Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-66/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljanom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VPR iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Opće bolnice Pula, Negrijeva 6, OIB 16089706543, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-90/23-50 od 10. listopada 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-90/23-50 od 10. listopada 2024.;

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 1.957,18 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 31,11 eura od 16. veljače 2013.

- 33,03 eura od 16. travnja 2013.

- 59,11 eura od 16. svibnja 2013.

- 150,03 eura od 16. lipnja 2013.

- 82,12 eura od 16. srpnja2013.

- 106,46 eura od 16. kolovoza 2013.

- 3,74 eura od 16. veljače 2014.

- 114,69 eura od 16. ožujka 2014.

- 62,60 eura od 16. svibnja 2014.

- 31,30 eura od 16. lipnja 2014.

- 97,71 eura od 16. srpnja 2014.

- 74,85 eura 16. rujna 2014.

- 1,95 eura od 16. listopada 2014.

- 57,34 eura od 16. studenog 2014.

- 114,68 eura od 16. siječnja 2015.

- 125,33 eura od 16. veljače 2015.

- 13,88 eura od 16. ožujka 2015.

- 54,96 eura od 16. travnja 2015.

- 33,72 eura od 16. svibnja 2015.

- 67,83 eura od 16. lipnja 2015.

- 182,40 eura od 16. srpnja 2015.

- 45,27 eura od 16. kolovoza 2015.

- 9,01 eura od 16. rujna 2015.

- 68,69 eura od 16. studenog 2015.

- 15,36 eura od 16. siječnja 2016.

- 20,72 eura od 16. veljače 2016.

- 3,03 eura od 16. ožujka 2016.

- 4,52 eura od 16. svibnja 2016.

- 10,70 eura od 16. lipnja 2016.

- 23,08 eura od 16. srpnja 2016.

- 10,38 eura od 16. kolovoza 2016.

- 4,96 eura od 16. rujna 2016.

- 6,95 eura od 16. studenog 2016.

- 21,98 eura od 16. prosinca 2016.

- 29,40 eura od 16. siječnja 2017.

- 23,21 eura od 16. veljače 2017.

- 7,44 eura od 16. ožujka 2017.

- 6,48 eura od 16. travnja 2017.

- 36,71 eura od 16. svibnja 2017.

- 15,74 eura od 16. lipnja 2017.

- 12,27 eura od 16. srpnja 2017.

- 14,62 eura od 16. kolovoza 2017.

- 35,45 eura od 16. rujna 2017.

- 10,90 eura od 16. listopada 2017.

- 15,91 eura od 16. studenog 2017.

- 5,56 eura od 16. prosinca 2017.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana,

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 773,91 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tako da se zahtjev tužiteljice za isplatom ovog iznosa s dosuđenim kamatama na taj iznos odbija kao neosnovan,

c) potvrđuje u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.336,16 eura,

d) preinačuje u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati trošak parničnog postupka i u iznosu od 392,00 eura, tako da se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u ovom iznosu odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 87,50 eura, dok se zahtjev za više zatraženi trošak po ovoj osnovi odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 2.731,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose, a kako je to specificirano u izreci presude, dok je odbijena sa zahtjevom u dijelu zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.728,16 eura (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u točki I. izreke, kojim je prihvaćen tuženi zahtjev tužiteljice, kao i u točki II. izreke, kojim mu je naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je zatražio i trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je djelomično osnovana

3. Među strankama nije sporno da je tužiteljica radnica tuženika u stalnom radnom odnosu na radnom mjestu medicinske sestre.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od siječnja 2013. do prosinca 2017., i to s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/2013.), kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

4.1. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću.

4.2. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na temelju odredbe članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018.

4.3. Isto tako, predmet spora je i zahtjev tužiteljice za naknadom plaće za sve ostvarene sate prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike, na temelju odredbe 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19.-u daljnjem tekstu: ZR), kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, kao i temeljem odredbe članka 58. stavka 9. KU/2013., odnosno odredbe članka 49. stavka 9. i 10. TKU/2017., kojima je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada, i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati.

5. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18. – u daljnjem tekstu: KU/2018.), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao KU/2013., odnosno odredba članka 55. KU/2018. sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013., dok je odredba članka 58. KU/2018. sadržajno ista kao odredba članka 59.a KU/2013.

6. Prije svega, ističe se da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-500/2022-2 od 21. veljače 2023. ukinute presuda ovoga suda poslovni broj: Gž R-1186/20 od 9. ožujka 2021. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pr-15/18-18 od 19. lipnja 2020. u dijelu pod točkom I., III. I IV izreke, te je predmet u tim dijelovima vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Prvostupanjski sud u ponovnom postupku prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice ima primijeniti odredba članka 57. i 59.a KU/2013. te Dodatka I. i odredbe članka 55. i 58. KU/2018, kao i odredbe članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018.

7.1. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi, a što među strankama nije ni sporno:

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila kod tuženika,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom periodu kada je radila prekovremeno, dok joj je taj dodatak platio za redovni rad,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate, dok joj je isti platio za redovni rad,

- da je posljedično tome tuženik, tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u umanjenom iznosu,

- da tužiteljici nije u cijelosti plaćena ni naknada za prekovremeni rad,

- da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo Zorice Unukić dipl.oec.

7.2. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključio je da tuženik nije tužiteljici platio utuženi iznos, a što da je obvezan prema citiranim odredbama, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudio joj razliku plaće po svim osnovama u iznosu od 2.731,09 eura bruto skupa s pripadajućim kamatama. Pri tome prvostupanjski sud nije prihvatio dopunu vještačenja koja je sačinjena sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom poslovni broj : Rev-500/2022 od 21. veljače 2023., a prema kojem razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama iznosi 2.957,18 eura.

8. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome i razlika naknade za godišnji odmor, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovitom radnom vremenu ili u prekovremenom radu.

9. Za navesti je, da su odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/07., 74/11., 130/11. - u daljnjem tekstu: ZBSN/96.) koji je važio u utuženom razdoblju, propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, dok je odredbom članka 5. istog Zakona propisano da zaposlenici u dane iz članka 1. imaju pravo na naknadu plaće.

10. Stoga, tumačenje tuženika da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata, postoje i pri redovitom i pri prekovremenom radu.

11. U konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, kao što je i pravilno primijenio i materijalno pravo za vremensko razdoblje dok nije stupio na snagu Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015.

11.1. Naime, prema odredbi članka 19. stavka 6. TKU/2013. tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, pa je sud u primjeni KU/2013. vezan zajedničkim tumačenjima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano i sl., a o čemu se ne radi u ovom slučaju.

12. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donesen je Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

12.1. Međutim, 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenoga rada utvrđenom dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana, utvrđen je zakonom i danom Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

12.2. Budući da iz navedenog proizlazi kako je tumačenje Zaključka broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem Zaključkom broj 153. od 21. prosinca 2015, a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) sa 8 sati, to se od dana toga izmijenjenog tumačenja, tj. od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, odnosno Zaključak broj 153. , a ne Zaključak broj 148.

13. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. TKU/2013., koji je prethodno citiran) djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

14. Ovo stoga, jer se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

15. Pri tome je za navesti kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

16. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013., to se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/2013., donesene po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu do 21. prosinca 2015. kada je tumačenje Povjerenstava broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, pa se od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, što se ponovno ukazuje.

17. Imajući na umu sve navedeno, kao i stanje spisa te pobijanu odluku, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je prihvatio osnovni nalaz vještaka za financije Zorice Unukić, a koje je sačinjeno bez primjene Zaključka broj 153. Ovaj je sud mišljenja, a uvažavajući i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukidnoj odluci u ovom predmetu, kao i u odlukama broj Rev-281/2021 i Rev- 290/2021, da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti dopunu nalaza istoga vještaka od 20. veljače 2024. u III. varijanti, a kojim je vještačenjem pravilno utvrđena razlika bruto plaće tužiteljici po svim osnovama u iznosu od 1.957,18 eura za utuženo razdoblje od siječnja 2013. do prosinca 2017., i to primjenjujući Zaključak broj 148. do prosinca 2015., a nakon toga Zaključak broj 153., a na način kako to tumači Vrhovni sud Republike Hrvatske.

17.1. Stoga, nije pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio u cijelosti osnovni nalaz vještaka i dosudio tužiteljici iznos od 2.731,09 eura kuna, jer joj pravilnom primjenom materijalnog prava pripada iznos od 1.957,18 eura bruto, za koji je iznos pobijanu odluku trebao potvrditi skupa s pripadajućim kamatama koje teku na točno navedene mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a za više zatraženo u iznosu od 773,91 eura skupa sa zatraženim kamatama pobijanu odluku preinačiti i zahtjev tužiteljice za ovo traženje odbiti kao neosnovan.

18. Budući da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a. Pravilno bi prvostupanjski sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika utvrdio pripadajući trošak da je uspjela u cijelosti u sporu, ali, kako je djelomično uspjela u sporu, i to u omjeru od 86%, a tuženik 14%, to je uspjeh tužiteljice 72% (imajući na umu spornu osnovu i visinu zahtjeva), pa joj je shodno tom uspjehu dosuđen i parnični trošak u iznosu 1.336,16 eura primjenjujući odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 117/98., 75/09., 18/11., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 123/23.). Ovdje je za navesti da je tužiteljici u cijelosti priznat troška na ime predujma troška vještačenja u iznosu od 328,16 eura jer je bio potreban za vođenje parnice, a koji je iznos sadržan u dosuđenom trošku.

18.1. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka djelomično je osnovan, pa mu je shodno tom uspjehu (28%) sa žalbom priznat parnični trošak, dok je zahtjev za više zatraženo odbijen jer mu isti ne pripada, a u odnosu na zatražene sudske pristojbe nije dostavio dokaz da ih je platio pa mu ih ovaj sud nije mogao ni priznati.

19. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 373. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 380. točke 3. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, ove presude.

U Splitu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča