Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž Ovr-328/2024-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o., Masarykova ulica 3, Zagreb, protiv ovršenice BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ovršenika SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, J. J. Strossmayera 14c, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice BV protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Otoku poslovni broj Ovr-330/2022-34 od 11. rujna 2024., dana 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršnice BV kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Otoku poslovni broj Ovr- 330/2022-34 od 11. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenice BV za odgodu ovrhe kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica, u bitnom navodeći da neovisno o tome što u konkretnom slučaju ovršna isprava nije potrošački ugovor, rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretninama fizičkih osoba, zbog čega je u interesu ovršenika odgoditi provedbu ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P- 210/2023. Ističe da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] predstavlja njezin dom te da ista predstavlja bračnu stečevinu zbog činjenice da je ovršenica godinama u nju ulagala novce radi održavanja i adaptacije stana. Smatra da je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te pozivom na ustavno i konvencijsko pravo na dom, bio u obvezi provesti test razmjernosti. Zbog prethodno navedenog, smatra da bi provedbom ovrhe na njezinom domu trpjela nenadoknadivu štetu, zbog čega su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe primjenom čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti prijedlog za odgodu ovrhe, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Također, materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje jer samim provođenjem ovršnih radnji ne može se uzeti da će ovršenici nastati nenadoknadiva šteta, o kakvoj govori odredba čl. 65. OZ-a.

7. S takvim zaključkom prvostupanjskog suda slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

8. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da se prijedlog za odgodu ovrhe može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a) te ako uz to ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

9. Prije svega, ovaj sud napominje da je sud Europske unije dao tumačenje o primjeni Direktive 93/13 u presudi C-567/2020 od 5. svibnja 2022. utvrdivši da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji (1. srpnja 2013.). Kako je i u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, s obzirom na to da je ovršna isprava sklopljena 29. ožujka 2005., ocjena je ovog suda da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet. Također, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, a što niti ne spori sama ovršenica, u konkretnom slučaju ovršna isprava ne predstavlja potrošački ugovor, stoga se ovrha u ovom predmetu ne može odgoditi pozivom na zaštitu potrošačkih prava ovršenika.

10. Stoga, kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuju propisi o zaštiti potrošača na koje se u prijedlogu za odgodu poziva ovršenica, razvidno je da je ovršenica u ovom slučaju uz ispunjenje specifične pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a (vođenje parnice u kojoj će se odlučivati o ništetnosti ovršne isprave), morala ispuniti i drugu pretpostavku za odgodu ovrhe sukladno toj odredbi, odnosno morala je učiniti vjerojatnim da je odgoda potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno radi sprječavanja nastanka nasilja, a što ista nije učinila. Dakle, neosnovan je žalbeni navod da je za odgodu ovrhe dostatno to što je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, koju ovršenica mora učiniti vjerojatnom, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je ovršenica bila dužna učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju ona ne bi mogla nadoknaditi ili bi ju pak mogla nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete.

10.1. Suprotno tome, iz sadržaja prijedloga niti ne proizlazi da bi ovršenica konkretizirala štetu koja bi nastala provedbom ovrhe na nekretnini u njezinom vlasništvu (suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), već pogrešno smatra da zbog podnošenja tužbe radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave sukladno Direktivi Vijeća 93/13 te stavu suda Europske unije nije potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki iz čl. 65. OZ-a.

11. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu ovrhe, utvrdivši da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe na nekretnini u njezinom vlasništvu (suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

12. Međutim, u odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe na nekretnini koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], valja reći da je riječ o nekretnini koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao vlasništvo ovršenice, već vlasništvo ovršenika SV, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja. Stoga, u dijelu kojem ovršenica predlaže odgodu ovrhe na prethodno navedenoj nekretnini koja nije njezino vlasništvo, primjenjuju se čl. 67. st. 1. OZ-a, kojim je regulirana odgoda ovrhe na prijedlog treće osobe. Predmetnim je člankom propisano da na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (članak 60.).

12.1 Stoga, kako u odnosu na prethodno navedenu nekretninu, za koju ovršenica navodi da predstavlja njezin dom, ovršenica nije tražila da se ovrha na istoj proglasi nedopuštenom, razvidno je da nije ispunjena niti prva pretpostavka za odgodu ovrhe propisana čl. 67. st. 1. OZ-a. Kako je riječ o pretpostavkama koje moraju biti kumulativno ispunjene, neosnovan je i žalbeni navod ovršenice da je sud prvog stupnja bio dužan provesti test razmjernosti. Naime, ovršenica ističe prigovor prava na dom vežući isti uz vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete (druge zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe). Stoga, u situaciji kada nije ispunjena niti prva pretpostavka, nije postojala dužnost suda upuštati se u utvrđivanje ispunjenja druge pretpostavke. Iako se prilikom odbijanja prijedlog za odgodu ovrhe i u odnosu na tu nekretninu sud prvog stupnja pogrešno poziva na odredbu čl. 65. st. 1. OZ-a, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti.

13. Žalbeni navod ovršenice da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu, a kojim nastoji učiniti vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete, predstavlja novu činjenicu koja se kao takva ne može iznositi u žalbi u smislu čl. 352. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a pa stoga nisu razmatrane od strane ovoga drugostupanjskog suda.

14. Stoga, slijedom svega navedenog proizlazi da prijedlog za odgodu ovrhe u konkretnom slučaju nije osnovan pa je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje.

U Velikoj Gorici 26. veljače 2025.

Sutkinja

Branka Križanić