REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: K-663/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Parać Krišto, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ZĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 84/2005., 51/2001., 111/2003., 190/2003., 105/2004., 71/2006., 110/2007., 152/2008., 57/2011., 77/2011., 125/2011., 143/2012. - dalje: KZ/97) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO-846/15 od 25. travnja 2017. i izmjene pod posl.br. KO-DO-48/2022 od 4. veljače 2025., nakon održane rasprave u nazočnosti zastupnice optužbe, okrivljenika i braniteljice, te objave 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenika ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina ĐĆ i Z, rođenog **.**.1961. u [adresa], Republika Srbija, s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, SSS-vozač, služio JNA 1980. u Derventi, bez čina, bez odlikovanja, oženjenog, oca troje djece, zaposlenog u Zavodu za hitnu medicinu u Zadarskoj županiji kao vozač, sa mjesečnim primanjima oko 1.000,00 eura, bez nekretnina, vlasnika osobnog automobila i mopeda, neosuđivanog, ne vodi se drugi postupak,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi neutvrđenog dana u razdoblju od 1. studenog 2011. do 31. prosinca 2014., u Zadru, u Ulici Ivana Mažuranića br. 38 A, u Kadrovskoj službi Doma zdravlja Zadarske županije, kao njihov zaposlenik na radnom mjestu vozača, radi uvođenja sustava COP za isplatu plaća djelatnicima, iako svjestan da je završio samo osnovnu školu, nakon što je prethodno od neutvrđene osobe pribavio lažnu diplomu Obrazovnog centra "Ivo Lola Ribar" u Inđiji, R. Srbija, na kojoj je neistinito navedeno da je pod brojem 876/9 od 20. lipnja 1979. završio srednjoškolsko obrazovanje smjera vozač-mehaničar i radnu knjižicu Republike Srbije broj 137822, u kojoj su na neutvrđeni način upisani i pečatom ovjereni takvi lažni podaci, te što je potom službenici ŽĆ u uredu Općine Zadar, Sekretarijata opće uprave, stručnih i zajedničkih poslova, neutvrđenog dana 1992. predočio navedenu lažnu diplomu - svjedodžbu kako bi ista u podatke o njegovoj školskoj i stručnoj spremi u njegovoj radnoj knjižici Republike Hrvatske broj 102144 vjerujući da je isprava vjerodostojna upisala i ovjerila u rubrici o njegovoj školskoj i stručnoj spremi, da je KV vozač – mehaničar, na traženje svog poslodavca radi unosa podataka u Registar zaposlenih u Javnom sektoru, radnu knjižicu sa takvim neistinitim upisom predao referentici GĆ, kao i primjerak opisane lažne diplome - svjedodžbe, koja ih je uložila u dosje zaposlenika, temeljem čega je on nastavio obavljati poslove vozača u sanitetskom prijevozu i ostvarivati prava temeljem obračuna plaće po ranije sklopljenom ugovoru o radu,

dakle, uporabio lažnu javnu ispravu kao pravu, nabavio i uporabio lažnu ispravu kao pravu,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava - krivotvorenje isprave, opisano i kažnjivo po čl. 311. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97.

II. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. te nužni izdaci okrivljenika, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu posl.br. K-DO-843/15 od 25. travnja 2017. protiv okrivljenika zbog počinjenja kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava - krivotvorenje isprave, opisano i kažnjivo po čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97. Rješenjem ovog suda br. Kov-219/17 od 19. ožujka 2019. potvrđena je ista optužnica.

1.1. Zastupnica optužbe je na raspravi 15. prosinca 2020. uredila činjenični opis optužnice, kao i podneskom od 5. veljače 2025.

1.2. Po provedenom postupku ovaj sud je donio presudu 18. ožujka 2021. pod posl.br. K-196/2010 kojom je okrivljenika oslobodio optužbe temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08. No, po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 26. listopada 2021. pod posl.br. Kž-883/2021 prihvatio žalbu držanog odvjetnika i ukinuo prvostupanjsku presudu te predmet vratio na ponovno suđenje.

2. U ponovljenom postupku, iznoseći stav o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za učin predmetnog kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret i obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 3. rujna 2015. (l.s. 3), serijski broj [serijski broj] od 6. listopada 2015. (l.s. 5), broj 923999 od 19. listopada 2015. (l.s. 13), serijski broj [serijski broj] (l.s. 20), broj 829079 od 27. listopada 2015. (l.s. 26), serijski broj [serijski broj] od 21. listopada 2015. (l.s. 29), presliku diplome o stečenom pozivno usmjerenom obrazovanju i vaspitanju srednjeg stupnja od 20. lipnja 1979. ispisano na ćiriličnom pismo izdana od Socijalističke republike Srbije, Socijalističke autonomne pokrajine Vojvodina (l.s. 4 i 6), preslik radne knjižice na ime okrivljenika na hrvatskom jeziku broj 102144, registarski broj [registarska oznaka] (l.s. 7-9, 55-56), potvrdu Doma zdravlja Zadarske županije od 13. rujna 2013. (l.s. 10), presliku vozačke dozvole na ime okrivljenika broj 8684426 (l.s. 11-12), podnesak Opštinske uprave Inđija, Odeljenja za društvene delatnosti prosvjetnog inspektora od 8. listopada 2015. (l.s. 14), zapisnik o vanrednom inspekcijskom nadzoru u Gimnaziji Inđija od 8. listopada 2015. (l.s. 15- 17), obrasci IP kartica (l.s. 21-25), preslik radne knjižice na ime okrivljenika na srpskom jeziku (l.s. 30-33), potvrda HZMO Područnog ureda Zadar od 7. listopada 2015. (l.s. 35-36), potvrda o visini dohotka i primitka od 18. studenog 2015. (l.s. 48), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. kolovoza 2003. (l.s. 53-54), preslik radne knjižice (l.s. 55-56), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐĆ pred Županijskim sudom u Zadru od 19. travnja 2015. pod brojem Kir-103/16 (l.s. 83-84), ovjereni prijevod dokumentacije sa ćiriličnog pisma i srpskog jezika na latinično pismo i hrvatski jezik (l.s. 86-101), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 14. ožujka 2016. PU zadarske, Službe krim policije serijski broj [serijski broj] (l.s. 111), uvid u fotografije u boji, dokumenti na ćiriličnom pismu (Uvjerenje o položenom ispitu od 16. lipnja 1985) (l.s. 112-113), elektronička korespondencija iz 2016. (l.s. 114- 115), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 14. ožujka 2016. (l.s. 116), zapisnik o ispitivanju svjedokinje GĆ dan pred ODO-Zadar od 25. siječnja 2016. (l.s. 138-140), podnesak Doma zdravlja Zadarske županije od 26. siječnja 2017., od 24. prosinca 2019. i od 3. ožujka 2020. (l.s. 141, 192, 200), zapisnik ovog suda od 25. studenog 2019. na kojem su saslušani svjedoci ĐĆ i GĆ (l.s. 188-190), podnesak Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije od 4. veljače 2020. i od 9. ožujka 2020. uz popratnu dokumentaciju (l.s. 194-196, 201- 214), presudu ovog suda broj Pr-69/16 od 26. travnja 2017. (l.s. 225-229), presudu Županijskog suda u Splitu od 6. srpnja 2017. broj Gž R-548/2017 (l.s. 230-233), zapisnik ovog suda od 15. ožujka 2023. o saslušanju svjedoka dr. SĆ (l.s. 271-277), dopis Doma zdravlja zadarske županije od 29. ožujka 2023. i 31. ožujka 2023. (l.s. 280, 282), dopis Zavoda za hitnu medicinu zadarske županije od 20. travnja 2023. (l.s. 283), zapisnik ovog suda od 11. listopada 2023. o saslušanju svjedoka NĆ i AĆ (l.s. 296-301), zapisnik ovog suda od 8. studenog 2023. o saslušanju svjedokinje PĆ, dopis putem elektronske pošte od 11. siječnja 2024. Uprave za službenički sustav Ministarstva pravosuđa i uprave (l.s. 323), diplomu o stručnoj osposobljenosti od 25. prosinca 1981., svjedočanstvo o završenoj osnovnoj školi od 16. listopada 1980., odluku ravnateljice Doma zdravlja zadarske županije od 4. travnja 2018., te izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika i izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika, obranu okrivljenika sa rasprave 9. ožujka 2021. (l.s. 223-224), te su na raspravi saslušane svjedokinja GĆ i ŽĆ, te i okrivljenik (l.s. 376-377).

3.1. Budući je tijekom inkriminiranog razdoblja glede predmetnog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 (kojim je bila propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina) izmijenjen Kazneni zakon 1. siječnja 2013. ovaj sud je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta sa kaznenim djelom opisanim u čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11, kojim je također propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, pa se primjenjuje KZ/97 kao Zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.

3.2. Kazneno djelo za koje se tereti okrivljenika krivotvorenje isprave, opisano i kažnjivo po čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 čini onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava, ili tko lažnu ili preinačenu ispravu uporabi kao pravu ili je nabavi radi uporabe, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, te i tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini glede javne isprave, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

4. Tijekom ovog postupka nisu bila sporna utvrđenja iz službene dokumentacije u koju je izvršen uvid:

- da je okrivljenik zaposlenik Dom zdravlja Zadarske županije, kao vozač sanitetskog vozila, budući je to vidljivo iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. kolovoza 2003. broj 01-987/03 (l.s. 53-54) za radni odnos vozača u sanitetskom prijevozu u službi za hitnu medicinsku pomoć Doma zdravlja Zadar od 1. kolovoza 2003. u punom radnom vremenu;

- iz potvrde HZMO Područnog ureda Zadar od 7. listopada 2015. (l.s. 35-36) vidljivo je da zanimanje i stečenu stručnu spremu HZMO nikad nije upisivao u radne knjižice, dok su bile radnje knjižice to je bilo u nadležnosti općina, a kasnije državnih ureda, te da tek od 1. srpnja 2013. dolaskom e-radnih knjižica HZMO u skladu sa zakonom upisuje stručnu spremu;

- iz podneska Doma zdravlja Zadarske županije od 26. siječnja 2017. (l.s. 141) proizlazi da je po nalogu Ministarstva zdravlja iz lipnja 2011. trebao unijeti sve podatke za svoje zaposlenike, pa tako i podatke o završenoj stručnoj spremi i u što kraćem vremenskom roku u registar zaposlenih u javnom sektoru. Dom Zdravlja zadarske županije je počeo sa isplatom plaća djelatnicima u sustavu COP od 1. travnja 2014. kao i druge zdravstvene ustanove, te je evidentiran u registar zaposlenih u javnom sektoru tijekom studenog 2011.;

- iz podneska Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije od 4. veljače 2020. (l.s. 194-196) da u prilogu dostavljaju presliku ugovora o radu potpisano između Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije i okrivljenika uz napomenu da je isti postao djelatnik Zavoda 1. lipnja 2018. preuzimanjem cjelokupnog odjela saniteta od Doma zdravlja Zadarske županije. Predmetni ugovor je sklopljen 30. svibnja 2018. pod brojem 01-1217/2018. Isti je primljen na rad na neodređeno vrijeme na poslovima vozača u sanitetskom prijevozu;

- uz podnesak Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije od 9. ožujka 2020. uz popratnu dokumentaciju (l.s. 201-214) dostavljen je preslik ugovora o radu za okrivljenika koji su preuzeti od Doma zdravlja Zadarske županije o njegovom zaposlenju kod tog tijela i to: ugovor o radu na određeno vrijeme od 29. veljače 1996., ugovor o radu na određeno vrijeme od 8. prosinca 1997., te ugovori o radu na neodređeno vrijeme od 20. siječnja 1998., 1. siječnja 2000., 2. siječnja 2001., 30. lipnja 2003., 25. kolovoza 2003. i 30. svibnja 2018.;

- iz presude ovog suda broj Pr-69/16 od 26. travnja 2017. (l.s. 225-229) proizlazi da je taj postupak vođen po tužbi tužitelja Doma zdravlja Zadarske županije zastupanog po ravnateljici mr. sc. ŠĆ protiv okrivljenika kao tuženika radi otkaza isplate, te da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi da se izvanredno otkaže ugovor o radu tužitelja i tuženika, te da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi štetu zbog neosnovano isplaćenih plaća, te je utvrđeno da je povučena tužba u dijelu gdje je traženo da se proglasi ništavim ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika. Ova odluka potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu od 6. srpnja 2017. broj Gž R-548/2017 (l.s. 230-233).

4.1. Sporne su bile radnje koje optužba stavlja na teret okrivljeniku kao opis i obilježja inkriminiranog kaznenog djela, i to kako je viši sud izričito naveo, da se okrivljenika optužuje da je svjestan da je završio samo osnovnu školu, prije inkriminiranog razdoblja pribavio lažnu diplomu na kojoj je neistinito navedeno da je završio srednjoškolsko obrazovanje smjera vozač - mehaničar i radnu knjižicu Republike Srbije na kojoj je na neutvrđeni način upisana i ovjerena naprijed navedena svjedodžba, da bi potom navedene iste lažne podatke dao upisati u svoju radnu knjižicu Republike Hrvatske, koju knjižicu je na traženje poslodavca radi unosa podataka u Registar zaposlenih u javnom sektoru predao referentici GĆ, kao i preslik radne svjedodžbe temeljem čega je evidentiran u Registar zaposlenih u javnom sektoru, te i da je stoga u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi je li okrivljenik upravo u inkriminiranom razdoblju, na traženje poslodavca predao referentici radnu knjižicu Republike Hrvatske u kojoj su upisani lažni podaci o njegovom srednjoškolskom obrazovanju i preslik lažne svjedodžbe o završenom srednjoškolskom obrazovanju na temelju čega je evidentiran u Registar zaposlenih u javnom sektoru.

4.2. Ovo je bilo sporno jer u obrani okrivljenik navodio da se ne osjeća krivim za djelo za koje je optužen i da nije počinio ono za što ga se tereti, te da nije napravio lažnu svjedodžbu, niti je predao u Dom zdravlja Zadarske županije.

5. Na raspravi u ponovljenom postupku okrivljenik je u obrani naveo da u cijelosti ostaje kod ranijih obrana, te da sada može dodati da nikada nje predao niti jedan dokument, a da on ne bi bio službeno urudžbiran, da nikada nije izradio ili predao nekakvu lažnu diplomu, te da svjedoci nisu kazivali istinito, jer da on ima sve potrebne kvalifikacije za vozača, položene sve kategorije, BLS testove i kod 95, te da nikada nije bio mehaničar niti radio taj posao. Nikakvih materijalnih dokaza nema protiv njega, niti bilo čega, jedino ti svjedoci koji su se urotili protiv njega zato što je Sindikalni povjerenik, no da ne zna ima li to veze s ravnateljicom ŠĆ. Ističe da je ODO nekoliko puta mijenjalo optužnice protiv njega, a za vrijeme rata 4 godine je doslovno bez prestanka vozio kola Hitne pomoći i u 33 godine staža ni jednom nije imao prometnu nezgodu.

5.1. Odgovarajući na pitanja naveo je da se plaća u ono vrijeme obračunavala po koeficijentu za radno mjesto vozač za što ima kategoriju, no u to vrijeme rata radilo se i sa osnovnom školom i sa B kategorijom, samo je bilo bitno da se vozi. Koju je to lažnu diplomu mogao dati i koju bi korist od toga ostvario? Sa svojom stručnom spremom nije mogao napredovati u poslu, jer vozač je vozač i tu nema napredovanja. Godine 1992. je u firmu predao sve dokumente koje je imao i to je tamo ostalo i tada je dobio papir da odgovara pod krivičnom i materijalnom odgovornošću da mu je dozvola ispravna. Kada je predao radnu knjižicu poslodavcu 1992. do 2015. nije bio u fizičkom posjedu iste, osim onda kada je vraćena, odnosno kada je po Zakonu prestalo korištenje radne knjižice u papirnatom obliku. Dodao je da je prostor u kojemu je tadašnja službenica GĆ radila bio ured do ravnateljičina, da je uvijek bio otvoren, mogao je u njega ući tko je god htio, a GĆ je bila povlaštena u smislu da je mogla odlaziti s posla ranije zbog trajekta, a s ravnateljicom je bila u iznimno dobrim odnosima. K tome, on kao sindikalni povjerenik u razdoblju od 2009. pa nadalje je imao brojnih problema, dobivao opomene pred otkaz, a misli da je to zbog toga jer je podizao razne tužbe protiv ustanove, a ravnateljica je bila ŠĆ, da bi prethodno podizanju bilo koje tužbe razgovarao s ravnateljicom i s njom nije bilo dogovora, a sve tužbe koje je u dogovoru sa sindikatom podizao da su dobili.

5.3. Glede toga koju srednju školu je završio ističe da u vrijeme kada je pohađao nije bila srednja škola već je bilo tzv. Šuvarova škola, odnosno 10 razreda u [adresa], a nakon toga je išao 6 mjeseci u Novi Sad na doškolovanje gdje je naučio raditi na svim specijalnim mašinama. Na ovo doškolovanje od 6 mjeseci poslala ga je firma u kojoj je tada radio Poljoprivredno dobro "Napredak", a gdje se zaposlio kao vozač. 1991. je doselio u RH, a 1992. se zaposlio i predao diplomu, te je ona upisana u radnu knjižicu i tu diplomu je predao kod poslodavca. Nije se mogao sjetiti kada i gdje je nosio, ali sigurno je to bilo u [adresa] da se ta kvalifikacije upiše, a svjedodžba mu nikada nije vraćena. Inače, danas radi na radnom mjestu kao vozač kola Hitne pomoći, imao je radni spor, te je nakon 2 godine vraćen na posao i to 2018., radi nedopuštenosti odluke otkaza ugovora o radu. Kada je bio u tijeku ovaj radni spor išao je po svoju dokumentaciju u kadrovsku službu, te mu je rečeno da nema ništa u njegovom folderu, pa je zato morao ići u Srbiju po te dokumente. Ne zna zašto su ti dokumenti nestali, a bili su u nadležnosti GĆ. Upitan zašto bi GĆ iskazivala neistino u ovom postupku kazao je da ne zna što je ona mogla imati protiv njega, ona nije uredno obavljala svoj posao, ona je s ravnateljicom bila u jako dobrim odnosima.

5.4. Kada mu je predočen l.s. 27 koji je rukom pisana preslika, a za koju je svjedokinja GĆ kazala da je njezin rukopis i da je ona to pisala, nije mogao pojasniti ni kazati zašto bi ona kod njegova imena napisala "svjedodžba? i OIB od ČĆ", ČĆ je inače njegov sin koji je rođen 1994. tako da ne zna zašto bi tu pisalo njegovo ime niti ovaj upitnik pored svjedodžbe. Nisu mu poznati CĆ ni MĆ, nije se mogao sjetiti jesu li bili kolege. Kada mu je predočena treća stranica radne knjižnice na l.s. 8. kazao je da ovo što je naznačeno u drugoj rubrici, gdje se navodi da je KV vozač-mehaničar nije nikada završio, da je to je podatak kojeg je njegov brat ĐĆ upisao i kasnije ga ucjenjivao u vezi toga, tražio je novce od njega i kada mu nije dao on je imao nekakav dogovor s ravnateljicom ŠĆ jer je vidio u novinama da je on sindikalni povjerenik u sporovima s njom, tako da ne zna zašto je svjedokinja ŽĆ kazala da ovaj drugi upis nije naknadan, jer je upisan istodobno kad i upis u prvoj rubrici na istoj stranici. Dakle, potvrđuje da je ovaj drugi upis netočan, da nema diplomu vozača mehaničara niti je taj posao ikada obavljao.

6. Ranije tijekom postupka okrivljenik je u obrani naveo da je u Hrvatsku došao 1991. iz [adresa]. S obzirom na ratna događanja morao je na brzinu otići da bi izbjegao mobilizaciju i nije ponio sve dokumente. Njegov brat dolazi početkom 1992. i donosi mu radnu knjižicu u koju je upisao da ima završeno obrazovanje za zanimanje vozač-mehaničar. To je napravio iz razloga jer je u Vojvodini imao trgovinu auto dijelova Jugovagen i s tim poslom se mislio baviti i u Hrvatskoj, a za to mu je trebao netko za rad na servisima automobila tko ima zvanje mehaničara. Nije baš bio zadovoljan (okrivljenik) s tim što je napravio, ali s obzirom na ratno stanje mu je htio pomoći da stane na noge. To da je njegova (okrivljenikova) jedina greška, a tada da su još bili u relativno dobrim odnosima. Kada je dobio posao u Medicinskom centru Zadar pri potpisivanju ugovora je naglasio da nema svjedodžbu za zvanje vozač- mehaničar. Tada mu je kazano da to nije važno i da neće zbog toga biti problema, da je jedino važno da ima sve potrebne kategorije za vožnju i da je osposobljen kao univerzalni vozač što je bilo vidljivo iz prošlog radnog iskustva iz PD Napredak, kao i vožnja kamiona u Sava Impexu. To je bilo 19.1.1993. Proteklom vremena više puta je potpisivao ugovore o radu na određeno vrijeme, te 1997. potpisuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nikad nije bilo nikakvih problema. Tek dolaskom ŠĆ na čelo Doma zdravlja Zadarske županije nastaju problemi, jer je on kao sindikalni povjerenik javno ukazivao na kršenje radničkih prava, tražio inspekcijske nadzore, te podizao sudske tužbe zbog zaštite prava radnika.

6.1. U tom vremenu s bratom međusobni odnosi su jako loši zbog imovinskih pitanja. Brat je podigao tužbu protiv njega na sudu i istu je izgubio te je zbog toga bio jako ogorčen. Kako je i sam rekao u svom svjedočenju iz novina je saznao za njegove probleme na poslu i vjerojatno da bi mu se osvetio, iskoristio je svjedodžbu koju je sam napravio i koju je imao kod sebe, dok on (okrivljenik) nije tu svjedodžbu niti imao, niti je predao u Dom zdravlja, niti mu platio za nju kako je naveo. Naime, radi se o neovjerenoj kopiji na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu i nije nikako jasno kako je netko u javnoj ustanovi uopće mogao primiti neprevedenu, nenostrificiranu i neovjerenu kopiju koja uopće nije urudžbirana, znači nema ni datuma kad je navodno predana, niti ikakvoga dokaza da ju je on predao. To je papir koji nema nikakvu pravnu vrijednost ni težinu. Istakao je da sumnja da je to brat učinio kako bi mu se osvetio, jer zar nije čudno i ne budi sumnju da GĆ u svom svjedočenju navodi da je sve podatke u Registar uvela do 2011., a brat okrivljenika svjedok ĐĆ u svjedočenju navodi da je svjedodžbu izradio 2014. Također, ĐĆ u iskazu navodi da je u radnu knjižicu upisano zvanje vozač-mehaničar 1997. što jednostavno nije moguće, jer je radna knjižica bila kod poslodavca kontinuirano od 1994. Također je naglasio da u iskazu oba svjedoka, GĆ i ĐĆ, postoje znatne diskrepancije i nepodudarnosti te smatra da njihova svjedočenja ne mogu i ne smiju biti uzeta kao vjerodostojna i istinita. Smatra da iz svega gore navedenog vidljivo je da s tom lažnom svjedodžbom nije zasnovao radni odnos niti je s tom svjedodžbom upisan u Registar javnih službenika, jer je upis u isti završen 2013. i to iz radnih knjižica koje su nakon toga vraćene radnicima. Sasvim je nejasno zašto bi platio izradu i predao lažnu svjedodžbu 2014. jer radi na mjestu vozača HMP i sanitetskog prijevoza od 1993. na određeno i od 1997. na neodređeno vrijeme, te se nitko ne može dirati u njegova stečena prava.

6.2. Naglasio je da ni hipotetski nije mogao imati nikakve financijske ni bilo kakve druge koristi od takvog djela, jer se njegova plaća obračunava po nazivu radnog mjesta i koeficijentu o složenosti poslova i nije ovisna o stručnoj spremi. Sve da je i doktor znanosti plaća bi mu bila ista na ovom radnom mjestu. Kao sindikalni povjerenik dobro je upoznat s radnim pravom, ali i sankcijama koje nosi kršenje istog tako da stvarno nije jasno zašto bi napravio nešto od čega nema i ne može imati koristi, nego samo probleme. Osobno smatra da je ovo podmetanje i pokušaj da ga se diskreditira, psihički maltretira. Na osnovu njegove tužbe zbog neisplate dnevnica koju je dobio na sudu trenutno se vodi još 20-ak postupaka za isto protiv Doma zdravlja i ravnateljice ŠĆ. Iz ovoga je vidljivo da nema i nikada nije mogao ni imati nikakve koristi od lažne svjedodžbe, ali je isto tako vidljivo kome je moglo dobro poslužiti podmetanje iste u njegov radni dosje. S obzirom na to da je još pri prvom zapošljavanju naglasio da nema spornu svjedodžbu i nakon toliko godina rada i položenih tečajeva potrebnih za rad vozača u HMP i sanitetskom prijevozu i svim kategorijama (B,C,E od 1995.) bilo bi suludo da je išao lažirati svjedodžbu od koje nikako ne može imati koristi. Pojasnio je da je prvi put zaposlen na određeno 1993. u siječnju i nije se tražila posebna diploma kvalificiranog vozača, a za stalno je primljen 1997. na mjesto vozača u Domu zdravlja.

6.3. On je dobio otkaz 2015. kada je suspendiran na dvije i pol godine, te je odlukom prvostupanjskog suda 2017. odlučeno da se ima vratiti na posao, a ta odluka je potvrđena i kod drugostupanjskog suda, te on i dan danas radi kao vozač sanitetskog prijevoza. U međuvremenu je pokrenuo parnice protiv Doma zdravlja na ime štete koju je pretrpio time što mu nisu isplaćivane naknade na koje je imao pravo pored plaće, te je dobio i pravomoćne odluke i u odnosu na to. S obzirom na srednjoškolsko obrazovanje i naknadne obuke smatra da je u biti profesionalac u odnosu na kolege koje isto voze takvo vozilo, jer sada samo treba B kategorija za upravljanje takvim vozilom, dakle ne treba nikakva posebna obuka, a on je prošao više različitih vrsta obuka za više različitih vrsta vozila. U odnosu na dio iskaza svjedokinje GĆ gdje je ona kazala da joj je on osobno predao predmetnu svjedodžbu tvrdi da to nije istina, već smatra da bi ona lažno kazivala o ovome zato što je on bio u sukobu sa ravnateljicom Doma zdravlja, a ona je bila njezina "desna ruka". On je u to vrijeme bio povjerenik sindikata i ukazivao na neregularnosti u njezinom radu, pa je zbog toga sigurno ona neistinito navodila. Nema saznanja da bi ona eventualno bila u nekom odnosu ili poznanstvu sa njegovim bratom, a njezin navod da bi on osobno donio predmetnu svjedodžbu je nonsens, jer zašto bi on nakon 20 godina rada i nakon što je imao ostvarena prava donio neku krivotvorenu svjedodžbu, pa da to nema smisla.

7. Svjedok ĐĆ, brat okrivljenika, iskazujući pred ovim sudom, uvodno je naveo da je u zavadi s okrivljenikom, te je okrivljenik prigovorio njegovom iskazu da ne bio istinit, pa s obzirom na to da pobija njegove navode, a pored činjenice da su obojica izričito navodili da su u zavadi, da su njihovi međusobni odnosi dugo godina narušeni, da zamjeraju jedan drugome mnogo toga, da bi jedan drugome bili krivci za određene radnje i situacije u životu, te da su međusobno vodili parnične postupke po pitanju imovine, to ovaj sud ne može prihvatiti iskaz ovog svjedoka kao objektivan, istinit ili vjerodostojan, te se smatra da bi ovaj svjedok imao dovoljno razloga kazivati neistinito protiv okrivljenika i lažno ga teretiti u ovom postupku, a sve i u svjetlu njegovih navoda koji nisu vezani za sam predmet ovog postupka što ukazuje sudu da je htio okrivljenika diskreditirati i prikazati u negativnom svjetlu (da bi ubo čovjeka, pobjegao u Luxemburg, njega napao nožem, ranije krivotvorio radnu knjižicu). U prilog zaključaka, kako okrivljenika, tako i suda, o nepouzdanosti iskaza ovog svjedoka pokazuje i nelogična tvrdnja svjedoka ĐĆ da okrivljenik ne bi znao ćirilično pismo budući je odrastao u Republici Srbiji i tamo završio osnovno školsko obrazovanje, te je notorno da je time pismen. Također, za ovaj sud je signifikantno da je brat okrivljenika čuvao predmetnu diplomu, odnosno primjerak navodne krivotvorine godinama. K tome, sud drži da je ovaj svjedok iskazivao kontradiktorno i nedorečeno, te u dijelovima i suprotno samom sebi, te svakako suprotno navodima okrivljenika, dok materijalni dokazi ne potvrđuju njegove tvrdnje.

8. Svjedokinja GĆ je u ponovljenom postupku saslušana 4. rujna 2024. i kazala da je ranije davala iskaz 2019. i 2023., pa da ostaje kod svega što je tada govorila, te glede pitanja utječe li završna škola na koeficijent za obračun plaće da radno mjesto utječe na koeficijent, a za određeno radno mjesto je potrebna određena stručna sprema. Uvjet za vozača sanitetskih vozila je bila propisana u sistematizaciji stručna sprema vozača cestovnih motornih vozila. U razdoblju od 2010. do 2014. vozači su spadali u kategoriju "vozač hitne" ili "vozač sanitetskog vozila", ne sjeća se koliki su bili koeficijenti, no svakako nisu bili izjednačeni sa koeficijentima npr. domara ili ravnatelja. Nije nikada komunicirala s bratom okrivljenika, ne poznaje ga i vidjela ga je jednom na sudskom hodniku. Sjeća se da joj je okrivljenik predočio dokument u razdoblju od 2014. do 2019. koji je bio na ćirilici, no nije se mogla sjetiti je li taj dokument bio pisan isključivo na ćirilici niti što je pisalo na tom dokumentu. Fotokopirala ga je i unijela u podatke, te odložila u dosje, nije ga urudžbirala zato što nisu posebno urudžbirali dokumente svojih zaposlenika, već su se urudžbirala pismena koja bi dolazila izvana putem pošte, ugovori, te se urudžbirala izlazna pošta. Od 2004. do mirovine 1. siječnja 2019. radila je na radnom mjestu referenta kadrovskih poslova. Dosje zaposlenika izgleda kao knjiga u koju su se ulagali osobni dokumenti, rješenja i tako. Dosjei su bili u posebnoj sobi kadrovske službe u ormaru koji nije bio pod ključem. Nije zaključavala ured, zaključavala se samo zgrada. U spominjanom uredu boravila je samo ona, a kasnije i još jedna kolegica. Ured je koncipiran tako da je bila kadrovska, a ispred kadrovske wc i u pozadini kuhinja iz koje je mogla proći ravnateljica. Moralo se proći kroz ured do te kuhinje, a koristili su je svi zaposleni. Prostorije soba su bile otvorene, ulazna vrata su bila zaključana, a ući su mogle čistačice, obično su čistačice imale ključeve od svih vrata. Ključ od ulaznih vrata zgrade je imala ona, pravnik, moguće je i da su svi imali ključeve od vrata. Poznato joj je da je okrivljenik bio sindikalni povjerenik, ali ne zna u kojem razdoblju, ona nije bila član sindikata. Ne zna koji je uvjet bio 2003. za radno mjesto vozača, ona je došla raditi u Dom zdravlja 1. siječnja 2004. i u početku je samo dolazila unositi podatke za sve zaposlenike za mirovinsko i zdravstveno.

8.1. Ono što je okrivljenik osobno donosio na protokol to je bilo urudžbirano, npr. neka dokumentacija ili pismena sindikata. Ne zna kada je okrivljenik predao molbu za zaposlenje, to je bilo prije nego što je ona tamo došla raditi. COP nije provjeravao diplome zaposlenika, ali da bi se moglo ubaciti neko radno mjesto trebalo je unijeti školsku spremu, a da bi se mogla unijeti školska sprema treba imati svjedodžbu. Ne sjeća se točno koliko je bilo ugovora o radu u dosjeu okrivljenika, zna da ih je bilo nekoliko. Kada je unosila podatke pozvala je okrivljenika da donese svoju svjedodžbu o stručnoj spremi jer je nije našla u dosjeu. Ono što je pronašla u dotadašnjem dosjeu okrivljenika nije bilo dovoljno kod unošenja podataka u COP i zato je zatražila dostavu podataka o stručnoj spremi. Naime, iz drugih dokumenata nije proizlazila njegova stručna prema, a to je bio podatak kojeg je trebalo upisati u COP. Glede toga da je okrivljenik potpisao više ugovora o radu zaključuje da je vjerojatno bila pretpostavka da je on nekada ranije dostavio nekakav dokaz o stručnoj spremi, inače pretpostavlja da ne bi bio zaposlen. Nije joj poznato što je traženo od stručne spreme 1993. kada je okrivljenik zaposlen. Ne sjeća se da bi se ikad itko žalio da mu je nestalo nešto iz osobnog dosjea, kao niti da mu je umetnuto nešto u dosje. Pristup ormaru sa osobnim dosjea je imala ona i neki od kolega npr. pravnik koji je mogao nešto pogledati, tražiti, ravnateljica bi vjerojatno tražila od nje da pronađe nekakav dosje. Dosjei su bili posloženi po abecedi i po radnim jedinicama. Radna knjižica okrivljenika bila je već predana u osobni dosje, već prije jer je već bio njihov zaposlenik. Prije unošenja podataka u COP te iste podatke su evidentirali u kompjutoru, u programu koji je bio na razini Doma zdravlja i odnosio se na zaposlenike Doma zdravlja. Ona je tada unosila relevantne podatke u program i kada bi kolegica iz računovodstva prikupila podatke o radnim satima zaposlenika temeljem toga radila je obračun plaća. Ona je imala obavezu u radnu knjižicu unijeti datum zaposlenja osobe. Svi su morali predati radnju knjižicu kod zasnivanja radnog odnosa i ona je stajala u dosjeu zaposlenika. Kada su prestale važiti, svim zaposlenicima su vraćene radne knjižice, ali su prethodno bile kopirane. Kada su joj sukladno prijedlogu braniteljice predočeni l.s. 7-9 koji sadrže presliku radne knjižice okrivljenika, serijskog broja [serijski broj], uz poziv da pojasni može li se očitovati vezano za naziv završene škole i ima li to veze sa sadržajem dokumenta kojeg je zaprimila od okrivljenika, svjedokinja navodi da nije utvrđivala sadržaj dokumenta niti je provjeravala istinitost dokumenta, kao niti stupanj obrazovanja okrivljenika, te da ona nije osobno unosila podatke u radnu knjižicu budući je ovo o podatcima o školskoj stručnoj spremi na stranici 3. radne knjižice moglo biti uneseno samo od strane djelatnika mirovinskog sustava, odnosno nadležnog tijela, a ona nije bila ovlaštena to unositi, te ističe da nije unosila podatke na stranici 6 i 7 radne knjižice.

8.2. U ranijoj fazi postupka 2019. i 2023. svjedokinja GĆ je navodila da okrivljenika poznaje s posla. Ona je radila u Domu zdravlju u kadrovskoj službi, a sada je u mirovini od 31. prosinca 2018. Počela je raditi u Zadru 2004., a okrivljenik je tada već bio zaposlen u Domu zdravlja. U opisu njezinog posla bilo je unošenje podataka, glede nekakvih promjena koje se tiču zaposlenika npr. glede ugovora, godišnjih odmora i slično. 2011. je osnovan registar javnih službenika u kojem su trebali unijeti sve podatke o zaposlenicima, pa je to radila i misli da je unijela sve podatke do 2013., a inače u to vrijeme Dom zdravlja je imao između 270-280 djelatnika. 2015. zaposlena je još jedna kolegica, no ona je do tada unijela sve podatke. Što se tiče konkretno okrivljenika sjeća se da je vidjela da u njegovom dosjeu nije bilo diplome odnosno svjedodžbe o završenoj stručnoj spremi, pa ga je tražila da istu dostavi kako bi unijela sve potrebne podatke u registar. On je to učinio, sjeća se da je ta svjedodžba bila iz Inđije i da je bila na ćirilici. Ona nije tražila nikakav prijevod ili potvrdu, a nije primijetila ništa na toj svjedodžbi da bi bilo iregularno, te je podatak o toj svjedodžbi bio upisan u radnu knjižicu, te je tek kasnije saznala da bi ta svjedodžba bila krivotvorena, a iako je ovaj podatak bio upisan u radnoj knjižici o školskoj spremi okrivljenika, njoj su trebali dodatni podaci koji su se ticali školske spreme, pa je zbog toga tražila da joj okrivljenik dostavi diplomu odnosno svjedodžbu. Inače kada je donesen zakon da se ukidaju radne knjižice ona je za sve djelatnike kopirala radne knjižice i vratila radnicima.

8.3. Odgovarajući na pitanja pojasnila je da koliko zna kada je unosila podatke u javni registar, okrivljenik nije sklapao nekakav novi ugovor, misli da je on zaposlen za stalno u Domu zdravlja od 2003., dakle, na neodređeno. On je imao osnovni ugovor sa Dom zdravlja, a preko sezone je radio u hitnoj medicini, no ne zna je li o tome sklapan poslovni ugovor ili samo rješenje kojim je bio raspoređen tamo, isto kao vozač. S razlikom da vozači koji su bili u timovima hitne imali veći koeficijent. Okrivljenik je njoj osobno donio kopiju svjedodžbe, ne zna je li ju ranije predavao u kadrovsku službu, ali kad je tražila da ju donese, iste do tada nije bilo u njegovom radnom dosjeu. Radnja knjižica je svih djelatnika bila kod poslodavca prije izmjene zakona kad se ona prestala koristiti. Koliko se sada mogla sjetiti u toj preslici radne knjižice koju je načinila, misli da je već bila upisana svjedodžba okrivljenika, inače da nije bio upisan taj podatak o svjedodžbi to bi trebalo učiniti Mirovinsko, a ne ona. Diploma koju je on predao bila iz Inđije, a osim ove diplome koju je spominjala nije vidjela nikakvu drugu diplomu.

8.4. Ista svjedokinja je u zapisniku o ispitivanju pred ODO-Zadar od 25. siječnja 2016. (l.s. 138-140) u dovoljnoj mjeri istovjetno navodila, te je izričito navela da je u okrivljenikovom dosjeu se prije izmjena zbog sustava COP nalazila njegova radna knjižica i porezna kartica, ali nije bila uložena svjedodžba o završenoj srednjoj školi za KV vozača, a bio je zaveden u evidenciji kao KV vozač. U ljeto 2011. ona je bila na bolovanju, pa kad se vratila na jesen nadređeni su ju izvijestili da treba podatke u registar javnih službenika, tako da je u studenom 2011. pozvala okrivljenika da to donese, te je on njoj predao preslik svjedodžbe koji nije bio ovjeren ili je preslikala od njega original, što je bilo prihvatljivo jer se on već od ranije vodio kao KV vozač. Taj preslik je uložila u dosje zaposlenika te unijela podatke da bi on završio obrazovanje smjera vozač - mehaničar u školi „Ivo Lola Ribar“ u Inđiji. Kako su se izmijenili propisi oni su negdje 2013. svim zaposlenicima vratili radne knjižice, s tim da je preslikala ove ispunjene stranice i odložila ih u dosje, tako i za okrivljenika. Istakla je da je taj sustav u praksi na nivou cijele države proradio tek 2014., ali je ona ovu svjedodžbu od okrivljenika dobila odmah u studenom 2011. Prvi put je saznala da nešto nije u redu sa tom svjedodžbom od policijskog službenika koji je došao sa njom obaviti obavijesni razgovor i izuzeti preslik dokumentacije. Potvrdila je navode okrivljenika da nije bio u dobrim odnosima sa ravnateljicom ŠĆ navodeći da misli da je koji put ravnateljica izvršila uvid u taj dosje, kao i da je okrivljenik pokrenuo više sporova protiv Doma zdravlja radi prava iz radnog odnosa, što se odnosilo na visinu plaće, dnevnice, prekovremene sate i sl., pa je i time, po viđenju suda, okrivljenik u dovoljnoj mjeri pobudio sumnju u valjanost njezina iskaza, ukazujući da njezine dobre odnose sa tadašnjom ravnateljicom ŠĆ, a koja je bila u konstantnim i otvorenim sukobima s njim kao sindikalnim povjerenikom.

9. Sud ovaj i ovakav iskaz svjedokinje, u svjetlu prigovora okrivljenika, nije mogao tumačiti kao cjelovit, objektivan, istiniti ili vjerodostojan, jer nije potkrijepljen drugim dokazima provedenim u ovom postupku. Sudu je u najvećoj mjeri dvojben navod svjedokinje da bi svjedodžba koju je okrivljenik njoj predao o završenoj stručnoj spremi bila iz Inđije i na ćiriličnom pismu, kada je notorno da javna tijela i službe ne prihvaćaju takve isprave bez prijevoda na hrvatski jezik kao službeni u RH i na latinično pismo. K tome, svjedokinje NĆ i PĆ su izričito navodila da su sva pismena trebala biti urudžbirana. K tome, sud prihvaća osnovanom primjedbu braniteljice da ne bi bio istinit, osobito u dijelu da bi ikakav dokument okrivljenik predavao ovoj svjedokinji bez da bi tražio da se isti urudžbira obzirom da je isti kao sindikalni povjerenik nije mogao sebi dozvoliti izostanak opreza. Ovo u svjetlu iskaza svjedokinje NĆ koja je na raspravi 11. listopada 2023. kazivala u prilog stajalištu obrane (a suprotno od svjedokinje HĆ) i to da joj je poznato da je prilikom dostave dokumentacije u kadrovsku službu, odnosno općenito prilikom dostave bilo kakve dokumentacije postojala je obveza urudžbiranja, te da je sve što je dostavljano bilo poštom, bilo osobno, moralo je proći protokol, moralo je biti upisano u knjigu protokola, a koliko se sjeća za to je bila nadležna kadrovska služba i GĆ koja je tamo radila. Nadalje, obrana smatra da bi samo svjedodžba nedostajala u dosjeu, kao i da bi sustav COP tražio diplome, već isti samo traži unos naziva radnog mjesta; ovo iako svjedokinja GĆ navodi da ona ne vidi da to ne bi bila istina što je kazivala. K tome, evidentno je da je u ranijim iskazima navodila da bi okrivljenik bio za stalno zaposlen tek 2003., jer je zapravo za stalno zaposlen 1997.

9.1. Dodati je da svjedokinja NĆ nije imala dugih saznanja bitnih za presuđenje, budući je kazivala da ne može ništa konkretno kazati osim da se sjeća da se okrivljenik davno zaposlio kod njih još u vrijeme dok je Dom zdravlja bio Medicinski centar, a ona je od 1981. do 1994. radila kao tajnica i kao referent za informiranje kasnije, a kada je Medicinski centar postao Dom zdravlja, onda je bila tajnica. Iako je tamo radila od 1981. nije joj poznato kada i temeljem čega je okrivljenik zaposlen, a cijeli taj Centar je imao oko 1700 zaposlenika, te bi rekla da je kadrovska služba bila nadležna za raspisivanje, odnosno provođenje natječaja, pa tako i za vozača. Obzirom da je evidentno da nema nikakva interesa u ovom postupku to je sud smatrao da bi njezin iskaz bio istinit i vjerodostojan.

9.2. U prilog tvrdnjama obrane i navodima svjedokinje NĆ kazivala je svjedokinja AĆ u bitnom navodeći da okrivljenika poznaje kao kolegu, jer su radili zajedno u prvo Medicinskom centru, a kasnije Domu zdravlja, on je bio vozač, dok je ona bila u računovodstvu. U opisu njezina posla bilo je vođenje salda konta, blagajne, itd., a kada je uvođen sustav Registar COP nije imala nikakvih zaduženja i ništa nije morala raditi u vezi toga. Kada je počela primjena registra COP PĆ je bila ta koja se time bavila, a to bi bilo 2014. ili 2015. Koliko se sjeća kada je bilo uvođenje tog Registra COP osobno nije ništa donosila PĆ, ti svi podaci koji su postojali u kadrovskoj službi su po njoj bili dovoljni, nije trebalo ništa posebno, te se ne sjeća da bi netko drugi od kolega nešto donosio ili bio pozivan da donese. Sve što se predavalo od dokumenata, predavalo se pri zaposlenju, a okrivljenik se zaposlio u Medicinskom centru za vrijeme Domovinskog rata, te joj je poznato da bi se svaki dokument koji se donosio od strane radnika morao protokolirati.

9.3. Ujednačeno sa iskazima svjedokinja NĆ i AĆ kazivala je i svjedokinja PĆ koja je u bitnom na raspravi navodila da joj je poznato da je okrivljenik bio djelatnik Doma zdravlja budući je i ona bila zaposlenik iste ustanove od 1996., te kod odvajanja 1.6.2018. te ustanove u Zavod za hitnu medicinu isti je postao djelatnik te ustanove. Poznato joj je i da je radio kao vozač, a ona mu je obračunavala plaću, jer je od 1996. do 2009. radila u radnoj jedinici Benkovac, a 2009. u [adresa] do danas i to na poslovima obračuna plaće. Od 2014. se u poslu koristi programom COP, dok je do tada koristila program PAKEL. Glede stručne spreme i dokumentacije vezano za okrivljenika ili za bilo kojeg drugog zaposlenika, nije joj ništa poznato jer nije imala potrebe u obavljanju svojih poslova tražiti takvu dokumentaciju i izvršiti uvid u takvu dokumentaciju budući je kadrovska služba unosila u sustav parametre za svakog pojedinog djelatnika. Djelatnice kadrovske službe su unosile podatke u taj COP i sjeća se da je to bio veliki korak za sve, pa se jasno sjeća da je za svakog zaposlenika trebalo unijeti praktički sve podatke kao da je novi zaposlenik, jer je stranica o podacima bila prazna. Ovoga se sjeća jer je pomagala u jednom razdoblju kolegici IĆ kada su radili demo verziju u ljeto 2013. IĆ je mijenjala oko dva mjeseca kolegicu HĆ koja je bila kadrovik i koja je bila inače zadužena za unošenje ovih podataka u COP sustav. Tako da HĆ je tijekom 2014. bila obavljala unose podataka za zaposlenike, te je s njom radila FĆ, a nakon što je HĆ otišla u mirovinu primljena je RĆ, a to je možda bilo 2018. Ovo kada su unosili podatke u demo verziju u ljeto 2013. to su radili po uputi ministarstva zdravstva, jer je to bilo na razini države, a u svakom slučaju postupali su po naputku ravnateljice ŠĆ. Ništa joj nije poznato o odnosu okrivljenika i ravnateljice, a zna da je on bio sindikalni povjerenik, ni joj je poznato da bi netko od već ranije zaposlenih morao donositi nekakvu dodatnu dokumentaciju.

9.4. Obzirom da je evidentno da svjedokinje NĆ, AĆ i PĆ nemaju nikakva interesa u ovom postupku to je sud smatrao da bi njihovi iskazi istiniti, podudarni i vjerodostojni.

10. Za dodati je da nije bez važnosti i činjenica da iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da nije kazneno ni prekršajno osuđivan, dakle da nikada ranije nije bio u sukobu sa zakonom.

11. Prethodnom je za dodati da je dr. SĆ opisao detaljno koji su bili uvjeti za prijem u radnu službu 1992. Isti je ispitan na raspravi 15. ožujka 2023. kada je u bitnom naveo u bitnom kazao da okrivljenika poznaje oko 30 godina, od Domovinskog rata kada je kao prognanik došao sa područja Vojvodine, da žive u susjedstvu u [adresa], te su se zajedno sa članovima obitelji sklanjali u istom skloništu kada je bilo granatiranje. Vezano za zaposlenje okrivljenika je naveo da je u razdoblju od 1991. do 2003. bio voditelj Službe hitne medicinske pomoći za područje Grada Zadra, trebalo je vozača 1992., nedostajalo je djelatnika, a znao je da on vozi auto, pa mu predložio da se zaposli kod u Zavodu za Hitnu medicinu. Što se tiče školske spreme, okrivljenik mu je kazao da je završio za mehaničara za poljoprivredne strojeve. Tijekom vremena u kojem je bio voditelj Zavoda nije bilo nikakvih spomena i da bi bilo nekakvih problema o školskoj spremi i valjanosti dokumentacije za bilo koga od zaposlenika, uključujući i okrivljenika. Da je bilo nekakvih problema oko zaposlenja pretpostavlja da bi ga kao voditelja za Hitnu medicinu obavijestili o tome, a postojala je kadrovska služba koja je vodila potrebne evidencije i nema nikakvih saznanja vezanih za zapošljavanje. Pretpostavlja da je okrivljenik dostavio određene dokumente u kadrovsku službu Medicinskog centra i prvotno je vjerojatno bio zaposlen na određeno vjeruje, a kasnije na neodređeno i zna da je on bio kod njih vozač i da je dobar vozač. Okrivljenik nije imao do sada prometnu nesreću kod upravljanja vozilom Hitne pomoći, on je spretan i pouzdan vozač, on dobro vozi pod sirenom i plavim svjetlom, te mu nikada nije bio problem doći po noći ili slobodno vrijeme kada je to bilo potrebno. Ne može se sjetiti detalja koji se tiču zakonskih pretpostavki koje su vrijedile u to vrijeme, no poznato mu je da je okrivljenik radio u Zavodu 3 godine bez prestanka na određeno vrijeme, pa su mu ti ugovori produljivani nakon određenog vremena i po isteku te 3 godine, on je ostvario uvjete za stalno zaposlenje. No što se tiče drugih detalja zaista nije siguran, niti tko je u to vrijeme radi u kadrovskoj službi Medicinskog centra, a nije mu poznato što bi bio sustav COP.

11.1. Potom, imamo iskaz svjedokinje ŽĆ koja u bitnom navodi da bi upis podataka u radnoj knjižici bio istovremeno sa otvaranjem radne knjižice, a potom imamo navodnu molbu za zaposlenje iz 1994., te onda odjednom do danas ne znamo da li 2011., 2013., ili pak 2014., svjedokinju HĆ koja traži da joj se nekakva dokumentacija dostavlja jer da nema evidentirano stanje u radnoj knjižici pa da bi onda to bilo upravo dostavljeno od ovog okrivljenika. Nejasno je ukoliko su podaci uneseni u radnu knjižicu 1992. ili pak po molbi 1994. zašto bi svjedokinja imala nepotpunu dokumentaciju od 2011. do 2014., a upravo u to vrijeme po zakonu je radna knjižica bila kod poslodavca. Činjenica je da se plaća ovom okrivljeniku do danas obračunava po koeficijentu radnog mjesta i složenosti poslova, a ne po stručnoj spremi. Isto tako, činjenica je da su prostorije u kojima se nalazila dokumentacija i personalni dosjei zaposlenika bile dostupne svakome, da se nalazila otključana o čemu su iskazivali svjedoci zaposlenici Doma zdravlja. Isto tako, činjenica je da je ovaj okrivljenik bio sindikalni povjerenik, te da su svakako postojali razlozi da mu se podmeću razno razne stvari kako bi ga se zaustavilo u njegovim djelovanjima za poboljšanje uvjeta rada članova sindikata.

11.2. Jednako tako ovaj sud ima u vidu i stajalište okrivljenika da kako je svjedokinja HĆ kod ovog suda kazala da se pri unosu podataka donosi diploma pa bi po toj logici njegova diploma od 1992. bila u osobnom dosjeu, stoga nema smisla da bi 2011. do 2014. predavao novu diplomu. Također za sustav COP nije trebalo unošenje podataka tako da je čista laž da bi on nešto krivotvorio. Smatra da su četiri spora koja je kao sindikalni povjerenik pokretao i vodio protiv ravnateljice ŠĆ (za dnevnice djelatnika, za prekovremene sate, za koeficijente i za nepravilan obračun plaća) bili jedini i glavni razlog zašto se on nalazi u ovom postupku kao okrivljenik, te ističe i da ga je pravnik Zavoda nagovarao da povuče tužbu na što on nije pristao. Zaključno, ističe kako je sve što je rekao sudu istina, te se ne osjeća krivim jer nije ništa pogrešno napravio.

12. Ovaj sud je cijenio sve provedene dokaze međusobno i u odnosu na obranu okrivljenika, pa obzirom na nedorečene, nepojašnjene i nesigurne iskaze svjedokinje HĆ, pored navoda obrane koju je sud prihvatio kao istinitu i realno moguću u svjetlu svih dokaza, nalazi nedokazanim da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo kako mu je to optužnicom stavljeno na teret.

12.1. Člankom 455. st. 1. ZKP/08 propisano je da će presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud izreći ako se nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Dakle, da bi sud okrivljenika mogao proglasiti krivim za učin ovog kaznenog djela, činjenično stanje iz kojeg proizlaze bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela mora biti točno utvrđeno do te mjere da se eliminira svaka sumnja da li je djelo počinjeno. Što u konkretnom predmetu nije slučaj, budući jedini dokaz kojeg je optužba ponudila glede ovog kaznenog djela je samo iskaz svjedokinje HĆ.

12.2. Stoga, slijedom svega navedenog, sud je zaključio kako postojeće indicije nisu potkrijepljene odgovarajućim drugim dokazima, niti iste predstavljaju po svojoj kvaliteti i kvantiteti zatvoreni krug indicija iz kojih bi se moglo zaključiti da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo i to upravo na način na koji se tereti, zbog čega je sud u situaciji kada je moguće da okrivljenik doista nije počinio ovo kazneno djelo onako kako mu se to stavlja na teret optužnicom, potrebno se prikloniti zaključku da je dokazana činjenica koja je za okrivljenika povoljnija. (Teret dokazivanja krivnje leži na tužitelju, a dvojba se tumači u korist okrivljenika (članak 3. Zakona o kaznenom postupku).

12.3. Nakon svestrane, pažljive i kritičke analize i ocjene svih dokaza zajedno i u njihovoj povezanosti i ukupnosti, uključivši i analizu obrane okrivljenika, ovaj sud je došao do zaključka da u konkretnom slučaju zaista nema dokaza da bi ovaj okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Ovo stoga, što se činjenice na štetu okrivljenika mogu uzeti samo onda kada su utvrđene izvjesno, ako je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje, a činjenice u korist okrivljenika se uzimaju da postoje već onda ako su samo vjerojatne, ako postoji sumnja o njihovom postojanju, koja drugim izvedenim dokazima nije sa sigurnošću otklonjena, pa je sukladno čl. 459. st. 9. ZKP/08 i slijedom naprijed navedenog sud za predmetno kazneno djelo oslobodio optužbe okrivljenika temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

13. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. te nužni izdaci okrivljenika, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Zadar, 26. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Parać Krišto

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KO-DO-48/2022

2. Okrivljenik ZĆ

3. Braniteljica okrivljenika Daria Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru