Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-107/2024-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, protiv tuženika SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Dejanu Đeriću iz Bjelovara, radi stjecanja bez osnove, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Koprivnici Maje Vidović Korošec i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da na dan 7. travnja 2021. postoji tražbina tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, OIB: 664861822714, prema tuženiku SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u iznosu od 14.300,81 EUR, koji je isplaćen tuženiku na temelju Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-1183/2010-27 od 2. veljače 2012., potvrđene Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1693/2012-2 od 7. svibnja 2013., koje su ukinute Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1068/2013-2 od 3. siječnja 2017..

II. Utvrđuje se da na dan 7. travnja 2021. postoji tražbina tuženika SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu obrane, OIB: 664861822714, na temelju pravomoćne i ovršne Presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R- 8/2020-2 od 15. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena Presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-9/2017-52 od 16. listopada 2020., u iznosu od 11.920,09 EUR.

III. Prebijaju se tražbine tužiteljice i tuženika iz točke I. i II. izreke ove presude te se sudi:

Nalaže se tuženiku SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, isplati iznos od 2.380,72 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2021. do isplate, i to: do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 771,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 26. veljače 2025. do ispate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 26. siječnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 180.769,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2020. do isplate.

1.1. U tužbi se navodi da je presudom Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-1183/2010-27 od 2. veljače 2012. naloženo tamo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju, ovdje tuženiku, isplati iznos od 104.000,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama i naknadi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 12.955,00 kn. Citirana Presuda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1693/2012-2 od 7. svibnja 2013..

1.2. Navodi se da je tuženik svoje potraživanje temeljem citirane pravomoćne presude u cijelosti naplatio u ovršnom postupku 10. rujna 2013. te je za njegovu korist prenesen iznos od ukupno 180.769,90 kn, koji se odnosi na cijelu dosuđenu tražbinu po presudi u bruto iznosu u glavnom dijelu s troškovima i kamatama, i to: na ime neto primanja 62.189,24 kn, na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje 15.031,88 kn, na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje II. stup 5.010,66 kn, na ime poreza i prireza na dohodak 17.981,00 kn, zatezne kamate na bruto glavnicu 67.602,12 kn, na ime troškova parničnog postupka 12.955,00 kn.

1.3. U tužbi se navodi da je Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1068/2013-2 od 3. siječnja 2017. prihvaćena revizija Republike Hrvatske i ukinute su citirane presude suda I. stupnja i suda II. stupnja te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Navodi se da iz citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da se tamo tužitelju, ovdje tuženiku, ne može kao prekovremeni rad priznati vrijeme koje stvarno nije radio već se odmarao (slobodno vrijeme) unatoč obveznoj prisutnosti mjestu rada pa mu je dosuđen veći iznos nego što mu pripada.

1.4. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima te u tužbi navodi da joj je tuženik dužan vratiti cjelokupni iznos koji je primio po presudi Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P- 1183/2010-27 od 2. veljače 2012. s obzirom da je ista ukinuta te je donošenjem Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske otpala osnova temeljem koje je izvršena naplata, a tuženikova imovina je povećana za taj bruto iznos.

1.5. U tužbi se navodi da je tuženiku sukladno čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku poslan zahtjev za mirno rješenje spora, a dostava je izvršena putem oglasne ploče Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici sukladno čl. 38. Zakona o državnom odvjetništvu.

1.6. Budući da je tuženik bez osnove primio određeni novčani iznos, tužiteljica je tužbom zatražila da sud naloži tuženiku da joj isplati iznos od 180.769,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2020. godine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je između stranaka u tijeku postupak pred ovim sudom u predmetu broj Pr-9/2017, i to ponovljeni postupak nakon ukidne revizijske odluke koji nije pravomoćno okončan.

2.1. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

2.2.Tuženik navodi da nije primio utuženi bruto iznos već samo neto iznos, a ostatak do visine bruto iznosa uplaćen je na račun HZMO na ime doprinosa i Ministarstvu financija na ime poreza i prireza.

3. Na suglasni prijedlog stranaka sud je rješenjem broj P-24/2021-13 od 16. studenog 2021. odredio zastoj postupka do 16. siječnja 2022. te je i rješenjem od 2. veljače 2022. određen zastoj postupka, a rješenjem od 11. srpnja 2022. određen je nastavak postupka.

4. Podneskom od 6. travnja 2021. tuženik je istaknuo prijeboj za iznos od 63.532,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom, na temelju Presude Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-9/2017-52 od 16. listopada 2020., djelomično preinačene Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-8/2020-2 od 15. veljače 2021..

4.1. U podnesku od 16. studenoga 2024. tuženik je naveo da njegovo potraživanje, prema izračunu koji je dostavila tužiteljica, a koji tuženik ne osporava, iz ponovljenog postupka iznosi ukupno 11.920,09 eura na dan izjavljenog prigovora radi prijeboja.

5. Tuženik je naveo da bi eventualnim presuđenjem po utuženom bruto iznosu tužitelju bila otvorena mogućnost dvostruke naplate po istoj osnovi jer je po ranijoj pravomoćnoj presudi tužitelj naplaćen na proračunske račune u većem iznosu nego po novom presuđenju tj. tuženiku bi se mogao naplaćivati iznos koji je već plaćen i nalazi se na proračunskim računima. Tuženik navodi da se ne može provesti naplata bruto iznosa po novoj pravomoćnoj presudi bez prethodnog obračuna obveznih davanja po nadležnoj Poreznoj upravi, a kako je to već izvršeno po ranijoj pravomoćnoj presudi tuženik nema pravni interes za naplatu bruto iznosa po novoj pravomoćnoj presudi, a ako je po ranijoj presudi naplaćeno više nego bi trebalo biti naplaćeno po novoj pravomoćnoj presudi jedini interes stranaka može biti obveza na platež razlike. Tuženik navodi da nije pasivno legitimiran vraćati bruto razliku koja je uplaćena na proračunske račune jer je to iznos i obveza koju uplaćuje poslodavac po osnovi radnog odnosa, a kako to poslodavac nije učinio tuženik je tu obvezu poslodavca izvršio na temelju pravomoćne presude putem FINE i obračuna Porezne uprave. Navodi da nije jasno potraživanje vraćanja već uplaćenog poreza, prireza i drugo.

6. Rješenjem broj P-274/2022-27 od 10. ožujka 2023. određen je prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev- 1308/2021 s tim da će se postupak nastaviti kada Vrhovni sud Republike Hrvatske donese odluku u predmetu broj Rev-1308/2021 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.

7. Rješenjem broj P-274/2022-29 od 6. veljače 2024. riješeno je da se nastavlja postupak u ovom parničnom predmetu nakon što je u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1308/2021 donijeto Rješenje broj Rev-1308/2021-2 od 4. listopada 2022. iz kojeg proizlazi da poslodavac nije ovlašten u slučaju plaćanja poreza, prireza i doprinosa po osnovi koja je kasnije otpala zahtijevati od radnika povrat plaćenih iznosa.

8. Tužiteljica je podneskom od 24. svibnja 2024. specificirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu iznosa od 13.859,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2020. do isplate. U obrazloženju tužiteljica navodi da od tuženika nakon zauzetog pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske potražuje samo iznos isplaćen po osnovi neto iznosa. Tužiteljica je u navedenom podnesku predložila tuženiku sklapanje sudske nagodbe prema kojoj bi tuženiku dopustila plaćanje iznosa od 5.337,71 eura u 12 mjesečnih rata, a s osnova troškova postupka potraživala trošak jedne parnične radnje.

8.1. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila u podnesku od 12. studenog 2024., nakon novog izračuna zbog uočenih grešaka u ranijem obračunu te istim tužiteljica traži od tuženika isplatu iznosa od 13.859,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. rujna 2020. do isplate. U tom podnesku tužiteljica je predložila tuženiku sklapanje sudske nagodbe prema kojoj bi tuženiku dopustila plaćanje iznosa od 2.380,72 eura u 12 mjesečnih rata, a s osnova troškova postupka potraživala bi trošak jedne parnične radnje.

9. Tuženik nije pristao na sklapanje sudske nagodbe. Tuženik se tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, a u podnesku od 16. studenog 2024. tuženik je naveo da tužiteljici stavlja u prijeboj iznos od 11.920,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

10. Tijekom dokaznog postupka pročitan je spis ovoga suda poslovni broj Pr-9/2017 (ranije P-1183/10), pročitane su priložene isprave: zahtjev za mirno rješenje spora od 4. kolovoza 2020. (str. 4) s prilogom (str. 5-7), Presuda Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-1183/10-27 od 2. veljače 2012. (str. 8-13), Presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 1693/2012-2 od 7. svibnja 2013. (str. 14-17), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1068/2013-2 od 3. siječnja 2017. (str. 18-20), izvršen je uvid u dopis Ministarstva obrane od 10. srpnja 2020. i dopis Službe za operativne financijske poslove Ministarstva obrane od 6. srpnja 2020. (str. 21-28), izvršen je uvid u priloge tužitelja (str. 29-33), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 38-68), izvršen je uvid u dopis Ministarstva obrane od 23. svibnja 2024. (str. 166) s prilogom - dopis Službe za operativne financijske poslove Ministarstva obrane od 20. ožujka 2024. s izračunom (str. 167-173), dopis Ministarstva obrane od 11. studenog 2024. (str. 187) s prilogom - dopis Službe za operativne financijske poslove Ministarstva obrane od 7. studenog 2024. s izračunom (str. 188-194).

11. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

12. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

13. Između stranaka nije bilo sporno da je Presudom Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-1183/2010-27 od 2. veljače 2012., potvrđenom Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 1693/2012-2 od 7. svibnja 2013. naloženo ovdje tužiteljici da ovdje tuženiku isplati bruto iznos od 104.000,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka u iznosu od 12.955,00 kn.

14. Također nije sporno da je radi namirenja tražbine koja mu je dosuđena citiranom pravomoćnom presudom ovdje tuženik pokrenuo ovršni postupak podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu te je njegova tražbina na temelju citirane ovršne isprave namirena u cijelosti.

15. Nesporno je da su Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1068/2013-2 od 3. siječnja 2017. ukinute citirane odluke - Presuda Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-1183/2010-27 od 2. veljače 2012. i Presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 1693/2012-2 od 7. svibnja 2013. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Nesporno je da je u predmetu ovog suda broj Pr-9/2017 u ponovljenom postupku nakon ukidne revizijske odluke Općinski sud u Koprivnici donio Presudu broj Pr- 9/2017-52 od 16. listopada 2020., koja je preinačena Presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž R-8/2020-2 od 15. veljače 2021., kojom je naloženo tamo tuženici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da tamo tužitelju SK isplati iznos od 122.625,65 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice, a povodom žalbe tuženice citirana presuda je djelomice potvrđena i djelomice preinačena Presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R- 8/2020-2 od 15. veljače 2021. kojom je žalba tuženice djelomično odbijena i djelomično usvojena pa je presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-9/2017-52 od 16. listopada 2020. potvrđena u dosuđujućem dijelu u odnosu na iznos od 63.532,93 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose i u odluci o troškovima postupka za tužitelju dosuđeni iznos od 25.911,60 kn, a preinačena je u preostalom dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima postupka te je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 59.092,72 kn sa zateznom kamatom i zahtjevom radi naknade parničnog troška u iznosu od 23.918,40 kn i naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn. Protiv citirane drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a taj je prijedlog odbačen Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3773/2021-2 od 14. rujna 2021. te je tužitelj podnio Ustavnu tužbu koja je odbačena rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5831/2021 od 25. studenog 2022. .

17. Tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da joj tuženik vrati neto iznos koji je primio na temelju osnove koja je kasnije otpala – citirane ovršne isprave - pravomoćne Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-1183/2010-27 od 2. veljače 2012., na temelju koje je provedena ovrha u korist tuženika.

18. Sporan je osnov tužbe. Naime, tuženik smatra da nije dužan vratiti iznos koji mu je isplaćen na temelju citirane Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-1183/2010-27 od 2. veljače 2012., koja je ukinuta povodom revizije. Tuženik se je tijekom postupka pozvao na praksu Europskog suda za ljudska prava odnosno na pravni stav iz presude S protiv Republike Hrvatske broj 679/11 od 2. travnja 2015. i smatra da tužiteljici nije dužan vratiti iznos koji je naplatio po pravomoćnoj ukinutoj presudi, navodeći da bi mu vraćanjem naplaćenog iznosa bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.

19. Tužiteljica je tijekom postupka dostavila matematički izračun koji tuženik nije osporio i na temelju istog je tuženik precizirao prijebojni zahtjev podneskom od 16. studenog 2024.

19.1. Također, tuženik je za slučaj da sud ne odbije tužbeni zahtjev predložio donošenje presude kojom će se utvrditi da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 14.300,81 eura, utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od od 11.920,09 EUR, te da se navedene tražbine stranaka prebijaju.

20. Iz izračuna Ministarstva obrane, Službe za operativne financijske poslove od 7. studenog 2024. proizlazi da su kamate po presudi iz ponovljenog postupka Pr-9/2017 (očito je omaškom u pisanju naveden Pr-89/2017) računate na pojedinačne iznose od datuma njihova dospijeća do 7. travnja 2021. (dan izjave o prijeboju). Također, kamate po presudu P-1183/2010 na plijenjeni neto iznos s kamatama, iznos mirovinskog osiguranja s kamatama te poreza i prireza s kamatama izračunate su od 19. rujna 2020. (kada je tuženik primio zahtjev za mirno rješenje spora) do 7. travnja 2021. (dan izjave o prijeboju). Bruto razlika kao i razlika doprinosa, poreza, neto iznosa te kamate na navedene iznose razrađeni su po mjesečnim iznosima prateći metodologiju samih presuda koje se donose u bruto iznosu i iskazane su periodički po datumima, mjesecima i godinama na koje se odnose isplate tj. dosuđeni iznosi.

20.1.Tablicom 1. prikazan je obračun po presudi iz ponovljenog postupka ovog suda broj Pr-9/2017 od 16. listopada 2020. preinačenoj presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-8/2020 od 15. veljače 2021. bez troškova postupka. U Tablici 2. prikazani su plijenjeni iznosi po presudi Općinskog suda u Koprivnici broj P- 1183/2010 od 2. veljače 2012. potvrđenoj presudom Županijskog suda. U Tablici 3. prikazana je razlika između presuda iz prvog i ponovljenog postupka koju prati Tablica 4. sa sumarnim prikazom glavnice doprinosa, poreza, prireza, neto iznosa s kamatama.

20.2. Iz navedenog izračuna proizlazi razlika po predmetnim presudama u korist Republike Hrvatske za MORH 5.603,21 eura prema sljedećim stavkama: a) ukupna razlika doprinosa za mirovinsko osiguranje I. stup 708,31 eura (I. MIO 973,63 eura glavnica, zakonske zatezne kamate 407,24 eura, procesne kamate (od 19.9.2020. do 7.4.2021.) 141,92 eura;

b) ukupna razlika doprinosa za mirovinsko osiguranje II. stup 0,00 eura; c) ukupna razlika poreza i prireza s kamatama 2.514,18 eura (porez i prirez 815,45 eura, zakonske zatezne kamate 1.572,60 eura, procesne kamate (od 19.9.2020. do 7.4.2021.) 126,13 eura;

d) ukupna razlika neto iznosa s kamatama 2.380,72 eura: neto isplata 3.079,20 eura glavnica, zakonske zatezne kamate 1.140,04 eura, procesne kamate (od 19.9.2020. do 7.4.2021.) 441,56 eura.

21. Tužiteljica u podnesku od 12. studenog 2024. navodi da bi prema presudi broj Pr- 9/2017 tuženiku pripadali iznosi od ukupno 11.920,09 eura. Nadalje, navodi da prema ukinutoj presudi broj P-1183/2010 neto iznos i kamate te procesne kamate od dana kada je tuženik primio zahtjev za mirno rješenje spora (19. rujna 2020.) do dana izjave o prijeboju (7. travnja 2021.) iznosi ukupno 14.300,81 eura. Tužiteljica navodi da od tuženika potražuje samo iznos isplaćen po osnovi neto iznosa iz dostavljenog izračuna te da je ukupna razlika nakon izvršenog prijeboja u korist tužiteljice 2.380,72 eura.

22. Odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) i to st. 1. propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema st. 3. citiranog članaka obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

23. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Između stranaka nije bio sporan konačni matematički izračun uzajamnih tražbina, kako on proizlazi iz izračuna Ministarstva obrane, Službe za operativne financijske poslove od 7. studenog 2024. . Dakle, stranke su zaključno bile suglasne da na dan 7. travnja 2021. (dan tuženikove izjave o prijeboju) tražbina tužiteljice prema tuženiku s utuženog osnova iznosi 14.300,81 eura, a tražbina tuženika prema tužiteljici iznosi 11.920,09 eura.

24.1.Tužiteljica je podneskom od 12. studenog 2024. predložila tuženiku sklapanje sudske nagodbe prema kojoj bi dopustila tuženiku plaćanje razlike navedenih iznosa međusobnih tražbina odnosno iznos od 2.380,72 eura u najviše 12 mjesečnih rata i trošak jedne parnične radnje.

24.2. No, tuženik nije pristao na sklapanje nagodbe već je u podnesku od 16. studenoga 2024. predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a podredno je tuženik predložio da sud donese presudu kojom se utvrđuje da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 14.300,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 7. travnja 2021. i da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 11.920,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 7. travnja 2021., da se prebijaju navedene tražbine tužiteljice i tuženika te da se tužbeni zahtjev odbija preko iznosa od 2.380,72 eura koji se tuženiku nalaže platiti tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom od 7. travnja 2021. godine. U podnesku od 16. studenoga 2024. tuženik je izričito naveo da razlika neto iznosa po presudama na dan prijeboja iznosi 2.380,72 eura u korist tužitelja.

25. Prema ocjeni suda u konkretnom slučaju nije primjenjiva praksa Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske te su navodi tuženika bi mu vraćanjem naplaćenog iznosa bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva u cijelosti neosnovani.

25.1. Naime, tuženik je znao da je u predmetu Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-1183/2010, tamo tuženica Republika Hrvatska protiv Presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 1693/2012-2 od 7. svibnja 2013., kojom je potvrđena Presuda Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-1183/2010-27 od 2. veljače 2012., podnijela pravovremenu reviziju 5. srpnja 2013. i u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu tuženik, koji je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku, morao je znati da postoji mogućnost da uvažavanjem tog izvanrednog pravnog lijeka njegova pravna osnova otpadne i da time neće biti osnovana isplata prema njemu na temelju citirane presude. Dakle, u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu po citiranom pravomoćnoj presudi, koja je nakon naplate ukinuta povodom revizije ovdje tužiteljice, nije moglo postojati legitimno očekivanje na strani tuženika da će bezuvjetno moći zadržati novčani iznos koji mu je isplaćen u ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne presude protiv koje je ovdje tužiteljica podnijela pravovremenu reviziju (sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 1142/2018 od 13. lipnja 2018.). Budući da je odredbama ZPP-a propisana mogućnost ukidanja pravomoćne i ovršne presude povodom revizije, navedeno ne predstavlja miješanje u tuženikovo uživanje prava vlasništva.

25.2. Ako bi sud prihvatio stajalište tuženika, proizlazi da bi institut stjecanja bez osnove izgubio smisao u odredbi čl. 1111. st. 3., dakle u slučaju da je osnova kasnije otpala, te bi stranke došle u neravnopravni položaj jer bi u konkretnom slučaju tuženik mogao zadržati novčani iznos koji mu je pripao na temelju pravomoćne presude koja je kasnije ukinuta povodom izvanrednog pravnog lijeka, a za čije podnošenje je tuženik znao u vrijeme pokretanja ovrhe.

26. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, sud je utvrdio postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 14.300,81 eura na dan izjave o prijeboju 7. travnja 2021., primjenom odredbi čl. 1111. ZOO-a, kao iznosa koji je stečen po osnovi koja je kasnije otpala odnosno neto iznos koji je isplaćen tuženiku u postupku ovrhe - prisilne naplate na temelju Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-1183/2010-27 od 2. veljače 2012., potvrđene Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 1693/2012-2 od 7. svibnja 2013., a koje su odluke kasnije ukinute Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1068/13-2 od 3. siječnja 2017. godine. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

27. Primjenom odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a sud je utvrdio postojanje prijebojne tražbine tuženika prema tužiteljici na temelju Presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-8/2020-2 od 15. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena Presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-9/2017-52 od 16. listopada 2020., u iznosu od 11.920,09 eura na dan 7. travnja 2021. (dan izjave o prijeboju). Stoga je presuđeno kao u točki II. izreke presude.

28. Navedeno je, kako je to naprijed obrazloženo, zaključno bilo nesporno između stranaka, jer su obje stranke prihvatile naprijed navedeni konačni izračun koji je dostavila tužiteljica.

29. Nakon što je izvršen prijeboj međusobnih tražbina stranaka sa stanjem na dan 7. travnja 2021. (dan izjave o prijeboju), utvrđena je preostala tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 2.380,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 7. travnja 2021. do isplate te je, iz naprijed obrazloženih razloga, naloženo tuženiku da tužiteljici isplati navedeni iznos, kako je to presuđeno u točki III. izreke ove presude.

30. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

31. Parnični troškovi tužiteljice utvrđeni su u iznosu od 4.500,00 EUR, prema troškovniku (str. 224) te primjenom odredbe čl. 163. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 16. veljače 2021., 22. svibnja 2024., 24. svibnja 2024. i 12. studenog 2024. u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), za zastupanje na ročištima 9. travnja 2021., 16. studenog 2021., 20. studenog 2024. i 21. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.).

32. Sud je o troškovima postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a te je naložio tuženiku naknaditi tužiteljici dio parničnih troškova razmjerno uspjehu u parnici.

32.1. Sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela u postupku s ukupno 58,59 % tužbenog zahtjeva (prema visini konačnog tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 17,18 %, no sud je uzeo u obzir činjenicu da tuženik osporava i osnov tražbine, a tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom koji sud ocjenjuje s 50% pa je ukupni uspjeh tužiteljice u postupku sud utvrdio u omjeru od 58,59 %) iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u postupku 41,44 %. Činjenica je da su svi troškovi nastali zbog tuženikovog protivljenja tužbenom zahtjevu kao i zaključenju nagodbe koju je predlagala tužiteljica, koja je zatražila trošak prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Kad se od ukupnog uspjeha tužiteljice oduzme postotak u kojem je tuženik uspio u postupku dolazi se do 17,15 % (58,59 % – 41,44 %) te kad se navedeno pomnoži s iznosom troškova tužiteljice od 4.500,00 eura, dolazi se do iznosa od 771,75 eura, koji je iznos, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik dužan naknaditi tužiteljici s osnova troškova postupka.

33. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 155. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Koprivnici, 26. veljače 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, na broj P-DO-1/2021.

2. Odvjetnik Dejan Đerić, Bjelovar