja ugovora te da bi kod tužitelja nastupila šteta. Osporio je i zahtjev tužitelja za tijek zatezne kamate te je konačno osporio i status tužitelja kao potrošača te je predložio da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju kao neosnovani, a tužitelja obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

4. Nakon sređenja tužbenog zahtjeva tužitelj se usprotivio takvoj preinaci tužbenog zahtjeva, a budući je navedenim sređenjem povišen tužbeni zahtjev. Predložio je da slijedom navedenog sud odbije tu preinaku te je istaknuo i prigovor zastare na novo postavljeni tužbeni zahtjev. Ujedno je bez obzira na protivljenja preinaci ostao kod ranije naznačenog odgovora na tužbu.

5. Sud je imajući u vidu povišenje tužbenog zahtjeva podneskom od 30. travnja 2024., a koje povišenje predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, dozvolio navedenu preinaku u ovoj odluci u dijelu pod rješenje. Sud je dopustio preinaku tužbu, a to sukladno odredbi iz čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 ~ dalje ZPP). Naime, prema odredbi iz čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog preinačiti tužbeni zahtjev, a prema odredbi iz čl. 190. st. 2. ZPP-a tužitelj može iznimno preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Isto tako odredbom iz čl. 190. st. 3. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Preinaka tužbe tužitelja se sastoji u činjenici da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev, a što i predstavlja prema odredbi iz čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaku tužbe. Sud smatra da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao postaviti konačni zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka. Isto tako iz odgovora na tužbu je vidljivo da je tuženik osporio i osnovu i postavljenu visinu tužbenog zahtjeva, a koji je postavljen u jedinstvenom iznosu zbog čega je sud odredio provedbu dokaza knjigovodstveno- financijskim vještačenjem sukladno odredbi iz čl. 250. ZPP-a te je tako određena vještakinja utvrdila drugačiji iznos u odnosu na iznos koji je tužitelj potraživao u tužbi i slijedom čega je tužitelj kasnije i sredio tužbeni zahtjev sukladno vještačkom nalazu time da je u sređenom tužbenom zahtjevu tužitelj posebno razdvojio zahtjev koji se odnosi na povrat preplate temeljem nepoštenih ugovornih odredbi na način da je posebno potraživao iznos preplaćen zbog nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a posebno iznos preplaćen zbog nepoštenih odredbi o valutnoj klauzuli dok je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao jedinstveni iznos po obje osnove. Stoga je sud i dopustio preinaku tužbe tužitelja sukladno odredbi iz čl. 190. st. 3. ZPP- a.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je prvenstveno saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja te svjedokinju GFO. Nadalje je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Vlasti Santo Olđa, a slijedom čega je i izvršen uvid u nalaz i mišljenje te vještakinje sa listova 165-480 spisa, zatim je izvršen uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to sa listova 11-40 spisa, dokumentaciju tuženika sa listova 55-56 te sa listova 57-61 spisa i sa listova 62-99 spisa te listova 100-102 spisa, vrši se uvid u dokumentaciju tužitelja sa listova 107-118 spisa, te sa listova 122-135 spisa, u dokumentaciju tuženika sa listova 138-147 spisa i u dokumentaciju tuženika sa listova 185-194 spisa.

7. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je konačno postavljen u cijelosti osnovan.

8. Sud je temeljem provedenih dokaza kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da su stranke dana 8. studenog 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj 3211396278, kreditna partija 7103918471 i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor,

- da je navedenim kreditom se banka kao kreditor obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od tadašnjih 260.000,00 kn,

- da je u čl. 2. Ugovora navedeno da redovna kamata koja u trenutku zaključenja Ugovora iznosi 5,65% godišnje time da je ista promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora,

- da je rok otplate kredita 20 godina (čl. 3.), a isti se isplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunama time da prvi anuitet iznosi 1.810,62 hrk (čl. 7),

- da je kredit još uvijek u otplati.

9. Sporno je između stranaka da li je čl. 2. Ugovora o kreditu ništetan te da li tužitelj ima pravo na povrat eventualno preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

