Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-434/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ronaldu Kontešiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanja Rojnić i Ronald Kontešić u Puli, protiv tuženika ERSTE & STEIERMARSKISCHE BANKA d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva HANŽEKOVIĆ & PARTNERI u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1049/2019-43 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ERSTE & STEIERMARSKISCHE BANKA d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 1049/2019-43 od 8. veljače 2024. pod stavcima I., III., IV., V. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe i dijelovi Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160 / 51400607-5102977109 od dana 5. svibnja 2006. godine, sklopljenog između ERSTE & STEIERMARKISCHE BANKA d.d., 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, kao banke s jedne strane i ABC [adresa], kao korisnika kredita, DF, [adresa], kao sudužnika i ĐF, [adresa], kao jamca-platca, s druge strane, i to:

- odredba čl. 7.3. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je utvrđeno da će se povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.

- odredba 8.2. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je utvrđeno da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke (st. I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je predloženo da sud utvrdi ništetnom odredbu iz čl. 8.1. Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5102977109 od dana 5. svibnja 2006. kojom je utvrđeno da je kamatna stopa promjenjiva (st. II. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime preplate temeljem ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima, iznos od sveukupno 4.051,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od preplate tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate (st. III. izreke), odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika radi prebijanja tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 1.716,79 zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. IV. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.328,59 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama (st. V. izreke), te je odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan (st. V. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu, pod st. I., III., IV., V. i VI. izreke (u dijelu kojim nije uspio u sporu) iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP)

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st .1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je obrazloženje pobijane presude sačinjenu u skladu s tom procesnom odredbom.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer nije nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, onemogućio tuženika da raspravlja pred sudom. Time što sud prvog stupnja nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja kao korisnika kredita, a što bi proizlazilo prema mišljenju tuženika iz letaka koji prileže spisu, tuženik nije onemogućen u raspravljanju, već je na taj način sud prvog stupnja izrazio svoje stajalište da se ne radi o bitnim dokazima. Naime, bitan dokaz da je tužitelj bio informiran o svim rizicima zaključenja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i CHF, kao i o svim parametrima na temelju kojih se formira kamatna stopa, predstavljao bi dokaz saslušanja djelatnika tuženika koji je bio uključen u pregovore koji su prethodili zaključenju ugovora, ali takav dokaz tuženik nije predložio.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ništetnim utvrde ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da će se povrat obveza iz Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke te u dijelu kojim je utvrđeno da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. Tužitelj na ime preplata po tim ništetnim ugovornim odredbama potražuje ukupan iznos od 4.051,34 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj ima status potrošača u ovom postupku, sukladno čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine'', broj 96/03 i 46/07), jer je pravilno temeljem iskaza tužitelja utvrdio da je kredit korišten za adaptaciju nekretnine u kojoj tužitelj živi i nikada nije tu nekretninu iznajmljivao, niti koristio u trgovačke ili poslovne svrhe, dok tuženik nije dokazao suprotno.

10. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula i mogućnost promjene kamatne stope, ništetne.

11. Pravilno je i pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

12. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 11. lipnja 2019., nije protekao zastarni rok od 5 godina, a taj rok nije protekao niti kada se računa od dana pravomoćnosti iste presude u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o mogućnosti promjene kamatne stope, koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., do dana podnošenja tužbe.

13. Prvostupanjski je sud nalaz i mišljenje financijskog vještaka prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, te je na temelju tog nalaza i mišljenja pravilno utvrdio da razlike između plaćenih anuiteta kredita i iznosa koje je tužitelj platio i onih kojih je trebao platiti prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5.49 % godišnje, kao i iznos kredita u kunama prema srednjem tečaju CHF na dan realizacije kredita, kao zbroj samo pozitivnih razlika, iznosi 32.241,64 kn, a s uračunatim pozitivnim i negativnim razlikama 30.524,85 kn / 4.051,34 EUR.

14. Budući da tužitelj potražuje iznos u koji su prilikom obračuna uključene pozitivne i negativne tečajne razlike, pravilno je sud prvog stupnja odbio tuženikov prigovor radi prebijanja kao neosnovan.

15. Osim toga, tuženik je prigovor radi prebijanja trebao podnijeti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 288.a st. 6. ZPP i čl. 189. ZPP), a što nije učinio, pa stoga nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da se o tome prigovoru odlučuje.

16. Zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice pravilno su dosuđene od dana isplate spornih iznosa, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Naime, tuženik je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja kada nije tužitelja upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule, što je imalo za posljedicu zaključenje predmetnog ugovora i njegovu isplatu, čime je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, pa kako je uz to tuženik znao, odnosno morao znati da je takva ugovorna odredba protivna propisima o zaštiti potrošača, tuženik nije bio savjestan stjecatelj, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

17. Stoga je pravilno sud prvog stupnja temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30.524,85 kn / 4.051,34 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana isplate preplaćenih iznosa tuženika do dana povrata tih iznosa od strane tuženika, tužitelju.

18. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I., III. i IV. izreke pobijane presude.

19. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pravilna je i odluka suda prvog stupnja da mu troškovi postupka pripadaju temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.

20. Pravilno je sud prvog stupnja vrijednost boda obračunao prema tarifi koja je bila na snazi u vrijeme presuđenja, a u to je vrijeme na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/24, dalje: OT), kojom je u Tbr. 52/3 propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

21. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. V. i VI. izreke pobijane presude.

22. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković