Broj: Ppž-7553/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OV, kojeg brani Ana Glavan Dukić, odvjetnica u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog OV podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, broj: Pp-4512/2023-24 od 11. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog OV i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni OV je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, broj: Pp-4512/2023-24 od 11. lipnja 2024., proglašen je krivim okrivljeni OV da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 10. točke 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 eura. U kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 79,63 eura te mu je preostalo za platiti 1.920,37 eura. Navedenu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 70,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer u presudi nisu jasno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno razlozi su nejasni i proturječni. Smatra kako presuda ne sadrži niti jedan razlog zašto je prvostupanjski sud cijenio iskaz žrtve ŽV kao vjerodostojan. Zatim, ističe kako postoje okolnosti koje isključuju krivnju, budući da okrivljenik nije niti je mogao znati da su njegove radnje zabranjene jer je bio u uvjerenju da se nekretnina iznajmljuje trećim osobama. Također, tvrdi kako je optužni prijedlog u ovoj pravnoj stvari trebalo odbaciti primjenom načela ne bis in idem. Osim toga, ističe kako žrtva lažno svjedoči. Naposljetku, navodi kako mu je izrečena previsoka novčana kazna, koja nije pravilno odmjerena.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, obzirom da u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama.
5. 1. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika (točke 10. i 11. obrazloženja pobijane odluke), kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
6. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojan iskaz žrtve ŽV, obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iskazivala o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Tako je ista iskazala da je 15. svibnja 2023. odvela djecu u vrtić i nakon što se je vratila utvrdila je da nema vode. Nakon što se je raspitala rečeno joj je da je od strane vlasnika stana, OV, došao zahtjev da se voda isključi. Zatim, iskazala je i kako je 15. lipnja 2023. također odvela djecu u vrtić i po povratku utvrdila da više nema tople vode i tada saznala da joj je isključen plin. Također je iskazala kako su 19. lipnja 2023. u zgradu došli djelatnici HEP-a radi isključenja struje. Opravdano je odbijen dokazni prijedlog obrane za saslušanjem svjedokinje OVL jer ista svjedokinja nije predložena radi saslušanja o činjenicama koje se odnose na prekršaj koji je okrivljeniku stavljen na teret.
6. 2. I prema mišljenju ovog suda obrana okrivljenika je usmjerena na otklanjanje prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj. Obrana okrivljenika u kojoj tvrdi kako je mislio da njegova bivša supruga zajedno s njihovo troje maloljetne djece više ne stanuje u nekretnini koja je u njegovom vlasništvu, odnosno kako predmetnu nekretninu koristi netko treći, nije uvjerljiva. Naime, iz obrane okrivljenika, kao i iz priloženih materijalnih dokaza odnosno tužbe (stranica 107 spisa) proizlazi kako je okrivljenik podnio tužbu radi iseljenja bivše supruge iz nekretnine koja je u njegovom vlasništvu. Predmetna tužba podnesena je 23. ožujka 2023. dakle u kratkom razdoblju prije radnji kojima je počinio prekršaj za koji je proglašen krivim. Također, nije vjerojatno da okrivljenik, bez obzira na činjenicu što duže vrijeme nije u kontaktu s bivšom suprugom, ne bi znao gdje živi, budući s njom ima troje maloljetne djece. Niti činjenica da su okrivljeniku dolazili visoki računi za režijske troškove ne može opravdati postupanje okrivljenika. Naime, takva činjenica, sama po sebi, ne znači nužno da nekretninu koristi netko drugi. Jednako tako, niti činjenica da žrtva nije preuzela sudsku pošiljku ne znači da ista više ne prebiva na adresi na koju joj je upućena pošiljka. Navedeno je jasno svakoj osobi prosječnog znanja i iskustva, pa tako i okrivljeniku. Na temelju navedenog, nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se tvrdi kako kod okrivljenika u vrijeme počinjenja prekršaja nije postojao jedan od sastojaka krivnje odnosno svijest o protupravnosti svojeg postupanja.
6. 3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. U žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud trebao odbaciti optužni prijedlog u ovoj stvari budući je protiv okrivljenika za isti događaj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovnog broja Pp-2108/2023 optužba odbijena. Međutim, istom presudom okrivljenik nije niti proglašen krivim niti je oslobođen već je optužba odbijena zbog nepostojanja procesnih pretpostavaka za vođenje postupka. Osim toga, protiv okrivljenika je vođen prekršajni postupak, a ne kazneni, zbog čega prvostupanjski sud nije bio u obvezi postupiti sukladno članku 10. Prekršajnog zakona. Također, taj postupak je pravomoćno okončan donošenjem gore naznačene presude. Samo u slučaju da je predmetni postupak još uvijek bio u tijeku za vrijeme donošenja pobijane presude ne bi postojale pretpostavke za vođenje ovog postupka.
8. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme njegova počinjenja je bila propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 eura predstavlja blažu vrstu propisane kazne. Imajući na umu da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje, a osobito uzimajući u obzir upornost okrivljenika u činjenju prekršaja (3 različita datuma), da je izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 50,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.
