REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Povrv-546/22-28

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba OIB:61817894937 iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku DČ, dipl. iur, po generalnoj punomoći Su-873/16, protiv tuženika LČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Caru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. siječnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika te punomoćnika tuženika, dana 26. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, poslovni broj Ovrv-116/21 od 31. prosinca 2021. godine, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.886,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 227,86 eura od 18. veljače 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 18. veljače 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 18. veljače 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. prosinca 2018. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. siječnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. veljače 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. travnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. svibnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. lipnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. srpnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. kolovoza 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. rujna 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. listopada 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. studenog 2019. godine do isplate i na

- iznos od 227,86 eura od 06. prosinca 2019. godine do isplate te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Danaje Debicki iz Zagreba, Ulica Frane Petračića 3, poslovni broj Ovrv-817/22 od 20. srpnja 2022. godine, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.367,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 227,86 eura od 06. srpnja 2021. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. kolovoza 2021. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. rujna 2021. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. listopada 2021. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. studenog 2021. godine do isplate i na

- iznos od 227,86 eura od 06. prosinca 2021. godine do isplate,

te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eura, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja je kod javnog bilježnika podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, navodeći da tuženik nije podmirio iznos od 66.955,59 kuna, kao i iznos od 10.300,86 kuna, na ime korištenja nekretnine, poslovnog prostora na adresi [adresa]. S obzirom da su navedeni iznosi dospjeli, a tuženik iste nije podmirio, punomoćnik tužitelja je predložio donošenje rješenja o ovrsi kojim će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 66.955,59 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od po 1.716,81 kuna uz naknadu troškova ovršnog postupka, odnosno predložio je donošenje rješenja o ovrsi kojim će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 10.300,86 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od po 1.716,81 kuna uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2.Temeljem odgovarajućih odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – u daljnjem tekstu OZ-a) javni bilježnik je dana 31. prosinca 2021. godine donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-116/21, kojim je u cijelosti usvojio prijedlog za ovrhu, a ujedno je javni bilježnik dana 20. srpnja 2022. godine donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-817/22, kojim je također u cijelosti usvojio prijedlog za ovrhu.

3. Protiv navedenih rješenja o ovrsi punomoćnik tuženika je pravovremeno podnio prigovor navodeći kako osporava tvrdnju da je koristio predmetni poslovni prostor u utuženim razdobljima, već je taj poslovni prostor koristio RČ. Isto tako punomoćnik tuženika je osporio tvrdnju da se radi o poslovnom prostoru u vlasništvu tužitelja, o čemu je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u tijeku sudski postupak poslovni broj P-738/17, pa se ne radi o korištenju poslovnog prostora bez valjanog pravnog osnova, nego je taj poslovni prostor u privatnom vlasništvu od 1990. godine. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio pobijana rješenja o ovrsi staviti izvan snage i provedene radnje ukinuti uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Rješenjem od 12. svibnja 2022. godine sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, poslovni broj Ovrv-116/21 od 31. prosinca 2021. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, s time da je ujedno sud rješenjem od 22. studenog 2022. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Danaje Debicki iz Zagreba, Ulica Frane Petračića 3, poslovni broj Ovrv-817/22 od 20. srpnja 2022. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (stranica 27, 62 i 174 spisa), u presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora na neodređeno vrijeme (stranica 63-65 spisa), u presliku Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora (stranica 66-68 spisa), u presliku Zapisnika Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravljanje imovinom Grada, Odjela za proslovni prostor i poslove zakupa, Odsjeka za poslove zakupa Klasa:372-03/10-01/18, Urbroj:251-14-22/207-10-7 od 22. studenog 2010. godine (stranica 69-70 spisa), u presliku dopisa tužitelja od 20. siječnja 2011. godine za predajom poslovnog prostora u posjed s preslikama dostavnica (stranica 71-74 spisa), u presliku tužbe poslovni broj P-1095/12 radi predaje u posjed i isplate od 25. veljače 2012. godine (stranica 75-81 spisa), u presliku protutužbe poslovni broj P-1095/12 (stranica 82-84 spisa), u presliku povijesnog izvatka iz sudskog registra (stranica 85-88 spisa), u presliku zapisnika Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1095/12 od 03. srpnja 2014. godine (stranica 89-94 spisa), u presliku presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-738/17 od 07. siječnja 2022. godine (stranica 99-124, 202-227, 240- 243 i 299-313 spisa), u presliku presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-785/22 od 14. ožujka 2022. godine (stranica 125-133, 192-200 i 314-317 spisa), u presliku prijedloga za dopuštenje revizije (stranca 134-148 spisa), u presliku dopune prijedloga za dopuštenje revizije (stranica 149-156 spisa), u presliku dopisa tuženika za preuzimanje poslovnog prostora u posjed od 12. siječnja 2023. godine (stranica 238, 297-298 i 340 spisa), u presliku dopisa tuženika od 24. studenog 2022. godine (stranica 244-245 spisa), u presliku dopisa tuženika za preuzimanje nekretnina u posjed od 05. siječnja 2023. godine (stranica 246-247 i 318-319 spisa), u presliku dopisa tuženika za uređenje korištenja i suposjeda poslovnih prostorija u suvlasništvu na adresi [adresa] od 17. kolovoza 2022. godine (stranica 263-264 i 287-288 spisa), u presliku Zapisnika Klasa:370-031/19- 004/17 od 17. studenog 2022. godine (stranica 265 i 324 spisa), u presliku Zapisnika o posvjedočenju činjenica od 11. svibnja 2023. godine (stranica 266-268 i 325-327 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 271-272, 330-331 i 379-381 spisa), u presliku Zapisnika od 22. veljače 2023. godine (stranica 273 i 332 spisa), u presliku dopisa tuženika za preuzimanje nekretnina u posjed od 31. svibnja 2023. godine s preslikom dostavnice (stranica 274-275 i 333- 334 spisa), u presliku rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd-2600/22 od 27. rujna 2023. godine (stranica 280-284 spisa), u Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (stranica 383-392 spisa), u presliku Zapisnika Klasa:372-05/19-004/17 od 23. svibnja 2024. godine (stranica 395 spisa), u iskaz svjedoka TČ (stranica 405-406 spisa), u iskaz svjedoka OČ (stranica 406-407 spisa), u iskaz svjedoka CČ (stranica 407 spisa) te u iskaz tužitelja (stranica 414-415 spisa).

6.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- u daljnjem tekstu ZPP-a) u svezi s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Prvenstveno treba naglasiti da je sud rješenjem od 20. studenog 2023. godine sukladno odredbi članka 313. stavka 1. ZPP-a na predmetni parnični postupak poslovni broj Povrv-546/22 spojio parnični postupak poslovni broj Povrv- 2793/22 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

8. S obzirom da se utuženo potraživanje odnosi na 1/2 dijela naknade za korištenje predmetne nekretnine, poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 130,00 m2, u utuženom razdoblju od listopada 2016. godine do prosinca 2019. godine, odnosno u razdoblju od srpnja 2021. godine do prosinca 2021. godine, bitno je naglasiti da je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-785/22 od 14. ožujka 2022. godine (stranica 125-133, 192-200 i 314-317 spisa) utvrđeno da su LČ, tuženik i TČ suvlasnici svaki u 1/4 dijela nekretnine, poslovnog prostora na adresi [adresa] i to poslovnog prostora površine 130,00 m2 i poslovnog prostora površine 92,00 m2 u prizemlju, zk.č.br.1872/7, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čime je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-738/17 od 07. siječnja 2022. godine (stranica 99-124, 202-227, 240-243 i 299-313 spisa), dok je potvrđena predmetna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev Grada Zagreba za iseljenjem i predajom u posjed poslovnog prostora površine 130,00 m2 i poslovnog prostora površine 92,00 m2 u prizemlju, na adresi [adresa], zatim u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 195.441,10 kuna i iznosa od 276.624,33 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos od svakog 05-og u mjesecu do isplate, počevši od 05. veljače 2006. godine do zaključno 05. travnja 2011. godine na ime korištenja predmetnog poslovnog prostora, kao i u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan supsidijarno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.712.671,29 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2015. godine do isplate. Isto tako sud je uvidom u presliku rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd-2600/22 od 27. rujna 2023. godine (stranica 280-284 spisa) utvrdio da je odbačen prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-785/22 od 14. ožujka 2022. godine te su kao vlasnici predmetnog poslovnog prostora površine 90,00 m2 i površine 130,00 m2 u zemljišnoj knjizi uknjiženi Grad Zagreb u 2/4 dijela, LČ, tuženik u 1/4 dijela i TČ u 1/4 dijela, što je razvidno iz preslike izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 271-272, 330-331 i 379-381 spisa).

9. Nastavno iz preslike Ugovora o zakupu poslovnog prostora na neodređeno vrijeme, sklopljenog između Općine Trešnjevka i Infodate, zajedničke zanatske radionice elektroničarske djelatnosti zastupane po OČ, LČ i TČ (stranica 63-65 spisa) proizlazi da je temeljem zaključka Odbora za pripremu građevinskog zemljišta sa 91. sjednice održane dana 10. svibnja 1989. godine Općina Trešnjevka kao zakupodavac dala Infodati, zanatskoj radionici, na privremeno korištenje poslovni prostor u prizemlju površine 92,22 m2 i pripadajući skladišni prostor površine 130,11 m2, tada na adresi [adresa], s time da se zakupni odnos zasniva na neodređeno vrijeme i počinje teći 01. lipnja 1989. godine uz obvezu plaćanja zakupnine, dok iz preslike Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora (stranica 66-68 spisa) proizlazi da je Općina Trešnjevka temeljem Odluke Odbora za pripremu građevinskog zemljišta donesenoj na 9 sjednici od 19. prosinca 1990. godine prodala predmetni poslovni prostor površine 92,22 m2 i pripadajući skladišni prostor površine 130,11 m2, tada na adresi [adresa], Infodati-Elektron Market, zastupanom po LČ za ugovorenu kupoprodajnu cijenu, s time da su ugovorne stranke ujedno suglasno utvrdile dinamiku i uvjete plaćanja ugovorene kupoprodajne cijene.

10. Nastavno treba naglasiti da sukladno odredbi članka 38. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 68/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZVDSP-a) svaki suvlasnik ako nije što drugo određeno smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, s time da prema odredbi članka 42. stavka 1. ZVDSP-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede te stvari. Isto tako sukladno odredbi članka 164. stavka 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju on odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba niti naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, za razliku od nepoštenog posjednika tuđe stvari, koji prema odredbi članka 165. stavka 1. ZVDSP-a mora predati stvar vlasniku ili osobi koju on odredi i ujedno naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Inače prema odredbi članka 18. stavka 3. i stavka 5. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, s time da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Drugim riječima da bi suvlasnik koji se bez pristanka, bez pravne osnove, koristi suvlasničkim dijelom drugog suvlasnika bio dužan platiti tom drugom suvlasniku naknadu za korištenje, nužno je da je taj drugi suvlasnik onemogućen u izvršavanju suvlasničkog prava na suposjed predmetne nekretnine koji bi odgovarao njegovom suvlasničkom dijelu, što je dakako dužan dokazati. Naprotiv kada bi sama činjenica da se jedan od suvlasnika ne koristi, nema u suposjedu predmetnu nekretninu, poslovni prostor i to u omjeru koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu bila dovoljna da mu drugi suvlasnik zbog toga mora platiti naknadu, iako ga nije onemogućio u izvršavanju suvlasničkog prava na suposjed nekretnine, poslovnog prostora, koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, sud je stava da bi to bilo protivno osnovnim načelima obveznog prava, prvenstveno načelu savjesnosti i poštenja, a osim toga intencija zakonodavca niti nije bila da suvlasnici, koji ne izvršavaju suvlasničko pravo na suposjed nekretnine koji odgovara njihovim suvlasničkim dijelovima, jer to svoje pravo niti nisu pokušali izvršavati, zbog toga mogu osnovano zahtijevati naknadu od drugog suvlasnika, koji ujedno niti ne može utjecati na to da li će suvlasnik izvršavati svoje suvlasničko pravo na suposjed nekretnine.

11. Imajući na umu da je tužitelj zahtijevao predaju predmetnog poslovnog prostora u posjed, jer je osporavao valjanost Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora, što je razvidno iz preslike dopisa tužitelja od 20. siječnja 2011. godine za predajom poslovnog prostora u posjed (stranica 71-74 spisa) te je ujedno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuo parnični postupak, koji se vodio pod poslovnim brojem P-1095/12, u kojem je tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora ujedno zatražio i predaju poslovnog prostora u posjed, to je dakle tuženik primitkom tužbe od 25. veljače 2012. godine (stranica 75-81 spisa), prestao biti poštenim posjednikom te nekretnine, poslovnog prostora, jer je tada mogao posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed poslovnog prostora, iako je u tom postupku podnio protutužbu na utvrđenje da je zajedno s TČ i Elektron-Marketom d.o.o. suvlasnik predmetnog poslovnog prostora i to svaki u 1/3 dijela. Međutim iako je do donošenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu sada poslovni broj P-1095/12, a ista je donesena dana 07. siječnja 2022. godine, kojom je između ostalog odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za iseljenjem i predajom u posjed predmetne nekretnine, poslovnog prostora površine 92,00 m2 u prizemlju i poslovnog prostora površine 130,00 m2, tužitelj u nekoliko navrata zahtijevao predaju poslovnog prostora u posjed, ujedno je i tuženik, u nekoliko navrata izvještavao tužitelja da se ne nalazi u posjedu tog poslovnog prostora, već se isti nalazi u posjedu OČ, što je razvidno iz dostavljene dokumentacije (stranica 238, 297-298, 340, 244-245, 246-247, 318-319, 263-264 i 287-288 spisa). Isto tako iz preslike Zapisnika Klasa:370-031/19-004/17 od 17. studenog 2022. godine (stranica 265 i 324 spisa) proizlazi da je djelatnik tužitelja CČ utvrdio na licu mjesta da LČ, tuženik i TČ, nisu u posjedu predmetnog poslovnog prostora, nemaju ključeve, o čemu je LČ već ranije izvijestio tužitelja. Naprotiv kada su LČ, tuženik i TČ dana **.**.2023. sukladno Zapisniku o posvjedočenju činjenica od 11. svibnja 2023. godine (stranica 266-268 i 325-327 spisa) preuzeli od OČ ključeve predmetnog poslovnog prostora, tuženik je dopisom od 31. svibnja 2023. godine pozvao tužitelja da preuzme suposjed predmetne nekretnine, poslovnog prostora (stranica 274-275 i 333-334 spisa), s time da je tužitelj stupio u suposjed poslovnog prostora dana 23. svibnja 2024. godine, što je razvidno iz preslike Zapisnika Klasa.372-05/19-004/17 od 23. svibnja 2024. godine (stranica 395 spisa).

12. Iskazu svjedoka TČ (stranica 405-406 spisa) i svjedoka OČ (stranica 406-407 spisa) sud je poklonio povjerenje, jer su u bitnom suglasno isticali da su s tuženikom bili u posjedu poslovnog prostora prvo temeljem ugovora o zakupu, nakon čega je sklopljen kupoprodajni ugovor s Općinom Trešnjevka, s time da je u razdoblju od 2012. godine pa nadalje u neposrednom posjedu tog poslovnog prostora ostao samo RČ, koji je ujedno nekoliko puta mijenjao bravu zbog provala, a o tome tko je u posjedu tog poslovnog prostora u nekoliko navrata je obaviješten Grad Zagreb, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, uvjerljiv, suglasan iskazu svjedoka CČ, kao i tuženika, a proizlazi i iz dostavljene dokumentacije, preslike dopisa na predaju u posjed poslovnog prostora i Zapisnika tužitelja. Isto tako sudu je uvjerljiv i logičan iskaz svjedoka CČ (stranica 407 spisa), djelatnika tužitelja, koji je na licu mjesta u nekoliko navrata utvrđivao tko se nalazi u posjedu ovog poslovnog prostora, pri čemu je jedanput na uviđaju zatekao tuženika, gospodina D i „trećeg gospodina, čijeg se prezimena nije mogao sjetiti“, koji su predložili da uđu u poslovni prostor na način da zamijene postojeću bravu novom, na što im je rekao da „u tome ne može sudjelovati, da Grad Zagreb ne može na taj način ulaziti u poslovne prostore“. Nastavno iskazu tuženika (stranica 414-415 spisa) u dijelu u kojem je u bitnom isticao da je u posjedu poslovnog prostora otprilike od 2011. godine ostao samo RČ, jedino je on imao ključeve, o čemu je u više navrata obavijestio tužitelja, a kada je dobio ključeve poslovnog prostora od OČ, što je bilo u svibnju 2023. godine o tome je obavijestio tužitelja, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, uvjerljiv, suglasan iskazu svjedoka TČ i OČ, a proizlazi i iz dostavljene dokumentacije.

13. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da tuženik u utuženom razdoblju od listopada 2016. godine do prosinca 2019. godine te ujedno u razdoblju od srpnja 2021. godine do prosinca 2021. godine iako nije bio u neposrednom posjedu predmetne nekretnine, poslovnog prostora, nego je u neposrednom posjedu bio RČ, o čemu je u nekoliko navrata obavijestio tužitelja, koji je i uviđajem na licu mjesta po svom djelatniku CČ utvrdio da se u posjedu tog poslovnog prostora ne nalazi tuženik, ujedno je nakon što je dana 11. svibnja 2023. godine preuzeo od OČ ključeve predmetnog poslovnog prostora o tome dopisom od 31. svibnja 2023. godine obavijestio tužitelja i pozvao na preuzimanje u suposjed predmetne nekretnine, poslovnog prostora, što je tužitelj učinio tek dana 23. svibnja 2024. godine (stranica 395 spisa), sud je utvrdio da je tuženik, koji je ujedno suvlasnik tog poslovnog prostora u 1/4 dijela, u svakom slučaju pošteni posredni posjednik predmetne nekretnine, poslovnog prostora u utuženom razdoblju, što rezultira time da sukladno odredbi članka 164. stavka 1. ZVDSP-a niti nije dužan platiti naknadu za korištenje tog predmetnog poslovnog prostora. Naime treba ponovno naglasiti da je Trgovački sud u Zagrebu presudom i rješenjem poslovni broj P-738/17 od 07. siječnja 2022. godine (stranica 99-124, 202-227, 240- 243 i 299-313 spisa) između ostalog odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev Grada Zagreba za iseljenjem i predajom u posjed poslovnog prostora površine 130,00 m2 i poslovnog prostora površine 92,00 m2 u prizemlju, na adresi [adresa], u kojem dijelu je ta presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-785/22 od 14. ožujka 2022. godine (stranica 125-133, 192-200 i 314-317 spisa), što ukazuje da u utuženom razdoblju tuženik nikako nije bio nepošten posredni posjednik, tim više što je u nekoliko navrata obavještavao tužitelja da se u posjedu, točnije neposrednom posjedu poslovnog prostora nalazi RČ, a kada je dobio ključeve tog poslovnog prostora, kada je ušao u neposredan posjed, o tome je odmah obavijestio tužitelja, dok naprotiv tužitelj, niti nije pokušao ući u suposjed tog poslovnog prostora kada je u neposrednom posjedu bio RČ, što je u svakom slučaju mogao, a tim više što ga u tome tuženik niti nije sprječavao. S obzirom da dakle tuženik nije dužan platiti tužitelju naknadu za korištenje predmetne nekretnine, poslovnog prostora u utuženom razdoblju, sud je odbio kao neosnovan, nepotreban prijedlog za provođenjem dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđivanje sporne visine utuženog potraživanja.

14. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 38. stavka 1. ZVDSP-a, odredbom članka 42. stavka 1. ZVDSP-a, odredbom članka 164. stavka 1. ZVDSP-a i odredbom članka 165. stavka 1. ZVDSP-a sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, poslovni broj Ovrv-116/21 od 31. prosinca 2021. godine, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.886,53 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos i ujedno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te je ukinuo i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Danaje Debicki iz Zagreba, Ulica Frane Petračića 3, poslovni broj Ovrv-817/22 od 20. srpnja 2022. godine, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.367,16 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos i ujedno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

15. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer je tužitelj u cijelosti izgubio u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

16. Nastavno u odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava prigovora od 04. siječnja 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11. točka 1.), troška sastava prigovora od 14. listopada 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11. točka 1.), troška pristupa na ročište 20. siječnja 2023. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška sastava podneska od 18. listopada 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška pristupa na ročište 16. svibnja 2024. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 02. srpnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 27. rujna 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 21. siječnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 325,00 eura (Tbr. 46.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

17. Naprotiv zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 09. siječnja 2023. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer spisu ne prileži podnesak punomoćnika tuženika niti predan na sud dana 09. siječnja 2023. godine, a niti datiran dana 09. siječnja 2023. godine. Isto tako zahtjev tuženika za naknadom troška zastupanja na ročištu 20. siječnja 2023. godine i na ročištu 16. svibnja 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 200,00 eura, jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja, što rezultira time da tuženik može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na ta ročišta, što je tuženiku i dosuđeno. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška sastava podneska od 15. veljače 2024. godine, podneska od 21. ožujka 2024. godine i podneska od 27. lipnja 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je podneskom od 15. veljače 2024. godine dostavljena punomoć za zastupanje tuženika, koja je međutim već ranije dostavljena podneskom od 21. veljače 2023. godine, dok je podnescima od 21. ožujka 2024. godine i od 27. lipnja 2024. godine punomoćnik tuženika u bitnom ponovio ranije iznesene navode iz podneska od 18. listopada 2023. godine, iste malo dopunio i elaborirao, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, pa tuženik niti ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podnesaka, nego je dužan sam snositi trošak sastava tih podnesaka. Jednako tako zahtjev tuženika za naknadom troška zastupanja na ročištu 22. ožujka 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja i to iz razloga što je punomoćnik tuženika dana 21. ožujka 2024. godine predao na sud podnesak s dokumentacijom, iz kojeg razloga tuženik ne može osnovano zahtijevati niti trošak pristupa na to ročište, nego je dužan sam snositi trošak pristupa na to ročište. Konačno i zahtjev tuženika za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a sve to tim više što intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

U Zagrebu, dana 26. veljače 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1.Tužitelju

2.Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 26. veljače 2025. godine