10. Odredbom iz čl. 26. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) je propisana i mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope. Obzirom na prednje, a što je po mišljenju suda i nesporno između stranaka nema dvojbe da su stranke pa tako i tuženik mogle ugovarati ugovore o kreditu na način da su ugovarale promjenjivu kamatnu stopu. Međutim sporno je između stranaka prvenstveno da li su te odredbe ugovora bile ugovorene na zakonit način, a to prvenstveno uvažavajući odredbe Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o potrošačkom kreditiranju. Činjenica jest da je navedeni ugovor o kreditu sastavljen na obrascu kojem je ponudio upravo tuženik kao kreditor te ustvari tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na odredbe koje su se odnosile na promjenu kamatne stope, a sam tuženik je u čl. 2. naveo da se kamatna stopa mijenja sukladno tržišnim uvjetima, a temeljem odluke kreditora tj. njega. U navedenoj odredbi uopće nisu bili pojašnjeni i razrađeni tržišni uvjeti već je po mišljenju suda ta odredba bila potpuno nejasna te tužitelj nije kao potrošač mogao shvatiti značaj, a naročito ne uvjete pod kojima je moglo doći do promjene kamatne stope. Uostalom tužitelj i sam navodi u svom iskazu kao stranka u ovom predmetu. Treba imati u vidu da se u ovom slučaju radi o dvostrano obveznom odnosu između stranaka te sa tužitelj i tuženik sudionici u tom obveznom odnosu i sukladno odredbi iz čl. 3. ZOO-a bi trebali biti ravnopravni, a osim toga su se prema čl. 4. ZOO-a u zasnivanja obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Iz provedenih dokaza je sud utvrdio da stranke nisu pregovarale o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu obzirom da je sam ugovor zaključen na tipskom obrascu tuženika, a što znači da se uopće nije moglo pregovarati o pojedinačnim odredbama tog ugovora osim što su stranke mogle međusobno dogovoriti iznos kredita te rok otplate, dok su sve ostale odredbe ugovora ustvari bile odredbe koje je dao tuženik. Tu se prvenstveno misli na visinu i vrstu kamatne stope, a to je u ovom slučaju bila promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplate mogla mijenjati temeljem odluke tuženika dakle jednostrano s njegove strane. Na taj način je nedvojbeno nastupila neravnoteža između stranaka, a pogotovo imajući u vidu činjenicu da je upravo tuženik sastavio ugovor i u ugovoru su korišteni ipak stručni izrazi koje prosječna osoba ne može razumjeti odnosno nisu joj razumljivi u dovoljnoj mjeri da bi u potpunosti mogla shvatiti značenje istih, a u ovom slučaju uopće nisu razrađeni, što znači da tužitelj uopće nije bio upoznat o načinu promjene kamatne stope jer sam izraz "tržišni uvjeti" je preširok i neodređen da bi se moglo zaključiti na temelju čega i pod kojim uvjetima može doći do promjene kamatnih stopa, a to po mišljenju suda nije bilo niti vidljivo niti u obavijesti koje je tuženik dostavljao tužitelju prilikom promjena kamatnih stopa (list 62 spisa). Naime ta obavijest koristi stručne izraze koji prosječnom potrošaču nisu razumljivi jer se iz iste obavijesti niti ne vidi koji su to parametri koji utječu na promjenu kamatne stope. Sukladno odredbi iz čl. 5. Uredbe 93/13/EEZ takve odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo, a očito da u ovom slučaju to nije bilo, kako to proizlazi iz samog iskaza tužitelja jer čak i ako su djelatnici tuženika spomenuli da se kamatna stopa može mijenjati nisu prilikom ugovaranja kredita pojasnili način na koji se kamatna stopa može mijenjati. S tim u vezi sud smatra da je doista odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi kako je naznačena u čl. 2. nejasna i nerazumljiva u odnosu na tužitelja pa je samim tim i nepoštena, a kako to proizlazi iz odredbi Zakona o zaštiti potrošača odnosno Zakona o potrošačkom kreditiranju te je imajući u vidu takvu nepoštenost i uzrokovala neravnotežu između ugovornih stranaka, a što znači da ustvari ugovorne strane nisu bile ravnopravne i ta neravnoteža je išla na štetu tužitelja kao potrošača. Imajući u vidu prednje jasno je da je navedena odredba u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača pa i Zakona o potrošačkom kreditiranju ništetna. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje. Konačno odredbom iz čl. 328. ZOO-a je propisano da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi. To znači da strana koja je oštećena takvim ništetnim odredbama može tražiti povrat onoga što je dala od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost pojedine odredbe. Obzirom na prednje, a imajući u vidu da tužitelj tek ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti i istovremeno povrat iznosa koji je platio više tuženiku zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu nije osnovan prigovor zastare kojega je istaknuo tuženik u svom odgovoru. Ujedno nije osnovan ni prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva jer je do preinake došlo povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove te se radi o tzv. nepravoj preinaci, a kada je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe kako to proizlazi iz pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. Prema tome prigovor zastare nije osnovan temeljem odredbi iz čl. 225. ZOO-a, a i tijek zastare je prekinut ovom tužbom u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO-a.

11. Nadalje što se tiče iznosa koji je tužitelj platio više temeljem ništetnih odredbi i na povrat kojeg iznosa tužitelj ima pravo sukladno odredbi iz čl. 1111. ZOO- a sud je samu visinu utvrđivao provedbom knjigovodstveno financijskog vještačenja koje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji Vlasti Santo-Olđa i koja je u svom nalazu jasno navela koliko je tužitelj platio više zbog ništetne odredbe u vezi promjenjive kamatne stope te i specificirala po mjesecima kako je to i naznačeno u Tabeli 7 nalaza u mišljenja (listovi 173-174 spisa). Isto tako je iz istog nalaza i mišljenja utvrđeno da je tuženik doista tijekom otplate kredita od strane tužitelja mijenjao kamatnu stopu te je ista od 1. veljače 2008. pa do zaključno 1. srpnja 2015. sa početnih 5,65% rasla do 1. srpnja 2009. na 6,30%, od 1. srpnja 2009. do 1. srpnja 2011. na 7,20%, od 1. srpnja 2011. na 6,99 % do 1. srpnja 2013., od 1. srpnja 2013. do 1. siječnja 2014. na 6,99%, od 1. siječnja 2014. do 1. srpnja 2014. na 6,76%, od 1. srpnja 2014. do 1. siječnja 2015. na 6,50%, od 1. siječnja 2015. do 1. srpnja 2015. na 6,34%, a od 1. srpnja 2015. na 6,19%. Sud je u cijelosti prihvatio navedeni izračun knjigovodstveno financijske vještakinje jer iz izračuna proizlazi nedvojbeno koliko je tužitelj preplatio otplatu kredita u ovom spornom razdoblju kako je to utuženo, a sve zbog ništetnih odredbi. isto tako nema dvojbe da je vještakinja dala svoj nalaz i mišljenje temeljem svog stručnog znanja i iskustva koristeći dokumentaciju koja joj je dostavljena od strane stranaka i temeljeći nalaz na toj dokumentaciji, a izračunala preplaćeni iznos sukladno nalogu suda.

12. Što se tiče prigovora tuženika da tužitelj ne bi bio potrošač sud je iz iskaza tužitelja te svjedoka nedvojbeno utvrdio da je tužitelj doista potrošač te da je predmetni kredit uzet radi adaptacije kuće u kojoj tužitelj i stanuje sa svojom obitelji s tim da iz navedenih iskaza proizlazi da se kredit još uvijek otplaćuje. Prema navedenom je jasno da je tužitelj u tužbi pogrešno naveo da je kredit otplaćen jer iz navedenih iskaza proizlazi drugačije.

13. Slijedom navedenog je i presuđeno kao u izreci.

14. Posebno se dodaje da je tuženik u odgovoru na tužbu doista opširno elaborirao svoje postupanje i svoje pravo u vezi promjenjivosti kamatne stope kao i dopuštenosti valutne klauzule, a što sud nije posebno iznosio u ovoj odluci smatrajući da takvo opširno razlaganje je bespredmetno u situaciji kada se tužitelj poziva na pravomoćnost sudske odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i kojim sudskim odlukama je obuhvaćeno i razdoblje u kojem je i on zaključio ugovor o kreditu sa tuženom. Isto tako sud smatra irelevantnim i navode tužene da su u tijeku promjene europskih propisa koje bi ograničavale pravo pokretanja pojedinačnih sudskih postupaka odnos potrošača na potraživanje prema trgovcima radi više preplaćenog iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o kreditu.

15. Također se dodaje da sud ne obrazlaže sve pojedine dokaze budući je dio navedenih dokaza bio i temelj vještačkog nalaza koji je sud u cijelosti prihvatio, a dio tih dokaza sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) u iznosu od 200,00 eur, zatim trošak sastava podnesaka od 30. rujna 2022. i 30. travnja 2024. svaki puta po 200,00 eur prema tbr. 8. toč. 1. OT, zatim zastupanja na tri ročišta kod suda svaki puta po 200,00 eur prema tbr. 9. toč. 1. OT, za sastav podneska od 23. prosinca 2022., 10. rujna 2024., 10. listopada 2024. i 25. listopada 2024. svaki puta po 100,00 eur prema tbr. 8. toč. 3. OT, za sastav podneska od 29. kolovoza 2024. 50,00 eur prema tbr. 8. toč. 4. OT, te za zastupanje na ročištu za objavu 100,00 eur prema tbr. 9. toč. 3. OT, trošak PDV-a na gornje iznose u iznosu od 437,50 eur prema tbr. 46. OT, trošak vještačenja u iznosu od 200,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura budući je u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj još uvijek bio u obvezi plaćati sudske pristojbe u ovoj vrsti postupka. Tužitelju je dakle ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 2.420,68 eur. Napominje se da sud nije prihvatio tužitelju trošak sastava podneska od 29. studenog 2022. jer se tim podneskom nadovezuje na podnesak od 30. rujna 2022., kojim je odgovarao na tužbu te sud smatra da je upravo u tom podnesku mogao u cijelosti odgovoriti na odgovor na tužbu, a ne tek djelomično pa da bi morao odgovarati dodatnom podnesku. Isto tako mu nije priznat niti trošak podneska od 30. siječnja 2023. kojim obavještava sud o plaćenom predujmu za vještačenje. Navedeni trošak je dosuđen sukladno odredbi iz čl. 155. ZPP-a te sa važećom OT. Na dosuđeni trošak je tužitelju dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja ove odluke prema odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 26. veljače 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Odvjetnik Josip Pintarić, Čakovec, Ljudevita Gaja 6 (za tužitelja)

2/ Odvjetničko društvo Metelko, Knežević&Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6 (za tuženika)