Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-479/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 7828/2021-41 od 9. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7828/2021-41 od 9. kolovoza 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužitelja i pod točkom II., koji je prihvaćen tužbeni zahtjev 2. tužiteljice, kao i u dijelu pod točkom III. izreke, kojim su tim tužiteljima dosuđeni troškovi ovog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da 1. tužitelju isplati iznos od 4.568,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano izreci presude izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u roku od 15 dana (točka I. izreke), a da 2. tužiteljici isplati iznos od 1.309,79 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano izreci presude izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi naloženo je tuženiku da 1. tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 891,17 eura, a 2. tužiteljici u iznosu od 828,67 eura, sve sa zateznom kamatom u roku od 15 dana, dok je za više zatraženi iznos zahtjev odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i dosuđeni troškovi postupka tužiteljima žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podreno ukine u tom dijelu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev 1. tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 4.568,90 eura i zahtjev 2. tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 1.309,79 eura, sve s pripadajućim kamatama.

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i pobijane presude proizlazi sljedeće:

- da su 1. tužitelj i 2. tužiteljica u utuženom razdoblju bili radnici tuženika i to 1. tužitelj na radnom mjestu medicinskog tehničara, a 2. tužiteljica na radnom mjestu medicinske sestre,

- da tuženik nije tužiteljima platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad kao i dodatke na prekovremeni rad zbog posebnih uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za znanstveni stupanj,

- da je zbog navedenih umanjenih isplata tužiteljima tuženik s naslova naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplatio umanjeni iznos te naknade,

- da je visina tužbenog traženja postavljena prema pisanom nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Petra Blaškovića,

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljima isplaćivao plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kuna.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, i to s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine« broj 143/13., dalje: KU/2013.), kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljima isplaćen za redovni rad.

6.1. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 (»Narodne novine«, broj 96/15., dalje: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću.

6.2. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na temelju odredbe članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine« broj 29/18., dalje: KU/2018.).

7. Isto tako, predmet spora je i zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće pozivom na odredbu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.

8. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljima pripada pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za znanstveni stupanj, a posljedično tome i razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovitom radnom vremenu ili u prekovremenom radu.

8.1. Nadalje, prema shvaćanju tog suda tužiteljima pripada i razlika plaće jer je u skladu s pravnim shvaćanjem, a koje prihvaća i ovaj sud, po kojemu Izmjene i dopune predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (»Narodne novine«, broj 39/09. i 124/09., dalje: ZOPJS) i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od 2016. pa da je tuženik bio u obvezi tužiteljima obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

9. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnove isplate dodataka na prekovremeni rad za navesti je da tuženikovo tumačenje da tužiteljima ti dodaci pripadaju samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata, postoje i pri redovitom i pri prekovremenom radu.

10. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja KU/2018 sklopljen je 26. ožujka 2018. a primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao KU/2013., odnosno odredba članka 55. KU/2018. sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013., dok je odredba članka 58. KU/2018. sadržajno ista kao odredba članka 59.a KU/2013.

11. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljima pripada pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome i razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovitom radnom vremenu ili u prekovremenom radu.

12. Za navesti je, da su odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine« broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/07., 74/11., 130/11., dalje: ZBSN/96.) koji je važio u utuženom razdoblju, propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, dok je odredbom članka 5. ZBSN-a propisano da zaposlenici u dane iz članka 1. imaju pravo na naknadu plaće.

13. Slijedom navedenog, tužitelji osnovano potražuju isplate dodataka na prekovremeni rad.

14. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud i u pogledu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužiteljima dosudio naknadu jer mu pripada na temelju odredbe članka 34. stavka 2. KU/2018.

15. Nadalje, u odnosnu na zahtjev tužitelja za isplatu plaće prema osnovici u visini od 5.415,37 kuna bruto, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci, za navesti je da je pravilno prvostupanjski sud smatrao da tužiteljima pripada plaća po toj osnovici uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. ZOPJS-a i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od 2016. pa da je tuženik bio u obvezi tužiteljima obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

15.1. Naime, odredbom članka 2. ZOPJS-a određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom; dok je odredbom članka 3. propisano da danom stupanja na snagu ZOPJS-a prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01., dalje: ZPJS/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju ZPJS/01. ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, te je ZOPJS-a stupio na snagu dana 24. listopada 2009.

16. Prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda, ugovorne strane su potpisivanjem Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 84/07., dalje: TKU/07.), Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 115/10., dalje: TKU/10.) i Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 141/12., dalje: TKU/12.) ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine (članak III.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. godini (članak IV.) i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja.

16.1. Za napomenuti je da su Izmjene i dopune donesene nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (»Narodne novine«, broj 124/09.), koji je stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega su na snazi u utuženom razdoblju, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno kada je naložio tuženiku da tužiteljima isplati razliku manje isplaćenih plaća. Također, treba napomenuti da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama 16. ožujka 2016., u kojoj su u članku I. kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega jasno proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske te dokumente prepoznala kao obvezujuće tj. da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

16.2. Nadalje, na temelju izričite zakonske odredbe članka 2. ZOPJS-a Odluka se očito primjenjuje godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena Odluka je stavljena izvan snage.

16.3. Konačno, člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna određeno je da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnoga tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano člankom IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na članak III. Naime, člankom IV. Izmjena i dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. utvrđivati odnos pariteta, te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet, s tim da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnoga tromjesečnog BDP-a trajao. Navedenim odredbama nije dana mogućnost prolongacije primjene osnovice iz članka III. Izmjena i dopuna, već je time ugovorena odgoda uskladbe.

17. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. se, među ostalim, navodi: „1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS)... . Dakle, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS-a).“

18. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev jer je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljima prema osnovici u visini od 5.415,37 kuna bruto, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci.

19. Imajući na umu sve navedeno, kao i stanje spisa te pobijanu odluku, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz vještaka za financije Petra Blaškovića, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka kojim je vještačenjem pravilno utvrđena razlika bruto plaće tužiteljima po svim osnovama.

19.1. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka i dosudio 1. tužitelju iznos od 4.568,90 eura a 2. tužiteljici iznos od 1.309,79 eura jer im pravilnom primjenom materijalnog prava pripadaju ti iznosi u bruto iznosu, za koje je iznose pobijanu odluku trebalo potvrditi skupa s pripadajućim kamatama koje teku na točno navedene mjesečne iznose od dospijeća do isplate i žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

20. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljima na te iznose dosudio pripadajuću kamatu koja teče na točno određene mjesečne iznose od dospijeća do isplate pozivom na odredbu članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO).

21. Inače, ni ostali žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu jer predstavljaju tuženikovu interpretaciju relevantnih zakonskih odredbi koja je pogrešna.

22. Odluka o troškovima postupka pravilna je jer se temelji na odredbi članka 154. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a koju odluku tuženik posebno ni ne pobija.

23. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a žalbu tuženika odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

24. Slijedom navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 26. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević