REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4174/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB:84397956623, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u OD Rašica i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 14. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 26. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.694,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 26. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja, VG dana **.**.2002. doživjela prometnu nezgodu pri povratku s posla na način da je na nju kao pješakinju naletjelo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika ČG reg. ozn. [registarska oznaka], a koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod prednika tuženika broj police [broj police]. Rješenjem tužitelja broj 219141 od 19.08.2003. osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 60% ozljeda na radu kao posljedica prometne nezgode u kojoj je stradala VG. Za razdoblje od 01.07.2021. do 31.05.2024. tužitelj je isplatio na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 27.420,93 eura. Budući da je uzrok nastale invalidnosti 60% ozljeda na radu kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradala VG, štetu za tužitelja predstavlja iznos od 16.452,56 eura. Za ranije razdoblje tužitelj je vodio protiv tuženika spor s osnova iste činjenične i pravne osnove koji je pravomoćno okončan u korist tužitelja te je u istome kao nesporan učinjen doprinos VG od 35%. Stoga konačno potraživanje tužitelja iznosi 10.694,16 eura. Za predmetno razdoblje tuženik je odbio postupiti po odštetnom zahtjevu, o čemu se očitovao dopisom od 08.05.2024., pa tužitelj od tog dana potražuje i kamate. Stoga tužitelj predlaže sudu na temelju čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013) usvojiti tužbeni zahtjev za isplatu 10.694,16 eura sa zateznim kamatama od 14. lipnja 2024. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nije sporno da je rješenjem tužitelja, Klasa: 140-04/02-01 OB: 03212115266, Urbroj: 341-25-03/1-01-153051, od **.**.2003., ŠG iz [adresa], priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, i to u omjeru od 60 % zbog ozljede na radu koja je posljedica prometne nezgode od 15. svibnja 2002. godine i u omjeru od 40 % zbog bolesti. Međutim, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužiteljevog regresnog potraživanja s osnove invalidske mirovine isplaćene u razdoblju od 1. srpnja 2021. godine do 31. svibnja 2024. godine u navodnoj visini od 27.420,93 EUR, i to jer tuženik predstavlja osiguratelja po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu mjerodavnog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05, dalje: ZOOP). Odredbama čl. 27. st. 1. -3. ZOOP propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pri čemu se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se sukladno izričitoj zakonskoj odredbi određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Uzevši u obzir da je nesporno da je oštećeniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, u predmetnoj pravnoj stvari ne postoji pravo tužitelja na povrat iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine jer prethodno navedena razlika ne postoji obzirom da je invalidska mirovina utvrđena rješenjem tužitelja jednaka invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tužitelju dakle isplatom utuženih iznosa nije nastala stvarna šteta u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a te isti nije ovlašten regresno potraživati iste od tuženika budući da je obveza tuženika regulirana sklopljenim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i prethodno citiranim kogentnim zakonskim odredbama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu ozljede na radu (list 3- 6 spisa), zapisnik o očevidu (list 7-9 spisa), ispis HUO-a (list 11 spisa), rješenje tužitelja od 19.08.2003. (list 13-15 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 17-20 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju (list 21-22 spisa), obračun mirovina (list 24 spisa).

4. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan. 5. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine VG za razdoblje od 01. srpnja 2021. do 31. svibnja 2024. i to u omjeru od 60% od isplaćenih 27.420,93 eura, jer je uzrok nastale invalidnosti 60% ozljeda na radu te umanjeno za doprinos osiguranice tužitelja od 35%, tako da tužitelj konačno potražuje iznos od 10.694,16 eura od tuženika.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine te aktivna i pasivna legitimacija.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

8. Međutim, sporno je i pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

9. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

10. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.

12. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidsker mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa st. 4. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

13. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

14. Budući da tužitelj ovdje u konkretnom predmetu potražuje iznos invalidske mirovine isplaćen na temelju ozljede na radu, to nema eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

15. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa st. 4. ZOOP-a.

16. Iz gore navedenog razloga, jer nema razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu, sud nije utvrđivao ostale sporne činjenice niti izvodio i ocjenjivao ostale dokaze i prigovore stranaka te ih nije posebno ni obrazlagao.

17. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

18. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištu 14. siječnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 200 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 500,00 eura.

19. Na taj je način tuženiku ukupno dosuđena naknada troška od 500,00 eura s zateznim kamatama od dana donošenja odluke sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana