REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-682/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda mr.sc. Ani Nagy, u pravnoj stvari tužitelja ĐN, vl. KABLARIĆ AUTO iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB 26187994862, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 26. veljače 2025.

p r e s u d i o j e:

I./ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju ĐN vl. „KABLARIĆ AUTO“ iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 42,14 EUR (slovima: četrdeset dva eura i četrnaest centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dana 11. prosinca 2023. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 , isplatiti tužitelju ĐN vl. „KABLARIĆ AUTO“ iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 26. veljače 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 3. travnja 2024. godine podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 42,14 EUR. U tužbi tužitelj navodi kako je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 15. srpnja 2023. godine nastala šteta na vozilu, marke VW T- ROC STYLE, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika - osiguranika, ĐNZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili dana 16. studenoga 2023. godine zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 62-AK-27521/2023. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju (nalog za isplatu), međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 177/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 4.203,75 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 4.161,61 EUR. Razliku od 42,14 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nije sporno da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004626344411, te priznaje nastanak štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika tuženika. Ističe kako je dana 4. kolovoza 2023. godine zaprimio odštetni zahtjev oštećenice ĐNZ te je po obradi odštetnog zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije iz štete na ime naknade imovinske štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], isplatio iznos od 4.161,61 EUR na račun oštećenika. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata smatra neosnovanim. Osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kojeg tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenicom ĐNZ. Ističe kako je u konkretnoj situaciji izvršen ustup tražbine radi ispunjenja, pri čemu tuženik, sukladno čl.88.st. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO), kao dužnik može svoju obvezu ispuniti prema ustupitelju potraživanja, čak i kad je obaviješten o ustupanju. S tim u vezi, tuženik smatra kako tužitelj neosnovano potražuje isplatu utuženog iznosa, budući da je tuženik po samom zakonu imao pravo izbora kome će ispuniti svoju tražbinu, odnosno tuženik je ispunjenjem tražbine prema oštećeniku u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete u predmetnoj pravnoj stvari. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kako ih potražuje tužitelj u tužbenom zahtjevu, iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te obveže istog da tuženiku naknadi trošak pristojbe za odgovor na tužbu.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem svih spisu priležećih isprava. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, dokazni prijedlozi stranaka za provođenje prometnog vještačenja, kao i prijedlog tužitelja za saslušanje oštećenika u svojstvu svjedoka. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, budući bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio isti. Cijeneći sve provedene dokaze u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

4. Predmet spora je predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 42,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2023. do isplate.

5. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija odnosno ovlaštenje tužitelja potraživati isplatu utuženog iznosa, a obzirom na tvrdnje tuženika kako je tražbina u cijelosti ispunjena ustupitelju potraživanja. Nadalje, sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i tijek utuženih zateznih kamata.

6. Glede sporne aktivne legitimacije sud je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 17. siječnja 2024. (list 70-71 spisa) proizlazi da je ĐNZ Đ ustupila tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 177/VP/1 i na temelju izvida štete broj 2-AK-27521/2023 (oznaka štete tuženika) u iznosu od 42,14 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 9. veljače 2024. (list 72-73 spisa).

7. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

8. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

9. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 15. srpnja 2023. pregledao oštećeno vozilo te sačinio izvid štete od 16. studenog 2023. (oznaka štete: 62-AK-27521/2023) u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak, dijelovi za lakiranje i radno vrijeme popravka (limar – 7,40 h, lakirer – 3,20 h), kao i potrošni materijal lakirera.

10. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 25.11.2023., s dospijećem plaćanja 10.12.2023. (list 59-60 spisa) odnosi se na potrošni materijal te rad na vozilu autolimarski 7,40 h i autolakirerski 3,20 h po cijeni od 33,18 EUR po satu uvećano za PDV. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu od 25.11.2023. obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 30.12.2022. (list 68 spisa).

11. Iz sadržaja dokumentacije u spisu proizlazi da tuženik osporava cijenu radnog sata tužitelja. Odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3.7.2015. (list 22-23 spisa).

12. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 42,14 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 921. i čl. 943. ZOO sa pripadajućim zateznim kamatama od prvog dana nakon proteka roka dospijeća računa broj 177/VP/1, odnosno od 11.12.2023. pa do isplate (točka I. izreke presude).

13. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP). Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja u vidu jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. t. 8. Tarife), a imajući u vidu uspjeh u sporu, što uvećano za PDV sveukupno iznosi 125,00 EUR. Nadalje, tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (uplatom kojeg iznosa je tužitelj podmirio predmetnu pristojbenu obvezu) te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, slijedom čega mu je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 144,91 EUR.

15. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

16. Slijedom izloženog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

SUDAC:

mr.sc. Ana Nagy

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona (čl. 467. ZPP-a).