REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3510/2017-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice EME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koje zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica te drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi obvezno - ostalo, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 6. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, EM, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Nenada Horvata - odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika OM - odvjetničke vježbenice, dana 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9010984640 od 30. 1. 2006. godine, zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, odnosno sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732 isplatiti tužiteljici EME, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 662,59 eur s zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 30,72 eur od 13.10.2007.,

- na iznos od 30,50 eur od 13.10.2007.,

- na iznos od 30,47 eur od 31.10.2007.,

- na iznos od 31,09 eur od 19.2.2008.,

- na iznos od 30,86 eur od 19.2.2008.,

- na iznos od 30,63 eur od 19.2.2008.,

- na iznos od 53,33 eur od 29.2.2008.,

- na iznos od 51,66 eur od 28.8.2008.,

- na iznos od 51,25 eur od 28.8.2008.,

- na iznos od 50,84 eur od 28.8.2008.,

- na iznos od 50,42 eur od 28.8.2008.,

- na iznos od 53,34 eur od 6.11.2008.

- na iznos od 52,87 eur od 6.11.2008.,

- na iznos od 52,40 eur od 6.11.2008.,

- na iznos od 51,92 eur od 6.11.2008.,

- na iznos od 10,29 eur od 6.11.2008.,

do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 29. siječnja 2025. godine.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732 naknaditi tužiteljici EME, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 807,79 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 26. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je dana 30. siječnja 2006. s tuženikom kao kreditorom, zaključila nenamjenski Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 9010984640, solemniziran od strane javnog bilježnika Jagode Makelja-Šuljić iz Splita pod brojem: OU-69/06, temeljem koje joj je tuženik stavio na raspolaganje kunski kredit u protuvrijednosti 74.300,00 CHF, isplaćen u kunama, prema srednjem tečaju tuženika vezanom uz valutnu klauzulu za CHF važećem na dan korištenja kredita odnosno danu uplate iznosa kredita. Tužiteljica navodi da je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl. 4. Ugovora, naveo visinu kamatne stope u iznosu od 7,88% godišnje iskazavši da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke ("promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora "), bez navođenja ikakvih, a još manje jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice. Štoviše, na isti ovakav način tuženik je u Ugovor ugradio i valutnu klauzulu čime je još dodatno opteretio tužiteljicu te iznimno povećao rizik koji snosi upravo tužiteljica te je ovakvim ponašanjem tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno Direktivama EU ugrađenim prije svega u Zakon o zaštiti potrošača. Tužitelj predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9010984640 od 30.1.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, odnosno sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.470,73 kuna, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare, navodi da tužiteljica svoje zahtjeve temelji isključivo na odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13, da je tužbu pogrešno koncipirala kao da je ugovor o kreditu na snazi, iako je isti prestao isplatom kredita, slijedom čega smatra da tužiteljica nema interes za podizanje tužbe jer isti postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, da se tužiteljica svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim odredbama i uvjetima budući je sama ocijenila kako joj sukladno njezinim potrebama i mogućnostima upravo najviše odgovara, pa je razumno za zaključiti da su joj ugovorne odredbe bile jasne, te prava i obveze, da su iste odraz njezine prave volje, na što upućuje i okolnost da je ugovor solemniziran, da se u slučaju promjenjive kamatne stope radi o uobičajenom i zakonitom poslovanju banaka koje je usklađeno s regulativom HNB, da tuženik do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tuženik u cijelosti udovoljio, da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je neodrediva jer je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi, da u Općim uvjetima jasno stoji pod kojim uvjetima banka može mijenjati kamatne stope, da je tuženik potrošačima učinio dostupnima uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluke nadležnih tijela banke. Tuženik ističe kako iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna, napominje da nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate, te da je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljicom tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te da nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužiteljica pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope. Zaključno, tuženik predlaže sudu odbaciti podredno odbiti tužbu uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. U odnosu na tuženikovo protivljenje djelomičnom smanjenju tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 29. siječnja 2025. valja istaknuti da je tužiteljica početno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi od 26. lipnja 2017. zahtijevala isplatu iznosa od 9.360,21 kn što preračunato u eur prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 1.242,31 eur, a podneskom od 19. kolovoza 2020., u tijeku prethodnog postupka, tužiteljica je smanjila iznos tužbenog zahtjeva na iznos od 4.470,73 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 593,37 eur, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, a o kojem povlačenju se tuženik, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu ZPP), nije izjasnio pa se smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe. Stoga, konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska tužiteljice od 29. siječnja 2025. ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a kako to tuženik navodi na ročištu za glavnu raspravu održanom pred naslovnim sudom 6. veljače 2025.

3.1. Tužiteljica je podneskom od 29. siječnja 2025. postavila konačan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate, a nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, čime je povisila tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev iz podneska od 19. kolovoza 2020. te time preinačila tužbu pa se radi o situaciji koja je propisana odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) i stoga je preinaka tužbe dopuštena radi čega je odlučeno kao pod točkom I izreke rješenja.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 9010984640 (list 7-14 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (list 15-34 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2025. (Iist 35-54 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/2521/2015 od 13. prosinca 2016. (list 55 spisa), plan otplate (list 56 spisa), Poslovanje s građanima, Informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke (list 69-72 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima (list 73-77 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 140-148 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 23. srpnja 2020. (list 149 spisa) i izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

5. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

6. Obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima kao nepotrebno se ukazalo izvođenje dokaza saslušanjem, u svojstvu svjedoka, analitičara tuženika AM.

