Poslovni broj: Us I-1422/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Širić, odvjetnik u Osijeku, Vinkovačka cesta 14, protiv tuženika Hrvatske komore socijalnih radnika, u Zagrebu, Ilica 35, OIB: 15332268662, uz sudjelovanje zainteresirane osobe FNL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege, u Zagrebu, Oreškovićeva 6D/1, OIB: 01475644302, radi utvrđenja disciplinske odgovornosti člana Komore socijalnih radnika, 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatske komore socijalnih radnika, KLASA: UP/I-052-01/23-02/25, URBROJ: 539/05-23-2 od 4. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora. III Nalaže se tužitelju da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti odluke o troškovima, zainteresiranoj osobi FNL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 4.062,50 eura (četiritisućešezdesetdva eura i pedeset centi).

IV U preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem zainteresirana osoba se oslobađa odgovornosti da bi povrijedila dužnosti socijalnog radnika u disciplinskom postupku pred tijelom tuženika, uz utvrđenje da je ona postupala u skladu sa svojim ovlastima i pravilima struke, poštujući pri tome sve zakonske i podzakonske akte, uz napomenu da je navedeni postupak za zaštitu i dobrobit mlt. djece u nadležnosti cijelog stručnog tima u kojem su zastupljeni različiti stručnjaci te da to tijelo sve odluke donosi kolektivno, dok je konačna odluka o roditeljskoj skrbi djece u nadležnosti suda.

2. Tužitelj u svojoj tužbi navodi da je prijavio zainteresiranu osobu tuženiku, jer da je osporeno rješenje Centra suprotno nalazu i mišljenju iz posljednjeg vještačenja od 15. travnja 2014., a kojim se preporučuje održavanje kontakata oca i djece pri čemu je jedina promijenjena okolnost u međuvremenu ta da otac nije viđao djecu veliku većinu vremena od tog vještačenja. Ističe da je zainteresirana osoba prekršila Etički kodeks i to odredbe o „Govorenju istine korisnicima“ i o „Neosuđivanju korisnika i korisnica“, jer osporenim rješenjima nije odgovoreno odakle ideja o „smrtnom strahu kod djece“, već se daju izjave iz kojih proizlazi osuđivanje tužitelja s obzirom na okolnosti u kojima se nalazi. Nadalje, smatra da je ostao uskraćen u svojim postupovnim pravima, jer nije bio dovoljno informiran, a kako proizlazi iz uvoda rješenja Centra čime se općenito postupa na način kojim se ne poštuje Kodeks. Stoga smatra da je opisanim postupanjem povrijeđen članak 4. Zakona o socijalnom radu kojim se promiče osnaživanje pojedinca, dok je tužitelj iskusio konstantno osuđivanje. Posebno ukazuje i kako je tuženik propustio utvrditi istinitost navedenih informacija, pri čemu nije uzeo u obzir da zainteresirana osoba nije odgovorila na temeljno pitanje postupka, odakle joj izjava „o smrtnom strahu kod djece“. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik, u svom odgovoru na tužbu, navodi da je osporeno rješenje doneseno na temelju savjesne ocjene svih izvedenih dokaza u postupku, odnosno temeljem dokumentacije koja je prilažena uz prijavu podnositelja, dokumentacije koju je dostavila zainteresirana osoba, navoda iz prijave te usmenih i pismenih očitovanja stranaka. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

4. Zainteresirana osoba, u svom odgovoru na tužbu, navodi da bi predmetnu tužbu trebalo odbaciti jer ne sadrži podatke o OIB [osobni identifikacijski broj]u stranaka iz članka 23. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima te ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, jer je disciplinski postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje tuženika pokrenut temeljem prijave brata tužitelja kojemu je osporeno rješenje i dostavljeno pa je isključivo on, a ne tužitelj, bio ovlašten na pokretanje predmetnog upravnog spora. Osporava i osnovanost tužbenog zahtjeva, jer smatra da je osporena odluka donesena temeljem zakona i pozitivnih propisa te ističe da rješenje Centra nije donijela samo ona, već da ga je donio stručni tim u kojem je ona bila jedan od članova, pri čemu je postupala u skladu s pravilima struke i namjerom da zaštiti dobrobit djeteta. Predlaže sudu da tužbu odbaci, podredno da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i na snazi ostavi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

5. Sud je 11. prosinca 2024., 22. siječnja 2025. i 19. veljače 2025., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika te u prisutnosti opunomoćenice zainteresirane osobe, čime je strankama, u skladu s članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. – u daljnjem tekstu Zakon), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Uvodno Sud ukazuje kako zainteresirana osoba prigovara urednosti predmetne tužbe i aktivnoj legitimaciji tužitelja, iz kojeg razloga je Sud u obvezi, prije nego se upusti u razmatranje osnovanosti tužbenog zahtjeva, odlučiti o iznesenim prigovorima.

9.1. Člankom 45. stavkom 1. Zakona propisano je da ako tužba ne sadržava propisane dijelove ili je nerazumljiva, pozvat će se tužitelj da u određenom roku otkloni nedostatke tužbe i upozorit će se na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda.

9.2. Člankom 45. stavkom 2. Zakona određeno je da ako tužitelj u ostavljenom roku ne otkloni naznačene nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprječavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporena pojedinačna odluka ništava ili upravni ugovor ništetan.

10. Slijedom citiranih odredbi, da bi sud odbacio tužbu nije dovoljno samo da joj nedostaje neki od propisanih obveznih dijelova, već je potrebno utvrditi i da je taj nedostatak takav da sprječava rad suda. Uzimajući u obzir kako se u ovom predmetu formalni nedostatak tužbe sastoji u tome da je tužitelj propustio navesti OIB [osobni identifikacijski broj]e stranaka u tužbi, ali je iste identificirao imenom i adresom, ne radi se o nedostatku koji sprječava rad suda pa nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe.

11. Člankom 18. stavkom 1. Zakona propisano je da je tužitelj fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.

12. Ukazuje se da je osporenim rješenjem odlučeno o disciplinskoj odgovornosti zainteresirane odnose s obzirom na njezin rad na predmetu u kojem je tužitelj, kao otac mlt. djece, bio stranka pa je razvidno da isti ima pravni interes za pravilnim i zakonitim utvrđivanjem postojanja disciplinske odgovornosti stručne suradnice čiji je prijedlog i mišljenje sud uzimao u obzir prilikom donošenja odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa tužitelja sa svojom mlt. djecom. Iz ovog razloga Sud nalazi evidentan pravni interes tužitelja da sudjeluje u ovom sporu.

13. U odnosu na okolnost kako je sam postupak pokrenuo BN, (brat tužitelja), a ne tužitelj osobno, iz kojeg razloga zainteresirana osoba smatra kako je istu potrebno odbaciti, Sud nalazi kako je u pritužbi ON (a kojom pritužbom je inicirano konkretno postupanje koje je prethodilo osporenom rješenju), jasno naznačeno da ON „Pritužbu podnosi u ime svog brata FN koji je trenutno u pritvoru.“ Iz ovog slijedi da je pritužba podnesena u ime i u interesu tužitelja, dok okolnost da je prvostupanjsko tijelo propustilo pozvati podnositelja pritužbe na dostavu punomoći, ili da osobno potpiše „pritužbu podnesenu u njegovo ime“, istom ne može ići na štetu.

14. U odnosu na sam meritum Sud u ovom predmetu spornim nalazi pitanje je li tuženik propustio utvrditi da je zainteresirana osoba počinila lakšu ili težu povredu dužnosti socijalnog radnika svojim postupanjem u tužiteljevom predmetu.

15.1. Člankom 40. Zakona o djelatnosti socijalnog rada (Narodne novine, broj 16/19., 18/22.) propisano je da član Komore odgovara za teške i lakše povrede dužnosti socijalnog radnika pred disciplinskim tijelima Komore, određenim Statutom Komore.

15.2. Člankom 23. Zakona o djelatnosti socijalnog rada propisano je da je ovlašteni socijalni radnik slobodan u izboru i primjeni pristupa, metoda, tehnika i intervencija socijalnog rada, uvažavajući propise na području socijalnog rada i etički kodeks za djelatnost socijalnog rada.

15.3. Uvidom u Etički kodeks za djelatnost socijalnog rada razvidno je da su njime određena načela odnosa prema korisnicima pa tako i: Neosuđivanje korisnika i korisnica (Socijalne radnice i socijalni radnici ne smiju osuđivati bilo koji aspekt života ili ponašanja svojih korisnika i korisnica; Socijalne radnice i socijalni radnici trebaju pružati socijalne usluge kojima će uvažavati različitosti korisnika i korisnica s obzirom na etnicitet, porijeklo, rasu, spol, seksualnu orijentaciju, dob, bračni status, političko uvjerenje, religijsku pripadnost, zdravstveni status, mentalne ili tjelesne sposobnosti), kao i Govorenje istine korisnicima i korisnicama (Socijalne radnice i socijalni radnici dužni su reći punu istinu svojim korisnicima i korisnicama o svim važnim aspektima njihovog profesionalnog odnosa; Socijalne radnice i socijalni radnici dužni su informirati korisnike i korisnice o svim činjenicama važnim za profesionalni odnos s njima, osim u situacijama kad bi to moglo ozbiljno naštetiti dobrobiti drugih osoba).

16. Spisu tuženika prileži rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb, KLASA: 552-04/20-10/26, URBROJ 534-113/03-13-20-4, od 22. prosinca 2020., a za kojeg tužitelj tvrdi da sadrži dokaze o postupanju zainteresirane osobe protivno odredbama Etičkog kodeksa. Razmatrajući navedeno rješenje Sud nalazi kako ono sadrži kronološki pregled odluka i činjenica bitnih za odluku te vještačenja provedenih u postupku razvoda braka tužitelja i postupcima koji su se kasnije pokretali radi odluka o ostvarivanju osobnih odnosa tužitelja s djecom te podatke o tužitelju i majci djece. U tom rješenju je navedeno i da razgovor s mlt. djecom o ocu i mogućnosti susreta s njim izazivaju kod djece osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti život i zdravlje, a što je evidentno zaključak voditeljice postupka nakon provedenog postupka te je iz samog sadržaja navedenog rješenja razvidno da je zainteresirana osoba istog kreirala temeljem provedenog razgovora djece s psihologom, pri čemu se detaljno navode odgovori djece nastali i promjena u stavovima i emocijama djece tijekom perioda razdvojenog života od oca. U odnosu na ranije rješenje na koje se tužitelj poziva Sud navodi kako je isto sačinjeno 6 godina prije novog razgovora djece s psihologom, a u kojem razdoblju su nastale potencijalne promjene u njihovom odnosu s tužiteljem.

17. Iz navedenog nije razvidno da je zainteresirana osoba počinila bilo kakvu povredu Etičkog kodeksa kada je koristeći rezultate provedenog razgovora djece s psihologom i ostalih podataka sudjelovala u izradi predmetnog prijedloga i mišljenja kao što nije razvidno da je tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja u disciplinskom postupku propustio provjeriti istinitost tvrdnji zainteresirane osobe. Štoviše, osporenim rješenjem je navedeno da je izvršen uvid u cijelu dokumentaciju spisa, uključujući i odluke u kojim je sudjelovala zainteresirana osoba tijekom 10 mjeseci kad je radila na konkretnom predmetu. Nije razvidno niti da je navedenim prijedlogom i mišljenjem zainteresirana osoba osuđivala tužitelja u smislu Etičkog kodeksa, jer u istom prijedlogu i mišljenju samo navodi podatke o odlukama i postupcima koji se odnose na tužitelja te utvrđuje da zbog nepoznatog prebivališta i neodazivanja pozivima s tužiteljem nije mogla provesti razgovor.

18. Slijedom navedenoga, tužitelj nije dokazao da je tuženik u provedenom disciplinskom postupku propustio utvrditi činjenice koje bi upućivale na povrede dužnosti zainteresirane osobe kao socijalne radnice niti je dokazano da je odluka tuženika zasnovana na neistinitim navodim zainteresirane osobe.

19. Trebalo je stoga temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, ostaviti na snazi pobijanu odluku te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

20. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog na raspravi održanoj 19. veljače 2025. (list 234 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

21. U odnosu na zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificirane njenim troškovnikom od 19. veljače 2025. (list 236 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. Zakona o upravnim sporovima, a kojim je propisano da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom te na temelju Tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Zainteresirana osoba je podnijela zahtjev za naknadom troškova odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura te troškova pristupa na ročište od 11. prosinca 2024., 22. siječnja 2025. i 19. veljače 2025. u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura, a što ukupno iznosi 4.000,00 eura uz zatraženo uvećanje za iznos PDV-a.

22.1. Člankom 114. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

22.2. Člankom 114. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

23. Budući da je u ovom upravnom sporu odbijen tužbeni zahtjev, istim je tužitelju nastala obveza da snosi sve opravdane troškove spora, iz kojeg razloga Sud mora utvrditi koji se troškovi, a koje troškove zainteresirana osoba potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

24. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na tužbu, podnesenog u skladu s pozivom suda, a kojim je iznesen obrazloženi prijedlog odluke u odnosu na tužbeni zahtjev, odnosno naknadu troškova pristupa na ročišta održana 11. prosinca 2024., 22. siječnja 2025. i 19. veljače 2025. po pozivu Suda. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

25. Suprotno usvajajućem dijelu zahtjeva Sud ukazuje kako je ročište koje je održano 11. prosinca 2024., odgođeno prije početka raspravljanja po prijedlogu opunomoćenika tužitelja, iz kojeg razloga i sukladno tbr. 9.5. Tarife opunomoćeniku pripada svega 25% naknade. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Širić, Osijek, Vinkovačka cesta 14,

2. Hrvatska komora socijalnih radnika, Zagreb, Ilica 35,

3. Odvjetničko društvo Rački i kolege, Zagreb, Oreškovićeva 6D/1,

4. U spis