Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kmp-1/2025-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež mr. sc. Sanje Voller-Jakšić, kao predsjednika vijeća i sudaca porotnika za mladež Darije Stanković i Daria Fančovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Leonore Ećimović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HE, zbog kaznenih djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11) i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. KZ/11 i članka 153. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 uz primjenu članka 34. KZ/11, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOmp-DO-5/2024 od 11. studenog 2024., izmijenjene na raspravi 26. veljače 2025., nakon rasprava održanih 27. siječnja 2025., 12. veljače 2025., 13. veljače 2025. i 26. veljače 2025., s kojih je javnost bila isključena, u nazočnosti zamjenice za mladež Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, ČE, optuženog HE i njegovog izabranog branitelja Mislava Srba, odvjetnika iz Osijeka te opunomoćenika oštećene žrtve ME, HEV, odvjetnice iz [adresa], dana 26. veljače 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optuženi HE, OIB [osobni identifikacijski broj], sin OE i EE, rođen **.**.2004. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, djelatnik, nezaposlen, s primanjima koja ostvaruje sakupljanjem sekundarnih sirovina u iznosu od oko 300,00 eura mjesečno, pismen, sa završenom osnovnom školom, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta starosti dvije godine koje je rođeno u izvanbračnoj zajednici sa IE, bez imovine, vojsku nije služio, prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kazneno neosuđivan, uhićen dana 9. lipnja 2024. u 17,00 sati, nalazi se u istražnom zatvoru Zatvora u Osijeku
k r i v j e
što je:
1. dana 7./8. lipnja 2024., u noćnim satima, u [adresa], u svojoj obiteljskoj kući, nakon što je njegova partnerica ošt. ME, s kojom je započeo zajednički život, odbila s njim imati spolni odnos zbog mjesečnice, u nakani da ju spolno iskoristi, vrijeđao ju i govorio joj da će ju ubiti ako ne budu imali spolni odnos, skinuo odjeću s nje, bacio ju na krevet, uhvatio ju za ruke te joj čvrsto držao ruke iznad glave, pritišćući ih uz krevet, a potom svoje spolovilo stavio u njezin spolni organ i nad njom izvršio potpuni spolni odnos,
dakle, uporabom sile s drugom osobom bez njezinog pristanka, izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
2. dana 8./9. lipnja 2024., u noćnim satima, u [adresa], u svojoj obiteljskoj kući, nakon što je njegova partnerica s kojom je započeo zajednički život ošt. ME odbila s njim imati spolni odnos zbog mjesečnice, u nakani da ju spolno iskoristi, unatoč njezinim molbama, protivljenju i opiranju, polegao ju na krevet, uhvatio ju čvrsto rukom za vrat i snažno stisnuo kako bi se ošt. ĐE prestala opirati, ali u dovršenju djela nije uspio, jer je u prostoriju zbog vike i otpora oštećenice ušla okrivljenikova sestra RE,
dakle, s namjerom da uporabom sile s drugom osobom bez njezinog pristanka, izvrši spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića teškog kaznenog djela protiv spolne slobode,
čime je pod točkama 1. i 2. počinio kaznena djela protiv spolne slobode i to:
pod točkom 1. teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11 te
pod točkom 2. teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članaka 153. stavak 1. i 2. KZ/11 i članka 34. KZ/11,
sve uz primjenu članka 51. KZ/11
pa se opt. HE
za kazneno djelo protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11, iz točke 1. izreke, na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 te članka 106. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje u tekstu ZSM)
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (četiri) GODINE,
za kazneno djelo protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11 i članka 34. KZ/11, iz točke 2. izreke, na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11 i članka 34. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 te članka 106. stavak 1. ZSM
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (dvije) GODINE,
te se primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 opt. HE
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U
TRAJANJU OD 5 (pet) GODINA.
II. Na temelju članka 54. KZ/11 opt. HE se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. lipnja 2024. pa nadalje.
III. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) oštećena ME se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
IV. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, opt. HE se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti Jurice Jurića, odvjetnika iz Đakova iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08, a isti padaju na teret proračunskih sredstava suda. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 opt. HE je dužan naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene ME, HEV, odvjetnice iz [adresa], o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća za mladež, budući da nedostaju podaci o visini troškova.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KOmp-DO-5/2024 od 11. studenog 2024. protiv opt. HE, zbog kaznenih djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 2. i 1. KZ/11 i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. KZ/11 i članka 153. stavak 2. i 1. KZ/11 uz primjenu članka 34. KZ/11, počinjenih na štetu ME.
2. Na raspravi održanoj 26. veljače 2025., zamjenica je djelomično izmijenila činjenični opis kaznenog djela pod točkom 2. optužnice, na način da je u prvom redu činjeničnog opisa iza broja 8. dodala oznaku kroz "/9.", a potom u nastavku umjesto riječi "večernjim", dodala riječ "noćnim" te u predzadnjem redu u nastavku iza riječi "vike" dodala riječi "i otpora", dok su ostali dio činjeničnog opisa kaznenih djela pod točkama 1. i 2. optužnice, zakonski opisi i pravna kvalifikacija kaznenih djela ostali neizmijenjeni.
2.1. Opunomoćenik ošt. žrtve ME, HEV, odvjetnica iz [adresa] je na raspravi navela kako će oštećena imovinsko pravni zahtjev ostvariti u zasebnoj parnici te ga nije postavljala u ovom kaznenom postupku.
3. Očitujući se o podignutoj optužnici, opt. HE izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret te je isti sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08 ispitan na kraju dokaznog postupka, budući da drukčije nije zahtijevao, kod koje obrane je ostao i nakon izmijenjene optužnice.
4. U dokaznom postupku sud je neposredno ispitao svjedoke optužbe VE (strana 341-343 spisa) i AE (strana 344-345spisa), te su na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka i branitelja optuženika pročitani zapisnici PP Našice o ispitivanju svjedoka VE (strana 120 spisa), AE (strana 121. spisa) od 19. srpnja 2024. i zapisnik Županijskog državnog odvjetništava u Osijeku od 4. srpnja 2024. o ispitivanju svjedoka CE (strana 90-92 spisa). Kao svjedoci obrane ispitani su RE (strana 354-355 spisa) i EE (strana 356-357 spisa), te su kao dokaz suda neposredno ispitani svjedoci KE (strana 339-340 spisa) i TE (strana 400-402 spisa), a uz suglasnost stranaka i branitelja optuženika pročitan je zapisnik PP Vinkovci od 18. srpnja 2024. o ispitivanju navedenog svjedoka (strana 125-126 spisa). Nadalje, ispitani se sudsko psihologijski vještak doc. dr. sc. Marina Perković-Kovačević (strana 357-359 spisa) te je pročitan nalaz i mišljenje navedenog vještaka kojeg je izradila dana 23. rujna 2024. (strana 176-195), kao i zapisnik o ispitivanju vještaka kod Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 11. listopada 2024. (strana 206-208 spisa). Također je ispitan sudsko medicinski vještak dr. sc. Boris Dumenčić (strana 360-362 spisa) te je pročitan njegov pisani nalaz i mišljenje od 27. kolovoza 2024. (strana 145 spisa).
4.1. Na temelju članka 330. stavak 3. u svezi članka 292. stavak 4. ZKP/08 reproducirana je snimka ispitivanja svjedoka ošt. žrtve ME sa dokaznog ročišta kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku od 27. kolovoza 2024. (strana 143-144 spisa) te je uz suglasnost stranka pročitan zapisnik suca istrage Županijskog suda u Osijeku o ispitivanju svjedoka ME sa dokaznog ročišta od 27. kolovoza 2024. i zapisnik o njezinom ispitivanju pred Županijskim državnim odvjetništvom u Osijeku od 4. srpnja 2024. (strana 87 spisa). Iako je branitelj optuženog, Mislav Srb, odvjetnik iz Osijeka predložio da se u dokaznom postupku pozove i neposredno ispita ošt. žrtva ME, na okolnost pojašnjenja zašto je više puta tijekom davanja svojih iskaza u ovom kaznenom postupku različito iskazivala, isti je na raspravi održanoj dana 26. veljače 2025. odustao od navedenog dokaznog prijedloga, s obrazloženjem da bi svako daljnje ispitivanje ošt. žrtve nakon iskaza sudsko - psihologijskog vještaka bilo nesvrhovito.
4.2. Na temelju članka 330. stavak 3. ZKP/08 izvršena je reprodukcija DVD-a sa fotografijama ozljeda ošt. žrtve ME (strana 19 i 162 spisa). Na temelju članka 430. u svezi članka 329. stavak 3. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani zapisnik o očevidu PU osječko-baranjske, Policijske postaje Našice od 10. lipnja 2024. (strana 17-18 spisa), prijava ozljeda OŽB Našice (strana 20 spisa), nalaz hitnog prijema OŽB Našice (strana 21 spisa) te specijalistički nalaz OŽB Našice, spec. ginekologije, sve od 9. lipnja 2024. (strana 22 spisa), na ime ME te potvrda o visini dohodaka i primitaka za opt. HE od 5. srpnja 2024. (strana 100 spisa), kao i socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Našice od 9. rujna 2024. (strana 220-223 spisa) i 11. veljače 2025. (strana 335-337 spisa).
4.3. Sukladno članku 418. stavak 5. ZKP/08 prije završetka dokaznog postupka, pročitani su potvrda Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije (strana 327-329 spisa) te uvjerenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, sve na ime opt. HE od 10. veljače 2025. (strana 330-331 spisa).
5. Sukladno optuženikovom očitovanju o krivnji, isti je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka, u kojoj obrani je naveo kako se ne smatra krivim niti za jedno kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Naveo je kako su njegov otac OE i majka EE, zajedno s drugim članovima njihove obitelji, dana 7. lipnja 2024. otišli od kuće u prijepodnevnim satima na more u Zadar. Na adresi prebivališta su ostali on, njegova partnerica ME, njezin mlt. sin H, starosti nešto više od godinu dana i njegova mlt. sestra RE. Tu noć, negdje oko ponoći, ME je sa stola uzela bocu vina i popila je pola čaše. Rekao joj je da to ne radi jer je to smatrao glupim te je otišao leći u svoju sobu, u kojoj su inače spavali on i ME. Njegova sestra RE je tom prigodom ostala u dnevnoj sobi, koja se nalazi odmah pored njegove sobe. ME je potom došla za njim i legla pored njega. Počela je tipkati po svom mobitelu te mu je u jednom trenutku negdje oko pola tri u noći, rekla da joj se ispraznio mobitel i odnijela ga RE te od nje tražila da ujutro ode u selo napuniti mobitel jer nije imala punjač. Potom je ME došla nazad kod njega u sobu, za koje vrijeme je on i dalje ležao na krevetu te je ME legla pored njega. Negdje oko pet sati ujutro, ME je iz čistog mira sjela na njega i tražila od njega da s njom ima spolni odnos. Boljela ga je kralježnica, a ujutro je morao ići raditi pa joj je rekao da ne želi imati spolni odnos s njom i da je glupo što to izvodi, jer ima menstruaciju kod sebe, a i njegova sestra je bila u dnevnoj sobi. Napomenuo je da na toj sobi u kojoj su spavali ME i on, uopće ne postoje vrata, a dnevna soba u kojoj je tada boravila njegova sestra RE se nalazi odmah uz tu sobu u kojoj su spavali on i ME. Kako je ME htjela imati seksualni odnos s njim, što je on odbijao, on ju je samo desnom rukom odgurnuo od sebe i ona je legla na krevet. Cijelu noć Milenkin sin H je spavao u krevetu sa RE. Za to vrijeme, RE je tijekom cijele noći bila na svom mobilnom uređaju i uopće nije dolazila kod njih u sobu, nego je u sobu došla tek ujutro oko 7,30 sati i donijela malog Č kod njih u krevet. Siguran je da se to sve dogodilo upravo tako kako je on to sudu opisao u svojoj obrani, jer cijelu noć nije spavao, budući ga je boljela kralježnica. Kada je RE donijela Č kod njih u sobu, ME se probudila i pitala ga zašto on ne želi imati seksualne odnose s njom. Pojasnio joj je da to ne bi bilo u redu jer ona već tri dana ima menstruaciju kod sebe. ME ga je tada pitala zašto on nju ne voli i rekla mu da ga ide prijaviti za silovanje. On je poslije toga zaspao te se probudio negdje oko 10,00 sati ujutro. Kada se probudio, ME nije bilo kod kuće te je pitao sestru RE gdje je ME, a ona mu je rekla da ne zna gdje je, ali da to može saznati pa je nazvala LE koja joj je rekla da je ME, kako ju oni zovu " M", kod O i AE. Potom je uzeo malog Č i sa sestrom RE, kombijem otišao kod O i AE. Svi troje su ušli u kuću te je on Č ostavio u dnevnoj sobi kod AE. Vidio je da se ME skriva od njega. Kod O i AE je popio kavu te je pitao ME hoće li se vratiti kući kod njega, a ona mu je rekla da ne želi. Potom je s njom nasamo razgovarao i rekao joj da je glupo to što je napravila i tražila od njega da imaju seksualne odnose za vrijeme dok ima menstruaciju, a ona mu je rekla da on nju ne voli i da ona ne želi više živjeti s njim. Inače je ME bila jako ljubomorna. Potom je otišao kod svog prijatelja u Stipanovce, gdje ga je na mobitel nazvala Milenkina majka TE i tražila od njega da donese Milenkinu osobnu iskaznicu. Napomenuo je da kada je on ME donio sina Č kod O i AE te za vrijeme dok je sjedio kod njih, ondje u tom trenutku TE nije bila, nego je ona došla naknadno. Potom je ponovo sjeo u svoje kombi vozilo i došao sam ispred kuće O kojom prilikom je donio osobnu iskaznicu ME i predao ju Milenkinoj majci TE, koja mu je tada rekla kako ona nema ništa s time što su se ME i on posvađali. Potom je nazvao policiju i otišao u policijsku postaju. Naveo je kako uopće nije primijetio da bi ME na sebi imala bilo kakve ozlijede. Sve to što je naprijed opisao događalo se tijekom noći 8./9. lipnja 2024. Noć prije toga se ništa nije događalo i sve je bilo u redu, a tu prethodnu noć također nisu imali spolne odnose, iako je to ME htjela, ali on je to odbijao. Naveo je da ga je tijekom dana **.**.2024. ME napala tanjurom, kojeg je bacila pokraj njega jer je bila ljubomorna smatrajući da je on gledao u LE. Poslije je telefonskim putem razgovarao sa svojim stricem i strinom koji su mu rekli da je ME bila kod njih nakon što je završio u zatvoru i rekla im da to što je prijavila nije istina.
5.1. Odgovarajući na postavljena pitanja, optuženik je iskazao da je kod O i AE nasamo razgovarao s ME, kojom prilikom nije primijetio da bi ista na sebi imala bilo kakve ozljede. Pojasnio je da je ME upoznao preko Facebook-a, nakon čega se otišao naći s njom u Vinkovce, gdje se ona više nije željela vratiti kući, tako da je došla živjeti kod njega u [adresa] i to nekih dva tjedna prije nego što se sve ovo dogodilo. Dok je ista živjela kod njega, održavali su seksualne odnose, sve dok ona nije dobila menstruaciju. Živjeli su kao partneri, kao muž i žena. U policiji mu nisu izuzimani biološki tragovi. Za vrijeme dok boravi u istražnom zatvoru, njegova obitelj dolazi kod njega u posjetu te mu je njegov otac OE rekao da je Milenkin otac od njega tražio 10.000,00 eura kako bi ME povukla svoju tužbu protiv njega i da bi on u toj situaciji izašao van. Dok je bio kod prijatelja u Stipanovcima, do njega je došao PE i rekao mu da ode kod O, jer se tamo ME slika i tko zna što još planiraju protiv njega. Dok njegovi roditelji nisu otišli na more, on i ME su se dobro slagali. U tom njihovom odnosu došlo je do problema prvu i drugu noć nakon što su njegovi roditelji otišli na more i to samo iz razloga što on nije htio imati spolne odnose s ME. Dok su njegovi roditelji bili kod kuće, on i ME su imali normalne spolne odnose i to u sobi gdje su spavali. Njegovi roditelji spavaju u drugoj sobi, a u toj dnevnoj sobi inače ne spava nitko, nego ponekad dođe njegova sestra RE kada ne može spavati i tada se igra na mobitelu.
6. Slijedom navedenog, u ovom postupku nije sporno da je opt. HE u inkriminiranom razdoblju živio u zajednici s ošt. žrtvom ME na njegovoj adresi prebivališta u [adresa] te da su njih dvoje bili partneri koji su održavali intimnu vezu i spolne odnose. Također nije sporno da je u inkriminiranom razdoblju ošt. žrtva ME imala mjesečnicu, što je utvrđeno kako iz obrane optuženika tako i iz iskaza ošt. žrtve ME te medicinske dokumentacije OŽB Našice, Hitne ginekološke ambulante od 9. lipnja 2024. Također nije sporno da su u inkriminiranim danima u navedenoj kući na adresi prebivališta boravili opt. HE, njegova partnerica u intimnoj vezi ošt. žrtva ME, njezin mlt. sin H kao i optuženikova mlt. sestra RE. Sve navedene činjenice u svojoj obrani optuženik ne osporava.
7. U ovom kaznenom postupku sporno je, je li dana 7./8. lipnja 2024. u noćnim satima na navedenoj adresi opt. HE nakon što je njegova partnerica u intimnoj vezi ošt. žrtva ME odbila s njim imati spolni odnos, protivno njezinoj volji uporabom sile izvršio spolni odnos penetrirajući svojim spolnim organom u njezin spolni organ te nad njom izvršio potpuni spolni odnos te je li dana 8./.9. lipnja 2024. u noćnim satima na adresi prebivališta opt. HE pokušao uporabom sile nad svojom partnericom u intimnoj vezi, ošt. žrtvom ME izvršiti spolni odnos, u čemu nije uspio, jer je u njihovu sobu zbog vike i otpora oštećenice ušla optuženikova sestra RE, budući optuženik u svojoj obrani poriče da bi prema oštećenoj poduzimao one radnje koje su naprijed pravno označene kao kaznena djela.
8. Tako navedene sporne činjenice, sud je utvrdio na temelju ocjene vjerodostojnosti obrane opt. HE te dovođenjem iste u svezu prvenstveno sa iskazom ošt. žrtve ME i iskazom svjedoka RE, koja je kritičnih noći boravila s optuženikom i oštećenom u kući, kao i sa činjenicama utvrđenim provedenim psihologijskim vještačenjem žrtve te medicinskom dokumentacijom OŽB Našice o njezinom pregledu, kao i provedenim sudsko medicinskim vještačenjem ozljeda koje je kritične zgode zadobila. Iako svjedoci O i AE, EE te TE i CE nemaju neposrednih saznanja o inkriminirajućim seksualnim događanjima između optuženika i ošt. žrtve ME, jer istima nisu osobno prisustvovali, njihovi iskazi su ocjenjivani kao kontrolni dokazi u odnosu na navode ošt. žrtve ME o ponašanju optuženika prema njoj kritičnih noći, kao i o činjenicama i okolnostima njihovog prethodnog zajedničkog života, dok je iz iskaza svjedoka TE i CE utvrđeno kako je došlo do otkrivanja kaznenih djela i njihovog prijavljivanja te o činjenicama o kojima se ošt. ME povjerila svojoj majci TE.
9. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući obranu optuženika i dovodeći istu u korelaciju s povedenim dokazima, sud je njegovu obranu u dijelu u kojem isti u cijelosti osporava da bi počinio terećena kaznena djela, ocijenio neistinitom i nevjerodostojnom te usmjerenom na izbjegavanje kazneno pravne odgovornosti za terećena kaznena djela.
10. Oštećena žrtva ME je svoj iskaz iznijela na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku, gdje je ispitana sukladno članku 292. stavak 4. ZKP/08, putem audio-video uređaja u zasebnoj prostoriji, budući je takav način ispitivanja osobno zahtijevala, obrazlažući da se boji opt. HE i njegove obitelji te ne želi tijekom davanja svog iskaza biti u istoj prostoriji zajedno s optuženikom. Oštećena je u svom iskazu navela kako se 21 dan prije kritičnih događaja doselila u [adresa], na adresu [adresa], gdje je živjela s optuženikom. Nakon što je pala noć 7./8. lipnja 2024., optuženi je otvorio bocu vina, na što mu je ona rekla da ne pije, naljutila se i otišla leći. Optuženik je došao pored nje, stavio joj svoju ruku na vrat i jako je stisnuo, nakon čega se ona jedva maknula, a nakon toga on je ponovo stavio svoju ruku na njezin vrat kojom prilikom joj je prijetio kako će ju ubiti i govorio joj da je luda, psovao joj majku te je ona viknula njegovu sestru RE, koja je doletjela u sobu, nakon čega se ona maknula te prenoćila s RE u dnevnom boravku. Opisala je kako se optuženik te prilike ponašao prema njoj grubo, vikao je da će ju ubiti, davio ju, gušio i govorio joj je da je luda te je htio na silu spavati s njom, što ona nije željela, jer je imala mjesečnicu kod sebe i gurala ga od sebe. On je skinuo odjeću s nje te joj je iznad glave stavio ruke i na silu je imao spolni odnos s njom. Ujutro je otišla kod prijatelja, čiji je zet njezin brat E, rekla im što se dogodilo te je njezina majka došla i oni su ga prijavili. Sve se to događalo u [adresa] na adresi [adresa] u obiteljskoj kući opt. HE, gdje je ona živjela s njim i njegovom obitelj, a te zgode kada se to događalo, njegovi svi su otišli na more. Tom prigodom ona ga je molila da prestane i vikala mu da to ne radi, što je čula njegova sestra RE, koja je ušla u sobu. Nakon toga, ona je spavala s RE u dnevnom boravku. Sljedeću noć 8./9. lipnja 2024., optuženik ju je ponovo napadao, zlostavljao te prisilno stavljao svoje ruke na nju, a ona je imala menstruaciju i nije htjela imati odnos s njim te ga je odgurivala, a on je bio nasilan prema njoj i davio ju je. Onda je ujutro otišla i nije htjela više biti s njim. Taj puta se njegova sestra RE pravila da ne čuje što se događa u sobi. Nakon što je ošt. žrtva ME od strane suca istrage upitana da pojasni što se događalo drugi puta 8. lipnja 2024., žrtva je navela kako je sve bilo kao i prethodne noći, da je optuženik na silu htio spavati s njom, a što ona nije željela i odguravala ga je, a on ju je davio. Stisnuo ju je rukom za vrat i ona je jedva došla do zraka. Vikala mu je da to ne radi i odgurivala ga je. Opisala je kako je prilikom tih događaja zadobila ozljedu na vratu te ima i slike u mobitelu kao i poruku od Medenine kćerke, koja se javila njezinom bratu, koji je potom javio njezinoj majci da dođe po nju. Zbog takvog ponašanja optuženika ona je uplašena i u strahu od njega. Osjećala se poniženo i razočarano te se nije nadala da bi optuženik bio takav čovjek. Opisala je kako je s optuženikom u njegovoj kući živjela zajedno nekih mjesec dana, točnije 21 dan i sve je bilo dobro, a kada su njegovi roditelji otišli na more, pala je noć pa tako i drugu večer i ona ne zna što je s optuženikom bilo da je on nju počeo daviti i na silu ju tjerati da spava s njim, što ona nije htjela i odgurivala ga je, psovao joj je mater, govorio joj je da je luda i svašta joj govorio. U odnosu na prvi događaj navela je kako ju je optuženik na silu skinuo, uhvatio je za ruke, a ona se njega bojala i bila je jako uplašena. Optuženik je to sve na silu radio, uhvatio je njezine ruke te je opisala kako je ona pored njega sitna, s obzirom na to koliko je optuženik jači od nje, sukladno čemu je bila uplašena od njega. Ona je tom prigodom ležala na leđima na krevetu, a optuženik joj je ruke stavio iznad glave, pokušavala se odmaknuti dok ju je optuženik držao za vrat, metnuo joj je ruku, gušio ju, a ona je vikala njegovu sestru koja je ušla u sobu i onda je ona spavala kod njegove sestre. Opisala je da je i prvu i drugu večer bilo isto s optuženikom, da je prvu večer imao spolni odnos na silu s njom, a drugi puta isto tako. Kada ju je zamjenica upitala je li optuženik s njom imao jednom ili dva puta spolni odnos, ona je odgovorila dva puta. Na posebne upite, ošt. žrtva je iskazala da je optuženikova sestra RE prvi puta u toj noći došla u sobu kada ju je ona vikala, nakon što je sve završilo i nakon što se obukla, tom prigodom je sestra RE optuženika pitala što mu je, a njoj je RE rekla da može biti s njom i da se smiri, to se sve događalo u sobi do staze, u kojoj sobi je ona inače boravila s optuženikom, dok je RE spavala u dnevnom boravku. Ponovila je kako se micala s rukama i nogama, odgurujući optuženika od sebe, u čemu nije uspjela, nego je optuženik napravio to svoje, spavao je s njom i davio ju je i tako je bilo i prvu i drugu večer i onda je ona ujutro otišla kod prijatelja, dok je on spavao, nazvala je svoje te sve prijavila. Na poseban upit sjeća li se koji su bili dani u tjednu kada se to dogodilo, oštećena je iskazala da je bio datum 7. Potom je njezina majka nazvala policiju ispred kuće O i AE, koji su ondje došli te su samo nju odveli sa sobom u postaju. Na poseban upit branitelja odgovorila je da je prvu i drugu večer bilo isto, a treće jutro je otišla, jer to više nije mogla podnositi, bojala se i napustila je opt. HE. U bolnici je prijavila da ju je optuženik silovao te ju davio i gušio. U policiji je prijavila opt. HE da ju je silovao i na silu spavao s njom. Porekla je da je optuženika napala s tanjurom te je navela da ona ima troje djece, od kojih je jedno dijete po imenu H starosti jednu godinu i četiri mjeseca kritične zgode bio pored nje, to je sve gledao i bio je uplašen. Na iskaz ošt. žrtve ME nije bilo primjedbi niti od strane obrane niti od strane optužbe.
10.1. Iskaz svjedoka ošt. žrtve ME, u dijelu u kojem je ista opisala kako je tijekom 21 dana dok je živjela zajedno s opt. HE na njegovoj adresi prebivališta u odnosu između nje i optuženika sve bilo u redu, a da se isti prema njoj promijenio onog dana kada su njegovi roditelji otišli na more, nakon čega je tijekom dvije uzastopne večeri 7./8. lipnja 2024. te ponovno 8./9. lipnja 2024. u noćnim satima bio prema njoj nasilan i od iste tražio da s njim ima spolni odnos, unatoč činjenici što ga je ošt. žrtva odbijala, govoreći mu da ne želi imati spolni odnos s njim budući ima menstruaciju, sud je cijenio kao istinit, životno logičan i uvjerljiv, budući je dio tog iskaza potvrđen i materijalnom dokumentacijom u vidu liječničkih nalaza na ime oštećene, a kako se to nadalje detaljno obrazlaže, dok i sam optuženik u svojoj obrani ne spori da je sve bilo u redu između njega i oštećene dok njegovi roditelji nisu otišli na more. Također je kao istinit sud cijenio dio iskaza oštećene u kojem je navela kako joj je optuženik kada je odbila imati s njim spolni odnos, prijetio i govorio joj da će ju ubiti, vrijeđao ju govoreći joj da je luda i psovao joj mater, kojom prilikom ju je skinuo te čvrsto držeći njezine ruke iznad njezine glave, izvršio potpuni spolni odnos nad njom. Oštećena logično obrazlaže kako se nije uspjela izmaknuti od optuženika iako ga je odguravala od sebe, budući je optuženik jače fizičke konstitucije od nje, a što je utvrđeno neposrednim opažanjem na samoj raspravi. Oštećena dosljedno i višekratno opisuje kako se ona protivila traženju optuženika da ima spolni odnos s njim, kojom prilikom mu je upućivala riječi "nemoj, nemoj", dajući logične i uvjerljive razloge zašto je odbijala imati spolne odnose s optuženikom, koje prihvaća i ovaj sud, budući je kritične zgode imala menstruaciju. Iako se oštećena na poseban upit da se izjasni kojeg dana u tjednu se to događalo, o istome nije mogla očitovati, ista je dala vrlo precizan odgovor o datumu kada se to događalo te je decidirano navela da se radilo o 7. u mjesecu, povezujući taj datum sa činjenicom odlaska optuženikovih roditelja na more. Kada se uzme u obzir da je oštećena iz optuženikove kuće otišla 9. lipnja 2024. u prijepodnevnim satima kod O i AE, odakle je kontaktirana njezina majka, a potom pozvana policija, te dovodeći isto u svezu s navodima oštećene kako je optuženik prema njoj i slijedeću noć 8./9. lipnja bio nasilan, kojom prilikom ju je prema njezinim riječima "optuženik ponovno napadao, zlostavljao te prisilno stavljao ruke na nju", tražeći od nje da s njim ima spolne odnose, što ona više nije mogla trpjeti, nego je treće jutro otišla kod prijatelja (O i AE), tada se nesporno zaključuje da je optuženik u dva navrata, dvije večeri zaredom bio nasilan prema oštećenoj, tražeći da s njim ima spolni odnos, no međutim sud zaključuje da se dovršeni spolni odnos optuženika nad oštećenicom dogodio samo prvu noć 7./8. lipnja 2024., dok je drugu noć 8./9. lipnja 2024. taj odnos ostao samo u pokušaju optuženika da nad oštećenom ostvari prisilnu obljubu, kako se to optuženiku optužbom stavlja na teret. Naime, ako se detaljno analizira iskaz oštećene na dokaznom ročištu, razvidno je kako je ista nakon upita suca da opiše što se događalo druge večeri između nje i optuženika, u slobodnom izlaganju iskazala kako je optuženik i tu drugu noć na silu htio spavati s njom, što ona nije htjela i odguravala ga je od sebe, a on ju je davio na način da ju je jednom rukom stisnuo za vrat, da je ona jedva došla do zraka, kojom prilikom joj je i nastala ozljeda na vratu, da je ona optuženiku vikala "nemoj, nemoj" i da je jedva odgurnula optuženika od sebe, da je vikala njegovu sestru koja je ušla u sobu nakon čega je oštećena spavala kod nje, iz čega se nedvojbeno zaključuje kako do spolnog odnosa optuženika nad oštećenom nije došlo, a kako to tvrdi optužba. Tek na poseban upit, oštećena dodaje kako i prvu i drugu noć sve isto događalo i da je optuženik to sve na silu učinio. Dovodeći takav dio njezinog iskaza u svezu sa činjenicama utvrđenim njezinim psihologijskim vještačenjem, kojom je utvrđena ograničena sposobnost oštećene da valjano i istinito iskazuje pred sudom, uvažavajući njezine intelektualne sposobnosti te kompromitiranu sposobnost pamćenja, zbog čega daje nekonzistentan narativni opis događaja, te njezinu izraženu podložnost sugestibilnosti te davanju socijalno poželjnih odgovora protekom vremena od događaja kao i sklonosti konfabulaciji, odnosno nesvjesnim popunjavanjem praznina u sjećanju, sud u tom dijelu zaključuje da se inkriminirani događaj dogodio upravo onako kako se činjeničnim opisom optuženiku stavlja na teret. Čak i u situaciji da je prilikom počinjenja kaznenog djela opisanog pod točkom 2. izreke presude došlo do izvršenja potpunog nasilnog spolnog odnosa, napominje se kako sud nije ovlašten izvršiti izmjenu činjeničnog opisa na štetu optuženika. Takav zaključak suda ne dovodi u sumnju vjerodostojnost ostalog dijela iskaza oštećene o nasilnom ponašanju optuženika tijekom dvije uzastopne večeri prema njoj te njegovom traženju da s istom ima spolni odnos, kojeg je ona odbijala, te činjenici da je takav prisilan spolni odnos uporabom sile nad njom izvršio tijekom noći 7./8. lipnja 2024. te da je pokušao izvršiti nasilan spolni odnos s njom tijekom noći 8./9. lipnja 2024. Slijedom naprijed navedenog, logična je i uvjerljiva tvrdnja žrtve kako je do prijave ovih događaja policiji došlo upravo iz razloga što se optuženik prema njoj neprimjereno i nasilno ponašao te zahtijevao spolne odnose od nje, na koje ista nije pristajala zbog menstruacije koju je imala tih dana, radi čega je otišla od kuće i požalila se majci, a potom sve prijavila policiji. Sud nije pronašao niti jedan razlog koji bi bio životno logičan i uvjerljiv da bi oštećena neosnovano i lažno teretila optuženika za navedena kaznena djela, budući su upravo do tih inkriminiranih dana odnosi između nje i optuženika bili potpuno u redu i isti su se dobro slagali, a što potvrđuju i svi ispitani svjedoci.
11. Iz iskaza ošt. žrtve ME proizlazi da je treće jutro 9. lipnja 2024. otišla iz obiteljske kuće opt. HE u kuću O AE, koji su prijatelji njezinih roditelja, za čiju kćerku je oženjen njezin brat E te se istima povjerila o onome što joj se dogodilo, nakon čega je telefonskim putem kontaktirana njezina majka, koja je ondje došla te događaj prijavila policiji, nakon čega je od strane policije odvedena u PP Našice. Slijedom navedenog, policija je postupajući po zaprimljenoj kaznenoj prijavi, ošt. žrtvu ME odvela na liječnički pregled u OŽB Našice pa tako iz nalaza Hitnog prijema OŽB Našice od 9. lipnja 2024., proizlazi da je ošt. žrtva ME pregledana kritične zgode u 14,56 sati od strane liječnice - mlađe službe FE, kojom prilikom joj je postavljenja dijagnoza površinske ozlijede vrata, a u anamnezi je navedeno da ju je sinoć oko 1,30 sati, njezin dečko, u njegovoj kući u [adresa] tjerao na spolni odnos, što je pacijentica odbila te ju je nakon toga uhvatio u dva navrata za vrat, zbog čega ju boli grlo i kašlje, a osim toga ju je i ošamario. Pacijentica negira dispneju, otežano gutanje, smetnje s govorom i negira gubitak svijesti kao i postojanje težih kroničnih bolesti. Na prednjem dijelu vrata utvrđena je vidljiva ekskorijacija. Utvrđena je palpatorna bolnost vrata te je ždrijelo uredno i bez edema. Naložene su dijagnostičke konzilijarne pretrage u vidu RTG-a cervikalne kralježnice, nakon čega je postavljena dijagnoza "laesio traumatica colli superficialis", a pacijentica je otpuštena kući te joj je preporučena daljnja obrada po nadležnom liječniku. Iz specijalističkog nalaza OŽB Našice, Hitne ginekološke ambulante na ime pacijentice ME razvidno je da je ista dovedena na odjel oko 17,30 sati u pratnji dva policijska službenika, radi sumnje na silovanje, koji su došli bez klasičnog seta za uzimanje uzoraka jer se radi o partnerima koji su ionako u vezi i imaju spolne odnose, kojom prilikom je oštećena pregledana od strane specijaliste ginekologije i opstetricije, zbog sumnje na silovanje te je od pacijentice uzeta anamneza u kojoj je navedeno da je pacijentica zadnju menstruaciju imala 5. lipnja 2024. Pacijentica je pred liječnikom navela da ju je prije dvije noći dečko s kojim je u vezi prisilio na spolni odnos koji ona nije željela jer je imala menstruaciju, no da je do odnosa ipak došlo, a da je sinoć (8./9. lipnja 2024.) oko 1,30 sati partner ponovo pokušao s njom spolni odnos koji navodno nije izvršen, no međutim da ju je isti uhvatio za vrat i ruke te ošamario. Ginekološkim pregledom pacijentice utvrđeno je da nema znakova svježih niti starih trauma spolovila, a da je u spektrumu pronađena osrednja menstrualna krv. Zaključak liječnika je da ne nalazi znakove akutne ginekološke bolesti niti trauma, dok je isti konstatirao da je menstruacija pacijentice u tijeku.
11.1. Uvidom u ginekološki nalaz na ime oštećene, nesporno je utvrđeno da je ošt. žrtva ME prilikom pregleda kod ginekologa liječniku navela da ju je osoba s kojom je u vezi prije dvije noći prisilio na spolni odnos koji ona nije željela i to iz razloga jer je imala menstruaciju, no da je do spolnog odnosa ipak došlo, što je opet ponovio prethodnu noć, odnosno 8./9. lipnja 2024. kada je ponovno pokušao spolni odnos koji tada nije izvršen, ali da je tom prilikom bio nasilan prema njoj te ju uhvatio za ruke i vrat i ošamario, odnosno da se ista liječniku požalila na dva sporna događaja tijekom kojih ju je dečko u njegovoj kući tjerao na spolni odnos što je ona odbila. Iz tako navedenih liječničkih nalaza, nesporno je utvrđeno da se ošt. žrtva ME prilikom davanja socijalno anamnestičkih podataka liječnicima u OŽB Našice istima požalila na odnos njezinog dečka prema njoj te da je liječniku specijalistu ginekologije detaljnije opisala navedene događaje, jasno razgraničavajući da se radi o dva inkriminirana događaja, koji su se događali tijekom dvije noći zaredom, kojom prilikom ju je u prvoj noći partner prisilio na spolni odnos koji je i izvršen, dok drugu noć spolni odnos nije izvršen, ali je tom prigodom također partner bio prema njoj nasilan te ju je uhvatio za vrat i ruke i ošamario. Specijalističkim ginekološkim nalazom OŽB Našice potvrđeni su navodi ošt. žrtve ME da je tijekom inkriminiranih večeri ista imala menstruaciju. Navodi obrane optuženika kojima činjenicu da je kritičnih večeri oštećena imala menstruaciju, pokušava sudu prezentirati sebi u korist, obrazlažući da je upravo on bio taj koji je odbio spolni odnos sa ošt. žrtvom, na kojim odnosima je oštećena inzistirala, sud u cijelosti ocjenjuje kao neživotne i nelogične, budući je opće poznata činjenica da menstruacijski ciklus kod ženske osobe predstavlja svojevrstan izvor nelagode, često popraćen i bolnim stanjima, pa se ukazuje potpuno neuvjerljivo da bi upravo oštećena inzistirala na spolnim odnosima s optuženikom te da bi ga napustila upravo iz razloga što on ne bi s njom želio imati spolni odnos za vrijeme dok ista ima menstruaciju. Nadalje, iz medicinskih nalaza nedvojbeno su potvrđeni navodi oštećene da je kritičnih večeri optuženik prema njoj bio i fizički nasilan te da ju je u prvom navratu prisilio na spolni odnos kako je ona to liječniku ginekologu navela, dok ju je u drugom navratu prisiljavao na spolni odnos do kojeg nije došlo, ali je prema njoj bio fizički nasilan, na način da ju je hvatao za vrat i ruke te ju ošamario.
12. Činjenicu da je oštećena zadobila ozljede postupanjem optuženika prema njoj potvrđuju i fotografije ozljeda oštećene koje su reproducirane na raspravi, dok iz zapisnika o očevidu PP Našice od 10. lipnja 2024. proizlazi da su navedene fotografije sačinjene od strane policije, a da su provedenim očevidom nad oštećenom utvrđene vidljive ozljede na prednjem dijelu vrata, kako je to i navedeno u liječničkom nalazu Hitnog prijema. Takve fotografije ozljeda oštećene, sud je ocijenio vjerodostojnim, budući su iste sačinjene od strane službenih osoba tijekom poduzete službene radnje očevida. Na temelju uvida u reproducirane fotografije ozljeda oštećene, proizlazi zaključak o vjerodostojnosti iskaza oštećene ME u kojem je ista navela kako ju je optuženik tijekom prethodne noći hvatao za vrat i bio nasilan prema njoj.
13. Radi utvrđivanja vrste i težine ozljeda te kvalifikacije i mehanizma nastanka istih provedeno je sudsko medicinsko vještačenje te je iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka dr. sc. Borisa Dumenčića utvrđeno da je isti uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu na ime ME te izvršenog uvida u DVD s fotografijama ozljeda oštećene, utvrdio da je ista pregledana dana 9. lipnja 2024. na Hitnom bolničkom prijemu u [adresa] te iz anamneze nalaza HBP OŽB Našice proizlazi da je ošt. žrtva navela da ju je dečko u njegovoj kući u [adresa] tjerao na spolni odnos što je ista odbila te ju je nakon toga uhvatio u dva navrata za vrat. Kliničkim pregledom žrtve utvrđena je oguljotina kože na prednjem dijelu vrata, a ošt. žrtva je pregledana i po ginekologu koji nije utvrdio ozljede spolovila. Na temelju naprijed navedenog sačinio je svoj pisani nalaz i mišljenje kojim je utvrdio kako se oguljotina kože na prednjem dijelu vrata kvalificira kao laka tjelesna ozljeda. Na fotografijama se vidi isprekidani skup sitnih uzdužno poredanih oguljotina kože na donjem prednjem dijelu vrata, koje su najvjerojatnije nastale povlačenjem nokta ili noktiju druge osobe i to silom slabom intenziteta, koje ozljede najčešće nastaju mehanizmom hvatanja za vrat dlanovima i prstima druge osobe, a ozljeda je najvjerojatnije nastala kada su optuženik i žrtva bili u položaju licem u lice odnosno sučelice, s tim da je njihov međusobni položaj u prostoru mogao biti stojeći, pognut, ležeći ili bilo koji drugi položaj.
13.1. Odgovarajući na postavljena pitanja, sudsko medicinski vještak je iskazao kako iz specijalističkog nalaza ginekologa OŽB Našice od 9. lipnja 2024. proizlazi kako unatoč tome što kod ošt. žrtve pregledom nisu utvrđene ozljede spolovila, da je moguća penetracija muškog spolovila u žensko spolovilo nasilnim putem bez pristanka žrtve, bez nastanka ozljeda na spolovilu ili unutar spolovila žrtve, poglavito stoga što je ginekolog u svom nalazu utvrdio kako je kod žrtve u tijeku bila menstruacija pa prilikom prodiranja muškog spolovila u vaginu i sama menstrualna krv može djelovati poput lubrikanta. Vještak je također izvršio uvid u fotografije ozljeda oštećene te s obzirom na njihovu lokalizaciju i površinsku zahvaćenost, mišljenja je da je ozljeda mogla nastati povlačenjem noktiju druge osobe. U konkretnom slučaju u nastanku ozljede su sudjelovala dva nokta. S obzirom na morfološke karakteristike (činjenicu da na oguljotinama nema krastica, već su crveno smeđe boje), mišljenje je vještaka da su ozljede nastale unutar 24 sata od kritične zgode pa do fotografiranja. Kada je u svom pisanom nalazu i mišljenju konstatirao da su ozljede na vratu ošt. žrtve najvjerojatnije nastale povlačenjem noktiju druge osobe, a da takve ozljede najčešće nastaju mehanizmom hvatanja za vrat dlanovima i prstima druge osobe, tada se vodio činjenicom da tako minimalan nalaz na vratu, kada se radi obdukcija žrtve, vrlo često rezultira opsežnim potkožnim krvarenjima u mekim tkivima vrata žrtve, čak i sa prijelomima hrskavica dišnih puteva. U konkretnom slučaju, ipak je mišljenja da su navedene oguljotine najvjerojatnije nastale samo povlačenjem noktiju druge osobe, a dokaze da bi ozljede nastale hvatanjem u konkretnom slučaju nema, jer se radi o živoj žrtvi na kojoj nije napravio obdukciju. Takva utvrđenja ne isključuju mogućnost da su unutar tkiva nastali hematomi uslijed stiskanja ruku druge osobe, ali ih on svojim vještačenjem nije mogao pronaći, a kako je to naprijed već obrazložio. Nakon što je vještaku predočen dio iskaza svjedoka ZE sa lista 91 spisa, u kojem je isti iskazao da kada je došao kući, da je na Milenkinom vratu vidio otiske prstiju u vidu masnica i da je ista jako teško govorila, vještak je iskazao da se krvni podljevi mogu pojaviti protekom određenog vremena koji može biti više od 24 sata od nanošenja ozljede i ne moraju biti vidljivi primarnim pregledom liječnika. Isto tako i otok velikih dišnih puteva i krvarenja oko njih, ne mora biti vidljiv odmah, već protokom određenog vremena. Na poseban upit obrane vještak je pojasnio da kada žrtva u bolnici prijavi da je silovana, po pravilima struke žrtvu bi liječnik trebao cijelu pregledati, odnosno utvrditi ima li ozljeda na njezinom cijelom tijelu. Sve ozljede koje liječnik pronađe kod žrtve, isti mora opisati u medicinskoj dokumentaciji. Kada liječnik prilikom pregleda uzima podatke od žrtve, iste navodi u anamnezi i to sukladno onome što mu pregledavana osoba govori, u koju anamnezu liječnik ne unosi svoje osobne zaključke. Pojasnio je kako on do sada u svojoj praksi nije vidio da bi neka osoba samu sebe ozlijedila tako kako je utvrđeno na predočenim fotografijama. Ukoliko bi od događaja u kojem bi žrtva bila davljena odnosno gušena prošlo više od 24 sata, tada bi na njezinom vratu mogle biti vidljive ozljede u vidu hematoma, a isto tako je moguće da te ozljede ne bi bile vidljive i to sve iz razloga kako je naprijed obrazložio. Ponovio je da vanjske ozljede mogu biti minimalne kako je to konstatirano na predočenim fotografijama, a da pri tome unutarnje ozljede vrata mogu biti puno teže te da nekada i samo promuklost može biti znak ozljeđivanja. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke i branitelj nisu imali primjedbi.
13.2. Nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. sc. Borisa Dumenčića, sud je cijenio kao izuzetno stručan, sadržajno cjelovit i detaljno obrazložen. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju odgovorio na sva pitanja koja su mu bila postavljena nalogom državnog odvjetnika te je svoj nalaz i mišljenje nadopunio na raspravi odgovarajući na sva postavljena pitanja. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak primijenio stručna znanja prilikom izrade nalaza i mišljenja te je isto sačinio na temelju uvida u predočenu medicinsku dokumentaciju, kao i fotografije ozljeda žrtve. Budući je sudsko medicinski vještak profesionalna osoba, koji nije zainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka, a uz to posjeduje stručna medicinska znanja iz područja sudske patologije, to je sud njegov nalaz ocijenio objektivnim, stručnim, nepristranim i sačinjenim uz sva pravila struke.
13.3. Tako provedenim sudsko medicinskim vještačenjem utvrđeno je koje ozljede je zadobila ošt. žrtva ME te kada je navedene ozljede zadobila, odnosno da se radi o ozljedama koje su zadobivene unutar 24 sata prije njihove konstatacije u medicinskoj dokumentaciji, koji nalaz vještaka potvrđuje navode oštećene koje je iznijela pred liječnikom prilikom pregleda u hitnoj ginekološkoj ambulanti dana 9. lipnja 2024. da ju je noć prije oko 1,30 sati dečko uhvatio za vrat, kao i njezine navode koje je dala prilikom pregleda na Hitnom prijemu, kojom prilikom je također navela da ju je noć prije oko 1,30 sati dečko u dva navrata uhvatio za vrat te da ju sada boli grlo i kašlje. Kada se ima u vidu da je oštećena pregledana dana 9. lipnja 2024. u Hitnom bolničkom prijemu u 14,56 sati te od strane dežurnog ginekologa istoga dana u 18,09 sati, a da je liječnicima navela da ju je dečko za vrat uhvatio noć prije oko 1,30 sati, odnosno da su ozljede nastale u razdoblju od oko 12 sati prije pregleda u OŽB Našice, tada je njezin iskaz u navedenom dijelu u cijelosti potvrđen nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka da je navedena ozljeda mogla nastati unutar 24 sati prije njezinog pregleda. Iako ginekološkim pregledom kod ošt. žrtve nisu pronađene ozljede njezinog spolovila, vještak je odgovarajući na postavljenja pitanja detaljno pojasnio kako je moguće izvršiti nasilan spolni odnošaj nad ženskom osobom prodiranjem muškog spolovila u vaginu, bez nastanka vidljivih ozljeda, posebice imajući u vidu da je kritične zgode oštećena imala menstruaciju, kojom prilikom menstrualna krv djeluje kao lubrikant, odnosno "podmazivač" prilikom prodiranja muškog spolovila u ženski spolni organ. Sudsko medicinski vještak se u svom iskazu decidirano izjasnio da su ozljede koje su utvrđene na vratu oštećene mogle biti nanesene isključivo od strane druge osobe, budući u svojoj dugogodišnjoj praksi kao sudsko medicinski vještak nije nikada vidio da bi neka osoba samu sebe ozlijedila tako kako je to utvrđeno kod oštećene. Iako sudsko medicinski vještak u dopuni svog nalaza i mišljenja navodi kako su oguljotine na vratu žrtve nastale nevjerojatnije povlačenjem noktiju druge osobe, budući dokaze o tome da bi žrtva bila hvatana za vrat od strane druge osobe u konkretnom slučaju nema jer se radi o živoj žrtvi na kojoj nije provedena obdukcija, isti je također detaljno objasnio da takva konstatacija najvjerojatnijeg nastanka ozljede, ne isključuje mogućnost da su unutar tkiva njezinog vrata nastali hematomi, uslijed stiskanja ruku druge osobe, koje on doduše svojim vještačenjem predočene dokumentacije nije mogao pronaći, budući se radi o strukturi unutar tkiva vrata koja nije vidljiva golim okom, a krvni podljevi u vidu hematoma odnosno masnica na vratu se mogu pojaviti i protekom dužeg vremena koji može biti i duži od 24 sata od nanošenja ozljeda i takvi hematomi ne moraju biti vidljivi primarnim liječničkim pregledom liječnika, kao što je bilo u konkretnom slučaju. Kada se taj dio nalaza i mišljenja vještaka komparira s iskazom žrtve ME da ju je kritične zgode optuženik rukama hvatao za vrat, životno je moguće da ju je prilikom tog hvatanja isti i ozlijedio, povlačenjem noktiju po njezinom vratu, budući se ista opirala njegovom hvatanju i sili koju je primjenjivao nad njom, a da pri tome tijekom liječničkog pregleda koji je obavljen 12 sati od kritičnog događaja, liječnik koji je obavio njezin pregled, nije na njezinom vratu osim predmetnih opisanih oguljotina koje su vidljive na predočenim fotografijama, mogao utvrditi postojanje hematoma. Dovodeći u svezu takve zaključke sudsko medicinskog vještaka te činjenice utvrđene iz medicinske dokumentacije, sa iskazom žrtve i dijelom iskaza svjedoka njezinog oca CE, koji je u svom iskazu između ostaloga naveo kako je po dolasku kući u [adresa] na vratu oštećene vidio otiske prstiju u vidu masnica, kojom prilikom je oštećena jako teško govorila, nedvojbeno je utvrđeno da je navedenu ozljedu oštećena zadobila tijekom noći 8./9. lipnja 2024. kada je optuženik pokušao nad istom izvršiti nasilan spolni odnos.
14. Na okolnosti utvrđivanja strukture ličnosti ošt. ME, njezine sposobnosti za vjerodostojnim svjedočenjem, kao i postojanja sugestivnog utjecaja drugih osoba na žrtvino svjedočenje te eventualnih posljedica počinjenog kaznenog djela na njezino psihičko zdravlje, provedeno je psihologijsko vještačenje oštećene. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudsko psihologijskog vještaka doc. dr. sc. Marine Perković-Kovačević razvidno da je ista vještačenjem žrtve utvrdila da se radi o osobi sniženih intelektualnih sposobnosti na razini lake intelektualne onesposobljenosti sa značajnijim kvalitativnim i kvantitativnim smetnjama pamćenja, kod koje je sposobnost reprodukcije neposredno upamćenog odnosno aktivnog prisjećanja ispod prosječna, a sposobnost prepoznavanja upamćenog prosječna. Kod oštećene se manifestiraju izražene smetnje percepcije, vizuo-motoričke koordinacije i pažnje te su prisutne kvantitativne i kvalitativne smetnje pamćenja. Od kvalitativnih poremećaja pamćenja uočena je izražena sugestibilnost odnosno nesposobnost jasnog razlučivanja percipiranog od onoga što se kao percipirano sugerira i prijemčivost na sugestiju te sklonost konfabulacijama odnosno nesvjesnim popunjavanjem ispada u sjećanju. Također je utvrdila da je žrtva primarno introvertirana osoba, emocionalno i socijalno slabije razvijena (napeta, tjeskobna, slabih mehanizama obrane, submisivna, ustrašena i nepovjerljiva) s izraženim poteškoćama socijalne prilagodbe, u vidu slabijih strategija suočavanja sa stresom, podložna, neasertivna, s malim krugom prijatelja, ovisna i nezaposlena. Opisane smetnje su posljedica bioloških čimbenika kod žrtve u vidu temperamenta i crta ličnosti te niza nepovoljnih izvanjskih čimbenika kroz njezin život, u vidu iskustva seksualne zlostave u dječjoj dobi, nadzora Centra za socijalnu skrb, rane udaje i njezinog roditeljstva te slabije kognitivne razvijenosti i niske razine poučenosti. Kod oštećene je aktualno uočila situacijsku anksioznost te izraženu napetost izazvanu stresnom situacijom vještačenja. Trenutačno kod iste nije uočila kliničke značajne simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, koji bi bili vezani uz predmetni događaj kao moguće traumatsko iskustvo. Kod žrtve je ukupna mjera sugestibilnosti kao mogućeg svjedoka iznadprosječna, žrtva pokazuje ispodprosječnu sposobnost neposrednog prisjećanja verbalnog sadržaja uz iznadprosječnu sugestibilnost pod utjecajem sugestivnih pitanja i iznadprosječnu sklonost promjene odgovara pod utjecajem socijalnog pritiska. Oštećena ima kapacitet za komunikaciju, sposobnost razlikovanja istine od laži te razumijevanje obveze da govori istinu u sudskim postupcima, ali ima značajnu kompromitiranu sposobnost pamćenja i slabiji kapacitet za opservaciju. Oštećena daje nekonzistentan narativni opis spornih događaja, iznoseći različite kontekstualne detalje, pri čemu emocionalna pratnja nije u potpunosti sukladna opisivanim sadržajima i prirodom navedenih događaja, što sa psihologijskog aspekta upućuje na upitnu autentičnost doživljaja. Zaključno, vještak je utvrdio da je oštećena kao osoba sniženih intelektualnih sposobnosti, s kvalitativnim i kvantitativnim smetnjama pamćenja, iznadprosječnom sugestibilnošću te emocionalnom i socijalnom nezrelošću s posljedičnim poteškoćama socijalne prilagodbe općenito ograničena sposobna valjano i istinito iskazivati pred sudom, no međutim da ista ima kapacitet za komunikaciju te sposobnost razlikovanja istine od laži kao i razumijevanje obveze da govori istinu u sudskim postupcima.
14.1. U dopuni nalaza i mišljenja kojeg je vještakinja dala u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, razvidno je da je ista pojasnila da u trenutku kada se saznalo o kritičnom događaju (kada se oštećena povjerila poznatim i emocionalno bliskim osobama), najvjerojatnije nije postojao sugestivni utjecaj od strane bilo koga na izjavljivanje. Za pretpostaviti je da je to prvo povjeravanje o proživljenom sadržavalo i najviše istine. S povjeravanjem poznanicima i obitelji, oštećena je bila izložena njihovom sugestibilnom utjecaju koji su je propitivali, provjeravali i inzistirali na detaljima i osnaživali ju da izjavljuje, ne vodeći računa o tome postavljaju li sugestivna pitanja. S obzirom na opisane kognitivne smetnje kod oštećene u vidu sugestibilnosti i sklonosti konfabulacijama te činjenici da se povjerila nekoliko puta različitim osobama, čak i prije prijave policiji, tada su opisi predmetnih događaja tijekom vremena najvjerojatnije mješavina istine, sugeriranih sadržaja i konfabulacija. Vještačenjem kod oštećene nije pronašla elemente patološke lažljivosti koje se odnose na iznošenje informacija koje su neistinite sa svjesnom namjerom da zavaraju i manipuliraju drugima. Vještakinja je pojasnila da osoba koja konfabulira ne čini to u svrhu obmane i zapravo nije svjesna da ono čega se sjeća nije istina. Iako konfabulacija uključuje iznošenje lažnih podataka, osoba koja to čini vjeruje da je istina ono čega se sjeća. Prilikom vještačenja je utvrdila visoku sklonost konfabulacijama koja je potvrđena psihologijskim testovima te u iskazu kod iste nije pronašla svjesno manipulativnu laž s ciljem da obmani ispitivača ili opskrbi sebi nekakvu korist. Također nije utvrdila postojanje patološke motivacije za neistinitim iskazivanjem. Iako je u svom zaključku navela da kod oštećene nije uočila znakove traumatizacije proživljenim događajima koji su premet ovog postupka, ošt. žrtva predmetni događaj navodi najstresnijim, no međutim kod nje nisu utvrđeni klinički značajni simptomi PTSP-a. Vještačenjem oštećene nije uočena emocionalna pratnja koja bi išla u prilog traumatizacije, koji izostanak traumatizacije se potencijalno može objasniti kulturološkim čimbenicima odnosno sredinom u kojoj je žrtva odrasla i još uvijek živi, odnosno da ga žrtva iako se događaj dogodio nije doživjela kao traumatski. Emocionalne i socijalne smetnje kod ošt. žrtve pokazuju da su najvjerojatnije posljedica bioloških čimbenika, odrastanja u nizu nepovoljnih izvanjskih čimbenika kroz život, u vidu seksualne zlostave u dječjoj dobi, nadzora Centra za socijalnu skrb, rane udaje i ranog roditeljstva, slabije kognitivne razvijenosti i niske razine poučenosti. Vještakinja je nadalje zaključila da s obzirom na sve opisane okolnosti u vidu kognitivnih i emocionalnih smetnji svako daljnje ispitivanje ošt. žrtve ne bi bilo svrhovito.
14.2. Odgovarajući na postavljena pitanja na raspravi, vještakinja je pojasnila kako njezin zaključak da je ošt. žrtva općenito ograničena valjano i istinito iskazivati pred sudom, ne isključuje njezinu sposobnost iskazivanja u potpunosti, no međutim da prilikom uzimanja iskaza valja voditi računa o njezinim ograničenjima. Tako bi njezino ispitivanje trebalo biti provedeno stručno i bez sugestibilnih pitanja te se može očekivati da bi općenito iskazivanje osobe sa tom razinom oštećenja bilo na vrlo konkretnoj razini bez puno detalja o samim događajima. Vezano za konkretna kaznena djela u ovom predmetu, u trenutku vještačenja oštećena više nije bila u stanju dati objektivan i valjan iskaz jer zbog svih spomenutih kognitivnih smetnji te činjenice da se do trenutka vještačenja povjerila 7-8 puta, a da najvjerojatnije osobe kojima se povjeravala nisu vodile računa o načinu postavljanja pitanja, tada ošt. žrtva više nije bila u stanju razgraničiti doživljeno od sugeriranog. Također je pojasnila da kada je u svom nalazu pretpostavila da iskaz žrtve kojeg je prvog dala, u sebi sadrži najviše istine, tada je mislila na onaj iskaz žrtve kojeg je dala taj dan neposredno nakon što je iskazala da joj se nešto dogodilo. Oštećena je po njezinom sjećanju događaj prijavila u policiji pa ako je taj dan prije prijave i razgovarala s nekom osobom od svog povjerenja, vještakinja smatra da u tom kratkom razdoblju nije moglo doći do značajnog iskrivljavanja sjećanja kod žrtve te da prepričavanje majci nije imalo značajan sugestibilni utjecaj, jer je ona unatoč podložnosti sugestiji, taj isti dan u vrlo kratkom vremenskom razdoblju od povjeravanja majci dala svoju izjavu u policiji i pregledana je od strane liječnika. Iako je vještačenjem kod žrtve utvrdila sklonosti konfabulacijama i sugestibilnosti, kod iste nije utvrdila sklonost patološkoj lažljivosti te postojanje motivacije za lažnim svjedočenjem i neosnovanim terećenjem optuženika. Na izmjenu iskaza žrtve, od trenutka prijavljivanja kaznenog djela do njezinog iskazivanja na sudu, utjecale su sve do sada opisane kognitivne smetnje te činjenica da se 7-8 puta povjeravala različitim osobama, koje su joj najvjerojatnije s ciljem da ju ohrabre da ispriča što je doživjela, nesvjesno postavljali sugestibilna pitanja, gdje nakon toga oštećena više nije bila u stanju razgraničiti doživljeno od nesvjesnog navođenja sugeriranih podataka. Također je na isto utjecao protek vremena od događaja. S obzirom na tako utvrđene kognitivne sposobnosti na strani žrtve, vještakinja smatra da ista nema takve intelektualne kapacitete da bi bila u stanju fabricirati odnosno izmisliti takve događaje kako ih je prijavila. Vještačenjem je također utvrdila da žrtva o određenim ključnim detaljima događaja daje slične opise, ali sve drugo je podložno izmjenama i drugačijim interpretacijama. U odnosu na postojanje utvrđenih emocija kod žrtve u vidu neugode, boli, straha, tuge i razočarenja, a koje je ista opisivala u odnosu na prvi i drugi predmetni događaj, a kojeg je navela na listu 13. svog pisanog nalaza i mišljenja, ista je iskazala kako smatra da su navedene emocije imanentne upravo za osobe koje su doživjele traumatično iskustvo. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke i branitelj nisu imali primjedbi.
14.3. Nalaz i mišljenje sudsko psihologijskog vještaka sud je u cijelosti cijenio stručnim i uvjerljivim, budući je nalaz i mišljenje dan po stručnoj osobi koja ima dugogodišnje stručno iskustvo u specijaliziranoj vrsti psihologijskih vještačenja, a također stranke i branitelj nisu imali primjedbi kako na pisani nalaz i mišljenje tako i na iskaz vještakinje kojeg je dala u Županijskom državnom odvjetništvu te na iskaz kojeg je dala na raspravi. Unatoč činjenici da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju prvotno navela da je ošt. žrtva ograničeno sposobna valjano istinito iskazivati pred sudom i da je kod iste uočena iznadprosječna sugestibilnost te sklonost konfabulacijama, kao i da kod ošt. žrtve nisu uočeni klinički značajni simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja vezanih za predmetni događaj, za ovakav zaključak vještakinja je dala logična i valjanja obrazloženja kada je u svom iskazu danom u državnom odvjetništvu kao i pred sudom pojasnila kako takav zaključak u konkretnom slučaju ne znači da je kod ošt. žrtve isključena mogućnost svjedočenja, ali da valja voditi računa o ograničenjima intelektualnog kapaciteta koji su kod nje utvrđene. Uzimajući u obzir da je ošt. žrtva u ovom kaznenom postupku u više navrata formalno i neformalno davala svoj iskaz te se povjeravala osobama u koje je imala povjerenja te kojima je kasnije prepričavala događaje koji su joj se dogodili, kao i da je bila ispitivana od strane službenih osoba, protekom vremena ošt. žrtva više nije bila u stanju razgraničiti doživljeno od sugeriranog uslijed svojih intelektualnih kapaciteta, kognitivnih sposobnosti, kao i svih utvrđenih kvalitativnih i kvantitativnih smetnji pamćenja. Bitno je navesti kako je provedenim vještačenjem oštećene u cijelosti isključena njezina sklonost patološkoj lažljivosti kao i postojanje motivacije za lažnim svjedočenjem i neosnovanim terećenjem optuženika, kao i činjenicu da oštećena uvažavajući sva njezina intelektualna ograničenja ne bi bila u stanju fabricirati odnosno izmisliti prijavljene događaje te da ista jasno razlikuje istinu od laži kao i sve posljedice njezinog svjedočenja na sudu.
14.4. Slijedom navedenog, u nedostatku bilo kakvog motiva za lažnim terećenjem optuženika, uzimajući u obzir ograničenja oštećene koja je u svom nalazu i mišljenju utvrdila psihologijska vještakinja, kao i dovođenjem u svezu iskaz ošt. žrtve kojeg je dala na dokaznom ročištu sa njezinim izjavama koje je dala u OŽB Našice prilikom općeg i ginekološkog pregleda dana 9. lipnja 2024. kao i njezinim povjeravanjem majci TE, sud iskaz oštećene u onom dijelu u kojem ista opisuje događaje od večeri 7./8. lipnja 2024. i nasilan spolni odnos optuženika prema njoj ocjenjuje vjerodostojnim. Vodeći računa o svim činjenicama utvrđenim psihologijskim vještačenjem, sud je mišljenja kako je provedenim dokazima nesporno utvrđeno da je tijekom slijedeće noći 8./9. lipnja 2024., optuženik zapravo ostvario samo pokušaj ponovnog ostvarenja nasilnog spolnog odnosa od strane optuženika. Činjenica da je vještakinja kod oštećene utvrdila izostanak traumatizacije kao posljedicu proživljenih događaja, po mišljenju suda ne isključuje mogućnost da je ošt. žrtva proživljene događaje doživjela kao izuzetno stresne, a kako ih i ona sama opisuje, dovodeći ih u svezu sa onim događanjima koje je proživjela za vrijeme dok je bila dijete, kada je također bila žrtva seksualne zlostave. Uvažavajući sve utvrđene emocionalne i kognitivne smetnje na strani ošt. žrtve te njezine crte ličnosti, činjenicu da je odrastala u nizu nepovoljnih izvanjskih čimbenika u romskoj zajednici, da je imala prethodno iskustvo seksualne zlostave u dječjoj dobi, da se u njezinoj obitelji provodio nadzor Centra za socijalu skrb, da se rano udala te da je majka već troje djece, da ima slabiju kognitivnu razvijenost i nisku razinu poučenosti, logičan je zaključak i utvrđenje sudsko psihologijskog vještaka da su na strani ošt. žrtve izostali vidljivi tragovi njezine traumatizacije o proživljenim događajima, što ni u kojem slučaju ne upućuje na zaključak da se kaznena djela nisu dogodila.
15. O tome što joj se dogodilo, oštećena se povjerila svojoj majci TE iz čijeg iskaza proizlazi da joj se ME dok je bila u vezi s opt. HE, nije žalila na njegovo ponašanje prema njoj, da ME nije sklona konzumaciji alkohola te ju optuženik niti njegova obitelj nisu nikada upozoravali da bi ME bila nasilna, dok su po njezinom sjećanju ME i HE zajedno živjeli na njegovoj adresi u [adresa] nekih mjesec dana. U svezi kritičnog događaja saznala je od svog sina I, koji živi u [adresa], a koji joj je poslao poruku na mobitel u kojoj je napisao da mu je LE javila da dođe po ME u [adresa] jer ju je opt. HE tukao i gušio. Nedugo nakon toga ju je i sama ME nazvala, misli sa telefona od VE i tražila od nje da dođe po nju i odvede je kući. Ona je potom zamolila prijatelja iz sela da ju odveze u [adresa] po ME, budući je njezin suprug u to vrijeme bio na moru pa kada je došla ispred kuće O i AE i stajala na stazi, ME je izašla iz kuće, potrčala joj u susret, primijetila je da je ME sva raščupana, crvena po vratu, da ju je zagrlila i rekla joj da ju je opt. HE noć prije tog prijepodneva zlostavljao, gušio i tražio od nje da ima s njim spolni odnos što je ona odbijala, no međutim da je isti unatoč njezinom protivljenju izvršio spolni odnos s njom. Također joj je objasnila da je ona odbila imati spolni odnos s optuženikom iz razloga što je tada imala mjesečnicu, što je ošt. žrtva HE i rekla, no međutim da je on unatoč tome s njom izvršio spolni odnos. Dok joj je to ME govorila, pored njih su stajali AE i VE te njihova kćerka LE te su oni po njezinom mišljenju mogli čuti sve ono što joj je ME rekla. Potom je ona nazvala policiju i rekla im da njezina kćerka ME ima problema s HE te im prenijela sve ono što joj je ME ispričala. Dok su čekali policiju da dođe u [adresa], ME joj je pričala neke detalje u svezi tog događaja pa joj je tako rekla da se to sve dogodilo noć ranije, da su ona i HE ležali na krevetu tijekom noći, da je ona imala mjesečnicu, da je on od nje tražio da s njim ima seksualne odnose, da mu je ona rekla da ne želi jer ima mjesečnicu, da joj se on smijao, da je legao na nju i držao joj ruku na vratu, da ju je ismijavao, govorio joj je da on hoće imati s njom odnos i da ona to mora učiniti. Također da ju je uhvatio za ruke, bacio na krevet i obje njezine ruke držao čvrsto spojene iznad njezine glave, da ju je tom prigodom ošamario i govorio joj "ubit ću te, budi mirna". ME joj je ispričala da se to dogodilo tu noć nakon što su Alenovi roditelji otišli na more te da čim su Alenovi roditelji otišli na more, da je on tu večer bio nasilan prema njoj. Kada je policija došla, oni su odveli ME u policijsku postaju i na liječnički pregled te je s policijom otišla samo ME, a ona nije odlazila s njima u postaju, nego se vratila kući u [adresa] te koliko joj je poznato ME se nije vraćala u [adresa], nego je došla kod nje kući, gdje je opet ponavljala sve ono što je naprijed već navela. Primijetila je na Milenkinom vratu ozljedu crvene boje koja je izgledala kao pritisak u području jabučice na vratu. Odgovarajući na postavljena pitanja, svjedokinja je navela kako nema saznanja o tome da bi se osim ovoga što je ispričala nešto drugo događalo između HE i ME, samo zna da su se HE i ME svađali, a koliko je to dugo trajalo nije joj poznato. Nema niti saznanja o tome kojeg datuma su točno Alenovi roditelji otišli na more. Budući je njezin suprug CE otišao raditi na more, ona je po dolasku kući iz [adresa], nazvala svog supruga CE, ispričala mu je sve ono što joj je ME rekla, nakon čega se njezin suprug vratio kući. Navela je da je ona "prijatelj" s AE, budući je njezin sin oženjen za njihovu kćerku, te da osobno nije kontrirala s optuženikovom obitelji nakon ovog događaja i nema saznanja je li netko od njezine obitelji kontaktirao s njima.
15.1. Branitelj optuženika, Mislav Srb, odvjetnik iz Osijeka stavio je primjedbu na iskaz svjedoka, u dijelu gdje svjedok navodi kako nije bilo kontakta s obitelji opt. HE i da ne zna da bi netko od njezinih ukućana kontaktirao s njima, kao i na dio iskaza u kojem je navela da su O i AE znali za to što se dogodilo ME, budući suprotno proizlazi iz njihovim iskaza koje su dali na sudu, nakon čega je svjedokinja u cijelosti ostala kod svog naprijed danog iskaza.
15.2. Iskaz svjedokinje TE, sud je ocijenio kao istinit, logičan i vjerodostojan, budući je ista iskazivala o svojim posrednim saznanjima o inkrimiranom događaju kojeg je saznala od svoje kćerke ME. Iz njezinog iskaza razvidno je da joj se oštećena povjerila da se nasilan spolni odnos optuženika prema njoj dogodio odmah iste večeri nakon što je optuženikova obitelj otišla na more te unatoč tome što je svjedokinja imala mogućnost da na sudu mijenja svoj iskaz te da tereti optuženika za veću kriminalnu količinu budući je ošt. žrtva njezina kćerka, isto nije učinila, nego je upravo suprotno potvrdila navode svog iskaza iz istrage te je na opetovano postavljenja pitanja odgovarala o tome da ima saznanja samo o toj jednom večeri kada je optuženik bio nasilan prema ošt. žrtvi te kada ju je hvatao za vrat i gušio te nad njom ostvario nasilan spolni odnos. Slijedom navedenog, primjedbe branitelja optuženika, na istinitost iskaza svjedoka, po mišljenju suda nisu od utjecaja na vjerodostojnost samog iskaza, budući je svjedokinja u svom iskazu navela kako ona osobno nije kontaktirala s optuženikovom obitelji te nema saznanja da bi netko od njezine obitelji kontaktirao njima, a isto tako dio njezinog iskaza u kojem je navela da joj je ošt. žrtva ispred kuće ispričala što joj se dogodilo, što su po njezinom zaključku mogli čuti O i AE, upućuje samo na njezino zaključivanje o određenim činjenicama, čiju će istinitost utvrditi sud temeljem provedenih dokaza.
16. Takve navode svjedoka TE potvrđuje u svom iskazu i njezin suprug svjedok CE, otac ošt. žrtve ME koji je u svom iskazu između ostaloga potvrdio da se inkriminirane zgode nalazio na moru, da je o svemu što se dogodilo njegovoj kćerki ME saznao putem telefona od svoje supruge koja mu je javila da je ME opt. HE davio i da je ozlijeđena. Također je potvrdio da je dolaskom kući u [adresa] na vratu svoje kćerke ME primijetio otiske prstiju u vidu masnica te je ista teško govorila. O tome što se ME dogodilo nije saznao od same ME koja mu to nije mogla ispričati nego mu je to ispričala njegova supruga TE koja mu je tada rekla da je HE napao ME, da ju je gušio i da ju je prisilio na spolne odnose, da su tada zvale policiju i tada se sve pokrenulo. Svjedok je u svom iskazu iskazao zabrinutost zbog događaja koji su uslijedili nakon što je ošt. žrtva prijavila događaj policiji te je isti tako ukazivao na zaprimljene prijetnje od strane obitelji optuženika koje je prijavio policiji.
16.1. Iskaz svjedoka CE, sud je u ocijenio kao istinit i vjerodostojan, budući je svjedok iskazivao o svojim posrednim saznanjima o onome što se dogodilo njegovoj kćerki. U njegovom iskazu sud nije ponašao motivaciju da bi lažno teretio optuženika ili iskazivao više od onoga o čemu bi imao saznanja o inkriminiranim događajima, iako je otac ošt. žrtve i osobno bi mogao biti zainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka. Unatoč tome, svjedok CE prepričava samo navode i saznanja koje je dobio od svoje supruge TE, o onome što joj je sama ME ispričala.
17. Iz iskaza svjedoka djeteta RE, sestre optuženika, starosti 13 i pol godina, koja je zbog svoje dobi ispitana putem video linka, proizlazi kako poznaje ošt. ME, koja je došla živjeti u njihovu kuću 2024. godine i bila je djevojka njezinog brata HE. Kritične zgode, njezini roditelju su otišli u Zadar, dok je ona ostala u kući u [adresa] s bratom HE i ME. HE i ME su spavali u njezinoj sobi, dok je ona spavala u dnevnoj sobi. U kući su te večeri bili ona, njezin brat opt. HE, ošt. ME i Milenkin sin. Kritične noći ME je došla do njezinog kreveta u pet ujutro, dok je još bio mrak i tražila od nje da joj ode u selo napuniti mobitel, na što je ona ME odgovorila da se boji i da ne želi tako rano ići u selo, zbog čega se ME naljutila, ostavila joj svoje dijete, nakon čega je RE zaspala. Navela je kako je ona tu noć do pet ujutro cijelo vrijeme bila na mobitelu igrajući igrice. Ujutro su ona i brat HE otišli kod AE i O po " Đ" (navela je da tako zovu ošt. ME), gdje su je pitali hoće li se vratiti kući, što je ME odbila, nakon čega je došla njezina majka, kojoj je ME rekla da se ništa nije dogodilo i da je bez veze otišla od HE, nakon čega je Milenkina majka TE rekla ME da tuži HE i da laže protiv njega. Njezina majka ju je nagovorila da sjedne u policijski auto te je ME optužila HE da ju je silovao što nije točno. Naime, ME i HE su se dobro slagali, HE nikada nije bio nasilan prema ME, niti joj se ME žalila na Alenovo ponašanje prema njoj. Potom je svjedokinja iskazala da je kritične većeri ošt. ME došla kod nje i sjela pored nje na krevet gdje su pričale te je svjedokinja od oštećene uzela njezin mobilni uređaj, budući je svjedokinja svoj mobilni uređaj razbila, da je potom ošt. ME legla pored nje nakon čega se vratila pored opt. HE. Također je iskazala da je kritične večeri odlazila u sobu kod brata HE i ošt. ME, koji su spavali na krevetu, budući se bojala. U daljnjem iskazu svjedokinja je navela da su po ošt. ME kod O došli Milenkina majka TE, Milenkin stric, strina i sestrična, a kada je policija došla po ME ona to nije vidjela jer je bila kod svoje tetke niti je čula što je ME rekla pred policijom, niti je vidjela tko je sve otišao u policiju s ME, a da njoj nije poznato da bi se ME nakon policije vraćala u njihovu kuću. U odnosu na ozljedu na Milenkinom vratu, iskazala je da joj je poznato da se ME sama izgrebla. Na upit predsjednika vijeća, svjedok RE je pojasnila da je kritične večeri otišla u sobu u kojoj su spavali njezin brat HE i ME zato što se bojala i još jednom je otišla kako bi od ME tražila da otključa svoj mobitel budući nije znala njezinu lozinku. Tvrdi kako joj je bilo poznato da između njezinog brata HE i ošt. ME te večeri nije bilo nikakvih problema budući je tu noć do pet ujutro bila budna i nije čula nikakvu galamu. Nakon toga je iskazala kako je ME to jutro otišla kod AE i O iz razloga što ju je ME u pet ujutro probudila i tražila od nje da ode u selo da joj napuni mobitel te je znala da je ME otišla kod AE, budući kod AE živi Milenkin brat i da su oni dobri prijatelji. Poznato joj je da je ME kada je došla kod AE nazvala svoju majku TE te je navela da je ME tu večer bila pijana. O tome da bi njezin brat navodno silovao ME, saznala je drugi dan nakon što su je ispitali od strane socijalne službe. Smatra da je to laž, budući njezin brat HE to ne bi ni pomislio i već je prethodno imao ženu te da je ME lagala i htjela je odštetu te da je Milenkin otac od njih tražio 10.000,00 eura za oštetu kojim bi ME kupila kuću, a ukoliko im ne bi platili tada bi ME još više nalagala. Potom je na poseban upit predsjednika vijeća navela kako ona nije čula što je ME rekla svojoj majci TE jer ona nije bila kod O kada je TE došla, samo je na ćupriji vidjela policijski auto. Na poseban upit branitelja, svjedokinja je odgovorila kako je ona cijelu noć spavala u krevetu s Milenkinim djetetom u posebnoj prostoriji odvojenoj od sobe u kojoj su bili HE i ME, da se između te dvije sobe još nalazi kuhinja, ali da su vrata od sobe u kojoj su spavali HE i ME bila otvorena, tako da je ona mogla vidjeli njihov krevet, da ME tu noć nikoga nije zvala u pomoć, niti su se ME i HE svađali, samo je ME iz čistog mira htjela lupiti HE tanjurom jer je valjda bila pripita, nakon čega joj je svjedokinja uzela tanjur, a brat se maknuo i sjeo na krevet. U ovom razdoblju u kojem se njezin brat HE nalazi u istražnom zatvoru, ni sa kim nije pričala o tome što se dogodilo, niti se o tom događaju priča u njezinoj obitelji.
17.1. Iskaz navedenog svjedoka u kojem je potvrdila da je ME živjela s njezinim bratom, opt. HE, u njihovoj kući na adresi prebivališta te da su se isti dobro slagali i prije odlaska njihovih roditelja na more, sud je cijenio kao istinit. U odnosu na ostali dio iskaza svjedoka, sud smatra da je navedeni svjedok kao sestra optuženika osobno zainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka te da je njezin iskaz pun nelogičnosti, nedosljednosti, neživotan i nerealan, sukladno čemu isti smatra neistinitim. Naime, u nekoliko navrata tijekom davanja svog iskaza svjedokinja je isti u bitnim dijelovima mijenjala pa je tako navodila da je prvotno cijelu noć igrala igrice na mobitelu, potom da je u nekoliko navrata odlazila u sobu kod opt. HE i ME jer ju je bilo strah te da je sjedila na njihovom krevetu za vrijeme dok su oni spavali, potom da je ona spavala, a da je ME oko 5,00 ujutro probudila i tražila od nje da odmah ode u selo napuniti njezin mobitel jer nije imala odgovarajući punjač kod sebe, kao i da ima saznanja odnosno da je osobno čula da bi TE govorila kako će lažno optužiti njezinog brata HE, iako je kasnije navela da ona uopće nije bila prisutna kod O i AE kada je TE došla kod njih, a potom je takav dio iskaza povukla te navela da je saznanja o tome da je TE nagovarala svoju kćerku ME da lažno tereti optuženika, dobila putem poruka od LE. Potrebno je također napomenuti kako iskaz svjedoka djeteta RE ne potvrđuje niti navode obrane optuženika koji je svoju obranu iznosio na kraju dokaznog postupka te koji je bio prisutan ispitivanju navedenog svjedoka. Naime, isti je u svojoj obrani naveo kako je spavao u sobi sa ošt. žrtvom ME koja soba se nalazi pored dnevne sobe i na kojoj sobi uopće ne postoje vrata, dok je svjedok RE u svom iskazu navela kako je mogla vidjeli sve što se događa u sobi između optuženika i ošt. žrtve ME budući su vrata od navedene sobe bila širom otvorena koja vrata se nikada ni ne zatvaraju. Nadalje, u svojoj obrani opt. HE je naveo kako je ošt. žrtva oko 2,30 sati tijekom noći otišla do RE koja je boravila u dnevnoj sobi pored njihove te koju je zatražila da joj tek ujutro napuni mobitel u selu te koji je u svojoj obrani izričito naveo kako njegova sestra RE uopće nije dolazila tijekom noći u njihovu sobu, nego da je u sobu došla tek u jutarnjim satima kada je dovela Milenkinog mlt. sina Č kod njih u krevet te da se svih tih detalja točno sjeća budući da cijelu noć nije spavao. Iz naprijed navedenog, razvidno je kako iskaz navedenog svjedoka ne potvrđuje niti navode obrane optuženika, iz čega proizlazi nesporan zaključak kako je ista svoj iskaz iznijela u želji da pogoduje optuženiku kako bi ga ekskulpirala od kaznene odgovornosti za terećena kaznena djela. Osim toga, potrebno je napomenuti kako je potpuno neživotno i nelogično da bi optuženik koji je mlada osoba u starosti 20 godina te koji živi u partnerskoj vezi sa svojom djevojkom, boravio u sobi pored druge prostorije u kojoj se nalazi njegova sestra RE, koja bi tijekom svih tih večeri imala uvid u situaciju koja se događa u njihovoj spavaćoj sobi, uzimajući u obzir da se radi o mladom paru koji konzumiraju seksualne odnose, što se zasigurno ne bi odvijalo u prisutnosti mlt. osobe.
18. Ispitana kao svjedok EE, majka optuženika, iako nema neposrednih saznanja o inkriminirajućim događajima, u svom iskazu potvrdila je da su opt. HE i ME živjeli u partnerskoj, po njezinim navodima izvanbračnoj vezi prije kritičnog događaja, da su dana 7. lipnja 2024. u poslijepodnevnim satima, ona i suprug OE zajedno s njihovom mlt. djecom otišli u Zadar, tako da su kod kuće u [adresa] ostali HE, ME i njezino dijete H, starosti oko godinu i pol dana te njezina mlt. kćerka RE. Također je potvrdila da prije kritičnog događaja između HE i ME nije bilo nikakvih problema, da se isti nisu svađali te da isti nisi bili međusobno nasilni. Poznato joj je da nakon što je HE završio u zatvoru, da je Milenkin otac CE nju nazvao i tražio od nje 10.000,00 eura, kako bi svojoj kćerki ME kupio kuću u [adresa]. Napomenula je da CE nije uopće spominjao tih 10.000 eura u kontekstu ovih kaznenih djela silovanja, koja kaznena djela se stavljaju na teret njezinom sinu, niti je spominjao da bi za taj novac ME morala bilo što drugo govoriti od onoga što je već rekla. On nije spominjao da bi ti novci bili za neku Milenkinu odštetu, a niti ona niti njezina obitelji taj novac nisu dali CE te ga je prijavila policiji. Na upit branitelja optuženika je li CE tražio taj novac kako bi ME izmijenila svoj iskaz, ista je decidirano iskazala kako je taj novac CE od nje tražio kako bi ME kupio kuću u selu.
18.1. Iskaz navedenog svjedoka sud je u cijelosti cijenio kao vjerodostojan i istinit budući je ista svojim iskazom potvrdila navode oštećene kako do kritičnog događaja nije bilo problema između nje i optuženika i da su se njih dvoje dobro slagali, radi čega je oštećena u svom iskazu i navela kako "nije očekivala da bi optuženik bio takav čovjek" te je potvrdila činjenicu o tome tko je inkriminiranih večeri bio kod kuće te kada je ista sa svojim suprugom i djecom otišla na more. Iako bi navedena svjedokinja mogla biti osoba zainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka budući joj je optuženik sin, ista nije uskratila svoj iskaz kao njegov srodnik nego je svjedočila o činjenicama i okolnostima koje su joj osobno poznate, sukladno čemu sud njezin iskaz ocjenjuje istinitim.
19. Ispitani kao svjedoci O i AE ne potvrđuju navode ošt. žrtve ME da bi im ona ispričala što joj se dogodilo inkriminirane zgode te isti u svojim iskazima poriču da bi opt. HE bio nasilan prema oštećenoj, prikazujući ga u pozitivnom svjetlu, no međutim potvrđuju kako je ošt. ME živjela s optuženikom u "izvanbračnoj zajednici" nekih mjesec dana prije kritičnog događaja, a da tog jutra 9. lipnja 2024., kada je ošt. žrtva ME došla kod njih, optuženikovi roditelji nisu bili kod kuće i da je moguće da su isti otišli u Zadar. Tog jutra, oni su sjedili ispred kuće u dvorištu i pili kavu te je ME sjela pored njih, a oni su se čudili što je ME došla, jer inače nije dolazila u njihovu kuću. Tada im je ME rekla kako se rastala s HE i da neće više živjeti s njim, rekla je da ju je on fizički napao, da ju je uhvatio za vrat i gušio i tom prigodom je svjedok VE na njezinom vratu u području grkljana s prednje strane vidio jednu "šljivu", odnosno crvenilo i rekao joj kako je ona to sama sebi napravila, dok AE u svom iskazu navodi kako ona nije vidjela nikakve ozljede na Milenkinom vratu. Po njihovom mišljenju ME je tom prigodom izgledala veselo. Koliko se sjeća ME kod sebe nije imala mobitel, nego je uzela mobitel od njihove kćerke LE te je nazvala svoju majku da dođe po nju i rekla joj da se rastala od HE, nakon čega je njezina majka TE odmah došla kod njih, s tim što svjedok VE navodi da je TE došla zajedno sa svojim suprugom CE, a svjedokinja AE u svom iskazu navodi da je TE kod njih došla sa svojom sestrom. Svjedok VE navodi kako je on čuo kada je ME svojoj majci rekla da ju je HE gušio, nakon čega je njezina majka nazvala policiju, s tim da oba svjedoka nisu čula što je TE na telefon rekla policiji, ali svjedok VE navodi kako je on čuo kako je Milenkina majka pred njim rekla da će sada HE "najebati". Nakon jedno sat ili dva, policija je došla ispred njegove kuće i odvezla je ME u postaju, dok svjedok AE u svom iskazu navodi da je s ME u postaju otišla i njezina majka TE. Pojašnjavajući da kada je u svom iskazu prethodno rekao da su ME i HE živjeli kao muž i žena, svjedok VE je naveo da to znači da su oni bili čovjek i supruga te da u njihovoj romskoj zajednici ne postoji nešto takvo da bi se u braku dogodilo da suprug može silovati svoju suprugu, koja razmišljanja je u svom iskazu potvrdila svjedokinja AE, navodeći kako smatra da kada su muškarac i žena u braku da tada muškarac ne može silovati ženu, jer oni žive zajedno i normalno imaju spolne odnose i ti spolni odnosi tada ne mogu biti na silu. Nije mogao pojasniti zašto je u svom iskazu u policiji rekao da se ME nije žalila na probleme s HE, osim na ono što se dogodilo večer prije, jer ne zna da bi se nešto dogodilo večer prije između njih. Kada je optuženi s Milenkinim djetetom došao kod njih, on se nije žalio pred njima na nikakve probleme između njega i ME, samo ju je zamolio da se vrati kući kod njega pa pretpostavlja da je tada HE znao da je njega ME ostavila. Oba svjedoka su navela kako imaju saznanja da je Milenkin otac, CE od optuženikove majke tražio 10.000,00 eura kako bi optuženika izvukli iz zatvora. Odgovarajući na postavljenja pitanja, svjedok VE je naveo da iako je iskazao da ME do toga dana nije dolazila u njegovu kuću za vrijeme dok je živjela u izvanbračnoj zajednici s optuženikom, da je njemu svejedno poznato da su njih dvoje skladno živjeli i da nisu imali problema u vezi, budući su sva njegova djeca odlazila kod HE u kuću, a i on ih je osobno viđao po selu pa kako je [adresa] malo mjesto i svi se međusobno poznaju, smatra da bi on sigurno znao da je između optuženika i ošt. žrtve bilo nekakvih problema. U trenutku kada je ME došla u njegovu kuću, osim njega i supruge, kod kuće su bila njihova mlt. djeca i njihovi susjedi te da su svi sjedili vani, ali da te druge osobe nije htio navoditi u policiji, jer ih nije htio uvlačiti u priču između ME i optuženika. Iako je u policiji iskazao da nije vidio nikakve ozljede na vratu ošt. žrtve, na sudu je iskazao da je točno da je na Milenkinom vratu, kada je došla kod njih vidio crvenilo, kako je to sudu opisao. Poznato mu je da u kući optuženika postoji veliki dnevni boravak i dvije sobe, ali mu nije poznato u kojoj sobi su spavali HE i ME. Kada je ME došla kod njega i supruge, ona im nije rekla da je bila silovana. Kada je policija odvela ME u postaju, njezina majka TE je cijelo vrijeme nju čekala kod njega, a tek kada se ME vratila iz policije u njegovu kuću, tek tada je saznao da je ME rekla da je bila silovana, jer su žene između sebe pričale kako je ME silovana od strane opt. HE tu večer, pa je on tako i čuo za tu informaciju.
19.1. Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku stavila je primjedbu na dio iskaza svjedoka HE u kojem je isti naveo da je ME kritične zgode kada je došla kod njega bila raspoložena, kao i na dio iskaza u kojem je isti na raspravi naveo da su se ME i HE dobro slagali, budući je u svom iskazu pred policijom rekao da ME do tog dana nije kod njega dolazila u kuću, pa takve navode svjedoka smatra neistinitim, na koje primjedbe je svjedok u cijelosti ostao kod svog iskaza. Također je zamjenica stavila primjedbu i na dio iskaza svjedoka AE u kojem je navela da je ME prilikom dolaska u njezinu kuću bila dobro raspoložena i da na njoj nisu bile vidljive ozljede, budući suprotno proizlazi iz drugih dokaza, nakon koje primjedbe je svjedokinja u cijelosti ostala kod svog iskaza.
19.2. Iskaz svjedoka VE u čiju kuću je ošt. žrtva ME došla u prijepodnevnim satima dana 9. lipnja 2024. nakon što je ostavila optuženika, sud je prihvatio kao vjerodostojan u dijelu u kojem je naveo kako im se oštećena dolaskom u kuću požalila da ju je optuženik fizički napao te da ju je uhvatio za vrat i gušio, budući isto potvrđuje navode oštećene. Iako je u policiji svjedok izričito naveo kako po dolasku ošt. žrtve u njegovu kući na njezinom vratu nije primijetio nikakve ozljede, isti je svoj iskaz promijenio na sudu pa je tako naveo da je na Milenkinom vratu u području grkljana s prednje strane vidio jednu "šljivu" odnosno crvenilo, što potvrđuje navode oštećene da joj je noć ranije optuženik nanio ozljedu na vratu. Sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka u kojem je isti naveo da je Milenkina majka TE po Milenkinom odlasku u policiju cijelo vrijeme boravila u njegovoj kući sve dok se ME nije vratila, budući je iz iskaza ošt. žrtve ME kao i iz iskaza njezine majke, koje je sud cijenio kao istinite, razvidno da se ista po odlasku iz policije više nije vraćala u [adresa]. Navode svjedoka VE kako između ME i opt. HE nije bilo nikakvih problema te da se ista pred njim i njegovom suprugom AE nije žalila da bi ju optuženik seksualno zlostavljao, potrebno je promatrati u kontekstu navoda svjedoka u kojem je isti pojasnio što po njemu znači konstatacija da su ME i HE živjeli kao muž i žena, kojom prilikom je iskazao da po njegovom zaključku to znači da su oni bili čovjek i supruga te da u njihovoj romskoj zajednici ne postoji mogućnost da suprug u braku može silovati svoju suprugu pa slijedom navedenog, u situaciji i da se oštećena ME pred svjedokom i požalila da ju optuženik silovao, isti takvom njezinom iskazu ne bi pridavao važnost. Također sud nije prihvatio kao istinite navode svjedoka kako ima saznanja da bi Milenkin otac CE od optuženikove majke tražio 10.000,00 eura kako bi optuženika izvukli iz zatvora, budući je iz iskaza svjedoka EE, majke optuženika utvrđeno da je CE telefonskim putem kontaktirao optuženikovu obitelj i zatražio 10.000,00 eura nakon inkriminiranog događaja, ali ne iz razloga da bi optuženika izvukli iz zatvora i da bi ošt. žrtva povukla svoj iskaz nego iz razloga kako bi istoj kupio kuću u [adresa].
19.3. Cijeneći iskaz svjedoka AE sud zaključuje kako je isti vjerodostojan i istinit u dijelu u kojem svjedokinja potvrđuje navode ošt. žrtve ME kako se večer prije posvađala s opt. HE, kojom prilikom je isti bio nasilan prema njoj, da ju je tijekom svađe uhvatio za vrat i gušio. Svjedokinja je u svom iskazu vjerodostojno opisala svoje promišljanje o mogućnosti počinjenja silovanja u braku, pojašnjavajući isto njezinim shvaćanjima takvih odnosa u romskoj zajednici. Dovodeći isto u svezu s navodima ošt. žrtve i njezine majke TE da bi se ME pred njima požalila na prisiljavanje iste na spolne odnose s optuženikom, isto treba promatrati u korelaciji sa navedenim pa je moguće da takvim navodima ošt. žrtve svjedokinja uopće nije pridavala posebnu pozornost te zapravo nije smatrala shodnim isto spominjati u svom iskazu. Dio iskaza svjedoka u kojem je navela da je po dolasku policije ošt. žrtva zajedno sa majkom TE otišla u policiju, sud smatra neistinitim, budući suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka TE, koje sud cijeni istinitim, a u tom dijelu suprotan je i iskazu svjedoka VE.
20. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 odbijen je kao odugovlačeći dokazni prijedlog obrane za pozivanjem i ispitivanjem u svojstvu svjedoka dr. sc. GE, budući su činjenice o okolnostima pregleda, prijavljenih ozljeda i što je utvrđeno pregledom ošt. žrtve ME, utvrđene iz nalaza Hitnog prijema OŽB Našice. Osim toga, uvidom u predmetni nalaz, razvidno je da je ošt. žrtvu ME kritične zgode pregledala liječnica FE, kao mlađa služba, dok je dr. sc. GE samo naveden kao liječnik na nalazu, koji nije niti potpisao predmetni nalaz.
20.1. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 odbijen je kao nevažan prijedlog i kao prijedlog koji odugovlači kazneni postupak, dokazni prijedlog obrane da se u postupku reproducira audio snimka telefonskog razgovora između CE i više članova obitelji opt. HE, koju snimku bi branitelj dostavio sudu i to na okolnosti da je obitelj CE tražila od optuženikove obitelji 10.000,00 eura, kako bi ošt. žrtva ME povukla odnosno dala drugačiji iskaz pred sudom te da se na tu okolnost ispita svjedok CE, budući je činjenica je li CE odnosno njegova obitelj nakon počinjenja kaznenog djela, od optuženikove obitelji nešto tražila, nevažna činjenica za ovaj kazneni postupak odnosno ne postoji povezanost između navedene činjenice i onih činjenica koje su odlučne radi utvrđivanja kaznene odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela. Osim toga, iz iskaza svjedoka EE utvrđeno je da je traženje CE bilo usmjereno na kupovinu kuće za ME u [adresa], a ne na eventualno drugačije iskazivanje žrtve.
21. Analizirajući sve dokaze zajedno, kao i u međusobnoj svezi, sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je opt. HE svojim postupanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11 kako je to činjenično opisano u točki 1. izreke presude te teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. KZ/11 i članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11 uz primjenu članka 34. KZ/11 kako je to činjenično opisano u točki 2. izreke presude, a koja mu se optužnicom stavljaju na teret.
22. Odredbom članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11, propisano je da će se kaznom zatvora od 5 do 15 godina kazniti počinitelj koji kazneno djelo silovanja počini između ostaloga i prema bliskoj osobi uporabom sile ili prijetnje da će izravno napasti na tijelo silovane ili druge osobe, dok predmetno kazneno djelo u pokušaju, primjenom odredbe članka 34. KZ/11, čini onaj tko s namjernom da počini predmetno kazneno djelo poduzme radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenoga djela. Primjenjujući odredbe materijalnog kaznenog prava na naprijed utvrđene i obrazložene činjenice, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik bio svjestan svojstva ošt. žrtve ME odnosno da je ista u odnosu prema njemu bliska osoba, kako je to propisano odredbom članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka. 1. KZ/11 za ostvarenje obilježja kvalificiranog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 2. KZ/11. Naime, odredbom članka 87. stavak 9. KZ/11 propisano je da su bliske osobe članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu. Iz iskaza ošt. žrtve ME utvrđeno je da je ista u zajednici s opt. HE živjela oko 21 dan, koju činjenicu potvrđuje u svojoj obrani i optuženi, koji doduše navodi da je ta zajednica trajala oko dva tjedna, a u kojoj zajednici su isti živjeli kao muž i žena i konzumirali spolne odnose. Slijedom naprijed navedenog, nedvojbeno je za zaključiti da ošt. žrtva u odnosu prema optuženiku predstavlja partnera u intimnoj vezi te kao takva ima svojstvo bliske osobe kako je to propisano navedenim zakonskim odredbama.
22.1. Nadalje, sukladno odredbi članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11 silovanje čini onaj tko s drugom osobom bez njezinog pristanka između ostaloga izvrši spolni odnošaj i to uporabom sile ili prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo silovane ili druge osobe. Ovom prilikom je potrebno pojasniti kako se za ostvarenje spolnog odnosa između muškarca i žene nužno pretpostavlja postojanje pristanka sudionika na takav spolni odnos koji u sebi sadržava volju da se spolnom odnosu pristupi, da su osobe sposobne za donošenje takve odluke, kao i sposobne za izražavanje svoje volje za stupanjem u spolni odnos pa u situaciji kada izostane neki od navedenih elemenata, smatra se da takvog pristanka na spolnu aktivnost nema. Zaključak je suda da u konkretnom slučaju u oba inkriminirana kaznena djela, kako iz točke 1., tako i iz točke 2. izreke, nije postojao pristanak ošt. žrtve da ostvari spolni odnos s optuženikom, budući navedeno proizlazi iz činjenice da je kod kaznenog djela opisano pod točkom 1. izreke presude ista izričito odbila s optuženikom imati spolni odnos govoreći mu da ima mjesečnicu, što optuženik nije poslušao nego je ošt. žrtvu vrijeđao i prijetio joj da će ju ubiti, a potom i skinuo odjeću s nje te hvatanjem za ruke, koje je čvrsto držao iznad njezine glave onemogućio adekvatno pružanje bilo kakvog otpora budući ih je pritiskao o krevet te je isti jače fizičke konstitucije od ošt. žrtve, a što je utvrđeno neposrednim opažanjem u samoj sudnici, dok je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude utvrđeno da je takav pristanak izostao budući je ošt. žrtva sljedeće noći također izričito optuženiku ponovno iskazala protivljenje održavanju spolnog odnosa s njim, upravo iz istog razloga jer je imala mjesečnicu, da ga je molila da nemaju spolni odnos, da se istome protivila i fizički opirala, no međutim kako je optuženik fizičke konstitucije jači od nje, da ju je rukom uhvatio za vrat i stiskao kako bi onemogućio pružanje njezinog daljnjeg opiranja u počinjenu prisilne obljube nad njom.
22.2. Pri počinjenju oba kaznena djela, optuženik je prema oštećenoj primijenio silu, koja je konstitutivno obilježje kvalificiranog oblika kaznenog djela silovanja, a samim time i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. KZ/11 iz točke 1. izreke presude (te takvog kaznenog djela u pokušaju iz točke 2. izreke presude), zbog kojih kaznenih djela je optuženik u ovom kaznenom postupku proglašen krivim. Sila predstavlja sredstvo djelovanja na volju neke osobe kojom se od nje iznuđuje ponašanje koje je protivno njezinoj volji, a kojeg ne bi bilo da je takva sila izostala. Kod kaznenog djela silovanja uporaba sile mora imati za cilj navođenje na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju te između sile i počinjenog spolnog odnošaja (pokušaja počinjenja spolnog odnošaja) treba postojati uzročna veza. Pri tome uporabljena sila mora biti takvog intenziteta da ista može slomiti otpor žrtve, a potrebno je naglasiti kako pružanje tjelesnog otpora same žrtve nije nužna pretpostavka za postojanje navedenih kaznenih djela nego je čak dostatno dokazati da je takva sila bila primijenjena. U konkretnom slučaju sud utvrđuje da su sve naprijed navedene sastavnice sile jasno opisane i utvrđene u oba činjenična opisa inkriminiranih kaznenih djela.
22.3. Obzirom da je u konkretnom slučaju kod počinjenja kaznenog djela iz točke 1. izreke presude došlo do prodiranja muškog spolnog organa u ženski, te izvršenja potpunog spolnog odnosa, kazneno djelo je dovršeno, dok u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. izreke presude kazneno djelo je ostalo samo u pokušaju, budući je optuženik spriječen u dovršenju namjeravanog kaznenog djela i nije došlo do ostvarenja spolnog odnosa optuženika nad oštećenom.
23. U odnosu na teško kazneno djelo protiv spolne slobode činjenično opisano pod točkom 1. izreke presude, na temelju utvrđenih spornih činjenica te podvođenjem istih pod odredbu članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11 odnosno primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, sud je nedvojbeno utvrdio da je opt. HE u inkriminirano vrijeme unatoč jasnom protivljenju ošt. žrtve ME, s istom imao spolni odnos kojeg je ona izričito odbila zbog mjesečnice, kojom prilikom je prije ostvarenja spolnog odnosa oštećenu vrijeđao i govorio joj da će ju ubiti ako ne budu imali spolni odnos, skinuo njezinu odjeću s nje i bacio oštećenu na krevet te ju uhvatio za njezine obje ruke koje je čvrsto držao iznad njezine glave i pritiskao ih uz krevet, na koji način je nedvojbeno primijenio silu prema oštećenoj. Potom je svojim spolovilom penetrirao u njezin spolni organ, na koji način je svojim postupanjem nad oštećenom izvršio potpuni spolni odnos, čime je ostvario sva objektivna obilježja navedenog kaznenog djela za koje ga je sud proglasio krivim.
24. U odnosu na teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju, činjenično i pravno opisano pod točkom 2. izreke presude, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je opt. HE u inkriminirano vrijeme, od svoje partnerice ošt. žrtve ME zatražio da imaju spolni odnos, kojeg je ona izričito odbila zbog mjesečnice te unatoč tome što ga je oštećena molila da s njim nema odnos te jasno i nedvojbeno izražavala protivljenje spolnom odnosu s optuženikom, kojemu se fizički opirala te je verbalno izražavala svoje negodovanje i molila optuženika da nema odnos s njom budući je imala menstruaciju, u nakani da nad njom izvrši spolni odnos, istu polagao na krevet i legao na nju te ju svojom rukom uhvatio čvrsto za vrat i stisnuo, kako bi se ista prestala opirati i kako bi savladao njezin otpor da nad njom ostvari spolni odnos, pri čemu u dovršenju namjeravanog kaznenog djela nije uspio, budući je ošt. žrtva vikala i istome se opirala, što je čula optuženika sestra RE koja je ušla u njihovu sobu. U konkretnom slučaju nesporno je da je optuženik lijeganjem na tijelo oštećene koja je ležala na krevetu te stavljanjem i pritiskanjem svoje ruke na njezin vrat, primijenio silu radi svladavanja njezinog otpora i protivno njezinom protivljenju i molbama da ne želi imati spolni odnos s njime, nastojao savladati njezin otpor, čime su ostvarene sve objektivne pretpostavke terećenog kaznenog djela, dok je nedvojbeno namjera počinitelja za počinjenjem teškog kaznenog djela protiv spolne slobode odnosno počinjenjem prisilne obljube nad oštećenom utvrđena njegovim traženjem od oštećene da s njim ima spolni odnos, kojom prilikom je svojim tijelom legao na nju, čemu se ista izričito protivila pa čak ga i molila da to ne radi, na koji način je optuženik iskazao izvjesnu i nedvojbenu namjeru za počinjenjem upravo takvog kaznenog djela obavljanjem spolnog odnosa protivno volji žrtve i svojim ponašanjem ostvario sva objektivna obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. KZ/11 i članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11 te članka 34. KZ/11.
25. Glede postojanja subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenim kaznenim djelima, tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik in tempore criminis bio ubrojiv, da je bio svjestan protupravnosti učinjenog, da mu je bilo zabranjeno bez pristanka ošt. žrtve izvršiti s njom nasilan spolni odnošaj i pokušati izvršiti s njom nasilni spolni odnošaj budući mu je ista na nedvojben način iskazala svoje protivljenje takvim spolnim odnosima, a nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenom pravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i koja bi upućivala na zaključak da optuženik nije znao da je spolni odnošaj s ošt. žrtvom protupravno postupanje, čak i unatoč činjenici da se radi o životu i običajima osoba romske populacije, kod kojih bi sukladno iskazima ispitanih svjedoka bilo životno nezamislivo ostvarenje silovanja nad osobom koja živi u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Slijedom navedenog, sud je mišljenja da je opt. HE oba terećena kaznena djela počinio s izravnom namjerom prvog stupnja, jer je bio svjestan svih obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode kao i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju i htio je ostvarenje istih. Na strani optuženika nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
26. Optuženik je mlađa punoljetna osoba, sukladno čemu je radi utvrđivanja njegovih osobnih i obiteljskih prilika, kao i osnovanosti primjene maloljetničkog kaznenog prava, tijekom dokaznog postupka pročitana socijalna anamneza nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice te je na navedene okolnosti kao svjedok ispitan KE, socijalni radnik navedenog Zavoda, iz čijeg iskaza kao i socijalne anamneze proizlazi da prema optuženom mpo. HE u konkretnoj situaciji nije svrhovito primijeniti odredbe maloljetničkog kaznenog prava, uzimajući u obzir prirodu i težinu kaznenih djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, činjenicu da isti nije izvršio prethodno izrečene posebne obveze u prekršajnom postupku, da je u trenutku počinjenja terećenih kaznenih djela imao navršenih 20 godina života, kao i činjenicu dovršetka njegovog odgojnog i obrazovnog formiranja. Iskaz svjedoka KE sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim, budući je isti kao stručna osoba u okviru svojih radnih obveza, posjedujući stručna znanja za prikupljanje socianamnestičkih podataka i sačinjavanje socijalne anamneze, utvrdio sve potrebne činjenice o osobnim i obiteljskim prilikama optuženika te sačinio socijalnu anamnezu i izradio stručno mišljenje o osnovanosti primjene maloljetničkog kaznenog prava u odnosu na navedenog optuženika, a koju anamnezu je sud prihvatio kao stručan i vjerodostojan materijalni dokaz, slijedom čega je prilikom izbora vrste i mjere kazne sud primijenio odredbe općeg kaznenog prava.
27. Proglasivši opt. HE krivim zbog počinjenja naprijed navedenih kaznenih djela, valjalo je istome u okviru propisanog okvira kazne iz članka 154. stavak 2. KZ/11, sukladno članku 47. KZ/11 odmjeriti kaznu za svako pojedino djelo, pri čemu je sud primijenio opće pravilo o izboru i vrsti visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, istovremeno primjenjujući sve okolnosti da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude zbog kojih su djela počinjena, način počinjena i skrivljene učinke kaznenih djela, prijašnji život optuženika te njegov odnos prema žrtvi nakon počinjenih djela.
27.1. Prije svega, sud je cijenio da je optuženik pri počinjenju oba kaznena djela postupio s izravnom namjerom prvog stupnja, da je pri počinjenju oba kaznena djela bio potpuno ubrojiv te da je imao punu svijest o protupravnosti, što govori o najvišem stupnju krivnje.
27.2. Nadalje, u odnosu na oba terećena kaznena djela koja je optuženik počinio u realnom stjecaju, sud je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je optuženik osoba mlade životne dobi (koji je u vrijeme počinjenja oba kaznena djela bio starosti tek napunjenih 20 godina života), koja okolnost sukladno odredbi članka 48. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 106. stavak 1. ZSM predstavlja fakultativnu osnovu za zakonsko ublažavanje kazne. U odnosu na oba terećena kaznena djela, kao olakotna cijenjena je također činjenica da je optuženik otac jednog djeteta starosti dvije godine, koji do sada nije pravomoćno kazneno osuđivan (što je utvrđeno uvidom u izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika), kao i činjenica utvrđena provedenim psihologijskim vještačenjem da se kod oštećene ne uočavaju klinički značajni simptomi PTSP-a vezani uz predmetne inkriminacije.
27.3. Uzimajući u obzir da je teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. st. 2. u svezi st. 1. točka 1. i članka 34. KZ/11, iz točke 2. izreke optužnice ostalo u pokušaju, navedena činjenica je u odnosu na spomenuto kazneno djelo cijenjena kao olakotna okolnost, koja okolnost sukladno članku 48. stavak 1. KZ/11 također predstavlja fakultativnu osnovu za zakonsko ublažavanje kazne. Također je cijenjena činjenica da je oštećena prilikom počinjenja kaznenog djela zadobila samo laku tjelesnu ozljedu zbog koje ista neće trpjeti trajne posljedice.
27.4. Od otegotnih okolnosti na strani opt. HE, u odnosu na oba kaznena djela, sud je prije svega cijenio okolnost da je takvim počinjenjem terećenih kaznenih djela optuženik suštinski povrijedio pravo oštećene osobe na slobodan izbor kada će i s kime stupiti u spolni odnos, dok pobuda zadovoljena spolnog nagona radi koje je optuženik počinio oba kaznena djela, zapravo ne predstavlja bitno obilježje terećenih kaznenih djela, već motivaciju za njegovo inkriminirajuće postupanje. Također je kao otegotna cijenjena okolnost da je optuženik do sada višestruko pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog više prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ali i zbog prekršaja iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što je utvrđeno iz izvatka iz prekršajne evidencije, koje okolnosti upućuju na zaključak o sklonosti optuženika neprimjerenim i kažnjivim obrascima ponašanja te neusklađenosti njegovog ranijeg života sa pozitivnim pravnim propisima te usvajanju nasilnog obrasca ponašanja, od kojeg ga nije odvratila ni prethodna prekršajna kažnjavanost.
27.5. Cijeneći sve naprijed izložene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, značajne za utvrđivanje pojedinačne kazne za svako od kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim, sud je opt. HE za svako pojedino terećeno kazneno djelo utvrdio kazne zatvora primjenjujući odredbe o zakonskom ublažavanju propisanih kazni za oba kaznena djela. Prije svega potrebno je navesti kako je odredbom članka 154. stavak 2. KZ/11 propisano da tko djelo iz članka 153. stavak 2. KZ/11 počini pod okolnostima iz stavka 1. navedenog članka, da će se kazniti kaznom zatvora od pet do petnaest godina. Slijedom navedenog, primjenjujući odredbe članka 48. stavak 1. KZ/11 (o fakultativnom zakonskom ublažavanju kazne) i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 u svezi članka 106. stavak 1. ZSM, (kojom odredbom je propisano da kada se na osobu koja je kazneno djelo počinila kao mlađi punoljetnik primjenjuju odredbe općeg kaznenog prava, sud može u granicama ublažavanja kazne, izreći kaznu blažu od propisane), sud je optuženiku za teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11, opisano pod točkom 1. izreke, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, dok mu je u odnosu na teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 2. u svezi stavaka 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11 uz primjenu članka 34. KZ/11 (kojom odredbom je propisano da se počinitelj pokušaja kaznenog djela za koje se može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna može blaže kazniti) i primjenom članka 106. stavak 1. ZSM, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
27.6. Prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora, sud je sukladno članku 51. stavak 1. i 2. KZ/11 cijenio prethodno izložene okolnosti koje govore o ličnosti optuženika, kao i ukupnost kaznenih djela te činjenicu da je optuženik svojim postupanjima ostvario homogeni realni stjecaj dva kaznena djela protiv spolne slobode na štetu iste oštećenice, u dvije uzastopne noći, čime je iskazao izrazitu upornost u ostvarenju svoje namjere, sukladno čemu je opt. HE osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina. Naime, imajući u vidu sve naprijed navedene činjenice, sud je mišljenja da će samo ovako utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora za svako pojedino kazneno djelo, kao i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u dostatnoj i jasnoj mjeri biti izražen društveni prijekor zbog počinjenih kaznenih djela, sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava, te pravednosti kažnjavanja. Jednako tako, ovako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora će se utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost svojih postupaka, u vidu shvaćanja težine i značaja onoga što je počinio prema oštećenici, s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu i bio njezin partner s kojom je održavao intimne odnose, kako bi se osvijestio da nikome nije dopušteno zadirati u spolnu sferu života bez njegovog pristanka te primjenom sile zahtijevati i izvršiti spolni odnos, budući se radi o kategoriji slobodnog izbora svake osobe, koja je posebno zaštićena glavom XVI Kaznenog zakona/11. Na takav način će po ocijeni ovoga suda u cijelosti biti ostvarena svrha kažnjavanja kako je ona propisana odredbom čl. 41. KZ/11, kao i utjecati na sve ostale da se klone takvih i sličnih ponašanja.
28. Na temelju članka 54. KZ/11 opt. HE sud je u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. lipnja 2024. pa nadalje, budući je optuženik uhićen dana 9. lipnja 2024., a u istražnom zatvoru se nalazi od 11. lipnja 2024. pa nadalje.
29. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 ošt. ME je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu budući je opunomoćenica ošt. žrtve, HEV odvjetnica iz [adresa] na raspravi tako predložila.
30. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, sud je opt. HE na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti Jurice Jurića, odvjetnika iz Đakova, iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08. Naime, optuženik je nezaposlen te bez stalnih prihoda, nije vlasnik nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti, a tijekom 2023. nije ostvario značajan novčani prihod, što je utvrđeno uvidom u bilješku o visini dohodaka i primitaka optuženika (strana 100 spisa), jer bi u protivnom bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Kako se oslobođenje od plaćanja troškova ne odnosi na naknadu plaćanja nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika ošt. ME, Jadranke Duvnjak-Čuljak, odvjetnice iz Osijeka, to je na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 opt. HE dužan naknaditi navedene troškove, o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća, budući da nedostaju podaci o visini troškova.
Osijek, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća – sudac za mladež mr. sc. Sanja Voller-Jakšić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u članku 464. stavak 2. ZKP/08. Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KOmp-DO-5/2024
2. Optuženi HE - putem Zatvora u Osijeku
3. Branitelj optuženog Mislav Srb, odvjetnik iz Osijeka
4. Oštećena ME, [adresa]
5. Opunomoćenik ošt. žrtve, HEV, odvjetnica iz [adresa]
