REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik EF i II. okrivljenik JF, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/15435 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 13.06.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 26.02.2025.g., u nazočnosti I. i II. okrivljenika, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I. okrivljenik EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin MF i E rođene J, rođen **.**.1962. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju zdravstveni tehničar, nezaposlen, prima oko 850,00 eura od najamnine stana i poslovnog prostora, srednjeg imovnog stanja, rastavljen, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak
i
II. okrivljenik JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i N rođena U, rođen **.**.1997. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju upravni referent, nezaposlen, prima naknadu s burze oko 350,00 EUR, slabog imovnog stanja, neženjen, bez djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,
k r i v i s u
što su 13. lipnja 2024. u 19:15 sati, u mjestu [adresa], narušavali javni red i mir u Velikoj Gorici, u dvorištu ugostiteljskog objekta „Gorička Klet“ na način da je EF galamio i vikao prema JF riječima: “marš iz dvorišta“ a JF je vikao i psovao EF: “jebem ti mater, nemaš šta biti u dvorištu odi u svoj stan ili ću te izudarati“, a zatim ga je i fizički napao na način da ga je jednom rukom uhvatio za kosu i povukao, te uzeo drvenu dršku od metle i udario ga u predjelu desne strane trbuha, a svađu je čula NF koja je EF i JF razdvojila i tada je EF zatražio intervenciju policije,
čime su počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,
pa im Sud temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANU KAZNU u iznosu od 90,00 (devedeset) EURA - za svakog posebno,
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljeni su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozoravaj okrivljenike ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset), svaki posebno u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, pod navedenim brojem, podnio je dana 20.06.2024.g. ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenih, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
I. okrivljenik EF u svojoj obrani iznosi da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iskazuje da se dana 13. lipnja 2024. oko 19,00 sati došao u dvorište svoje kuće u [adresa], u prizemlju kojih se nalazi restoran Gorička klet, a koju već dugi niz godina iznajmljuje obitelji JF. JF je preuzeo poslovanje od svojih roditelja te je prethodne noći spavao u restoranu iz kojeg je tijekom noći dopirala buka. Napominje da se u zadnje vrijeme JF odao piću pa su i ranije nastajali problemi i ranije je tražio intervenciju policije ali nije bilo prijava protiv JF. Predmetne zgode iz svog automobila je vadio stvari i slagao ih u garažu kada je iz restorana izjurio JF te je počeo vikati na njega da ide u stan i da može izaći kad mu on dopusti, a pritom mu je psovao i majku i vikao neke druge riječi. Tom prilikom ga je i fizički napao, uhvatio za kosu i jednim drvenim štapom udario u predjelu trbuha. Kuharica iz restorana Barica izašla je iz restorana i primila JF kako bi spriječila daljnji napad. Nakon toga zatražio je intervenciju policije. Napominje da se poslije ovog događaja JF njemu ispričao i nastavili su poslovnu suradnju bez daljnjih svađa.
3.
II. okrivljenik JF u svojoj obrani iznosi da je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Priznaje da je dana 13. lipnja 2024. oko 19,00 sati bio u restoranu Gorička klet u [adresa] kojeg su iznajmili njegovi roditelji od vlasnika EF. Predmetne zgode izašao je na dvorište restorana, a EF je počeo vikati i galamiti na njega. Nakon toga EF je uzvratio vikanjem i psovanjem, psovao mu majku i rekao da nema što raditi u dvorištu, a u jednom trenutku povukao ga je za kosu i s jednom drškom metle ga udario u trbuh. Tada je došla kuharica NF i zaustavila njihov sukob. Žao mu je što je počinio ovaj prekršaj. Do sada nije prekršajno kažnjavan. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega.
4.
Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenika, II. okrivljenik JF je istaknuo kako na obranu I. okrivljenika nema nikakvih posebnih primjedbi niti komentara jer je sve bilo otprilike kako I. okrivljenik iznosi. Ističe da je i EF vikao na njega, kako je to već iskazao.
Nakon što je upoznat s obranom II. okrivljenika, I. okrivljenik EF je istaknuo da nakon iznesene obrane JF, kako ne bi komplicirao postupak, a radi korektnih odnosa sa JF, ipak na kraju priznaje da je i s njegove strane predmetne zgode zbog ponašanja JF, bilo vikanja i galame upućeno prema JF, a kako je to navedeno u optužnom prijedlogu.
5.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PP-2062/24 od 13. lipnja 2024. u 19,43 sati, izvješće Policijske postaje Velika Gorica sastavljeno po policijskom službeniku MF iz Policijske postaje Velika Gorica (list 4 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] za JF od 13. lipnja 2024., obavijest počinitelju prekršaja UF Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], obavijest počinitelju prekršaja JF Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj]. i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za UF i JF od 12. veljače 2025.
6.
U završnom govoru I. i II. okrivljeni suglasno su iskazali kako prepuštaju odluku Sudu.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenika UF i II. okrivljenika JF, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obojica okrivljenih predmetne zgode počinili prekršaj opisan u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na načine navedene u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio obrane I. i II. okrivljenih, odnosno naknadno iskazano priznanje I. okrivljenika te promptno priznanje II. okrivljenika, pa je njihove obrane u bitnom prihvatio, budući su oni priznali svoju krivnju i izjavili da su počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, iznoseći sve činjenice i okolnosti predmetnog događaja razumljivo, jezgrovito i životno.
Sudac je zaključio da su obrane I. i II. okrivljenih u svim bitnim dijelovima zapravo sukladne, da se njihove obrane u odlučnim dijelovima međusobno razložno podupiru i smisleno nadopunjuju te da jasno potvrđuju opis predmetnog događaja zbog kojeg je protiv njih podnesen Optužni prijedlog.
3.
Sudac je utvrdio da su I. i II. okrivljenici o nekim dijelovima činjeničnog opisa radnji prekršaja navedenim u Optužnom prijedlogu, svoje obrane iznosili donekle nejasno te su djelomično i prikrivali i/li umanjivali težinu svojih nezakonitih postupaka koji im se stavljaju na teret, dok su isticali težinu nepristojnog ponašanja drugog suokrivljenika, a sve u namjeri kako bi umanjili osobni doprinos remećenju javnog reda i mira, odnosno počinjenju terećenog prekršaja te da bi opravdali svoja nepropisna i nezakonita ponašanja, to jest vlastite postupke koji u znatnoj mjeri odstupaju od usvojenih normi pristojnog ponašanja te pritom uvelike prelaze granice pristojnosti među ljudima, a to s ciljem da izbjegnu ili umanje propisane posljedice svojih protupravnih radnji.
Sudac je zaključio kako utvrđene djelomične nesukladnosti i proturječnosti između samih obrana I. i II. okrivljenika, kao i između tih obrana i činjenica navedenih u Optužnom prijedlogu, nemaju utjecaja i nisu bitne za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane obojice okrivljenika, te kako postoji stvarna i osnovana vjerojatnost da su to zapravo samo njihovi pokušaji da opravdaju svoja ponašanja, da umanje vlastitu odgovornost i ublaže kažnjavanje za počinjeni prekršaj za kojeg se svaki od njih optužuje.
4.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i podnio protiv I. i II. okrivljenih zbog počinjenog prekršaja, te koje su I. i II. okrivljeni u bitnom potvrdili u svojim obranama iznesenim pred Sudom.
5.
Sudac je uvidom u Potvrde od 12.02.2025.g. za UF i JF, izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da I. i II. okrivljenici do tada nisu bili prekršajno osuđivani.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije izveo dokaz suočavanjem I. i II. okrivljenih međusobno, niti druge eventualno moguće i postojeće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti zaključio da je činjenično stanje, pored priznanja I. i II. okrivljenih, u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka, a smatra kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenih i nakon izvođenja ostalih navedenih materijalnih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi ili razjasniti niti bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na krivnju i kažnjavanje I. i II. okrivljenih.
Pored toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.
8.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrana, to jest priznanja I. i II. okrivljenih, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljenici predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.
9.
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
10.
Sudac smatra da su predmetne zgode I. i II. okrivljenici, svojim postupanjima odnosno nepristojnim ponašanjima, svaki na svoj način, ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, jer su podjednako doprinijeli stvaranju i razvoju međusobnog sukoba, kojom prilikom je između njih na javnom mjestu došlo do svađe i vikanja, odnosno fizičkog sukoba, pa su u nastaloj situaciji u istoj mjeri sudjelovali u remećenju javnog reda i mira.
11.
Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se predmetni događaj odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na prostoru dvorišta obiteljske kuće u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt, dakle na mjestu pristupačnom zapravo svim građanima, a koje je i dostupno gledanju i slušanju iz okolnih kuća, dvorišta i ulica, dakle na prostoru koji je bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti.
Sudac smatra da je tučnjava protupravno ponašanje koje se odnosi na situaciju kada se počinitelji mogu zajednički fizički obračunavati, a također i na situaciju kada jedan počinitelj tuče drugoga ili više njih, a oni se nalaze u položaju objekta koji je samo napadnut i trpi.
Sudac smatra da je svađa protupravno ponašanje koje se odnosi na intenzivno i žučno raspravljanje između dvije ili više osoba o određenim činjenicama ili događajima, koje prelazi granice pristojnosti među ljudima.
Sudac smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno.
12.
Sudac je zaključio da su obojica okrivljenika počinili prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se na javnom mjestu, svađali i vikali te su sudjelovali u tučnjavi, pa su se na taj način, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, svakako ponašali nepristojno.
13.
Stoga je sudac nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i obojicu okrivljenika proglasio krivima, pa ih je kaznio novčanim kaznama u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenika.
Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečenih novčanih kazni, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
14.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
15.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. i II. okrivljenih postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to njihovo priznanje počinjenja prekršaja, i to od strane I. okrivljenika naknadno, a od strane II. okrivljenika promptno, zatim dosadašnja prekršajna neosuđivanost obojice okrivljenika, žaljenje i kajanje II. okrivljenika zbog počinjenog prekršaja kao i njegovo obećanje da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo, a osobito okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice.
16.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne zatvora, odnosno umjesto novčane kazne unutar propisanih iznosa, I. i II. okrivljenicima izrekao novčane kazne u visini ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne koja je Zakonom propisana u utvrđenom rasponu, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.
17.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. i II. okrivljenici da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
18.
Za počinjeni prekršaj I. i II. okrivljenicima nije izrečena kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.
Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenika.
19.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 26. veljače 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
I. i II. okrivljenici suglasno su se odrekli prava na žalbu protiv presude.
Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].