REPUBLIKA HRVATSKA

P-2167/2020-39

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13 A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u RAŠICA & PARTNERI, odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Đorđićeva ulica 24, protiv prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN, Varaždin, Optujska 165, OIB: 64650953945, drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, te umješača na strani drugotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 3.025,54 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i prvotuženika, na ročištu za objavu presude 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKA UDRUGA FAZAN, Varaždin, Optujska 165, OIB: 64650953945, platiti tužitelju UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13 A, OIB: 75665455333, iznos od 3.025,54 eura (slovima: tri tisuće dvadeset pet eura i pedeset i četiri centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13. veljače 2018. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13 A, OIB: 75665455333 od prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN, Varaždin, Optujska 165, OIB: 64650953945, potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.025,54 eura od 13. veljače 2020. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do pet postotnih poena.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13 A, OIB: 75665455333 kojim od drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912 potražuje da mu solidarno s prvotuženikom LOVAČKA UDRUGA FAZAN plati iznos od 3.025,54 eura (slovima: tri tisuće dvadeset pet eura i pedeset i četiri centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13. veljače 2018. do isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu solidarno s prvotuženikom LOVAČKA UDRUGA FAZAN naknadi troškove parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26. veljače 2025. do isplate.

IV. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKA UDRUGA FAZAN, Varaždin, Optujska 165, OIB: 64650953945, platiti tužitelju UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13 A, OIB: 75665455333, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.240,06 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto četrdeset eura i šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26. veljače 2025., po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, u roku od 15 dana, dok se odbija tužiteljev zahtjev u dijelu kojim potražuje troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26. veljače 2025. do isplate, kao i u dijelu kojim potražuje zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 2.240,06 eura po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do pet postotnih poena tekuće od 26. veljače 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 2. prosinca 2020. navodi da je 5. prosinca 2017. nastao štetni događaj na način da je vozač ŽŽ dok je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], naletio na divljač-lisicu, navodeći da je ona u vlasništvu prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN koji gospodari lovištem kroz koje prolazi cesta na kojoj se dogodio štetni događaj i to na istočnoj kolničkoj traci između čvora Varaždinske Toplice i Varaždin na istočnoj kolničkoj traci na 34 km i 200 m autoceste, a koja divljač je uginula pa ju je prilikom očevida preuzeo ophodar drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. ZŽ. Dalje navodi da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (kojim je upravljao ŽŽ) bilo osigurano kod tužitelja ugovorom o osiguranju automobilskog kaska, police osiguranja broj [broj police osiguranja]-0089518-01. Navodi i da je zbog predmetnog štetnog događaja, na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], nastala je imovinska šteta za koju je tužitelj vlasniku vozila 12. veljače 2018. isplatio osigurninu u iznosu od 3.025,54 eura. (ranije: 22.795,90 kuna). Tužitelj navodi da je prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN za nastalu štetu odgovara po objektivnoj odgovornosti jer za štetu koju učini divljač, kao opasna stvar, odgovara lovoovlaštenik. Navodi i da odgovornost drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. proizlazi iz činjenice da se divljač – lisica našla na kolniku autoceste Zagreb – Goričan, što ukazuje na propust drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. u održavanju autoceste te da je djelatnost drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. opasna djelatnost pa da odgovora za nastalu štetu po pravilima objektivne odgovornosti. Dakle, tužitelj potražuje od prvotuženika LOVAČKE UDRUGE FAZAN i drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. solidarno plaćanje iznosa od 3.025,54 eura radi naknade štete.

2. Prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da nije odgovoran za navodni predmetni događaj, pa ni za nastalu štetu koju tužbom potražuje tužitelj. Ističe da lovačka društva ne gospodare površinama zemljišta koje se smatraju autocestom i da se na autocestama ne mogu provoditi radnje lovoovlaštenika pa da sporna površina ne čini dio lovišta prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN. Dalje navodi da je autocesta javna cesta koja je, što se tiče signalizacije i opreme, posebno regulirana odredbama Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, navodeći da je u članku 93. tog Pravilnika definirano da su zaštitne žičane ograde, ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a u članku 94. da je propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste. Navodi i da je do štetnog događaja došlo zbog propusta pri održavanju zaštitne žičane ograde uz autocestu jer lisice ne lete, a obveza drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. je održavati žičane ograde uz autocestu, pa nema odgovornosti prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN. Također, navodi da područje autoceste nije dio lovišta, te da se to vidi na karti lovišta broj V/105 za prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN. Ističe i da predmetna lisica nije vlasništvo prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN jer je pravo lova ovlast na određenoj površini zemljišta, a da lovačke udruge nemaju ovlast na površini zemljišta autoceste koja je po posebnom propisu i faktično ograđena žičanom ogradom, provoditi radnje iz prava lova, niti se ta površina po definiciji smatra lovištem, pa to isključuje odgovornost prvotuženika za nastalu štetu. Isto tako, ističe da je izlazak divljači na autocestu akt više sile, nepredvidivi, vanjski utjecaj na koji prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN nije mogao utjecati, pa za njega niti ne odgovara.

3. Drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužiteljevih tvrdnji da je drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. odgovoran za nastanak štetnog događaja navodeći da za tu tvrdnju ne dostavlja niti jedan dokaz i da iz tužbe nije vidljivo što je drugotuženik napravio ili propustio napraviti da bi spriječio nastanak štetnog događaja. Navodi da je netočna tužiteljeva tvrdnja da drugotuženik obavlja opasnu djelatnost i da odgovara za štetu po pravilima objektivne odgovornosti jer da je Zakonom o cestama izričito propisana odgovornost upravitelja ceste za štetu od divljači prema kojim odredbama upravitelj ceste odgovara po osnovi krivnje. Ističe da drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. ne obavlja opasnu djelatnost i nije imatelj opasne stvari, pa zato za štetu na javnoj cesti ne odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti toga je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I- 6264/2014 od 4. ožujka 2015. dao tumačenje i primjenu odredbe članka 50. Zakona o cestama iz kojeg proizlazi da u slučajevima štetnih događaja zbog naleta vozila na divljač na javnoj cesti pravna osoba koja upravlja cestom odgovara po načelu kulpoznosti temeljem članka 50. Zakona o cestama, dok lovoovlaštenici i lovozakupnici odgovaraju po načelu kauzaliteta. Ističe, također, da se ne radi o solidarnoj odgovornosti oba tuženika u konkretnoj stvari, budući da se solidarna odgovornost ne predmnijeva nego je tužitelj dužan dokazati da solidarna odgovornost proizlazi iz zakona, iz ugovora ili prirode pravnog odnosa. Navodi da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde već zbog iznenadnog dolaska divljači na ograđeni prostor autocesti koju drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa. Također navodi da autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 0- 24 na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa, pa je tako bilo i 5. prosinca 2017. kad se dogodio štetni događaj, što je vidljivo iz putnog radnog lista, dnevnika rada i ophodarskog dnevnika. Ističe da je iz putnog radnog lista ophodarske službe vidljivo da je u vremenskom razdoblju između 16,30 i 17,10 ophodnja prošla predmetnom dionicom autoceste i to neposredno prije nesreće kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku ceste ni nedostaci na autocesti, a ni oštećenje zaštitne žičane ograde što znači da je ophodarska služba vršila kontrolu stanja kolnika, a da se ophodarska služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu, s obzirom na činjenicu da je lisica na kolnik autoceste očito dospjela neposredno prije nesreće. Dalje navodi da drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. nije bio obaviješten od strane korisnika autoceste, policije ili ophodara o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste što upućuje da je divlja životinja nepredvidivo i neposredno prije naleta vozila dospjela na kolnik autoceste, što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Ističe da u slučaju dojave korisnika ophodara ili policije radnici centra za nadzor i upravljanje prometom putem displaya iznad autoceste o tome obavještavaju i upozoravaju korisnike te ograničavaju brzinu kretanja što u konkretnom slučaju nije bilo, pa nije bilo moguće spriječiti nalet na divljač. Dakle, drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. osporio je tužbeni zahtjev u cijelosti i predložio je da se o parnici obavijesti Croatia osiguranje d.d. radi miješanja u parnicu jer drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. s kojim ima sklopljenu policu osiguranja.

4. Sud je obavijestio CROATIA OSIGURANJE d.d. o pokrenutoj parnici, te je CROATIA OSIGURANJE d.d. podneskom od 31. kolovoza 2022. izjavio da stupa u parnicu kao umješač na strani drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o., čemu se nitko nije protivio, pa je sud raspravnim rješenjem prihvatio sudjelovanje umješača CROATIA OSIGURANJE d.d. na strani drugotuženika.

5. Umješač na strani drugotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., podneskom od 31. kolovoza 2022. pridružio se drugotuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. navodeći da se pridružuje i njegovim navodima, te da predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužitelj je podneskom od 14. listopada 2022., u bitnome ponovio navode iz tužbe ističući da lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti i da se divljač smatra opasnom stvari kao i da je uzročno – posljedična veza između postupanja drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. i nastanka predmetnog štetnog događaja u činjenici da nije zaštitnu žičanu ogradu postavio ili održavao na način koji bi osigurao zaštitu prometa na brzoj cesti od divljači.

7. Na ročištu od 18. svibnja 2023. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN i drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. kod odgovora na tužbu.

8. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP- a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. U tijeku dokaznog postupka, radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u potvrdu MUP PU Varaždinska PPP Varaždin od 18. siječnja 2018 (list 8 do 10 spisa), u zapisnik o očevidu od 8. prosinca 2017. sa situacijskim planom (list 11 do 16 spisa), u dokumentaciju očevida (list 17 do 21 spisa), karta lovišta V/124 (list 22 spisa), u e-mail dopise (list 24 do 28 spisa), u Službeni vjesnik Varaždinske županije (list 29 do 34 spisa) e-mail dopis od 29. listopada 2019. (list 35 spisa), obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva (list 36 i 37 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 38 spisa), u policu osiguranja automobilskog kaska broj 03-0089518-01 (list 32 spisa), u opće uvjete za kasko osiguranje cestovnih motornih vozila, osiguranje od loma i osiguranje stvari u cestovnim motornim vozilima (list 40 do 48 spisa), u prometnu dozvolu (list 49 i 50 spisa), u vozačku dozvolu (list 51 spisa), u prijavu štete (list 52 i 53 spisa), u izvid štete (list 54 spisa), u zahtjev za naknadni izvid štete (list 55 spisa), u izvid štete (list 56 i 57 spisa), u fotografije (list 58 do 65 spisa), u odluku o odštetnom zahtjevu (list 66 spisa), u račun od 29. siječnja 2018. (list 70 i 71 spisa), u detaljan prikaz transakcije od 12. veljače 2018. (list 73 spisa), u regresni zahtjev Lovačkom društvu Fazan Varaždin od 2. travnja 2020. (list 89 spisa), u regresni zahtjev Hrvatskim autocestama d.o.o. od 20. svibnja 2019. (list 90 spisa), u uporabnu dozvolu od 15. studenoga 2004. (list 118 do 122 spisa), u putni radni list i izvršenje radnog zadatka od 5. prosinca 2017. (list 123 i 124 spisa), u dnevnik rada od 5. prosinca 2017. (list 125 spisa), u ophodarski dnevnik od 5. prosinca 2017. (list 126 spisa), u putni radni list i izvršenje radnog zadatka od 5. prosinca 2017. (list 127 spisa), u dnevnik rada od 5. na 6. prosinca 2017. (list 129 spisa), u ophodarski dnevnik od 5. na 6. prosinca 2017. (list 128 spisa), u zapisnik prometne nesreće od 5. prosinca 2017. (list 131 do 134 spisa), u izvještaj o putovanjima i vožnjama od 5. prosinca 2017. (list 134 do 136 spisa), u dnevnik rada referenta od 5/6 prosinca 2017. (list 137 i 138 spisa), u lovogospodarsku osnovu broj V/105 Varaždin s kartom lovišta i iskazom površina (list 177 do 179 spisa), u kartu lovišta V/105 (list 190 spisa), u policu osiguranja broj [broj police osiguranja] s prilozima (list 199 do 222 spisa), uvid u MUP spis od 8. prosinca 2017. (list 289 do 305 spisa), te je proveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu i saslušanjem svjedoka ZŽ, te SŽ.

10. Tužitelj tužbom potražuje od prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN i drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. solidarno plaćanje iznosa od 3.025,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13. veljače 2018. temeljem regresnog zahtjeva, dok prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN i drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. osporava tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Iz potvrde MUP PU Varaždinska PPP Varaždin od 18. siječnja 2018 (list 8 do 10 spisa) i zapisnik o očevidu od 8. prosinca 2017. sa situacijskim planom (list 11 do 16 spisa) neprijeporno je utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila 5. prosinca 2017. na način da je vozač ŽŽ upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i da je, krećući se autocestom A4 između čvora Varaždinske toplice i Varaždin na istočnoj kolničkoj traci kod 34 km i 200 m, udario u lisicu koja je uginula i koju je zbrinuo ophodar.

12. Uvidom u dopis Ministarsva poljoprivrede, Uprave šumarstva lovstva i drvne industrije od 2. studenog 2018. (list 24 spisa) utvrđeno je da dionica autoceste A4 na 34 km i 200 m između čvora Varaždinske toplice i Varaždin prolazi kroz lovište lovoovlaštenika LOVAČKA UDRUGA FAZAN, ovdje prvotuženika. Sud ističe da prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN ne osporava da gospodari tim lovištem, već tvrdi da ne gospodari površinom zemljišta koja se smatraju autocestom.

13. Neprijeporno je utvrđeno i da je SPAR HRVATSKA d.o.o., kao ugovaratelj osiguranja za osiguranika Raiffeisen Leasing d.o.o., prijavio štetu na vozilu FORD MONDEO 20 reg. oznake [registarska oznaka] (list 52 i 53 spisa) po polici kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03-0089518-01 (list 39 spisa) svom osiguratelju UNIQUA OSIGURANJE d.d., ovdje tužitelju, te da je tužitelj napravio izvid štete 14. prosinca 2017. kao i da je napravio dopunski izvid štete 20. prosinca 2017. (list 56 do 57 spisa). Iz računa broj 215/300/1 od 29. siječnja 2018. (list 70 i 71 spisa), koji glasi na iznos od 3.781,92 eura (ranije: 28.494,88 kuna), a bez PDV-a iznosi 3.025,54 eura (ranije: 22.795,90 kuna) proizlazi da je toliko iznosio popravak nastale štete na predmetnom vozilu, a iz dokumenta detaljan prikaz transakcije Raiffeisenbank d.d. (list 73 spisa) od 12. veljače 2018. nesporno proizlazi da je tužitelj platio utuženi iznos od 3.025,54 eura osiguraniku Raiffeisen Leasingu d.o.o., odnosno da je tužitelj platio osiguraniku osigurninu, a kako je to propisano odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO), koja propisuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

14. Odredbom članka 963. stavka 1. ZOO-a, propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

15. Za subrogaciju osiguratelja, sukladno odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, trebaju se ispuniti određene pretpostavke i to da je osiguratelj isplatio osigurninu na temelju ugovora o osiguranju, da osiguranik ima pravo na odštetni zahtjev prema trećoj osobi te da postoji odgovornost treće osobe za štetu za koju je isplaćena osigurnina. U konkretnom slučaju, tužitelj je platio osigurninu svom osiguraniku u utuženom iznosu kako to proizlazi iz detaljnog prikaza transakcije, a prema računu kojeg je ovlaštena radionica izdala osiguraniku.

16. Odredbom članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj:

140/2005., 75/2009., 153/2009., 14/2014., 21/2016., 41/2016., 67/2016., 62/2017.; dalje: ZL), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, propisano je da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta. Dakle, s obzirom na to da se prometna nezgoda koju je prouzročila divljač dolaskom na autocestu, u konkretnom predmetu, nesporno dogodila na dijelu autoceste koji se nalazi u lovištu u kojem divljač stalno živi, a u kojem pravo lova kao lovoovlaštenik ima prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN, neovisno o tome što autocesta nije dio lovišta, ali prolazi lovištem, odgovornost prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN u ovom sporu za naknadu štete, koju je počinila divljač je objektivna, jer divljač na cesti predstavlja opasnu stvar.

17. Stoga se, u odnosu na prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN, primjenjuju odredbe ZOO-a koje reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Odredbom članka 1063. ZOO-a propisano je da se šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, te je odredbom članka 1064. istog Zakona, propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO-a, određeno je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili, kako je to propisano odredbom stavka 2. istoga članka, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti kako je to propisano.

18. Odredbom članka 2. stavak 1. točka 17. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, dalje: ZC) propisano je da su Hrvatske autoceste društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta.

19. Odredbom članka 26. stavak 1. ZC-a propisano je da su poslovi održavanja javnih cesta planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, te ophodnja.

20. Odredbom članka 20. stavka 1. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/2014., 3/2021.; dalje: Pravilnik) određeno je da poslove ophodnje na cesti, uvjete za uspostavu ophodnje, potrebno osoblje i opremu, provođenje mjera za zaštitu cesta i prometa te radove, radnje i druge aktivnosti koje obavlja ophodar, temeljem odredaba pozitivnog propisa kojim se uređuju ceste, provedbenim propisom određuje ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, odredbom stavka 2. propisano je da je ophodarska služba dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste, a odredbom stavka 3. propisano je da ophodarska služba obavlja manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima. Podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima ophodarska služba obvezna je zapisati i na propisani način pohraniti, te dostaviti upravitelju ceste.

21. Odredbom članka 12. Pravilnika ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj: 75/2014, 7/2021; dalje: Pravilnik o ophodnji) propisano je da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. toga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno članku 10. ovoga Pravilnika.

22. Prema tome, neosnovano je tužiteljevo pozivanje na objektivnu odgovornost drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o., jer je drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. pravna osoba koja upravlja autocestama, gradi, rekonstruira i održava, jer drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. nije vlasnik opasne stvari niti se bavi opasnom djelatnošću. U konkretnom slučaju se radi o subjektivnoj odgovornosti drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o., uređenoj odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

23. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika.

24. Analizirajući dokumentaciju u spisu i to putni radni list broj 502 A4 VŽ12/17 od 5. prosinca 2017. (list 123 spisa), dnevnik rada od 5. prosinca 2017. (list 128 do 129 spisa), putni radni list ( list 123 i 124 spisa) i ophodarski dnevnik od 5. i 6. prosinca 2017. (list 130 spisa), dnevnik rada referenta – operatera za nadzor i upravljanje prometom od 5. i 6. prosinca 2017. (list 137 i 138 spisa) sud je utvrdio da je drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. obilazio predmetnu dionicu u vremenskom razdoblju 5. prosinca 2017. na 6. prosinca 2017. od 19,00 do 07,00 pri čemu je njegov zaposlenik, ophodar ZŽ, vršio ophodnju autoceste s vozilom marke IVECO reg. oznake [registarska oznaka], te da je u 20,25 ophodar izašao u kontrolu dionice Varaždin – Varaždinske toplice po dojavi, jer je iz Policijske uprave Varaždinske javljeno drugotuženiku Hrvatskim autocestama d.o.o. da se korisnik autoceste nalazi kod njih te da će očevidna služba s vozačem doći na autocestu i potražiti mjesto naleta, pa da je u 20:27 postavljeno ograničenje brzine na 80 km/h i upozorenje "opasnost, OPREZ!", a o čemu je obaviješten ophodar, koji je u 20:30 izašao u kontrolu predmetne dionice autoceste i u 20:41 javio da se nalet dogodio na 34. km 150 m i da je lešina na zaustavnom traku te da je u 21,07 javio da je očevid završio i da je korisnik nastavio put, a radilo se o osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], koje je u konkretnom slučaju udarilo u divljač i za koje je tužitelj platio osigurninu.

25. Svjedok ZŽ, ophodar kod drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o., iskazao je da kao ophodar obilazi dionicu autoceste od mađarske granice što je označeno s 0 kilometara do 56km i 850 m što je čvor Breznički Hum i da je na dan štetnog događaja, 5. prosinca 2017., radio drugu smjenu od 19:00 do 07:00, te da je toga dana bila dojava o prometnoj nesreći, prema njegovim podacima, na 34. km i 150 m autoceste u kojoj je vozač osobnog automobila naletio na lisicu, zbog čega je u 20:25 krenuo s kolegom iz baze Varaždin, odnosno iz Jakopovca (32 km i 450 m), te da je na mjestu događaja našao lisicu koju su odvezli u bazu. Iskazao je da su on i kolega pješice izvršili kontrolu žičane ograde sa obje strane autoceste od 33. do 35. kilometra na kojoj nije uočio nikakva oštećenja ni prokope ispod ograde, da prilikom polugodišnjih obaveznih pješačkih ophodnji dionice obično se nađu oštećenja te se dojave točne pozicije istih te Hrvatske autoceste d.o.o. odmah popravljaju oštećenja, a ophodnja koja iz vozila uoči oštećenja na ogradi popravlja oštećenja ili to radi tehnička jedinica. Dalje je iskazao da u slučaju dojave o pojavi životinja na cesti standardni postupak je da operateri HAC-a svjetlonosno signaliziraju na određenom kilometru opasnosti sa znakom upozorenja životinje na cesti, a ophodnja odmah odlazi na mjesto dojave i pregledava teren, da je u toj smjeni išao u ophodnju od 20:25 do 00:15 sati i drugi puta od 02:30 do 05:40 sati. Iskazao je i da je žičana ograda je visine 1,60 metara s time da je do visine od 60 cm od tla žičana ograda gušća (10x10 cm) a iznad 60 cm rjeđa (10x15 cm) te da se lisica može penjati po toj ogradi kao i da divljač može doći sa čvorova odnosno sa naplatnih kućica gdje nema žičane ograde i ulaz je neometani.

26. U svom iskazu svjedok IŽ je naveo da se u vrijeme predmetne prometne nezgode niti neposredno prije, nije se obavljao lov ni druge lovne radnje od strane LOVAČKE UDRUGE FAZAN koje bi doprinijele istjerivanju divljači van područja kojim gospodari prvotuženik, te da područje autoceste i 300 m od ograde autoceste s obje strane nije lovište već predstavlja izuzetu površinu iz lovišta na kojoj brigu o divljači mora preuzeti onaj tko gospodari tim područjem, a da je sa obje strane dionice na kojoj se dogodila prometna nezgoda, izvan izuzetog područja autoceste, područje lovišta kojim gospodari Lovačka udruga Fazan, ali da se mjesto nezgode ne nalazi unutar opisanih granica lovišta, nego prolazi kroz lovište. Također, svjedok je iskazao da je moguće je da se lisica provuče kroz šire karike žičane mreže da se popne u cijelosti na mrežu i preskoči ju.

27. Sud je prihvatio iskaze svjedoka jer su iskazi uvjerljivi, logični, međusobno suglasni i u skladu s dokumentacijom u spisu.

28. U pisanom nalazu i mišljenju od 3. travnja 2024. sudski vještak Neven Ereš (list 324 do 329 spisa) navodi da je vozilo tužiteljevog osiguranika naletjelo na divljač koja je mogla ući u vidno polje vozača kada se nalazila udaljena od lijevog boka vozila tužiteljevog osiguranika oko 1,5 m ili kada se nalazila udaljena od mjesta naleta oko 2 do 3 m, a za prelazak navedenog naletnog puta od oko 2 do 3 m uz prosječnu brzinu kretanja od oko 5 do 6 m/s divljači bilo je potrebno 0.45 s kraće od vremena koje je bilo potrebno prosječnom vozaču da bi samo reagirao kočenjem od oko 0.6 s, pa se zaključuje da vozač vozila tužiteljevog osiguranika nije imao objektivne mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač bez obzira na svoju brzinu kretanja, te da je visina štete na vozilu tužiteljevog osiguranika bez PDV-a iznosila 3.025,54 eura.

29. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti jer sud nalazi da je vještak vještačenje proveo brižljivo i savjesno, te u skladu s pravilima znanosti i vještine. Tužitelj ni tuženici nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje.

30. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da dionica autoceste kojim upravlja drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o., prolazi kroz lovište, te da je s obje strane te dionice lovište kojim gospodari prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN. Isto tako, utvrđeno je da je šteta na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač ŽŽ nastala zbog naleta na divljač – lisicu koja je uginula i koju je zbrinuo ophodar drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da vozač vozila tužiteljevog osiguranika nije imao objektivne mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač bez obzira na svoju brzinu kretanja. Također, iz iskaza svjedoka ZŽ i SŽ proizlazi da je lisica divljač koja može proći kroz zaštitnu žičanu ogradu postavljenu uz kolnik, kao i da može tu ogradu preskočiti. Sud ističe da okolnost da se šteta dogodila na cesti izvan granica lovišta nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kada divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta. Također, s obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da vozač oštećenog vozila nije mogao izbjeći udar u lisicu, prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN se ne može osloboditi odgovornosti jer nije dokazao da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, a niti da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. ZOO-a). Dakle, u odnosu na prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN, sud je utvrdio da postoji njegova objektivna odgovornost, a nisu utvrđeni ni dokazani razlozi za oslobođenje od odgovornosti, pa je prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN dužan tužitelju naknaditi štetu u iznosu od od 3.025,54 eura i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

31. Tužitelj je u tužbi naveo da potražuje zakonske zatezne kamate uvećanjem stope za pet postotnih poena. No, tužitelj ima pravo na stopu zateznih kamata koja se primjenjuje na ostale odnose, odnosno uvećanjem stope za tri postotna poena, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.025,54 eura, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do pet postotnih poena i odlučeno kao u točki II. izreke.

32. U odnosu na drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o., sud je utvrdio da je redovita ophodnja vršena 5. prosinca 2017., te da je zadnja ophodnja tom dionicom prošla u 17,10, a da je u drugoj smjeni rada ophodnje drugotuženika Hrvatske ceste d.o.o. koja traje od 19,00 do 07,00 došlo do prometne nezgode u 19,30 (kako to proizlazi iz potvrde MUP PU Varaždinska PPP Varaždin od 18. siječnja 2018. (list 8 do 10 spisa). Sud ističe da je drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. dostavio dnevnik rada i ophodarski dnevnik za 5. prosinca 2017. za prvu smjenu u kojoj je zadnja ophodnja u bila u 17,10 te za drugu smjenu od 5. prosinca 2017. na 6. prosinca 2017. iz kojih je vidljivo da je ophodar vršio ophodnju od 20,25 do 05,40. Osim toga, iz iskaza svjedoka ZŽ utvrđeno je da je on u drugoj smjeni vršio ophodnju od 20,25 kada je izašao po dojavi o divljači na kolniku i kada je s kolegom obišao pješice dva kilometra ograde (od 33. km do 35. km) do 00:15 i nije našao oštećenja ograde ili prokope ispod ograde, a drugi puta od 02:30 do 05:40, kao i da lisica može proći kroz zaštitnu žičanu ogradu ili je preskočiti.

33. Kao što je već navedeno, drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. odgovara za štetu koja je nastala na autocesti koju isti održava, na osnovi krivnje, što znači da nije odgovoran za štetu ako je poduzeo sve potrebne mjere kojima bi spriječio nastanak štete. U konkretnom slučaju, drugotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. je dokazao da je šteta tužiteljevom osiguraniku nastala bez njegove krivnje, jer s njegove strane nije bilo propusta u održavanju zaštitne žičane ograde, a osobito s obzirom na činjenicu da nije nađeno oštećenje zaštitne žičane ograde niti prokopi ispod ograde (koje sami ophodari odmah popravljaju ako su oštećenja manja), te s obzirom na činjenicu da je lisica divljač koja tu ogradu može i preskočiti, a divljač je opasna stvar pa se za štetu od opasne stvari odgovara po pravilima objektivne odgovornosti. Dakle, nije utvrđena odgovornost drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za nastanak štetnog događaja pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. i odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

34. Sud nije pozvao vještaka Neven Ereša na ročište radi saslušanja jer stranke nisu imale primjedbi na njegov nalaz i mišljenje, sve u skladu s načelom ekonomičnosti postupka, imajući u vidu da se radi o maloj vrijednosti predmeta spora. Također, nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽŽ jer sud smatra da on ne bi iznio činjenice relevantne za odluku o tužbenom zahtjevu.

35. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom u odnosu na prvotuženika LOVAČKA UDRUGA FAZAN, on mu je dužan naknaditi troškove parničnog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora od 3.025,54 eura, koji se odnose na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 14. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.), za sastav podneska od 1. veljače 2023. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4.), za sastav podneska od 4. svibnja 2023. u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8.4.) jer tim podneskom tužitelj ponavlja navode iz podneska od 1. veljače 2023. i navodi sudsku praksu, za sastav podneska od od 2. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 18. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 16. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 17. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), odnosno ukupno 1.300,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 325,00 eura i za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 38,35 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 76,71 eura sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP) te trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura. Stoga je prvotuženik LOVAČKA UDRUGA FAZAN obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 2.240,06 eura. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose. Istovremeno neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 500,00 eura, s obzirom na to da tužitelju ne pripada neosnovano zatražena razlika troškova podneska od 1. veljače 2023. i podneska od 4. svibnja 2023. niti trošak zastupanja na ročištu 13. listopada 2023. jer ročište za taj dan nije bilo zakazano, uvećano za PDV u iznosu od 125,00 eura što iznosi 625,00 eura, kao ni neosnovano zatražena stopa zakonskih zateznih kamata na troškove parničnog postupka za razliku od tri postotna poena do pet postotnih poena jer se ne radi o trgovačkom ugovoru između stranaka. O troškovima postupka odlučeno je pod točkom IV. izreke presude.

U Karlovcu 26. veljače 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju UNIQA osiguranje d.d., po punomoćniku Marku Rašica, odvjetnik u RAŠICA & PARTNERI, odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Đorđićeva ulica 24,

2. Prvotuženiku LOVAČKA UDRUGA FAZAN, Varaždin, Optujska 165

3. Drugotuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4

4. Umješaču na strani drugotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33