7. U odnosu na dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka – djelatnika banke i javnog bilježnika valja napomenuti da je tuženik od navedenih dokaznih prijedloga odustao podneskom od 23. travnja 2024. i na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 6. veljače 2025.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz ugovora o kreditu broj 9010984640 proizlazi da je isti zaključen dana 30. siječnja 2006. između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, kao nenamjenski kredit (čl.2.), u kunskoj protuvrijednosti od 74.300,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja na dan sklapanja ugovora iznosi 7,88 % godišnje te da visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita (čl.4.), uz rok otplate kredita 96 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu po isplati kredita (čl.7.), da je navedeni Ugovor o kreditu potvrđen po javnom bilježniku u Splitu Jagodi Makelja-Šuljić dana 31. siječnja 2006. pod brojem OU-69/06 te da je navedeni Ugovor o kreditu pročitan tužiteljici i da je upozorena da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- da su u planu otplate, knjigovodstvenoj kartici i pregledu uplata po kreditu navedeni anuiteti, datum dospijeća i datum uplate istih uz prikaz kamatne stope i iznosa u valuti,

- da su u Poslovanju s građanima, Informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke navedeni uvjeti promjene ugovorenih administrativnih kamatnih stopa na kredite građana,

- iz Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom proizlazi da je u istima tuženik naveo osnovne uvjete poslovanja s građanima, depozitno i kreditno poslovanje, načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa, metodu obračuna, otplatu kredita, rokove otplate, broj i visinu otplatnih anuiteta.

10. Sukladno odredbi čl. 502 c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP) obzirom je predmetni ugovor o kreditu zaključila kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a tuženik nije tvrdio niti dokazao suprotno.

12. U odnosu na prigovore tuženika da je ugovor otplaćen i solemniziran valja istaknuti da su navedeni prigovori neosnovani obzirom da tužiteljica unatoč navedenim okolnostima ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a. Valja istaknuti da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužiteljici objasniti parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope, koji nisu bili navedeni u ugovoru, a niti je imao takve zakonske ovlasti.

13. Nadalje, iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

14. Vezano za navode tuženika glede informacijama o kreditima koje su objavljivane u dokumentima banke valja istaknuti da na temelju istih tužiteljica kao potrošač nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Dakle, tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljicom u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornim odredbama pa nisu osnovani prigovori tuženika da su tužiteljici ugovorne odredbe, prava i obveze bile jasne i da su iste odraz njezine prave volje.

16. Obzirom da je stanje stvari dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima odnosno da tuženik nije dokazao da s tužiteljicom u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornim odredbama, a od prijedloga za saslušanjem osobnog bankara tuženik je odustao, to se kao nepotrebno ukazalo izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice.

17. Slijedom navedenog, a kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19), čl. 3. -4., čl. 269,, čl. 272, i 323, Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i odredbe čl. 502.a i c ZPP-a te odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

18. Na okolnost visine potraživanja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

18.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da ukupna razlika između iznosa kamata prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope, za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 1.098,15 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 4.992,33 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 662,59 EUR.

18.2. U odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 11. rujna 2024. – da je predmetni nalaz i mišljenje baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa, što niti je bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu, već da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu te da nalaz i mišljenje ne odgovara na pitanje koja je kamatna stopa dopuštena sukladno odredbama relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima valja istaknuti da se radi o prigovorima pravne naravi i da je sud u ovoj pravnoj stvari vezan utvrđenjima iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pa su navedeni prigovori neosnovani.

18.3. Slijedom navedenog, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.

19. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19.1. Obzirom u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi promjenjive kamatne stope dospijeva 13. listopada 2007., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a i da je odluka donesena u tom postupku postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 26. lipnja 2017., to prigovor zastare u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a nije osnovan.

20. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužiteljici što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Obzirom osnovanost visine tužbenog zahtjeva i dani kada su učinjene uplate svakog pojedinačnog iznosa proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, valjalo je na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

21.1. Tužiteljici je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT), a prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanje svake pojedine dosuđene radnje i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 4. siječnja 2018. u iznosu od 150,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 19. kolovoza 2020. u iznosu od 25,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za sastav podneska od 4. siječnja 2018. u iznosu od 100,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 10. rujna 2020. u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 6. veljače 2025. u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr.42. OT) što ukupno iznosi 781,25 eur.

Tužiteljici je dosuđen trošak plaćenog predujma u iznosu od 26,54 eur.

Slijedom navedenog tužiteljici je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 807,79 eur.

21.2. Tužiteljici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 26. lipnja 2018., od 7. siječnja 2019., od 25. veljače 2019., od 3. travnja 2019., od 12. prosinca 2019., a obzirom isti nisu bili potrebni za vođenje parnice.

21.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke rješenja.

U Zagrebu, dana 26. veljače 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis