Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-1201/2022-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj tužiteljice VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Željanu Hrvatinu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 5a, OIB: 13667298928, zastupan po punomoćniku Ivi Vukoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2025. godine u prisutnosti pun. tužiteljice Antona Hrvatina, odvjetnika iz Rovinja i pun. tuženika Ive Vukovića, odvjetnika iz Zagreba, objavljene dana 26. veljače 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji vodi pod posl. br.: Ovr-527/2022, a određena rješenjem istog poslovnog broja od dana 13. travnja 2022. godine, tuženika kao ovrhovoditelja protiv KĆ kao ovršenice, radi naplate na nekretnini.
2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove, u roku 8 (osam) dana.“
II. Nalaže se tužiteljici VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da naknadi tuženiku H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 5a, OIB: 13667298928 trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi, da se pred ovim sudom vodi ovršni postupak u spisu posl. br. Ovr- 527/2022 tuženika kao ovrhovoditelja, protiv KĆ kao ovršenika, radi naplate tražbine na kč. br. [katastarska čestica] D.L. 12, u naravi [adresa], od čega izgrađeno zemljište 253 m2, dvorište 674 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da je tužiteljica 6. rujna 2022. u ovršnom postupku podnijela prigovor kao treća osoba, povodom kojeg je sud 29. kolovoza 2022. donio zaključak u spisu posl. br. Ovr-527/2022-20 i uputio tužiteljicu, da u roku 15 dana, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica navodi, da je temeljem prijedloga tuženika od 7. travnja 2022. doneseno rješenje 13. travnja 2022., kojim je na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu 301-194/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu, određena ovrha na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo (E-1), 1. suvlasnički dio: 165/319, međutim, da ona ima pravo, koje sprječava ovrhu, jer, da je Ugovorom o darovanju od 15. rujna 1999. ovršenica KĆ (tada PĆ), darovala njoj svoj suvlasnički dio nekretnine, koja je predmet ove ovrhe, a koja je tada bila upisana kao kč. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da je ovršenica prilikom darovanja,predala njoj istu nekretninu u posjed, što je konstatirano čl. 5 darovnog ugovora, međutim, da isti nikada nije bio podnesen na uknjižbu u zemljišnim knjigama, a da se ona od tada nalazi u nesmetanom posjedu.Tužiteljica dalje navodi, da je ne samo darovanjem ,nego i dosjelošću od 15. rujna 1999. stekla vlasništvo na predmetnoj nekretnini u ½ suvlasničkog dijela, koja je u zemljišnim knjigama upisana na ime ovršenice KĆ, da se stoga radi o pravu treće osobe, koje sprječava predmetnu ovrhu, stoga predlaže da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu posl. br. Ovr-527/2020 OS Rijeka, Stalna služba u Opatiji.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, da tužiteljica paušalno tumači kogentne zakonske odredbe u vezi upisanih založnih prava, da je notorna činjenica, da su sve eventualne i izvanknjižne promjene prava vlasništva nekretnina, koje nisu upisane u zemljišne knjige neodlučne i ne proizvode bilo kakve pravne učinke prema trećima, svaka promjena prava vlasništva ne utječe na bilo koji način na zakonito upisana založna prava trećih, jer ista prate nekretninu, a ne vlasnika, pa novi vlasnik stječe nekretninu sa svim upisanim teretima i upisima ili u C ili u B listu, da je načelo neodvojivosti iz čl. 299 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), izrijekom propisano, da se založno pravo ne može odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenog založnim pravom, da su založni dužnici potpisom ugovora o kreditu izjavili, da nema zapreke u smislu čl. 201 Ovršnog zakona, da se na predmetnim nekretninama provede ovrha i potvrdili , da su nekretnine iz čl. 10 Ugovora u cijelosti njihovo vlasništvo i da na istima ne postoje nikakvi tereti (čl. 11 Ugovora), da je postupao s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, jer da prema čl. 122 ZV-a, smatra se, da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući, da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a prema odredbi čl. 124 ZV-a, stjecatelj koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine i/ili založno pravo sukladno čl. 318 ZV- a, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Tuženik dalje navodi, da prema odredbi čl. 130 st. 2 ZV-a, vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može se suprostaviti pravu onoga koji je postupajući u s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva na nekretnini ,dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, da je Hypo Alpe Adria Bank d.d., sada Addiko bank d.d., 2004. godine stekla založno pravo pod posl. br. Z-3778/04, da je Ugovorom o kreditu izrijekom utvrđeno, da založni dužnici svojim potpisom na ugovoru potvrđuju da je predmetna nekretnina u cijelosti njihovo vlasništvo, te da na istoj ne postoje nikakvi tereti,da je banka odnosno tuženik upisao založno pravo na nekretnini na zakonit i valjan način i da prigovori tužiteljice ne mogu utjecati na stečena prava treće osobe (banke) koja se pouzdala u istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog stanja. Tuženik dalje tijekom postupka navodi, da je tužiteljica imala mogućnost odmah prilikom darovanja, a pogotovo prije upisa hipoteka, upisati svoje navodno pravo suvlasništva na nekretnini, jer je isključivo o njenoj inicijativi i volji ovisilo, hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje, pa je očigledno, da na strani tužiteljice ne postoji dobra vjera u pravnom prometu, tuženik smatra, da tužiteljica ne postupa savjesno, jer je tužbu podnijela gotovo 14 godina nakon potvrde Ugovora kod javnog bilježnika, da je očita namjera tužiteljice, da tuženika onemogući u provedbi ovrhe na spornoj nekretnini.
3. Dalje tijekom postupka pun. tužiteljice navodi, da je ista nekretnina bila predmet kupoprodaje 2004. godine, Firmi Melada d.o.o., jer, da je PĆ vjerovala tadašnjem suprugu JĆ i da nije čitala kupoprodajni ugovor, kojim su oni prodali nekretninu TD Melada d.o.o. 12. listopada 2004., a ugovor je potpisala.
4. Sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke, sve prema prijedlogu punomoćnika tužiteljice, međutim, na ročište za glavnu raspravu nije pristupila tužiteljica i nije opravdala izostanak,punomoćniku nisu poznati razlozi,stoga je sud odustao od provođenja ovog dokaza, jer po stavu suda ima dovoljno dokaza za utvrđenje merituma ove pravne stvari, pun. stranaka suglasno navode, da je ovo zapravo pravno pitanje.
5. Na okolnost utvrđenja osnovanosti činjenica u tužbi i tz.,u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u darovni ugovor (list 9-10 spisa), uvid u Aneks br. 1 Ugovora o kreditu zaključen između JĆ i PĆ i Hypo Alpe Adria Bank d.d. 18. studenog 2024. (list 17-20 spisa), uvid u potvrdu ovršnosti javnog bilježnika Velibora Panjkovića posl. br. OU-3095/04, uvid u rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-527/22 (list 23 spisa), uvid u ZK izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 25- 27 spisa), uvid u Ugovor o kreditu zaključen između Hypo Alpe Adria Bank d.d. i TD Melada d.o.o., te založnih dužnika JĆ i PĆ (list 28-36 spisa), uvid u kupoprodajni ugovor zaključen između JĆ i PĆ kao prodavatelja i TD Melada d.o.o. iz [adresa] od 12. listopada 2004., kao kupca (list 38-40 spisa), izvršen je uvid u ovosudni spis Z-3778/04, izvršen je uvid u spis Ovr-527/22.
5.1. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Z-3778/04, sud utvrđuje, da je dopuštena uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti tražbine na nekretnini prednika tuženika, tamo predlagatelja, Hypo Alpe Adria Bank d.d. i protustranke Melada d.o.o.,
5.2. Uvidom u spis Ovr-527/22, sud utvrđuje, da je ovršni sud odredio predloženu ovrhu, odbijen je prijedlog za odgodom ovrhe ovršenika ĆĆ iz [adresa] uz sudjelovanje treće osobe VĆ iz [adresa], treća osoba VĆ upućena je da u rokuk 15 dana od dostave zaključka suda pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja H-ABDUCCO d.o.o. u Zagrebu.
6. Ocjenom provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje, da tužiteljica nije dokazala osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu. Uvidom u ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju tražbine,koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Velibora Panjković 4. studenog 2004., sud utvrđuje, da PĆ, kao jedan od založnih dužnika, dopušta uknjižbu založnog prava na nekretnini, na njezinom suvlasničkom djelu ½ i da nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim i neuknjiženim teretima, suvlasnik i založni dužnik u drugoj ½ djela je njezin suprug JĆ. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 12. listopada 2004., sud utvrđuje, da su suvlasnici nekretnine JĆ i PĆ, istu nekretninu prodali TD Melada d.o.o.,i da su nakon kupoprodaje zaključili Anex br.1 ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju, 18. studenog 2004., kojim mijenjaju t.10 Ugovora o kreditu, jer da je sada njihov suvlasnički dio nekretnine u vlasništvu TD Melada d.o.o. i da oni kao zz,dopuštaju uknjižbu založnog prava banci, sve radi osiguranja povrata financijskih sredstava kredita banci.
7. Darovni ugovor zaključen između PĆ kao darodavca i LĆ, sada PĆ, kao daroprimca dana15. rujna1999., sud nije cijenio relevantnim za utvrđenje osnovanosti činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, jer u spis nije dostavljen izvornik darovnog ugovora, niti razgovijetna preslika, iz koje bi sud mogao utvrditi pravu volju ugovornih strana i predmet darovanja, a kod potpisa ugovornih stranaka vidljivo je, da je potpis izvršen na preslici, i da je ispod preslike postojao još jedan preslikani tekst, niti je tužiteljica pristupila na ročište, da bi pojasnila sudu vjerodostojnost ovog ugovora i odgovorila na prigovor tuženika, iz kojeg razloga ugovor nije dostavljen na provedbu u zemljišne knjige od 1999., jer tuženik osporava da bi ugovor bio zaključen. Tužiteljica nije niti opravdala izostanak, punomoćniku nisu poznati razlozi nedolaska na ročište, stoga je sud odustao od daljnjeg provođenja dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke, jer na temelju materijalne dokumentacije priležeće spisu, ima dovoljno dokaza za utvrđenje merituma ove pravne stvari. Tuženik navodi, da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige glede vlasništva nekretnine, jer, da tužiteljica nije bila upisani vlasnik, a da su založni dužnici potpisom ugovora o kreditu i potpisom Anexa br.1 Ugovoru, izjavili, da nema zapreke, da se u smislu odredbe čl. 201 Ovršnog zakona, na predmetnoj nekretnini provede ovrha. Prema odredbi čl. 122 ZV-a, smatra se, da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem, ne znajući, da ono što je u njih upisano nije potpuno, ili je različito od izvanknjižnog stanja, uživa zaštitu glede toga stjecanja, a prema odredbi čl. 318 ZV-a, stekao je nekretninu, kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti i ograničenja, koja u tome trenutku nisu bila upisana, niti je bilo vidljivo iz zemljišne knjige, da je zatražen njihov upis, a i prema odredbi čl. 8 st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama (ZZK), smatra se, da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje stvari.
8. Kroz primjenu naprijed cit. odredbi ZV-a i ZZK, sud utvrđuje, da tužiteljica nije dokazala osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, osim što paušalno navodi, da je nekretninu stekla darovanjem od majke i da je u posjedu od 1999., stoga je presuđeno kao u izreci.
9. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tuženiku dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku kao na zapisniku od 4. veljače 2025. na listu 115 spisa i to: trošak pristupa na 2 ročišta po pun. odvjetniku, svako ročište u iznosu od 200,00 EUR (ročiošta 14. listopada 2024. i 4. veljače 2025., Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 100,00 EUR, što ukupno iznosi 500,00 EUR.
U Opatiji 26. veljače 2025.
S U D A C:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika