k
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1654/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužiteljice PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice OĆ (ranije ČĆ), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Sumiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matulić Sumić & partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1571/20-36 od 25. ožujka 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1571/20-36 od 25. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Nalaže se tuženiku ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljici PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 80.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi na osnovi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počevši od dana 23.08.2019. god do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi na osnovi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počevši od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana." , kao neosnovan (točka I. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima parničnog postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.638,82 eura (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužiteljica.
2.1. Tužiteljica prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tužiteljica potražuje i trošak za sastavljanje žalbe.
2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa od tuženice, a koji zahtjev temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je 22. svibnja 2019. pozajmila tuženici iznos od 80.000,00 kuna, a koji se tuženica obvezala vratiti do 22. kolovoza 2019.
6. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazilo bi da je tužiteljica tuženici posudila 80.000,00 kn, da je bio dogovor da joj ona to vrati, da joj ona to nije vratila, a da je do pozajmice došlo na tako što je tuženica bila u vezi s njezinim sinom pa da joj je posudila navedeni novac u njezinom stanu 22. svibnja 2019., s time što je rok za povrat bio 22. kolovoza 2019., kao i da u konkretnom slučaju prilikom davanja navedene pozajmice nije ništa potpisano, te da su tada i tom prilikom u njezinom stanu bili prisutni njezin prijatelj DĆ i njegov prijatelj EĆ.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio je:
- da iz iskaza tuženice, kao i iz prepiske WhatsApp porukama koja prileži spisu proizlazi da su tužiteljica i tuženica međusobno po prvi put razmijenile telefonske brojeve 4. lipnja 2019., te da tužiteljica u toj prepisci s tuženicom, koja je trajala do 25. prosinca 2019., navedeni zajam nigdje ne spominje niti tuženicu poziva da joj ga vrati,
- da iz prepiske WhatsApp porukama između sina tužiteljice ŠĆ i tuženice proizlazi da je tuženica na dan za koji tužiteljica navodi da je izvršila zajam tuženici (22. svibnja 2019.) tuženica do 19,00 sati bila na poslu, da je nakon toga išla u Restoran Batak na Savici te da se u navedenoj prepisci nigdje ne spominje da je tuženica otišla ili trebala otići kod majke njezinog dečka, ovdje tužiteljice, radi vršenja pozajmice,
- da je iskaz tužiteljice u cijelosti u suprotnosti sa iskazom tuženice iz kojeg proizlazi da se predmetnog dana 22. svibnja 2019. kada je po navodima tužiteljice došlo do predmetne pozajmice, tuženica se nije sastala s tužiteljicom niti je izvršila predmetnu pozajmicu od tužiteljice,
- da iz iskaza svjedoka proizlazi da oni nemaju nikakvih saznanja o predmetnom zajmu.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, pri čemu je smatrao da u skladu s odredbom članka 219. ZPP-a, nije dokazala da bi između nje i tuženice bio sklopljen ugovor o zajmu, kao konsenzualan ugovor, u smislu odredbe članka 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljica nije dokazala da je tuženici doista pozajmila iznos od 80.000,00 kn, slijedom čega je zaključio da ga nije ni u obvezi vratiti, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8.1. Pravilno je prvostupanjski sud i prema mišljenju ovoga suda, zaključio da iz pismene dokumentacije koja se nalazi u spisu (ispisa WhatsApp poruka), te iz iskaza svjedoka, kao i iz iskaza same tuženice, proizlazi zaključak suprotan tvrdnjama tužiteljice, a taj je, kako je to već ranije navedeno, da tužiteljica nije sklopila ugovor o zajmu s tuženicom i da joj nije ni pozajmila utuženi iznos.
8.2. Stoga, pravilno prvostupanjski sud obrazlaže svoje stajalište na način, da smatra da posuđivanje novca u iznosu od 80.000,00 kuna djevojci sina tužiteljice (koju je, po navodima tužiteljice, ista nedavno upoznala), bez potpisivanja ugovora ili bilo kakve potvrde, i to u prisutnosti svjedoka, od kojih je jedan i odvjetnik, nije ni životno ni logično, jer bi bilo životno i logično da se tužiteljica osigurala o tom zajmu pisanim dokazom (pri tome imajući u vidu o kojom se iznosu radi prema tvrdnjama tužiteljice), zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.
9. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s time što je posebnim žalbenim navodima ni tužiteljica ne pobija.
10. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastavljanja žalbe nije prihvaćen jer ista nije uspjela sa žalbom.
11. S obzirom na navedeno, trebalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Arijana Bolanča