Posl.br. Gž-858/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Romi Trade d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 45315044509, Jarunska 5, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-2986/2018-33 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-2986/2018-33 od 28. siječnja 2022.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 21.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te mu je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 13.545,00 kn.
2.Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 21.600,00 kn iz štetnog događaja od 11. siječnja 2018.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je dana 11.01.2018. u tuženikovom ugostiteljskom objektu „...“ došlo do kratkotrajnog fizičkog sukoba dviju grupa muškaraca u kojem je tužitelj aktivno sudjelovao, da je sukobu prethodio verbalni i manji tjelesni sukob tužitelja i drugog gosta, da je u tom sukobu jedan od gostiju drugoga udario bocom u glavu nakon čega je isti pao na tlo i nakon toga je uslijedila tučnjava između njih, nakon čega su pristupili zaštitari koji su razdvojili strane sukoba te ih udaljili iz kluba. Sukob da je potom nastavljen izvan tuženikovog ugostiteljskog objekta, time da nitko od svjedoka nije na tužitelju primijetio bilo kakve ozljede unutar tuženikovog ugostiteljskog objekta.
6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik osigurao u svom ugostiteljskom objektu nazočnost i djelovanje zaštitarske službe, te da je zaštitarska služba, u skladu sa svojom zadaćom i u okviru svojih ovlasti, razdvojila sukobljene strane te ih ispratila iz objekta. Tužitelj da niti ne tvrdi da su zaštitari upotrijebili prekomjernu silu, već navodi da zaštitari nisu uopće reagirali, ali da suprotno utvrđenje proizlazi iz iskaza svjedoka JP, OP, UP i HP.
6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nije bila riječ o izvanrednom događaju, pa da bi tuženik bio odgovoran temeljem odredbe članka 1081. ZOO-a.
6.4. Okolnost da klub radi do kasnih noćnih sati, da u njega dolaze alkoholizirani ljudi, odnosno da u klubu konzumiraju alkohol, da su zbog toga mogući sukobi kao i kritične zgode, da nije dovoljna da bi se radilo o opasnoj djelatnosti tuženika, te obvezi naknade štete tužitelju u smislu čl. 1063. i 1064. ZOO-a. Opasna djelatnost da je ona djelatnost od koje po redovnom tijeku stvari postoji povećana opasnost za okolinu. U situaciji kada je nedvojbeno došlo do sukoba tužitelja s drugim gostima kluba, dakle kad štetni događaj nije nastao uslijed nekog razloga koji potječe iz redovne i uobičajene djelatnosti kluba, na primjer neispravnosti usluge, opreme, samog prostora i sl., da ne dovodi do odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju. Tuženik da je u ugostiteljskom objektu osigurao prisutnost osoba koje preveniraju bilo kakve incidente. Nadalje, iz anamneze povijesti bolesti Hitne ORL ambulante KBC Sestre milosrdnice od 11.01.2018. da proizlazi da je sam tužitelj prilikom opisa događaja naveo kako se štetni događaj dogodio ispred kluba „...“, a navedeno da proizlazi i iz nalaza Hitne kirurške ordinacije KBC Sestre milosrdnice.
6.5. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji odgovornost tuženika za utuženi štetni događaj, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev.
7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, pa su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.
8.1.Tužitelj u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje, te analizira provedene dokaze smatrajući da je sud trebao činjenično stanje utvrditi temeljem iskaza svjedoka ĐP, iako se opis događaja od koji je dao navedeni svjedok, inače tužiteljev prijatelj, razlikuje i od opisa događaja kako ga je dao tužitelj, a i svi ostali saslušani svjedoci. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj sudjelovao u tučnjavi u noćnom klubu i da su tuženikovi zaštitari razdvojili sudionike tučnjave i izveli ih van iz noćnog kluba gdje su oni nastavili sa sukobom, a da nisu oni (zaštitari) tukli tužitelja.
8.2. Niti jedan svjedok, osim ĐP, ne navodi da su tužitelja napali tuženikovi zaštitari, a čak i navedeni svjedok navodi da su tužitelja napali zaštitari u civilu, a na upit zbog čega smatra da su to bili baš zaštitari (ali u civilu), navedeni svjedok je iskazao da je on to tako zaključio jer se oni nisu zabavljali, nego su samo stajali. Niti tužitelj ne navodi da su ga napali zaštitari (u tužbi navodi da su ga napali drugi gosti i NN osobe), dapače naglasio je da su zaštitari stajali po strani i nisu reagirali, nego on smatra da su zaštitari trebali poduzeti da ga nitko ne napadne i da je odgovornost tuženika u tome što je riječ o opasnoj djelatnosti i što odgovara kao organizator priredbe. Upitno je i da li je tužitelj uopće zadobio ikakvu ozljedu u klubu ili je ozljede (natučenje lica, nosa i desne podlaktice, prijelom lijeve nosne kosti sa pomakom, prijelom krune zuba-gornjeg sjekutića desno i razderotina na desnoj potkoljenici) zadobio izvan kluba jer je utvrđeno da je sukob nastavljen vani (pred klubom), a i sam tužitelj je iste večeri kada je došao u bolnicu izjavio da je ozljede zadobio ispred „...“ kluba.
8.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se ne može smatrati da vođenje noćnog kluba predstavlja opasnu djelatnost, pa da bi odgovornost tuženika, kao vlasnika noćnog kluba ..., bila objektivna. Noćni klub, sam po sebi, ne može predstavljati opasnu djelatnost bez obzira što se tamo, kako navodi tužitelj, konzumira alkohol. Tim više što je tuženik angažirao zaštitare da reagiraju, kao u konkretnom slučaju, ukoliko dođe do tučnjave i izvedu van sve sudionike tučnjave. Podredno, čak i kada bi se prihvatili navodi tužitelja da vođenje noćnog kluba predstavlja opasnu djelatnost, ni tada ne bi bilo odgovornosti tuženika jer je utvrđeno da su tužitelja napale treće osobe, pa bi u primjenu došla odredba članka 1067. stavak 2. ZOO-a. To što nije utvrđeno tko su te treće osobe (imena i prezimena), nije propust tuženika, već eventualno može biti propust policije i ne može ići na štetu tuženika.
8.4. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik ne odgovara niti temeljem odredbe članka 1081. ZOO-a jer u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično. Tužitelj je sudjelovao u tučnjavi, no, prema iskazima svjedoka, ta tučnjava je trajala oko 2 minute i odmah su reagirali tuženikovi zaštitari, razdvojili sukobljene osobe i izveli ih van iz kluba čime su spriječili eventualne izvanredne okolnosti (opći nered).
8.5. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja koji se tiču odluke o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilno odlučio o parničnom trošku primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.
9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
