Poslovni broj Gž-1541/2022-6
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je zastupana po punomoćnici Tatjani Starčević, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1190/2019-50 od 01. rujna 2022., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1190/2019-55 od 15. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1190/2019-50 od 01. rujna 2022. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1190/2019-55 od 15. rujna 2022., u točki III. izreke.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o kreditu od 9. prosinca 2005. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.330,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke) i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 8.655,00 kn (točka VII. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točke II., IV i V. izreke) i utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu od 922,61 kn (točka VI. izreke).
2. Protiv točke III. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe Ugovora o kreditu od 9. prosinca 2005. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i restitucijski zahtjev.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke dana 9. prosinca 2005. sklopile Ugovor o kreditu na iznos od 108.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i da je u ugovorena kamatna stopa u visini od 4,75% godišnje, promjenjivo u skladu s odlukom kreditora i da je zbog opisane jednostrane i netransparentne promjene ugovorne kamatne stope, posljedično mijenjan svaki iznos anuiteta.
6.2. Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07), te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) te cijeneći odredbe o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a i članka 1115. ZOO-a, uvažavajući ujedno, prema odredbi članka 502.c ZPP- a, obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.
6.3. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoji promjenjiv element- stopa ugovorne kamate, o kojem ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok je određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.
6.4. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 4,75%) tužiteljica manje platila iznos od 10.330,27 kn, to prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, a koje bi za posljedicu imale da se ta presuda ne može ispitati. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, te su neosnovani žalbeni navodi tuženika.
8. Tuženik u žalbi osporava tijek kamata smatrajući da bi zateznu kamatu trebao platiti najranije od dana podnošenja tužbe jer da nije nepošteni stjecatelj, već pošteni stjecatelj. Ti žalbeni navodi su neosnovani jer je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.
10. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama I., II., te IV. do VII. izreke.
U Rijeci, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin