REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3751/2024-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. veljače 2025., u nazočnosti tužiteljice i njenog punomoćnika te zamjenika punomoćnika tuženika, dana 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužiteljici VO iznos od 2.151,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 10,08 EUR od 2. travnja 2007. pa do isplate,

- 9,95 EUR od 30. travnja 2007. pa do isplate,

- 9,85 EUR od 31. svibnja 2007. pa do isplate,

- 9,78 EUR od 2. srpnja 2007. pa do isplate,

- 9,79 EUR od 6. kolovoza 2007. pa do isplate,

- 9,81 EUR od 6. rujna 2007. pa do isplate,

- 14,97 EUR od 1. listopada 2007. pa do isplate,

- 14,93 EUR od 2. studenog 2007. pa do isplate,

- 15,03 EUR od 31. prosinca 2007. pa do isplate,

- 15,09 EUR od 2. siječnja 2008. pa do isplate,

- 15,37 EUR od 2. veljače 2008. pa do isplate,

- 15,48 EUR od 29. veljače 2008. pa do isplate,

- 28,89 EUR od 31. ožujka 2008. pa do isplate,

- 28,18 EUR od 30. travnja 2008. pa do isplate,

- 27,90 EUR od 2. lipnja 2008. pa do isplate,

- 28,24 EUR od 30. lipnja 2008. pa do isplate,

- 27,73 EUR od 31. srpnja 2008. pa do isplate,

- 27,76 EUR od 1. rujna 2008. pa do isplate,

- 28,14 EUR od 1. listopada 2008. pa do isplate,

- 30,34 EUR od 31. listopada 2008. pa do isplate,

- 29,19 EUR od 2. prosinca 2008. pa do isplate,

- 33,54 EUR od 31. prosinca 2008. pa do isplate,

- 33,86 EUR od 2. veljače 2009. pa do isplate,

- 34,01 EUR od 2. ožujka 2009. pa do isplate,

- 33,60 EUR od 31. ožujka 2009. pa do isplate,

- 33,68 EUR od 30. travnja 2009. pa do isplate,

- 33,06 EUR od 1. lipnja 2009. pa do isplate,

- 32,60 EUR od 30. lipnja 2009. pa do isplate,

- 32,72 EUR od 31. srpnja 2009. pa do isplate,

- 32,96 EUR od 31. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 32,94 EUR od 30. rujna 2009. pa do isplate,

- 32,70 EUR od 2. studenog 2009. pa do isplate,

- 33,16 EUR od 30. studenog 2009. pa do isplate,

- 33,52 EUR od 31. prosinca 2009. pa do isplate,

- 34,04 EUR od 1. veljače 2010. pa do isplate,

- 33,93 EUR od 3. ožujka 2010. pa do isplate,

- 34,63 EUR od 31. ožujka 2010. pa do isplate,

- 34,50 EUR od 30. travnja 2010. pa do isplate,

- 34,87 EUR od 1. lipnja 2010. pa do isplate,

- 37,02 EUR od 30. lipnja 2010. pa do isplate,

- 36,56 EUR od 2. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 37,98 EUR od 31. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 37,49 EUR od 30. rujna 2010. pa do isplate,

- 36,70 EUR od 2. studenog 2010. pa do isplate,

- 38,37 EUR od 30. studenog 2010. pa do isplate,

- 37,43 EUR od 31. prosinca 2010. pa do isplate,

- 36,04 EUR od 31. siječnja 2011. pa do isplate,

- 36,58 EUR od 28. veljače 2011. pa do isplate,

- 806,96 EUR od 9. ožujka 2011. pa do isplate, sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d isplatiti tužiteljici VO iznos od 5.070,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 23,67 EUR od 1. veljače 2010. pa do isplate,

- 22,50 EUR od 3. ožujka 2010. pa do isplate,

- 29,43 EUR od 31. ožujka 2010. pa do isplate,

- 28,12 EUR od 30. travnja 2010. pa do isplate,

- 31,74 EUR od 1. lipnja 2010. pa do isplate,

- 52,87 EUR od 30. lipnja 2010. pa do isplate,

- 48,30 EUR od 2. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 62,26 EUR od 31. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 57,44 EUR od 30. rujna 2010. pa do isplate,

- 49,68 EUR od 2. studenog 2010. pa do isplate,

- 66,04 EUR od 30. studenog 2010. pa do isplate,

- 86,86 EUR od 31. prosinca 2010. pa do isplate,

- 72,12 EUR od 31. siječnja 2011. pa do isplate,

- 77,79 EUR od 28. veljače 2011. pa do isplate,

- 4.361,72 EUR od 9. ožujka 2011. pa do isplate, sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. , po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 235,72 EUR. II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužiteljici VO parnični trošak u iznosu od 2.943,31 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom (ranije Hypo Alpe Adria Bank d.d.) 12. listopada 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 016-2404/2006, kreditna partija 25317617, kojim joj je tuženik odobrio kredit u iznosu od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te je u istom ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika. Navodi i da je predmetni ugovor sklopljen na formuliranom standardnom obrascu tuženika, tako da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj ugovora, odnosno o odredbama istog se nije pregovaralo, pa tako niti o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao ni o odredbi o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF. Nadalje, tužiteljica navodi da je tuženik tijekom trajanja ugovorenog razdoblja u nekoliko navrata povećao redovnu kamatnu stopu, bez navođenja ikakvog obrazloženja te da je u međuvremenu kredit otplaćen u cijelosti. Navodi i da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite potrošača - korisnika kredita te da je u istom predmetu donesena presuda posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je djelomice potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 7129/13 od 11. lipnja 2014., u dijelu kojim je utvrđeno da je, između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima nepoštene odredbe, tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Kako je ugovor o kreditu sklopljen kao tipski ugovor te se o promjeni kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo, u navedenom je postupku utvrđeno da je takva ugovorna odredba ništetna, a sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, navedena odluka, u smislu postojanja povrede propisa na štetu potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana takvim postupanjem. Tužiteljica navodi da je takav stav potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju br. Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. te Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III- 2521/2015, U2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. Nadalje, tužiteljica tvrdi i da je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik je tijekom ugovorenog razdoblja jednostrano mijenjao kamatnu stopu, te se mijenjala visina tužiteljeve obveze i zbog promjene tečaja CHF, pa s obzirom da se radi o ugovornim odredbama koje su nepoštene i ništetne, jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo, te su dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu je utvrđeno da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljica smatra da joj je dužan vratiti preplaćene iznose, budući da se radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, zatražila je da joj tuženik po osnovi ništetnih odredbi o promjeni kamatne stope isplati iznos od 16.213,89 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedini preplaćeni iznos od dana plaćanja, i to u razdoblju od 2. travnja 2007. do 9. ožujka 2011., pa do isplate, te po osnovi preplate zbog promjene tečaja CHF iznos od 39.843,92 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedini iznos od dana plaćanja pojedinog anuiteta, plaćenih u razdoblju od 31. listopada 2008. do 9. ožujka 2011., pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi tako i u visini, ne sporeći da je s tužiteljicom sklopio navedeni Ugovor o kreditu broj 0162404/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i to dana 12. listopada 2006. Međutim, smatra kako sporne odredbe predmetnog ugovora nisu ništetne i nepoštene, jer nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, odnosno da se o istima nije pojedinačno pregovaralo te da su dovele do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U konkretnom slučaju tužiteljica je, smatra tuženik, mogla izabrati između više opcija koje su joj bile na raspolaganju za sklapanje ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu u kunama ili s valutnom klauzulom u EUR, a isto tako i ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, te upravo konkretan odabir tužiteljice predstavlja pojedinačno pregovaranje. Smatra i da je ugovorena kamatna stopa od 3,88% godišnje bila znatno ispod razine kamatnih stopa koje su se u to vrijeme ugovarale, te da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopa ugovorena u skladu sa zakonskim ograničenjima, a u odnosu na valutnu klauzulu ističe kako je sklapanje ugovora uz primjenu valutne klauzule u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, te da se ne radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Ističe i da je predmetnim ugovorom bio ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 10 godina te da je u tom trenutku bilo neizvjesno kretanje tečaja, kako kune, tako i CHF, odnosno promjena tečaja CHF nije mogla biti predvidiva. Smatra i da tužiteljica nikako ne može potraživati isplatu u visini koja bi predstavljala razliku kao da se kamatna stopa nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate kredita, jer bi to bilo u suprotnosti s voljom ugovornih strana prilikom sklapanja ugovora, već bi se u tom slučaju trebao izvršiti izračun primjenom kamatne stope koja se istovremeno primjenjivala na kredite u kunama. Istaknuo je i prigovor zastare potraživanja tužiteljice, jer smatra da podnošenjem kolektivne tužbe nije prekinut zastarni rok, a i kada ne bi bilo tako, do podnošenja tužbe je već bio u zastari dio potraživanja, pa se na taj dio ne bi odnosio prekid postupka podnošenjem kolektivne tužbe. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u postupku donio presudu posl.br. P-8569/19-34 od 13. siječnja 2022., kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tj. za iznose od 16.213,89 kn i 38.067,86 kn, dok je odbio isti za iznos od 1.776,06 kn, koji dio tužbenog zahtjeva se odnosio na uračunate tzv. negativne razlike po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (točka III izreke). Međutim, Županijski sud u Šibeniku je rješenjem posl.br. Gž-324/2022-4. od 14. svibnja 2024. ukinuo presudu pod točkama I, II i IV, dok je pod točkom III, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.776,06 kn, odnosno u važećoj valuti za iznos od 235,72 EUR, presuda postala pravomoćna.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvod o kreditu, obavijest o promjeni kamatne stope, potvrdu o prestanku obveza po kreditu, dopis tužiteljice tuženiku od 7. lipnja 2019., Ugovor o kreditu broj 016-2404/2006 od 12. listopada 2006. (dalje: Ugovor), pregled prometa za klijenta, obavijest o promjenama kamatnih stopa, izračune efektivne kamatne stope za kredite građanstvu, izjavu svjedoka, te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o., koji vještak je i saslušan, a u nastavku postupka, sukladno uputi višeg suda, saslušana je tužiteljica, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka JO i OO.

5. U nastavku postupka tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev s uvođenjem valute EUR te je po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zatražila isplatu u iznosu od 2.151,95 EUR ( ranije16.213,89 kn), a po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 5.294,24 EUR (ranije 39.843,92 kn), međutim, kako je o dijelu potonjeg zahtjeva već pravomoćno odlučeno, tj. o zahtjevu za isplatu iznosa od 1.776,06 kn, sada 235,72 EUR, za isti iznos je tužba odbačena, temeljem čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), i odlučeno kao pod točkom I izreke rješenja.

6. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan kao pod točkom I i II izreke.

7. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu, kojom je predložila donošenje rješenja kojim će sud naložiti tuženiku dostavu dokumentacije potrebne za utvrđivanje visine, koji bi tuženik trebao isplatiti temeljem stjecanja bez osnove, te je sud prihvatio njen prijedlog i rješenjem od 28. travnja 2020. naložio tuženiku predati tužiteljici traženu dokumentaciju, nakon čega je, po udovoljenju tuženika nalogu suda, tužiteljica podneskom od 18. rujna 2021. postavila određen zahtjev.

8. Među strankama nije sporno, a isto i proizlazi iz sadržaja Ugovora tj. da su isti sklopili tužiteljica, kao korisnica kredita i založni dužnik, te ZO, kao sudužnik i založni dužnik, s tuženikom, kao kreditorom, te da je temeljem istog ugovora tužiteljici stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF i to po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora), s ugovorenom kamatnom stopom od 3,88 % godišnje (čl. 6. Ugovora), koja stopa je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ili drugim aktom banke, s tim da iz Ugovora proizlazi da se tuženik obvezao da neće mijenjati kamatnu stopu do 28. veljače 2007., odnosno nije sporno da je istim Ugovorom ugovorena obveza uz primjenu valutne klauzule vezane uz valutu CHF, te promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika. Iz istog Ugovora proizlazi i da je ugovoren rok otplate od 10 godina, te otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 503,38 CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, s tim da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Proizlazi i da se radilo o namjenskom kreditu za dovršenje kuće, te tuženik nije osporio tužiteljici svojstvo potrošača, koje i proizlazi iz okolnosti da je tužiteljica kredit podigla kao fizička osoba, a da pritom nije utvrđeno da bi kuća, za dovršetak koje je podignut, bila korištena za poslovnu svrhu, s obzirom da iz njenog iskaza, koji je sud kao logičan i uvjerljiv prihvatio u cijelosti, proizlazi da su ona i suprug tu kuću gradili na Pagu, budući da su se spremali umiroviti i planirali tamo provoditi veći dio godine.

9. Među strankama nije sporno niti da je, sukladno čl. 502.a vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita protiv više banaka, koji postupak je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i u kojem je dana 4. srpnja 2013. sud donio presudu posl. br. P-1401/2012, kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 5. tuženik u tom postupku) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF (švicarski franak), te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 dalje: ZZP/03), ovo u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama u pojedinom razdoblju važećeg Zakona o obveznim odnosima.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalih, i revizija tuženika protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

11. Glede povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, za istaknuti je da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

12. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U- III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U- III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojom je odbijen zahtjev usmjeren na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, nakon čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, te je potom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu posl.br. Pž-6632/17, kojom je odbijena u tom dijelu, između ostalih, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom posl.br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17, kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu u CHF uz koju je vezana glavnica.

14. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ovog postupka), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te je odlučeno i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kao i neizvjesnost iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci. Neosnovano smatra tuženik da se utvrđenja iz navedene parnice ne mogu primijeniti u ovom sporu, jer da tužitelj potražuje isplatu po osnovi stečenog bez osnove, a ne naknadu štete. Ovo stoga što pravilnim tumačenjem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, kao i odredbe članka 502.c. ZPP-a, proizlazi da se ne radi samo o naknadi štete, već i o isplati koja se može potraživati u posebnim parnicama s pozivanjem na pravno utvrđenje iz presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

15. Sukladno članku 502.c ZPP, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu sklopljenima od strane tuženika, kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i predmetni ugovor, ništetna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate jednostranom odlukom tuženika i odredba o valutnoj klauzuli kojom je obveza vezana uz valutu CHF, što ne isključuje mogućnost tuženiku dokazivanja da je u konkretnom slučaju bilo drugačije nego što je to utvrđeno u tom postupku. Tuženik, međutim, u ovom postupku to nije dokazao, odnosno da se radilo o odredbama o kojima su stranke pojedinačno pregovarale i da je tužitelj bio upozoren na rizike predmetnog pravnog posla, kao i upoznat s načinom i parametrima promjene kamatne stope, s obzirom da iz izvedenih dokaza to ne proizlazi.

16. Naime, iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da je postojala mogućnost pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama, a iz sadržaja Ugovora je razvidno da se radilo o standardiziranom ugovoru o kreditu. Nadalje, iz njenog iskaza proizlazi i da im je za građenje kuće bilo potrebno oko 70.000,00 EUR, a tuženiku su se obratili jer je imao najpovoljnije uvjete, te su prvi ugovor, koji nije predmet spora, sklopili početkom 2006. godine i tada im je to bio ponuđen, kao jedina opcija, kredit s valutnom klauzulom u CHF, koji je istodobno prezentiran kao najpovoljniji kredit, a i tom prilikom nije bilo ništa rečeno o rizicima koji prate tu valutu, niti im je objašnjen način promjene kamatne stope, odnosno vezano uz koje parametre će se stopa mijenjati. Kako im ta sredstva nisu bila dostatna za dovršenje objekta, nakon otprilike 6 mjeseci, ona je podigla i drugi kredit za manji iznos od 30.000,00 EUR, odnosno 50.000,00 CHF te je sve bilo kao i prvi put, odnosno takav kredit je ponuđen kao jedina opcija i nakon što je dogovorila iznos kredita i čekala odobrenje banke, pozvali su je da potpiše ugovor koji ju je dočekao pripremljen za potpis te niti tom prilikom nije bilo upozorenja o rizicima valute CHF, niti informacija o načinu promjene kamatne stope te nije bilo mogućnosti pregovaranja niti o jednoj ugovornoj odredbi, a drugi kredit je zapravo predmet ovog spora. Nije u potpunosti pročitala ugovor prilikom potpisivanja, a i da je pročitala ne bi ga razumjela budući da nije financijski stručnjak. Dodala je i da nije tražila pojašnjenja spornih odredbi, jer joj je prezentirano da niti jedna banka ne nudi povoljnije uvjete, pa nije u to ni sumnjala.

17. Za dodati je da je tuženik tijekom postupka odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka JO, djelatnice tuženika za koju je naveo da je sudjelovala u sklapanju predmetnog Ugovora, kao i OO, djelatnika tuženika koji je sudjelovao u edukacijama djelatnika. Nadalje, sud nije posebice ocjenjivao pisanu izjavu svjedokinje VOL, u kojoj i nije ništa navedeno o konkretnom Ugovoru, jer pisana izjava svjedoka ne predstavlja dokaz u smislu odredbi ZPP, već se svjedoci saslušavaju pred sudom (čl. 235. ZPP).

18. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, korisnika kredita utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava tih potrošača koristeći u ugovorima o kreditu, u razdoblju kada je sklopljen i predmetni ugovor, nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, proizlazi da su odredbe predmetnog ugovora, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF te promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika ništetne, jer tuženik nije dokazao da je pri sklapanju konkretnog ugovora postupljeno drugačije, a sporne ugovorne odredbe se kao ništetne ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), dužan je vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi za redovnu kamatu. Također ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo vještačenje po vještaku financijske struke Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o., koji je u nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika između anuiteta primjenom izmijenjene kamatne stope u odnosu na anuitete prema početnom otplatom planu primjenom redovne kamate stope u visini od 3,88 % godišnje, za sve anuitete koji dospijevaju od 30. studenog 2006. do 28. veljače 2011., s obzirom da je tužiteljica prijevremeno konačno otplatila kredit dana 9. ožujka 2011., iznosi 3.117,97 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti 16.613,89 kn, dok ukupna razlika s osnove valutne klauzule prema početnom otplatnom planu, odnosno prema tečaju na dan isplate kredita u odnosu na plaćene anuitete primjenom srednjeg tečaja tuženika važećeg na dan plaćanja, i to za sve anuitete za koje je utvrđeno da je tužiteljica platila više od iznosa prema početnom tečaju CHF, iznosi 39.889,42 kn, a naveo je i da ukupna razlika po obje osnove iznosi 56.103,31 kn.

20. Na primjedbe tuženika, vještak se dopunski pisano očitovao navodeći da se iste odnose na metodologiju izračuna jer tuženik prigovara tomu da je izračun preplate u dijelu kamatne stope vršen kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa, kao i da je trebalo uzeti u obzir negativne razlike. Na to se vještak očitovao navodeći da je koristio metodologiju izračuna koja je sukladna zadatku vještačenja, a to je da je izračun bazirao na primjeni početne kamatne stope, dok je glede navoda o negativnim razlikama istaknuo kako je u nalazu i mišljenju prikazao sve pozitivne i negativne razlike kredita za cijelo razdoblje otplate kredita te da bi razlike između anuiteta s osnove valutne klauzule u slučaju uračunavanja negativnih razlika iznosilo ukupno 38.067,86 kn, jer bi u tom slučaju bio ukupno manje plaćen iznos od 1.776,06 kn po toj osnovi.

21. U tomu je ustrajao i u usmenom obrazloženju nalaza, navodeći i da bi u tom slučaju prvi iznos preplate na koji bi tužiteljica imala pravo bio iznos od 79,61 kn s danom 1. veljače 2010., s obzirom da bi se prethodnim pozitivnim razlikama zatvorile negativne razlike te da bi preostao od iznosa preplate za taj obrok iznos od 79,61 kn dok bi daljnji iznosi bili kao pod točkom 2. zaključka, odnosno počevši od iznosa od 169,00 kn s datumom 1. ožujka 2010., pa nadalje.

22. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka, smatrajući da je dan nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke, kao i zadatku vještačenja, a prigovore tuženika vještak je otklonio u dopunskom očitovanju i usmenom obrazloženju nalaza, dajući izračun iznosa preplate i u varijanti uzimanja u obzir razdoblja kada je tužiteljica platila manje iznose zbog nižeg tečaja CHF. Nadalje, vještak je nalaz izradio sukladno zadatku vještačenja te nema osnove da se visina preplate utvrdi primjenom kamatnih stopa koje su u to vrijeme bile u primjeni za kredite u kunama, jer se ništetna ugovorna odredba ne može nadomještati, već se potraživanje treba utvrditi kao da ista ne postoji, odnosno prema početnoj kamatnoj stopi.

23. Za dodati je da je vještak u nalazu uzeo u obzir razdoblja kada je tužiteljica platila manje nego što je trebala zbog nižeg tečaja te je u usmenom obrazloženju utvrdio o kojem se točno iznosu radi i koji je prvi iznos preplate kada se manje plaćeni anuiteti prebiju s iznosima više plaćenih anuiteta, a iako tuženik nije istaknuo protutužbeni zahtjev ili prigovor prijeboja, zbog čega sud nije bio ovlašten iste iznose uračunati, koje stajalište je naknadno zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu br. Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., tužiteljica je pravomoćno odbijena za iznos tzv. negativnih razlika.

24. Još je za dodati da tužiteljica nije konačno postavljenim tužbenim zahtjevom preinačila tužbu, jer je zatražila niži iznos od onog iz podneska od 18. rujna 2020. , pa se neosnovano tuženik protivio preinaci, a sud istu omaškom dopustio, a i kada bi se radilo o preinaci, ista bi bila opravdana, u smislu čl. 190. st. 2. ZPP, jer bi bila neskrivljena, budući bi uslijedila nakon provedenog vještačenja i bila rezultat prilagođavanja tužbenog zahtjeva utvrđenjima vještaka.

25. Neosnovan je prigovor zastare, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu, zastarijevanje kojeg počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020.). Kako je ništetnost odredbe o kamatnoj stopi pravomoćno utvrđena u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i to donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF presudom istog suda donesenom u istom postupku pod posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., proizlazi da do dana podnošenja predmetne tužbe, tj. 12. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO, kako za potraživanje po osnovi kamatne stope, tako niti po osnovi valutne klauzule.

26. Kako je u postupku utvrđeno, da je tužiteljica zbog ništetne odredbe po osnovi kamatne stope preplatila svoju ugovoru obvezu u iznosu od 16.213,89 kn, odnosno preračunato u važeću valutu po fiksnom tečaju konverzije (7,53450) 2.151,95 EUR, a po osnovi ništetne odredbe u valutnoj klauzuli CHF, i to kada se uzmu u obzir i manje plaćeni iznosi zbog nižeg tečaja CHF u iznosu od 38.067,86 kn, odnosno 5.070,54 EUR, isti iznosi su joj dosuđeni temeljem čl. 323. ZOO.

27. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće na pojedini mjesečni iznos preplate po osnovi promjene kamate stope u razdoblju od 2. travnja 2007. do 9. ožujka 2011., odnosno u razdoblju od 1. veljače 2010. do 9. ožujka 2011. za iznose preplate zbog promjene tečaja, tekuće, kako je to i zatraženo, od dana plaćanja pojedinog iznosa do isplate, s tim da je dan plaćanja i pojedini mjesečni iznos preplate po svakoj od osnova zasebno razvidan iz nalaza i mišljenja, odnosno usmenog očitovanja vještaka. Pravo na zatezne kamate tekuće od dana plaćanja pojedinog iznosa temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO. Ovo s obzirom da je tuženik bio nesavjestan, jer je znao, odnosno morao znati da su sporne odredbe predmetnog ugovora protivne prisilnim propisima, imajući u vidu način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) i moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja).

28. Slijedom navedenog, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće na pojedini iznos od dana plaćanja istog pa do isplate (pobliže navedeno pod točkom I i II izreke).

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 5. ZPP, a isti su odmjereni primjenom čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

30. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava tužbe po Tbr. 7 toč. 1. (100 bodova), sastav podnesaka od 18. rujna 2020., 7. srpnja 2021., 1. listopada 2021. i 5. veljače 2025. sve po Tbr. 8. toč. 1. (4x100 bodova), sastav podnesaka od 3. srpnja 2019., 9. prosinca 2020. i 23. veljače 2022. sve po Tbr. 8. toč. 4. (3x25 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 27. studenog 2020. i 8. prosinca 2021. i 6. veljače 2025,. sve po Tbr. 9. toč. 1. (3x100 bodova), trošak zastupanja na ročištima za objavu presude po Tbr. 9. točki 3. (2x50 bodova), trošak PDV-a u iznosu od 487,50 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, , te pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i presudu u iznosu od 120,91 EUR. 31. Slijedom navedenog, dosuđena joj je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 2.943,31 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

32. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 153/04) te na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude, a koja se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika