Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-195/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužiteljice MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Osnovne škole Strožanac, Podstrana, Blato 1, OIB:07911445229, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-315/2023-10 od 13. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-315/2023-10 od 13. veljače 2024. u dijelu pod točkom II. izreke i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 208,95 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Osnovna škola Strožanac, OIB:07911445229, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici MC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 448,30 eura zajedno s zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 40,68 eura od 16. travnja 2016. g., do isplate,

- iznos od 40,68 eura od 16. svibnja 2016. g., do isplate,

- iznos od 40,68 eura od 16. lipnja 2016. g., do isplate,

- iznos od 40,68 eura od 16. srpnja 2016. g., do isplate,

- iznos od 40,68 eura od 16. kolovoza 2016. g., do isplate,

- iznos od 40,68 eura od 16. rujna 2016. g., do isplate,

- iznos od 40,68 eura od 16. listopada 2016. g., do isplate,

- iznos od 40,68 eura od 16. studenoga 2016. g., do isplate,

- iznos od 40,68 eura od 16. prosinca 2016. g., do isplate,

- iznos od 40,68 eura od 16. siječnja 2017. g., do isplate,

- iznos od 41,50 eura od 16. veljače 2017. g., do isplate,

do 31.prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 1.171,32 eura zajedno s zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 41,50 eura od 16. ožujka 2017. g., do isplate,

- iznos od 41,50 eura od 16. lipnja 2017. g., do isplate,

- iznos od 41,50 eura od 16. srpnja 2017. g., do isplate,

- iznos od 41,50 eura od 16. kolovoza 2017. g., do isplate,

- iznos od 42,33 eura od 16. rujna 2017. g., do isplate,

- iznos od 42,33 eura od 16. listopada 2017. g., do isplate,

- iznos od 42,33 eura od 16. studenoga 2017. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. prosinca 2017. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. siječnja 2018. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. veljače 2018. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. ožujka 2018. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. travnja 2018. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. svibnja 2018. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. lipnja 2018. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. srpnja 2018. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. kolovoza 2018. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. rujna 2018. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. listopada 2018. g., do isplate,

- iznos od 43,17 eura od 16. studenoga 2018. g., do isplate,

- iznos od 44,47 eura od 16. ožujka 2019. g., do isplate,

- iznos od 44,47 eura od 16. travnja 2019. g., do isplate,

- iznos od 44,47 eura od 16. svibnja 2019. g., do isplate,

- iznos od 44,47 eura od 16. lipnja 2019. g., do isplate,

- iznos od 45,36 eura od 16. listopada 2019. g., do isplate,

- iznos od 45,36 eura od 16. prosinca 2019. g., do isplate,

- iznos od 45,36 eura od 16. siječnja 2020. g., do isplate,

- iznos od 46,27 eura od 16. veljače 2020. g., do isplate

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 208,95 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, dok se za više zatraženo zahtjev za naknadom troška odbija.".

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama II. i III. izreke žali se tužiteljica, zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači, na način da se usvoji cjelokupni tužbeni zahtjev i dosudi cjelokupni zatraženi parnični trošak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od ožujka 2016. do siječnja 2020. u ukupnom iznosu od 1.619,62 eura. U tijeku postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju, da s obzirom na ispunjenje uvjeta primjene povećane osnovice, razlika manje isplaćenih plaća za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017. iznosi 448,30 eura, te da je preostali dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. neosnovan.

7. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari mjerodavno je sljedeće:

- da je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009.,

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno 'zamrznuta' na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kn bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma kojim je utvrđen način povrata osnovice, i to tako da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Odredbama članka IV. -V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je dalje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH

- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu) kojima je promijenjen članak III., IV., VII. Dodatka i to na način da se određuje da, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. - V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

- da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu te su utvrdili da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS- a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014.

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) objavljen 4. prosinca 2015.

- da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja se isplaćuje u veljači navedene godine

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje kako su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.414,37 kn bruto te da tužiteljica ima pravo na razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017., a da za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., imajući u vidu odredbu članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu te odredbu čl. 199., st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), primjenom kojih nakon 26. siječnja 2017. nema mjesta primjeni Sporazuma, a time ni obračunu plaće tužiteljici po povećanoj osnovici.

9. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da je osnovan njezin zahtjev za isplatom razlike plaće i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. pa sve do siječnja 2020., te da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da bi izmjena Dodataka sporazumu trajala do 26. siječnja 2017., obzirom da se ista nastavila primjenjivati i nakon toga, dakle za cjelokupno utuženo razdoblje.

10. Odredbom čl. 192. ZR-a propisano je da se kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/09, 124/09, dalje: Zakon o osnovici) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

11. Odredbom čl. 199., st. 1. i 2. ZR-a propisano je da se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, a da se iznimno kolektivnim ugovorom može ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

12. Čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisano je da se Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene su na rok od pet godina, kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavka 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Navedenom odredbom članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora "u dobroj vjeri pristupe produljenju roka" pa se u konkretnom slučaju primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-693/2022 od 28. rujna 2022.). Prema tome, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017., kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

14. Nakon 26. siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine" broj: 128/17) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javim službama prema kojim je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće, a što je i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn. Posljedično, tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. pozivom na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

15. Navedeno je u skladu sa presudom Vrhovnog suda RH broj Rev- 270/2022-2 od 7. lipnja 2022., donesenom povodom pravnog pitanja; "Primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i na razdoblje nakon 26.01.2017.?“ te presudama Rev-934/2022 od 20. rujna 2022., Rev- 1145/2022-2 od 22. studenog 2022..

16. Dakle, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.godine.

17. Odluka o troškovima postupka također je zakonita, kako po osnovu, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, tako i po visini troškova, temeljem članka 155. ZPP-a, imajući pri tome u vidu i činjenicu da tužiteljica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.

18. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica