Poslovni broj: Us I-2853/2024-13
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Vlahu Bassegli Gozze, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, (ranije: Ministarstvo poljoprivrede) u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320- 02/22-21/65, URBROJ: 525-06/195-24-2, od 9. svibnja 2024.
II Poništava se rješenje Bjelovarsko – bilogorske županije, Upravnog odjela za poslove državne uprave, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-320-02/20-03/273, URBROJ: 2103/1-22-22-10, od 10. svibnja 2022. III Nalaže se tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 5.375,00 eura (pettisućatristosedamdesetpet eura).
IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.
Obrazloženje
1. Rješenjem Bjelovarsko – bilogorske županije, Upravnog odjela za poslove državne uprave, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-320-02/20- 03/273, URBROJ: 2103/1-22-22-10, od 10. svibnja 2022. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), tužitelju se, kao investitoru građenja pomoćne zgrade – garaže i spremišta (građevinske bruto površine 103,50 m2), a koja će se graditi na katastarskoj čestici, kulture oranica, broj 299/6 katastarske općine [katastarska općina], kulture oranica, određuje visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 8.472,70 kuna.
2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja uz obrazloženje kako nije od utjecaja okolnost da je građevina koja se planira izgraditi manja od 400 m2 građevinske bruto površine, jer se u konkretnom radi o građevini stambene namjene, 3a. skupine – pomoćna zgrada – garaža i spremište, a na koju vrstu građevine se ne odnosi oslobođenje propisano člankom 26. stavkom 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
3. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog stava tužitelj se, u svojoj tužbi, poziva na članak 26. stavak 1. točku g. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojim je jasno propisano da se naknada za prenamjenu ne plaća pri gradnji stambene građevine razvijene građevinske bruto površine do 400 m2, ako se ona gradi unutar građevinskog zemljišta. Mišljenja je stoga kako je osporenim rješenjem potpuno propušteno vrednovati arhitektonski projekt TD 60/20 iz svibnja 2020. godine, sukladno kojem proizlazi kako je objekt kojeg planira izgraditi manji od 400 m2. Bez obzira na ovaj propust osporava i vrijednost cijene poljoprivrednog zemljišta, a koja vrijednost je utvrđena u iznosu od 439,00 kuna/m2, jer je ta vrijednost utemeljena na podatcima Porezne uprave koji mu nikad nisu predočeni, iz kojih razloga ih on nije mogao ni ispitati. Ovome dodaje da je sukladno javno dostupnim podatcima prosječna cijena građevinskog zemljišta na predmetnom području 141,73 kune/m2, a što je evidentno dosta niže od onog koje je odredilo prvostupanjsko tijelo. Predlaže sudu da uvaži navode tuže, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora i upravnog postupka koji mu je prethodio.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju pobijane odluke. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.
5. Sud je 22. siječnja 2025. i 19. veljače 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24.), omogućeno izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud u istog izvršio uvid, te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.
7. Na temelju razmatranja svi činjeničnih i pravnih pitanja ovog spora Sud je, na temelju članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8.1. Člankom 23. stavkom 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 20/18., 115/18. i 98/19. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta, kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.
8.2. Člankom 26. stavkom 1. točkom g. Zakona propisano je da se investitor oslobađa plaćanja naknade iz članka 23. ovoga Zakona u sljedećim slučajevima: pri gradnji stambene građevine razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m2 ako se gradi unutar građevinskog područja.
9. Spisu tuženika prileži Građevinska dozvola Republike Hrvatske, Bjelovarsko
– bilogorske županije, Grada Bjelovara, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i uređenje prostora, KLASA: UP/I-361-03/20-01/000043, URBROJ: 2103/01-06/8-20- 0007, od 2. lipnja 2020., a kojom se tužitelju, kao investitoru, dozvoljava gradnja građevine stambene namjene (pomoćne), 3a. skupine – pomoćna zgrada – garaža i spremište, na postojećoj građevnoj čestici 299/6 katastarske općine [katastarska općina], sve u skladu s glavnim projektom.
10. Sukladno navedenoj Građevinskoj dozvoli evidentno je da se u konkretnom radi o stambenoj građevini razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m2, a koja gradnja bi, sukladno naprijed citiranom članku 26. stavku 1. točki g. Zakona, morala biti oslobođena naknade. Spornim se stoga u ovom predmetu nalazi isključivo okolnost da li se oslobođenje primjenjuje u situaciji u koliko se gradi pomoćna zgrada, dakle građevina pomoćne stambene namjene, a ne zgrada isključivo stambene namjene.
11. Člankom 4. stavkom 1. alinejom 13. Pravilnika o prostornim planovima (Narodne novine, broj 152/23.) propisano je da je pomoćna građevina, građevina koja se gradi na građevnoj čestici glavne građevine, čija namjena upotpunjuje namjenu glavne građevine i/ili služi uporabi glavne građevine.
12. Prvotno Sud ukazuje kako je Građevinskom dozvolom jasno naznačeno kako se investitoru dozvoljava gradnja građevine stambene namjene, a što tada po strogo formalnom tumačenju dovodi do zaključka kako nije od utjecaja okolnost da se radi o pomoćnoj građevini, jer je glavna i jedina svrha postojanja pomoćne građevine poboljšanje uvjeta za stanovanje uspostavljeno glavnom građevinom.
13. I izvan formalnog tumačenja, Sud smatra kako je cilj zakonodavca, osloboditi investitora naknade za prenamjenu u situacijama u kojima se gradi manji stambeni objekt, koji neće ima ti znatniji utjecaj na prostorno uređenje. Slijedeći navedeni cilj ovaj Sud ukazuje i kako pomoćna građevina nije samostalna i neovisna, već je vezana uz glavnu te se stoga kod oslobođenja ne može razmatrati kao samostalna gradnja, već kao jedna cjelina sa zgradom kojoj služi.
14. Iz ovog razloga Sud je pribavio glavni projekt, a koji je sastavni dio građevinske dozvole i u kojem je navedeno da se na građevnoj čestici već nalazi stambena zgrada za koju je ishođeno Rješenje o uvjetima građenja Grada Bjelovara, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i uređenje prostora, KLASA:UP/I-361- 03/09-01/42, URBROJ: 2103/01-06/12-09-16, od 24. rujna 2014. Uvidom u to rješenje Sud nalazi da glavna stambena zgrada, a za čije potrebe se izvodi pomoćna zgrada ima građevinsku bruto površinu od 204,46 m2, što tada, uz uvećanje novo planiranom pomoćnom zgradom od 103,50 m2, ukupno iznosi 307,96 m2.
15. Budući da je ukupna razvijena građevinska bruto površina ukupne gradnje cijelog stambenog prostora manja od 400 m2, Sud zaključuje i kako je po cilju zbog kojeg je odredba unesena tužitelja potrebno osloboditi naknade za prenamjenu, iz kojeg razloga se osporeno i Prvostupanjsko rješenje ocjenjuju nezakonitim. Stoga je odlučeno kao u točki I i II izreke ove presude.
16. Isto tako i iako u ovom sporu zbog razloga obrazloženja presude i nije relevantno, Sud navodi kako u situaciji u kojoj se nekoj osobnosti nalaže plaćanje temeljem službenih evidencija koje vodi neko drugo javno pravno tijelo (u ovom slučaju porezna uprava), stranci postupka mora biti omogućeno da dokazuje suprotne vrijednosti. Stoga Sud nalazi kako je osporeno rješenje nezakonito i iz razloga što tužitelju nije bilo omogućeno dokazati stvarnu vrijednost zemljišta kojeg prenamjenjuje. Ipak i imajući na umu kako ovaj Sud zauzima stav da određenje naknade u konkretnom slučaju uopće nije zakonito, vrijednost zemljišta nije posebno utvrđivao.
17. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 19. veljače 2025. (list 152 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. stavku 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je tražio troškove sačinjenja žalbi iz upravnog postupka od 21. rujna 2020. i 19. svibnja 2022., u iznosu od po 150,00 Eura. Isto tako tužitelj je na temelju tbr. 27. točke 1. alineje 2. Tarife, podnio zahtjev za naknadu troškova za sastav tužbe od 20. lipnja 2024., kao i za sastav podneska od 12. veljače 2025. i 18. veljače 2025. u iznosu od po 1.000,00 Eura te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnio zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročišta održana 22. siječnja 2025. i 19. veljače 2025., u iznosu od po 1.000,00 Eura, a što ukupno uz uvećanje pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, iznosi 6.625,00 Eura.
18.1. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
18.2. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
19. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništeno rješenje tuženika, kao i Prvostupanjsko rješenje, Sud zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.
20. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadom troškova sastava tužbe, kojom je iniciran spor koji je u odnosu na tužitelja povoljno okončan, odnosno i naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda. Isto tako Sud osnovanim uzima i zahtjev tužitelja za naknadom troška sačinjenja podneska od 12. veljače 2025., a koji sadrži detaljno očitovanje o osnovnim navodima tuženika, ali i potpuni Glavni projekt, kojeg je tuženik , iako u obvezi propustio dostaviti uz odgovor na tužbu.
21. Isto tako i imajući na umu kako je Sud u sporu pune jurisdikcije odlučio o pravima iz upravnog postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti, u obvezi je odlučiti i temeljem članka 161. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, o osnovanosti troškova upravnog postupka koji je prethodio osporenom rješenju, odnosno o zahtjevu za naknadu troškova sačinjenja žalbi od 21. rujna 2020. i 19. svibnja 2022. Imajući na umu kako su obje žalbe bile nužne za zaštitu prava tužitelja te imajući na umu i rezultat ovog spora pokrenutog po službenoj dužnosti, Sud osnovanim uzima trošak naknade sačinjenja žalbi u traženom iznosu. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.
22. Suprotno ovom Sud navodi kako podnesak tužitelja od 18. veljače 2025. na niti jedan način nije utjecao na odluku u ovom sporu, budući se istim ponovno obrazlaže razlog nezakonitosti osporenog rješenja, na jednak način kao i u tužbi, odnosno i u podnesku za kojeg je već priznat trošak. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove odluke.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.
DNA:
1 Odvjetnik Predrag Kralik, Bjelovar, Ferde Rusana 4,
2. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
3. U spis
