Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-70/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1624/2020-48 od 21. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1624/2020-48 od 21. srpnja 2023. pod stavcima I., II., III. i V. izreke

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 9012583887 od dana 11. lipnja 2007. godine koji su sklopile stranke, u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (st. I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.394,03 EUR / 25.572,38 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.208,33 EUR / 16.638,66 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa kao neosnovan (st. IV. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan (st. V. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu, pod st. I., II., III. i V. izreke (u dijelu kojim nije uspio u sporu) iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je sud prvog stupnja činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer je financijski vještak na ročištu za glavnu raspravu, koje je održano 10. lipnja 2022., odgovorio na sve prigovore i pitanja tuženika koji se tiču predmeta vještačenja koje je odredio prvostupanjski sud.

5.1. Naime, nalaz i mišljenje financijskog vještaka nije izrađen kao da se radi o kunskom kreditu, kako to tvrdi tuženik u žalbi, i kako je to isticao tijekom prvostupanjskog postupka, već je financijski vještak utvrđivao kunsku protuvrijednost anuiteta izraženog u CHF prema srednjem tečaju Banke važećem na dan plaćanja u odnosu na kunsku protuvrijednost anuiteta izraženog u CHF, prema srednjem tečaju Banke važećem na dan isplate kredita, a pritom je financijski vještak visinu anuiteta utvrdio prema otplatnom planu Banke u CHF, koji je sačinjen u skladu s promjenjivom kamatnom stopom. Dakle, financijski je vještak spornu razliku utvrdio uzimajući u obzir da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula, ali koja je ništetna, tako da se prilikom obračuna preplaćenog iznosa uzima u obzir razlika između kunske protuvrijednosti anuiteta izraženog u CHF prema srednjem tečaju Banke na dan isplate kredita, i kunske protuvrijednost anuiteta izraženog u CHF prema srednjem tečaju Banke na dan isplate kredita.

5.2. Budući da se prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje vještaka osporava sama metodologija izračuna, a koja je iz navedenih razloga prema ocijeni ovog suda pravilna, te da se radi o prigovorima kojima se izlazi izvan zadatka koji je vještaku dao sud (predmeta vještačenja), time što sud prvog stupnja nije naložio vještaku da odgovori na sva pitanja tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

6. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ništetnim utvrde ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula, te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.394,03 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, na ime preplata koje su izvršene temeljem tih ništetnih ugovornih odredbi.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj ima status potrošača u ovom postupku, sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" , broj 79/07), jer iz ugovora o kreditu proizlazi da je kredit namijenjen za kupnju osobnog automobila, koji je tužitelju koristio u osobne svrhe.

10. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula, ništetne.

11. Isto tako, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

12. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 20. ožujka 2020., nije protekao zastarni rok od 5 godina.

13. Prvostupanjski je sud nalaz i mišljenje financijskog vještaka prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, te je na temelju tog nalaza i mišljenja pravilno utvrdio da ukupna razlika s osnova valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju Banke po srednjem tečaju Banke važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 25.623,09 kn.

14. Budući da je tužitelj iznos od 25.623,09 kn, umanjio za izjavljeni prigovor prijeboja od strane tuženika u iznosu od 50,72 kn, što iznosi 25.572,38 kn / 3.394,03 EUR, pravilno je sud prvog stupnja temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) naložio tuženiku da tužitelju isplati taj iznos.

15. Zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice pravilno su dosuđene od dana isplate spornih iznosa, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj (čl. 1115. ZOO). Naime, tuženik je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja kada nije tužitelja upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule, što je imalo za posljedicu zaključenje predmetnog ugovora i njegovu isplatu, čime je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, pa kako je uz to tuženik znao, odnosno morao znati da je takva ugovorna odredba protivna propisima o zaštiti potrošača, tuženik nije bio savjestan stjecatelj, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

16. S obzirom na sve izloženo trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

17. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pravilna je i odluka suda prvog stupnja da mu troškovi postupka pripadaju temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.

18. Na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci u troškovima postupka ovaj sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ne pazi po službenoj dužnosti, pa kako tuženik u žalbi odluku o troškovima postupka samo paušalno osporava, trebalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. i V. izreke pobijane presude.

19. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković