Poslovni broj Gž-1352/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je zastupana po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić & partneri iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. P- 152/2021-34 od 11. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. P-152/2021-34 od 11. kolovoza 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 26. rujna 2005. u dijelu kojim su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznose od 7.583,16 kn i 17.394,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točke II. i III. izreke) i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 10.882,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška (točka IV. izreke).
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda ukine. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv odbijajućeg dijela točke IV. izreke, predlažući da joj se dosudi parnični trošak u preostalom iznosu.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 26. rujna 2005. kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te restitucijski zahtjev.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su tužiteljica i prednik tuženika dana 26. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.
6.2. Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07), te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) te cijeneći odredbe o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a i članka 1115. ZOO-a, uvažavajući ujedno, prema odredbi članka 502.c ZPP-a, obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.
6.3. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoji promjenjiv element- stopa ugovorne kamate i tečaj, o kojem ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok je određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.
6.4. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu tužiteljica manje platila iznos od 7.583,16 kn, a da je ostao tečaj CHF kao na dan isplate kredita tužiteljica bi manje platila iznos od 17.393,83 kn, to prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za navedene iznose za koji se tuženik neosnovano obogatio, pa je prihvatio tužbeni zahtjev.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, a koje bi za posljedicu imale da se ta presuda ne može ispitati. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, te su neosnovani žalbeni navodi tuženika.
8.1. Tuženik u žalbi navodi da u presudi donesenoj u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, provedenom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu utvrđene ništetnima u cijelosti, nego samo djelomično. Međutim, suprotno žalbenima navodima, niti prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije utvrdio ništetnima u cijelosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nego samo djelomično.
8.2. Tužiteljica u žalbi osporava odbijajući dio odluke o parničnom trošku uz obrazloženje da joj je prvostupanjski sud trebao dosuditi trošak pristupa na ročište za objavu presude, kao i trošak sastava podnesaka od 01. lipnja 2021., 20. kolovoza 2021., 28. rujna 2021., 25. studenog 2021., 24. veljače 2022 i 23. lipnja 2022. Svi žalbeni navodi su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP- a odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadom parničnog troška jer troškovi u odnosu na koje je prvostupanjski sud odbio zahtjev nisu bili potrebni za vođenje postupka. U podnesku od 1. lipnja 2021. tužiteljica je ponovila navode iz tužbe. U podnesku od 20. kolovoza 2021. tužiteljica je predložila dokaze, što je trebala učiniti još u tužbi ili eventualno na ročištu. U podnescima od 28. rujna 2021. i 25. studenog 2021. tužiteljica je ponovila navode iz dosadašnjeg tijeka postupka, što je učinila i u podnesku od 24. veljače 2022. godine. U privitku navedenog podneska tužiteljica je dostavila uplatnicu o plaćenom predujmu za vještačenje, međutim, sud joj nije naložio dostavu dokaza o plaćanju predujma jer sud to vidi (obavljeno plaćanje) kroz espis i bez dostavljanja dokaza. U podnesku od 23. lipnja 2022. tužiteljica se opet očitovala o tijeku postupka. Pristup ročištu za objavu presude nije bio nužan za vođenje postupka.
9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.
10. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
