REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: Povrv-789/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Mirni Veža, u pravnoj stvari tužitelja Marinski komunalac d.o.o., OIB: 75030609957 Marina, Ante Rudana 47, zastupanoga po punomoćnici Ivani Hrstić Marinac, odvjetnici u Splitu protiv tuženika OT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 15. siječnja 2025. u prisustvu punomoćnice tužitelja i tuženika, dana 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, donesenom od javnog bilježnika Ivane Bartulica pod poslovnim brojem Ovrv-19097/2024 od 2. kolovoza 2024. te se nalaže tuženiku u roku od osam dana da tužitelju isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 116,20 eur-a .

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 163,27 eur-a, sa zateznom kamatom koja teče od 26 veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U vrijeme kada je pokrenut ovršni postupak, ovršni prijedlog (sada tužba), temeljio se na vjerodostojnoj ispravi-izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja br 24/ 0000008 u kojem je evidentirano zaduženje tuženika za razdoblje od svibnja 2022. do svibnja 2024. i to mjesečno iznosi od po 4,65 eur-a , a u ukupnom iznosu glavnice od 116.20 eur-a, dok kamata nije zatražena (list 10-12 spisa), uvećano za trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 25,00 eur-a.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim od javnog bilježnika Ivane Bartulica pod poslovnim brojem Ovrv-19097/2024 od 2. kolovoza 2024 određena je predložena ovrha zajedno s troškovima postupka u visini od 25, 00 eur-a (list 29 spisa), a istom je prethodio poziv javnog bilježnika tuženiku (ovršeniku) za dobrovoljno podmirenje duga u paricijskom roku od 15 dana (list 21 spisa).

3. Pravovremeni prigovor protiv navedenog rješenja ovršenik je izjavio podneskom od 27. kolovoza 2024. god. (list 33 spisa) kojim je osporio zakonitost rješenja o ovrsi, ne navodeći posebne žalbene razloge, a povodom kojeg prigovora je Općinski sud u Splitu, 2. listopada 2024. donio rješenje kojim je stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, ukinuo provedene radnje i odredio da se po pravomoćnosti tog rješenja postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 36 spisa).

4. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Naime, među strankama jest sporno je li tuženik dužan tužitelju s osnove naknade za sakupljanje, odvoz i deponiranje otpada platiti mjesečne iznose od 4.65. eur-a za razdoblje od svibnja 2022. do svibnja 2024.

7. Izvod iz poslovnih knjiga potvrđuje da tuženik duguje tužitelju s osnove naknade za sakupljanje, odvoz i deponiranje otpada iznos od 116,20 eur-a-za naprijed navedeno razdoblje, ovo specificirano po mjesecima.

8. U nastavku postupka tužitelj je ustrajao u tužbenom zahtjevu pa je tako podneskom od 18. listopada 2024 isti dostavio u spis izvadak iz sudskog registra za tužitelja, Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanjem komunalnog otpada u Općini Prgomet („Službeni glasnik Općine Prgomet br 2/22), Cjenik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada Općine Prgomet, Očitovanje i odluku o davanju suglasnosti na cjenik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, izvadak iz poslovnih knjiga 24/0000008, račune, predložio po potrebi provjeru po službenoj dužnosti adrese za tuženika (MUP-JRO).

8.1. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka naveo kako je pravna osnov potraživanja u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada Općine Prgomet kojim je propisana obveza plaćanja javne usluge, u paušalnom dijelu, naknade što da predstavlja cijenu minimalne obvezne javne usluge slijedom čega je obveza tuženika podmiriti iznos koji u ukupnosti dostavljanog iznosa računa za razdoblje od svibnja 2022. do svibnja 2024. iznosi 116.20 eur-a,

9. Na ročištu koje se održalo u prisutnosti tužitelja i tuženika 15. siječnja 2025. tuženik je ostao kod odgovora na tužbu istaknuo da i ne zna što bi to on trebao platiti jer da mu nisu osigurani spremnici za odlaganje otpada zbog čega da se obraćao osobi prezimena O, zaposleniku tužitelja. Nadalje, tuženik je potvrdio da stanuje na adresi [adresa] u [adresa], a na koju adresu mu i glase računi za sporno razdoblje.

10. Sukladno odredbi članka 7. st.1., članka 219. st. 1. članka 221 i članka 220. st. 2 ZPP-a u našem pravnom sustavu dominantno je raspravno načelo, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, stoga u postupku su izvedeni predloženi dokazi i utvrđene slijedeće činjenice, te analizom svakog dokaza pojeidnano, potom u njihovoj ukupnosti, za zaključiti je kako isti dokazuju osnovanost tužbenog zahtjeva .

11. Naime, na temelju članka ZPP-a teret dokaza je na strankama u postupku, a kako tuženik jest osporio tužbeni zahtjev, no nije pružio sudu dokaz u prilog svojih tvrdnji ,a potvrdio je da stanuje na adresi na kojoj glase dostavljani računi i time potraživanje naknade, ovaj sud zaključuje kako isti nije s uspjehom osporio navode tužitelja.

12. U dokaznom postupku izveden je dokaz pregledom materijalne dokumentacije te je čitanjem i pregledom ovjerovljenih poslovnih knjiga, računa za komunalne usluge, Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada Općine Prgomet, cjenika usluga prikupljanja komunalnog otpada na području Općine Prgomet, Odluke o davanju suglasnosti na cjenik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, izvatka iz poslovnih knjiga od 28. lipanja 2024., računa br: 3736717,3200469, 3244270, 3781380, 3288463, 3826007, 3332519, 3870596, 2776634, 3376699,3420892, 2858827, 2851911, 3511669, 3465438, 2944987, 3556603, 3602290, 3949184, 3138461, 2903067, 3023362, 3647170, 3145921.,proizašao osnovanim tužbeni zahtjev.

13. Stoga savjesnom i brižljivom ocjenom spisu priloženih materijalnih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrđeno je sljedeće odlučno (dijelom i nesporno) činjenično stanje:

- uvidom u račune koje je tužitelj izdao za razdoblje od svibnja 2022 do svibnja 2024. utvrđeno kako se svaki od računa sastoji od stavki –minimalna javna usluga u iznosu od 4,65 eur-a (odnosno 34,96 kuna), naslovljena kao naknada za sakupljanje, odvoz i deponiranje otpada za pojedino razdoblje s naznakom dospijeća računa 15. u idućem mjesecu.

- da je tužitelj trgovačko društvo koje obavlja javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada na području Općine Prgomet, što dokazuje izvatkom iz sudskog registra, a isto proizlazi i iz članka 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada Općine Prgomet i Odluke o davanju suglasnosti na cjenik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada od 15. ožujka 2022.,

- da je tuženik vlasnik nekretnine kuće, anagrafske oznake [adresa].gdje i stanuje, što i sam potvrđuje na ročištu 15. siječnja 2025.,

- da je u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga kao dužnik naznačen tuženik za potrošno mjesto [adresa], a da je naznačen iznos svakog pojedinog računa i to u iznosu od 35,03 kune odnosno 4,65 eura i datum dospijeća istog, uz ukupno naznačen iznos dugovanja od 116,20 eur-a,

- da iz priloženih računa proizlazi da su isti izdani za uslugu zbrinjavanje otpada 120 l – fiksni dio te da svaki iznosi 51,98 kuna,

- da je Odlukom o cijeni javne uslugu naknade za skupljanje, odvoz i deponiranje otpada, naznačeno kako ukupna cijena s PDV-om za NOE minimalnu javnu uslugu mjesečno iznosi 35,04 kune odnosno 4,65 eur-a,

- da je iz potvrde MUP-a utvrđena adresa prebivališta/boravišta za tuženika koja odgovara onoj navedenoj u računima tužitelja kod naplate mjesečnog iznosa naknade,

-

da je tuženik, kao vlasnik nekretnine, dužan plaćati fiksni dio za komunalnu uslugu, a koji dio naknade se tužitelj na ročištu od 15.siječnja 2025. dodatno očitovao da je predmet mjesečnog potraživanja spram tuženika.

14. Osim pregleda spisu priložene dokumentacije, drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

15. Glede prigovora zakonitosti ovršnog rješenja prvo je tuženiku za odgovoriti da je isprava priložena uz ovršni prijedlog vjerodostojna isprava u smislu odredbe iz članka 28. st. 1. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 dalje OZ) kojom je propisano da je vjerodostojna isprava, između ostalog i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, koji je inače priložen uz ovršni prijedlog, time da je isti, u smislu odredbe iz članka 28. st. 2. OZ-a podoban za ovrhu, jer su u njemu naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

16. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21., 114/22., 156/22 i 155/23, dalje: ZOO- a), propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog Zakona propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

17. Odredbom članka 28. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanjem otpada u Općini Prgomet ("Službeni glasnik" Općine Prgomet br 2/22, dalje Odluka) propisana je obveza vlasnika odnosno korisnika nekretnine od obveznog plaćanja minimalne javne usluge čija je jedinstvena cijena obveze za kućanstvo 31,00 kuna u koju cijenu nije uključen PDV, a riječ je o fiksnom dijelu cijene javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, sukladno važećem cjeniku tužitelja-davatelja usluge, dok je obveznik plaćanja komunalne usluge ovlašten otkazati korištenje javne usluge u slučaju prestanka vlasništva nad nekretninom, kod trajnog prestanka korištenja nekretnine i dr slučajevima (članak 9. Odluke) ali koji ne odgovaraju konkretnom slučaju budući da je tuženik potvrdio kako je vlasnik predmetne nekretnine, u kojoj i živi. Člankom 7. i 8. Odluke propisano je da je upravo vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine ili korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine (ako je ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio Davatelja usluge uz uvjet dostave ugovora između vlasnika i korisnika nekretnine) obvezan na plaćanje konkretne javne usluge. Nadalje, odredbom čl. 30. Odluke propisano je da se cijena komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada utvrđuje cjenikom kojeg donosi davatelj usluge što je svakako u skladu s Zakonom o održivom gospodarenju otpadom .

18. Nadalje, člankom 70. stavak 4. toč 5.Zakona o održivom gospodarenju („Narodne novine“ br: 84/21, dale ZOG) otpadom propisano je kako vlasnici nekretnina na području na kojem se iste nalaze, dužni su snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom. Člankom 76. u svezi s člankom 75 Zakona, cijena javne usluge sakupljanja komunalnog otpada čine i cijena za količinu predanog otpada ali i cijena obvezne minimalne javne usluge, što je sadržano i u naprijed navedenoj Odluci. Naime, sukladno članku 30. Odluke strukturu cijene predmetne javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge, koja predstavlja iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu i koja se plaća neovisno o količini predanog otpada sukladno Cjeniku tužitelja. Pri tome se ističe kako predmetna nekretnina nije nekretnina koja se trajno ne koristi, pa da bi se zbog toga obustavila isporuka usluga propisana zakonom. Spomenutim odredbama zakona i podzakonskih akata, nije propisano da bi neposjedovanje posude od strane korisnika usluge po bilo kojem osnovu oslobodilo korisnika obveze plaćanja fiksnog dijela cijene.

19. Prema odredbi članka 30. stavak 1. ZOG-a javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Prema stavku 5. istog članka korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema stavku 6. toč. 3. istog članka, korisnik usluge snositi će troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je prodavatelju usluge.

20. Člankom 33. stavak 5. ZOG-a propisano da davatelj usluge cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada, koji cjenik je isti dužan objaviti na svojoj mrežnoj stranici, s time da je tužitelj istu obračunavao upravo po kriteriju boja pražnjenja i volumenu spremnika koji je korišten.

21. Nadalje, člankom 20. stavak 1. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, dalje ZS) propisano je kako Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i jednakost svih pred zakonom, a to mu je i ustavna zadaća. Stoga neovisno što je Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a (NN 80/22) brisana odredba članka 394.a ZPP-a te nema vezanosti „in concreto“ s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH, ovaj sud smatra kako u smislu citirane odredbe Zakona o sudovima treba primijeniti prema članku 20. ZS-a , a kako je tuženik konkretno prigovorio usluzi tužitelja tek paušalno, za primijeniti je pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br: Rev 101/23 . Naime Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci i rješenju, poslovni broj U-II- 2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. (NN br. 31/21), izrazio je suglasnost s navodima u očitovanju Vlade RH-e prema kojima „poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete“ zbog čega je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. »fiksni dio cijene«) potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Na taj način je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, dužan plaćati minimalnu javnu uslugu, neovisno o količini preuzetog otpada. Ustavni sud je u navedenoj odluci iznio i pravno shvaćanje prema kojem ''Vlada, time što je propisala da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, među ostalim, sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, te iznos obvezne minimalne javne usluge, nije u sadržajnom smislu izašla iz okvira koji je propisao ZOGO.

22. Stoga, kako je navedeni dio minimalne usluge određen u skladu s Cjenikom Marinski Komunalac d.o.o., prema kojem je i određena cijena obvezne minimalne usluge (fiksna naknada).

23. Kako je tuženi zahtjev tužitelja postavljen u skladu s dostavljenim i utuženim računima, a koji nisu plaćeni, to je trebalo na temelju članka 451. stavak 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika održati na snazi te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

24. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

25. Tužitelj nije zatražio kamatu koja bi imala teći na svaki pojedini mjesečni iznos tražbine ovo po mjesecima, ali niti na ukupni iznos glavnice, već je podneskom od 18. listopada 2024. zatražio kamatu koja ima teći na zatraženi trošak, a sud je obvezan kod odluke pridržavati se članka 2. ZPP-a, to je odlučio unutar zatraženog tužbenog zahtjeva na način kako je to određeno izrekom pozivom na članak 29. ZOO-a, u svezi s člankom 151. stavak 3 .ZPP-a.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).zatraženom trošku i to za sastav prijedloga za ovrhu na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr. 7. toč. 8. OT) u iznosu od 50 bodova tj. 100,00 EUR-a ( 1 bod = 2,00 eur-a) ,što uvećano za PDV od 25% iznosi 125,00 EUR. Taj iznos bi trebalo uvećati za 13,27 EUR na ime pristojbe presude, a navedenom iznosu pribrojen je i trošak naknade javnog bilježnika u ukupnom iznosu od 25,00 eur za koji u spisu postoji dokaz da je uistinu plaćen, tako da ukupan trošak koji je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznosi 163,27 eur-a, uvećano za zateznu kamatu koja na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude, ovo na temelju članka 151. stavak 3. ZPP-a.

27. Slijedom iznesenog, na temelju članka 451. stavak 3. ZPP. odlučeno je kao u izreci.

Trogir, 26. veljače 2025.

Sudac:

Mirna Veža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu, odnosno e komunikacijom za osobe koje su zakonom na isto obvezni. ( članak 106 a ZPP-a).

DNA - tužitelj po pun.

- tuženiku

- u spis