Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ulica biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj P-157/2021 -47

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Hrvoju Šutalu i Miri Glavaš, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo, Vinkovci, Duga ulica 10, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Zagreb Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku OU iz OD Kallay & Partneri radi obvezno – ništetnost, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, dana 23. siječnja 2025., zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Mire Glavaš i zamjenice punomoćnika tuženika BU odvjetničke vježbenice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP), 26. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Zagreb, Magazinska cesta 69,OIB 53056966535, da tužitelju [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova preplaćenog iznosa otplate kredita povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 514,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 3,96 eur počevši od 21.11.2007. do isplate,

- 3,96 eur počevši od 19.12.2007. do isplate,

- 3,96 eur počevši od 28.01.2008. do isplate,

- 3,96 eur počevši od 06.02.2008. do isplate,

- 3,96 eur počevši od 25.03.2008. do isplate,

- 3,96 eur počevši od 16.04.2008. do isplate,

Poslovni broj P-157/2021 -47

- 7,59 eur počevši od 26.05.2008. do isplate,

- 7,59 eur počevši od 16.06.2008. do isplate,

- 7,59 eur počevši od 07.07.2008. do isplate,

- 7,59 eur počevši od 19.08.2008. do isplate,

- 7,59 eur počevši od 18.09.2008. do isplate,

- 7,59 eur počevši od 21.10.2008. do isplate,

- 7,59 eur počevši od 21.11.2008. do isplate,

- 7,59 eur počevši od 22.12.2008. do isplate,

- 7,59 eur počevši od 16.01.2009. do isplate,

- 7,59 eur počevši od 25.02.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 11.03.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 07.04.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 14.05.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 29.06.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 07.07.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 19.08.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 18.09.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 31.10.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 30.11.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 30.12.2009. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 27.01.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 26.02.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 30.03.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 20.04.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 31.05.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 30.06.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 21.07.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 30.08.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 24.09.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 28.10.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 29.11.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 20.12.2010. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 28.01.2011. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 18.02.2011. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 29.03.2011. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 21.04.2011. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 27.05.2011. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 21.06.2011. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 08.07.2011. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 27.08.2011. do isplate,

- 10,55 eur počevši od 17.09.2011. do isplate,

- 9,77 eur počevši od 31.10.2011. do isplate,

- 9,77 eur počevši od 29.11.2011. do isplate,

- 9,77 eur počevši od 29.12.2011. do isplate,

- 9,77 eur počevši od 23.01.2012. do isplate,

- 9,77 eur počevši od 24.02.2012. do isplate,

- 9,77 eur počevši od 27.03.2012. do isplate,

- 9,77 eur počevši od 28.04.2012. do isplate,

- 9,77 eur počevši od 16.05.2012. do isplate,

- 10,03 eur počevši od 20.06.2012. do isplate,

Poslovni broj P-157/2021 -47

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 029-50- 2866983, zaključen 02.06.2005. godine u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja DU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 20.098,14 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Zagreb, Magazinska cesta 69,OIB 53056966535, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

III Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 029-50- 2866983, zaključen 02.06.2005. godine kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu, te isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane.

IV. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. (NAKNADA) Ugovora o kreditu broj 029-50-2866983, zaključen 02.06.2005. godine kojim se regulira naknada (za obradu kredita – ulazna naknada), koja glasi: „ NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita kao i trošak upisa prijenosa vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela“.

V. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Zagreb, Magazinska cesta 69,OIB 53056966535, da tužitelju DU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.214,96 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 0,21 eur počevši od 11.11.2005. do isplate,

- 4,99 eur počevši od 31.12.2008. do isplate,

- 6,78 eur počevši od 31.01.2009. do isplate,

- 7,59 eur počevši od 28.02.2009. do isplate,

- 5,45 eur počevši od 31.03.2009. do isplate,

- 5,88 eur počevši od 30.04.2009. do isplate,

- 2,42 eur počevši od 31.05.2009. do isplate,

- 0,55 eur počevši od 31.07.2009. do isplate,

- 1,89 eur počevši od 31.08.2009. do isplate,

- 1,78 eur počevši od 30.09.2009. do isplate,

- 0,42 eur počevši od 31.10.2009. do isplate,

- 2,97 eur počevši od 30.11.2009. do isplate,

- 5,01 eur počevši od 31.12.2009. do isplate,

- 7,91 eur počevši od 31.01.2010. do isplate,

Poslovni broj P-157/2021 -47

- 7,25 eur počevši od 28.02.2010. do isplate,

- 11,19 eur počevši od 31.03.2010. do isplate,

- 10,44 eur počevši od 30.04.2010. do isplate,

- 11,90 eur počevši od 31.05.2010. do isplate,

- 24 52 eur počevši od 30.06.2010. do isplate,

- 21,92 eur počevši od 31.07.2010. do isplate,

- 29,86 eur počevši od 31.08.2010. do isplate,

- 27,12 eur počevši od 30.09.2010. do isplate,

- 22,71 eur počevši od 31.10.2010. do isplate,

- 32,01 eur počevši od 30.11.2010. do isplate,

- 43,85 eur počevši od 31.12.2010. do isplate,

- 35,47 eur počevši od 31.01.2011. do isplate,

- 38,41 eur počevši od 28.02.2011. do isplate,

- 34,67 eur počevši od 31.03.2011. do isplate,

- 35,34 eur počevši od 30.04.2011. do isplate,

- 51,21 eur počevši od 31.05.2011. do isplate,

- 52,76 eur počevši od 30.06.2011. do isplate,

- 66,02 eur počevši od 31.07.2011. do isplate,

- 59,21 eur počevši od 31.08.2011. do isplate,

- 51,75 eur počevši od 30.09.2011. do isplate,

- 50,73 eur počevši od 31.10.2011. do isplate,

- 50,16 eur počevši od 30.11.2011. do isplate,

- 53,70 eur počevši od 31.12.2011. do isplate,

- 56,79 eur počevši od 31.01.2012. do isplate,

- 57,20 eur počevši od 29.02.2012. do isplate,

- 55,07 eur počevši od 31.03.2012. do isplate,

- 56,51 eur počevši od 30.04.2012. do isplate,

- 57,50 eur počevši od 31.05.2012. do isplate,

- 55,84 eur počevši od 21.06.2012. do isplate,

po kamatnoj stopi do 31.12.2007 godine u visini od 15% godišnje, nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.7.2015. godine, nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju DU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 420,56 EUR,

Poslovni broj P-157/2021 -47 sa zateznim kamatama počev od 07.6.2005. do isplate, i to od 07.6.2005. do 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. godine utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VII Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju DU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 935,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VIII Nalaže se da tužitelju DU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 naknadi trošak u iznosu od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e :

I Odbija se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, kao neosnovan.

Poslovni broj P-157/2021 -47

II Utvrđuje se da je u ovom predmetu povučen dio tužbe i tužbenog zahtjeva za iznos od 66,77 eura (2.217,19 eura - 2.150,42 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama u odnosu na taj dio.

Obrazloženje

1.Tužiteljica DU u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, kao davateljem kredita sklopila 2.6.2005. Ugovor o kreditu broj 029-50-2866983 (uz valutnu klauzulu u CHF) kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.098,14 CHF. U članku 2. Ugovora ugovorena je kamatna stopa u visini od 3,50 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. U navedenom ugovoru nigdje nisu navedeni parametri i metodologija izračuna kamatne stope, a niti je tužitelj o promjeni kamatne stope pregovarao niti dogovarao promjenu iste, već je ona mijenjana jednostrano, također bez ikakvog navoda o metodologiji izračuna kamatne stope, dakle kamatna stopa nije niti određena, a niti odrediva. Faktično se poziva se na čl. 46 Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01. dalje ZOO) kojim je propisano da činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovorna odredba je ništetna (čl. 47 ZOO). Kamatna stopa u ugovoru mijenjana je isključivo jednostranom odlukom tuženika, te je takvim postupanjem tuženika tužitelj oštećen i stekao je pravo na povrat iznosa koji je preplatio zbog jednostrane promjene kamatne stope. Poziva se na utvrđenja iz presude br. P-1401/2012 od 04.07.2013. g. Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđene presudom Visokog trg. suda RH u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014. i presudom VS RH Revt 249/14-2 od 9.4.2015., te Odlukom Ustavnog suda U-III-2521/15. Ističe da sukladno čl. 502 ZPP-a pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje I stupanjske Sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Stoga traži da se utvrdi ništetnom dio odredbe Ugovora koji se odnosi na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržan u čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu. Tužiteljica postavlja i kondendantorni zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, te s osnova preplaćenog iznosa kamata potražuje iznos od 514,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od svakog preplaćenog iznosa pa do isplate, kako je to specificirala po nalazu financijskog vještaka podneskom od 28.11.2024. (list 254) ispravljenom na ročištu 23.1.2025..

2. U tužbi također navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu broj 029-50- 2866983 (čl. 4.) otplata kredita ugovorena u 84 jednaka anuiteta prema otplatnom planu, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. Dospijeće rate ugovoreno je u pravilu svakog zadnjeg dana u mjesecu. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao je u odnosu na HRK, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazano u HRK. Prilikom ugovaranja kredita tuženik nije tužiteljicu kao potrošača informirao u cijelosti i upozorio je na rizičnost ugovaranja CHF valute a niti se pojedinačno pregovaralo o navedenim odredbama Ugovora. Time je postupao suprotno čl. 81., 82.i 90 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju do 6.8.2007., a od 7.8.2007 suprotno odredbama čl.96. i 97 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07,125/07, 75/09,89/90 i 133/09). Tužiteljica tvrdi da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli nepošteni odnosno

Poslovni broj P-157/2021 -47 posljedično ništetni kao što je to utvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. kojima je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi podnijetoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača na način da je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je, između ostalih tamo navedenih banaka, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako su navedene presude obvezujuće i u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane tuženika, to tužiteljica slijedom toga u tužbi predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da su ništetni dijelovi odredaba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak sadržani u čl. 7 te istovremeno traži povrat preplaćenih iznosa koji su plaćeni na temelju valutne klauzule na osnovi stjecanja bez osnove na strani tuženika pa na ime preplaćenih iznosa zbog valutne klauzule CHF potražuje isplatu iznosa od 1.214,96 eura, sve zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni iznos kako je to tužitelj specificirao po nalazu financijskog vještaka podneskom od 28.11.2024. (list 254) ispravljenom na ročištu 23.1.2025. U tom smislu poziva se i na presudu EU C-186/16 kojom je pravomoćno presuđeno da ugovorena odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača.

3. Navodi i da je odredbom čl.3 (NAKNADA) Ugovora o kreditu, tuženik je obavezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, bez da joj je prethodno, a niti naknadno objasnio i predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se sastoje, u kojem konačnom iznosu, niti zašto je određena naknada od 3,30% što obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/05)- načelu savjesnosti i poštenja, čl. 6. ZOO-a (zabrani zlouporabe prava), čl. 7. ZOO-a (načelu jednake vrijednosti činidaba) i čl. 8. ZOO-a (zabrani prouzročenja štete). Ističe i da je Sud EU odlučio u nekoliko spojenih predmeta (C-84/19, C-222/19 i C-252/19) da su „općenite“ ulazne naknade koje ne odražavaju konkretnu uslugu – ništetne. Stoga tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3 (naknada) Ugovora o kreditu broj 029-50-2866983 i zahtjeva isplatu iznosa od 420,56 EUR, sa zateznim kamatama počev 7.6.2004. (dana plaćanja iste) do isplate. Tužbom od tuženika potražuje i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog sud u Sesvetama, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi tako i visini. Ističe i prigovor zastare. Navodi da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od dana 13.06.2014. godine, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od dana 14.06.2018. godine, u cijelosti promašeno, jer su navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača a na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Tuženik smatra da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim

Poslovni broj P-157/2021 -47 francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, a ukazuje i na činjenicu da je potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj izjavio da je upoznat sa svim uvjetima kredita. Ističe i da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, što podrazumijeva sukladno čl. 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) da je javni bilježnik objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla. Također smatra da je t.3 Ugovora kojom je ugovorena naknada za obradu kredita jasna razumljiva i lako uočljiva, te je to uvriježena praksa kreditnih institucija. Stoga predlaže tužbu odbaciti, podredno tužbeni zahtjev odbiti. Na pripremnom ročištu osporava tužiteljici status potrošača.

3.Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužiteljica navodi da su prigovori mjesne nadležnosti i zastare neosnovani. Poziva se na Direktivu vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., Uredbu Brisel 1 i Uredbu Brisel 1 bis. u odnosu na prigovor mjesne nadležnosti. Smatra da njena tražbina nije u zastari pozivajući se na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. U odnosu na nepoštenost valutne klauzule poziva se na odluku Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. U odnosu na svoj stav da se od dana ugovaranja pa sve do dana isplate kredita treba primjenjivati tečaj i prvotno ugovorena redovna kamatna stopa, koja je bila važeća na dan sklapanja ugovora poziva se na odluku VS RH Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019. Navodi i druge odluke za koje smatra da potkrepljuju njene navode. Osporava prigovor tuženika da nema status potrošača..

4.Sud nije formalno odbio tijekom postupka prigovor mjesne nenadležnosti, ali smatra ga neosnovanim, te je riješeno kao u izreci ovog rješenja. Uvidom u sporni Ugovor o kreditu (list 32-44) utvrđeno je da je isti sklopljen 2.6.2005. u Zagrebu. Čl. 12 za slučaj spora među strankama ugovorena je nadležnost suda u mjestu sjedišta Kreditora. Nije sporno da je odredbom čl. 48. ZPP određeno da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. U čl.6 ugovorena je namjena kredita: Hundai Auto Zagreb, dakle kupnja automobila. Međutim Ugovor o kreditu je sklopljen u vrijeme primjene Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) koji je čl. 81. definirao pojam nepoštene ugovorne odredbe, s tim da su čl. 82. tog zakona navedene ugovorne odredbe koje bi se mogle smatrati nepoštene, pa tako je primjerice i navedena odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila je na snazi i Direktiva vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine koja je također čl. 3. definirala koja je to nepoštena odredba a to je ona ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora. Dakle iz tih propisa proizlazi da se kao nepoštenom ugovorom odredbom može smatrati ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te da se protivi načelu savjesnosti i poštenja, pri čemu nacionalni sudovi po službenoj dužnosti ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira da li se radi o materijalnim ili postupovnim odredbama. Iz sadržaja ugovora o kreditu čl. 12 proizlazi da su stranke ugovorile da je u slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta kreditora-banke, kao što i proizlazi da se radi o tipskom ugovoru, pa ovaj sud zaključuje da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Sama tužiteljica je iskazala da u banci nije ni bila niti o tome pregovarala. Člankom čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača je propisana presumpcija

Poslovni broj P-157/2021 -47

o tome da se od pojedinačne odredbe i potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, pri čemu ta presumpcija uvijek vrijedi ako se radi o odredbi koju je unaprijed formulirao trgovac, pa se slijedom toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Nedvojbeno je da je sustav zaštite potrošača, predviđen gore navedenim propisima, temeljen je na okolnosti da je potrošač u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu, kako glede njegove pregovaračke moći tako i glede razine njegovog znanja, pa stoga pristaje na unaprijed sročenu odredbu ugovora jer nema stvarne mogućnosti utjecaja na nju. Ovaj sud smatra da se ovdje radi o prorogacijskoj klauzuli (o mjesnoj nadležnosti) u kojoj glavno mjesto poslovanja trgovca obvezuje potrošača na vođenje spora pred sudom koji je udaljen od mjesta njegovog prebivališta ([adresa] – [adresa]) a što mu može i otežati mogućnost dolaska na sud te je stoga takva klauzula obuhvaćena kategorijom odredaba čija je svrha otežavanja ostvarivanja prava potrošača pred sudom, dok istovremeno, takva klauzula omogućava ovdje tuženiku da sporove iz svog poslovanja rješava pred sudom njegovog glavnog mjesta poslovanja, što njegov dolazak na sud i zastupanje čini lakšim, posebice u svjetlu (financijskih) resursa s kojima raspolaže u usporedbi s onima kojima raspolaže potrošač. Stoga sud smatra da prorogacijsku klauzulu u ovom potrošačkom ugovoru treba smatrati nepoštenom, dakle, ona je bez učinka, te iz gore navedenih razloga prigovor tuženika je odbijen kao neosnovan, te je temeljem čl.301 ZPP-a odlučeno kao u izreci pod ovog rješenja.

6.Sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj 029-50-2866983 od 2.6.2005. s otplatnim planom od 2.6.2005. i punomoći (list 32-44, dalje Ugovor), otplatni plan od 7.6.2005. (list 15-18), kontrolni ispis korištenja od 7.6.2005. (list 17), preslike knjigovodstvenih isprava ( l. 26-30), zahtjev za kredit od 30.05.2005. (list 53), ponuda broj 20053079 od 30.05.2005. (list 54), obavijest porezne uprave od 10.5.2022. ( list 123), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku mr.sc. Zrinku Ručević stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenjao i vrijednosne papire iz Ručević vještačenja d.o.o. te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog s prilozima (list 129-139), očitovanje vještaka na prigovor od 5.12.2022. (list 172), te je saslušana tužiteljica (list 219).

7. Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka javnog bilježnika Krešimira Ćopić na okolnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jer je sud smatrao da isti dokazi nisu nužni da bi tužiteljica dokazala da se pregovaralo o spornim odredbama Ugovora sukladno stavu u presudi VS RH Rev-3142/2018 od 19.8.2019. i odluci Ustavnog suda od 30.6.2022. broj U-III-5458/2021. Od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka SU, službenice banke, tuženik je odustao na ročištu 19.4.2024. Nisu usvojeni dokazni prijedlozi tuženika iz podneska od 3.5.2022. na okolnost je li tužiteljica imala obrt, te poslovni udio u nekom trgovačkom društvu, te je li automobil unijela u imovinu društva ili obrta jer su dani nakon zaključenja pripremnog ročišta.

8.Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a.

9.Specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

10.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o potrošačkom kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, te restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem tih ništetnih odredbi. Predmet spora je i zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe o naplati ulazne naknade, te zahtjev za povrat tog plaćenog iznosa.

Poslovni broj P-157/2021 -47

11.Među strankama je nesporno da su dana 2.6.2005. zaključile Ugovora o kreditu broj. 029-50-2866983 kojim Ugovorom je tuženiku odobren kredit od 20.098,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, na rok otplate 84 mjeseci. Nesporno je da je čl.2. ugovorena redovna kamata od 3.50% promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je da je čl.3. ugovorena naknada u iznosu od 3,30% od iznosa kredita. Svrha podizanja kredita je bila kupnja osobnog automobila. Sve to proizlazi i iz Ugovora o kreditu broj. 029- 50-2866983.

12.Među strankama je sporna valjanost čl. 2., čl. 7 i čl. 3 Ugovora o kreditu broj 029-50-2866983 sklopljenog između tužiteljice i tuženika 2.6.2005., a posljedično tomu i zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa. Sporno je i da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice kako navodi tuženik. Sporno je da li se o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo i naposljetku je li ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da li uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je svojstvo tužiteljice kao potrošača.

13.Prigovor zastare zahtjeva je djelomično osnovan.

13.1. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13.6.2014. br. Pž-7129/13- 4 (i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt - 249/14 od 9.4.2015.), između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 01.09.2004. godine do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Prema stajalištu ovoga suda, a odgovarajuće i smisleno primjenjujući odredbu čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud (dakle ne samo u parnicama za naknadu štete) te se tužitelj može ovdje pozivati na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud. U pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. zauzet je stav prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (4. travnja 2012.) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.). Također, Vrhovni sud je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. godine odgovorio na pitanje zastare potraživanja u odnosu na podnošenje tužbi temeljem kolektivnih presuda, te je u konkretnom slučaju zastara nastupila jer je ništetnost ustanovljena u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, jer je tuženik u tom postupku sudjelovao kao stranka, te zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača dakle od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 23.5.2021. (predana e-komunikacijom) podnesena protekom petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO, a radi se o potraživanju preplate po promjenjivoj kamatnoj stopi, tužbeni zahtjev je u tom djelu u zastari, jer je zastara nastupila 14.6.2019.

13.2. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom IV tužbenog zahtjeva ( list 254) neosnovan, te je u tom djelu odbijen, kao u izreci pod I ove presude.

14.Prigovor zastare zahtjeva je neosnovan u djelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti čl. 2., čl. 3. i čl.7. Ugovora i isplatu preplaćenih iznosa po čl.7 Ugovora, te plaćenog iznosa po čl.3..

Poslovni broj P-157/2021 -47

14.1.Naime, vezano uz pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, u situaciji kad je utvrđena zastara potraživanja restitucijskog zahtjeva temeljem te odredbe, sama činjenica da je nastupila zastara tog potraživanja, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u ovom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), te da korisnik kredita stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Kako je tužitelj u ovom postupku smatrao da ima pravo na isplatu zbog ništetnosti ugovorne odredbe iz osnovnog ugovora, valja zaključiti da ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti, odnosno da pravni interes nije otklonjen time što je zahtjev za isplatu ocijenjen neosnovanim iz drugih razloga (tako i u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslov.broja: Gž- 3714/2024-2 od 2.11. 2024.)

14.2. Što se tiče pitanje valutne klauzule u CHF ovaj sud smatra da je po tom pitanju odlučujuća pravna shvaćanja zauzeta u presudi Visokog trgovačkog suda Pž- 6632/17 od 14.06.2018. godine te da zastarni rok od pet godina vezano uz valutnu klauzulu počeo ponovo teći od pravomoćnosti te odluke dana 14.06.2018. godine. Kako je u ovom predmetu tužba podnijeta dana 25.3.2021. godine, a zastara bi nastupila 14.6.2023. to između pravomoćnosti kolektivne presude i dana podnošenja tužbe nije prošlo više od pet godina zastarnog roka iz čl. 225 ZOO-a pa stoga za dosuđeni iznos, preplaćeni iznos po čl.7 Ugovora nije nastupila zastara potraživanja.

14.3. Prigovor zastare zahtjeva je neosnovan i u djelu za utvrđenje ništetnosti i isplate plaćene ulazne naknade- čl. 3 Ugovora. Naime, Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

15.Tuženik prigovara tužiteljici svojstvo potrošača i ujedno da se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru, pa je sud na navedene okolnosti izvršio uvid u obavijest porezne uprave od 10.5.2022. ( list 123), te saslušao tužiteljicu kao stranku u postupku.

15.1 Prema odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. – dalje: ZZP 03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz iskaza tužiteljice (l.219), po zanimanju prehrambenog tehničara, koji je sud u cijelosti prihvatio kao iskren i uvjerljiv proizlazi da je kredit uzela i iskoristila za kupnju osobnog automobila za potrebe obitelji. Iskazala je i da u vrijeme sklapanja ugovor nije imala obrt niti udio u trgovačkom društvu. Da tužiteljica predmetni automobil nije koristila za svoje zanimanje niti u njenoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti proizlazi i iz obavijest porezne uprave od 10.5.2022. ( list 123), koja sud izvještava da tužiteljica nije upisana u registar poreznih obveznika s

Poslovni broj P-157/2021 -47 osnove obavljanja samostalne djelatnosti ( obrt). Dakle, u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je tužiteljica kao fizička osoba sklopila ugovor o kreditu sa svrhom eventualno namijenjenom njenom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, slijedom čega se odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača (koje se u tom dijelu odnose na sve takve potrošačke ugovore o kreditu neovisno o valuti kredita) nedvojbeno imaju primijeniti na konkretni pravni odnos stranaka.

15.2. Stoga sud smatra da je tužiteljica dokazala da je predmetni kredit uzela kao fizička osoba za svoje osobne potrebe, odnosno da se radi o potrošačkom kreditu. Na tuženiku je bio teret dokaza da tužiteljica nema svojstvo potrošača, a daljnje dokazne prijedloge na tu okolnost iznio je tek po zaključenju pripremnog ročišta te su obijeni kako je već obrazloženo u točci 7. obrazloženja ove presude. Stoga sud smatra tuženikov prigovor da tužiteljica nije potrošač u cijelosti neosnovanim.

16. U postupku pokrenutom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ovlaštenog tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj, uključujući i tuženika Trgovački sud u Zagrebu je 4. srpnja 2012. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, a povodom žalbi tuženika donesene su presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i tim odlukama je pravomoćno utvrđena povreda interesa i prava potrošača i ništetnost pojedinih nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu, konkretno ništetnost odredbe o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i odredbe kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica.

17. U odnosu na tuženika citiranim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je u određeno navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama tada važećeg čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, 46/07, 79/ 07 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi tada važećeg čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP/07), a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tužena postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07.

18.Ta je odluka u skladu s čl. 502.c ZPP-a, koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog spora, obvezujuća i za ovaj sud. S obzirom na tu odredbu kao i na odredbu čl. 118 ZZP-a sud nije u ovom sporu ocjenjivao navode tuženika o opravdanosti ugovaranja vezivanja valute glavnice za švicarski franak, odnosno o promjenjivosti kamatne stope i o tome je li postupanje tuženika bilo savjesno i pošteno

Poslovni broj P-157/2021 -47

jer je to već detaljno ocjenjeno u kolektivnom sporu. Naime, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a, kojima je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, pa s obzirom na iznesena utvrđenja iz odluka donesenih u tom kolektivnom sporu u ovom sporu nije bilo potrebno provoditi postupak dokazivanja u tom pravcu.

19. U čl. 502.c ZPP-a i u čl. 118 ZZP-a je navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu u posebnim parnicama radi naknade štete. Kad netko drugome neosnovano isplati neki iznos time je osobi koja je izvršila isplatu svakako nastala financijska šteta. Svako drukčije tumačenje prethodno navedenih odredbi bilo bi nerazumno, a zakonske odredbe nisu same sebi svrha, nego se one donose u svrhu uređenja određenog pravno područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju i u primjeni donesenih propisa se one trebaju smisleno tumačiti, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. U tom smislu je čl. 107 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19) dopunjen čl. 502.c ZPP-a tako da obuhvaća i parnice za naknadu štete i isplatu. U odnosu na odredbe kojim je valuta glavnice vezana za švicarski franak u postupku pokrenutom kolektivnom tužbom utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka, pa i ovog tuženika, bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi za klijente kao potrošače, dok su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika za korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima i da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, a o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije se pojedinačno pregovaralo. Također u odnosu na odredbe o promjenjivoj kamati u postupku pokrenutom kolektivnom tužbom utvrđeno je da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici, pa i ovaj tuženik, nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni navedenog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

20. Slijedom navedenog, predmetnim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, odnosno korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica i ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita.

21. Stoga su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu odredbe kojima se propisuje promjenjiva kamatna stopa, što je sadržano u odredbi čl. 2. Ugovora, te u

Poslovni broj P-157/2021 -47

dijelu odredbe kojima se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, što je sadržano u odredbi čl. 7. Ugovora. Tužiteljica se u ovom postupku poziva na ništetnost, a na nju pazi i sud po službenoj dužnosti, kako propisuje čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZOO). Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod od II i III ove presude.

22. Budući da su odredbe o vezivanju valute glavnice uz švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu, u skladu s odlukom tuženika ništetne, one se među strankama ne mogu primijeniti. Tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju ugovornih odredbi o vezivanju valute glavnice uz švicarski franak, što znači da je prema čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a, dužan vratiti tužitelju sve što je primio po toj osnovi koja je utvrđena ništetnom. Kao što je već rečeno nema pravo na povrat preplaćenog s osnove promjenjive kamatne stope jer je taj dio tužbenog zahtjeva u zastari.

23. Donoseći odluku o ništetnosti ugovorne odredbe čl. 3 Ugovora kojim je ugovorena ulazna naknada od 3,30% vrijednosti kredita, sud je polazio od odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01 br. 48/03. i 163/03.-dalje ZOO91) a s obzirom na vrijeme kada je navedeni Ugovor sklopljen, kojim je propisano kako se na ništavost može pozvati svaka zainteresirana osoba, te čl. 105.st.1 ZOO91. kojim je propisano kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. kao što je već rečeno u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje u tekstu ZZP). Sukladno čl. 81 st. 1 ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2 čl. 81 ZZP smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom st. 4. navedenog članka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost.

24. Čl. 1065 ZOO91, propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužiteljice naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna čl. 1065 ZOO91.

25. Sukladno odredbi čl.104 st.1 ZOO91, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

26. Sud Europske unije je svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku

Poslovni broj P-157/2021 -47

kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni, i konačno koji su neproporcionalni. Na tuženiku kao financijskoj instituciji je da dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

27. Prema odredbi čl.3 st.1 Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5 iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

28. Radi utvrđivanja jesu li stranke prilikom sklapanja Ugovora o kreditu pregovarale o ulaznoj naknadi saslušana je tužiteljica kao stranka. Ona je iskazala da u banci nije ni bila, da je kredit ugovarala s auto-kućom gdje je kupovala automobil, te da ju tu čekali i papiri za kredit koje je potom potpisivala kod javnog bilježnika. Nije bilo nikakvih razgovora ni pregovaranja o ulaznoj naknadi, a odredbu o ulaznoj naknadi shvatila je tek kada je angažirala odvjetnika.

29. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice jer je on vrlo logičan, životan i uvjerljiv. Iskazom tužiteljice sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu bio sa svim svojim odredbama unaprijed sastavljen od strane tuženika kao da i u trenutku sklapanja Ugovora sa tuženikom nije pojedinačno pregovarao ni o kakvoj naknadi za obradu kredita, niti joj je prije potpisivanja ugovora objašnjeno koliko bi ona iznosila i na što se odnosi.

31. Stoga u odnosu na ništavost odredbe čl. 3. u pogledu plaćanja naknade potrebno je navesti kako tuženik nije dokazao da je tužiteljici dana mogućnost pregovaranja i o ovoj odredbi navedenog Ugovora. U članku 3. predmetnog ugovora, određeno je da je korisnik kredita tu naknadu u visini od 3,300% od iznosa kredita dužan platiti prije korištenja kredita. Dakle tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbi članka10. prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo. ovdje se radilo o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, ovdje tužiteljica, obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% od iznosa kredita. Isto tako u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva i zašto je određena baš u visini od 3,30% od ukupnog iznosa kredita.

32. Budući da iz predmetnog ugovora očito proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se odredbama tog ugovora pa tako i o odredbama kojim je regulirana naknada za obradu kredita u visini od 3,30%, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, a niti se je moglo pojedinačno pregovarati, a što proizlazi i iz iskaza tužiteljice.

33. S obzirom da je tužiteljica temeljem odredbe članka 3. Ugovora platila tuženiku naknadu u visini od 420,56 eura (3.168,74kn) 7.6.2005., kako je to utvrđeno nalazom financijskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručević (list 129-139), to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba u smislu odredbe članka 81 stavak 1 ZZP, nepoštena, te u smislu odredbe članka 87 stavak 1 ZZP ništetna, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom IV.

34. Kako se navedena odredba među strankama ne može primijeniti tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju te ugovorne odredbe te je na temelju odredbe čl.104 st.1 ZOO91 dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po toj ništetnoj osnovi. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 104 st.1 ZOO91.

Poslovni broj P-157/2021 -47

Stoga je sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem traži da joj tuženik izvrši isplatu iznosa od 420,56 eura po osnovi isplaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita sa zateznom kamatom od dana isplate, tj. 7.6.2005. do isplate, te je primjenom odredbe čl. 210. ZOO91-a odlučeno kao pod točkom VI izreke presude. Zatezna kamata teče od 7.6.2005. kako je to tužiteljica tražila jer je nalazom vještaka utvrđeno da je tada plaćena. Sud je obvezao tuženika isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznom kamatom od izvršene uplate do isplate primjenom čl. 214. ZOO 91-a, obzirom se tuženik koji je stekao navedene novčane iznose temeljem ništetnih odredaba koje je unio u sadržaj ugovora mora smatrati nepoštenim stjecateljem.

35. Da bi utvrdio visinu tužiteljeve tražbine s osnova primjene valutne klauzule u CHF, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financijska vještačenja mr. sc. VU iz Ručević vještačenja d.o.o., te izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 129- 139).

36. Provedenim vještačenjem po Zrinku Ručević, utvrđeno je, kao što je već iznijeto u točci 33.obrazloženja presude, da je tužiteljici obračunata naknada u iznosu od 420,56 eura (3.168,74kn), a taj iznos je plaćen prilikom isplate kredita 7.6.2005, Također, da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31.7.2006.) do dana konačne otplate (19.7.2019.), a koja proizlazi iz povećanja tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) u odnosu na tečaj za valutu CHF važeću u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno eura 1.217,71eur (9.174,68 kn) ( zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "q1" Tabele iz nalaza ( u kn). Vještak je naveo u nalazu da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "q" Tabele iz nalaza ( u kn), odnosno u stupcu "q1" Tabele iz nalaza ( u eurima) što je očito omaška jer izračun nije dan u eurima ali na taj dio nalazi niti jedna stranka nije prigovarala.

37. Tužiteljica nalazu vještaka nije prigovorila a tuženik mu je prigovorio podneskom od 10.11.2022. ali ne u smislu izračuna već jedino se očitujući da smatra da je ugovor sklopljen s valutnom klauzulom u CHF, pa ponavlja svoje razloge zašto je bilo razumno i logično očekivati određena kretanja tečaja. Prigovara i da je nalazom i mišljenjem vještak ispustio prikazati i negativnu razliku, odnosno iznose koje je tužiteljica manje platila po mjesecima u kojima je tečaj CHF bio manji od početno ugovorenog, te predlaže da u tom smislu dopuni nalaz.

38. Podneskom od 30.11.2022. tužitelj se protivi prigovorima tuženika ističući da tuženik nema pravo na isplatu negativne razlike i to obrazlaže.

39. U očitovanju na prigovor tuženika vještak navodi da se većina prigovora odnosi na pravna pitanja o kojima će odlučivati sud, te na koja se on kao vještak nema što očitovati. Navodi da u izračun nisu izračunavane negativne razlike, dakle iznosi koje je tužiteljica manje platila uslijed smanjenja tečaja CHF u pojedinim mjesecima otplate kredita u odnosu na tečaj važeći kod isplate kredita, jer takav zadatak nije dobio od suda.

40. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan jer je ovo vještačenje obavljeno prema zadatku određenom od strane ovoga suda.

41.Tužitelju je temeljem stjecanja bez osnova sukladno utvrđenju iz provedenog financijskog vještačenja ukupno dosuđen iznos od 1.214,96 eura na ime preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli koliko je zatražila, pri čemu joj je priznato pravo na zatezne kamate od svake pojedine utužene uplate do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik

Poslovni broj P-157/2021 -47

u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj. Tužitelj je zateznu kamatu zatražio sukladno nalazu vještaka gdje su pojedinačni mjesečni iznosi iskazanu u kn a ne eurima, a prema utvrđenjima o dospijeću pojedinih rata. Pri tome valja istaći da je tužitelj propustio tražiti ratu koja je dospjela 21.10.2008. u iznosu od 18,95kn/2.15,eura, te je pri izračunu nekih mjesečnih anuiteta iznos u kn pretvarajući ga u eure nije uvažavao činjenicu da se iznos preračunava s obzirom na treću decimalu na viši ( npr. rate za 7/2010. od 21,928 snizio na 21,92 umjesto 21,93 eura i 8/2010 od 29.856 snizio na 29,86 iako bi točno bilo 29,87 eura) te se stoga njen uređeni tužbeni zahtjev razlikuje od utvrđenog iznos po vještaku od 9.174,68kn odnosno 1.217,71 eura. Kako je pravo tužiteljice da potražuje i manje nego joj pripada sud je njen tužbeni zahtjev na iznos od 1.214,96 eura usvojio. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod V ove presude.

42. Tuženik je smatrao da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima. Ovo je pogrešno jer je u ovom postupku predmet spora, uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti i tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 323. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. Kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP), a tuženik takav zahtjev nije podnio (protutužbu niti prigovor prijeboja), o ikakvom njegovom navodnom potraživanju ne može biti odlučeno niti stoga može biti izvršen prijeboj (na što se u biti odnosi njegov prigovor iznosu preplate) sa pravilno utvrđenom tražbinom tužitelja ( tako u odluci ŽS u Zagrebu, Gž-3960/2022-3 od 13. prosinca 2022. , te presudi VS RH Rev-549/2023-4 od 18.12.2023.).

43. Tuženik se podneskom od 12.12.2022.protivio sniženju tužbenog zahtjeva po podnesku tužitelja od 28.10.2022. nakon provedenog vještačenja, te potraživao trošak za djelomično povučeni dio tužbenog zahtjeva. Ovaj zahtjev je neosnovan jer tuženiku ne pripada zatraženi parnični trošak nakon što je tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja u skladu s istim podneskom od 28.10.2022. snizila tužbeni zahtjev za iznos od 64,73 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama jer nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužiteljici kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koje je neosnovano platila i čije vračanje traži iako je uspjela u postupku u pogledu nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: "čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.".

44. Tuženik se podneskom od 17.12.2022. i na ročištu 23.1.2025. protivio preinaci tužbe tužbenog zahtjeva po podnesku tužitelja od 28.11.2022. navodeći da je isti povišen u odnosu na podnesak od 28.5.2024. Podneskom od 28.5.2024. ( list 223) tužitelj potražuje ukupan iznos od 2.150,42 eura (514,90 +1.214,96 +420,56), dok

Poslovni broj P-157/2021 -47 podneskom od 28.11.2024. (list 254) potražuje ukupan iznos od 2.153,63 eura (515,36 +1.217,71+420,56). Sud je preinaku dozvolio raspravnim rješenjem od 23.1.2025. ali valja reći da je na tom ročištu tužitelj tužbeni zahtjev snizio odnosno ispravio pogrešan zbroj te ponovo potražuje iznos od 2.150,42 eura, dakle do preinake u smislu povišenja tužbenog zahtjeva u tom periodu nije niti došlo.

45. Kako je tužitelj tužbom od 25.3.2021. od tuženika potraživao ukupan iznos od 2.217,19 eura a konačno uređenim tužbenim zahtjevom iznos od 2.150,42 eura proizlazi da je povukao tužbu za iznos od eura 66,77 eura. Stoga je riješeno kao u točci II izreke ovog rješenja.

46.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.2 i čl.155.ZPP-a, jer je tužitelj djelomično uspio u parnici. Tužitelj je s obzirom na osnovu uspio s 66,66% na što mu se priznaje 33,33% uspjeha u odnosu na cijeli spor (u odnosu na 50% koji se odnosi na osnovu), a s obzirom na visinu 76,06% ( utužio 514,90+1.214,96+420,56 ukupno 2.150,42 eura, uspio s 1.635,52 eura) te mu se priznaje 38,03% u odnosu na cijeli spor (u odnosu na preostalih 50% koji se odnosi na visinu), dakle uspio je u sporu s ukupno 71,36%. Tuženik je uspio s 28,64%. Kada se od postotka tužitelja od 71,36% (stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku) odbije postotak uspjeha tuženika 28,64% (stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku) dobije se postotak od 42,72%. Uspjeh u sporu tužitelja izračunat je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je konačno utužio 2.150,42 eura a dosuđeno mu je 1.635,52 eura. Svoje troškove tužitelj zastupan po punomoćniku – odvjetniku je iskazao u troškovniku koji je priložio spisu (list 265). Tužitelju zastupano po odvjetniku dosuđen je trošak parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi (NN 138/23 – dalje: Tarifa 2023) kojom je Tbr.52 propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost boda po Tbr.54 iznosi 2,00eura. Vrijednost predmeta spora varirala je od 2.217.19 eura- u tužbi do 2.150,42 eura u trenutku zaključenja rasprave pa se sav trošak računa po istoj VPS sukladno čl.7. tarife (1.327,01 eura do 13.272,00 eura).

47. Tako je tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat parnični trošak, prema troškovniku (list 265) koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu 100 b po Tbr 7. toč. 1. OT, sastav obrazloženih podneska od 21.6.2021., 28.10.2022., 30.11.2022. svaki 100 b po Tbr. 8/1 OT, zastupanje na ročištu 19.4.2022.19.4.2024. i23.1.2025. svako 100 b po Tbr. 9/1 OT, sveukupno 700b x 2,00eura ukupno 1.400,00eura +25% PDV od 350,00eura ukupno 1.750,00 eura na ime zastupanja. Priznat joj je i trošak sudske pristojbe na tužbu 34,27 eura ( 50% jer je tužba predana e- komunikacijom) i presudu od 33,98 eura (jer odluku prima e-komunikacijom te ukoliko je plati u roku 3 dana plaća nižu pristojbu) i trošak plaćenog financijskog vještačenja u iznosu od 371,62 eura, ukupno 2.189,87 eura, odnosno 42,72%. (71,36% - 28,64%) tog iznosa, ukupno 935,51 eura te je odlučeno kao u izreci pod VII ove presude.

48. Nije joj priznat zatraženi trošak sastav obrazloženog podneska od 23.6.2021. jer takav podnesak ne prileži spisu. Nije joj priznat trošak prijedloga za povrat u prijašnje stanje jer taj trošak ne treba snositi tuženik jer je čl. 122.a ZPP-a propisano da stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. Nije joj priznat sastav obrazloženog podneska od 28.11.2025. jer je potrebu podnošenja tog podneska izazvao sam tužitelj jer nije precizirao od kada potražuje zateznu kamatu na jedan od utuženih iznosa ( za ulaznu naknadu).

Poslovni broj P-157/2021 -47

49.S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do plateža, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona ( NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20, 114/22 dalje u tekstu: Ovršni zakon) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 26. veljače 2025. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

50. U tijeku postupka tužiteljica je zatražila povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta 5.6.2024. koji povrat je sud dozvolio raspravnim rješenjem od 4.9.2024. Čl. 122.a ZPP-a propisano da stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. Tuženik je zatražio trošak izazvan mu povodom propuštanja i odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje troškovnikom (list 266), te ima pravo na taj trošak neovisno o ishodu spora. Tako mu je priznat pristup ročištu 5.6.2024 . po Tbr.9/2 od 50 b i sastav podneska od 27.8.2024. po tbr. 8/2 od 50 b, ukupno 100 b odnosno 200,00 eura + 25%PDV od 50,00 eura, ukupno 250,00eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VIII ove presude. S obzirom da je tuženik tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do plateža ista mu je i priznata sukladno navodima u točci 49 obrazloženja presude.

51.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Dugom Selu 26. veljače 2025.

Sudac

Ranka Memišević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, a računajući od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. odvj. Miro Glavaš

2. odvj. Marko Kallay

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte