Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1271/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice ad.1. IP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice ad.2. UP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ad.3. BP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice ad.1. IP, tužiteljice ad.2. UP i punomoćnika tužiteljica Ante Bogdanića, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji ad.1. IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2. UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.3. BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva, svaka za 1/3 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1161 m2, što je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti izvrše upis prava suvlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi, svaki za 1/3 dijela, uz istovremeni upis brisanja tog prava na predmetnoj nekretnini sa imena tuženika na navedenoj nekretnini, sve u roku 15 dana.“

II Prihvaća se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji ad.1. IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2. UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.3. BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekli pravo suvlasništva, svaka za 1/3 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1161 m2, što je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti izvrše upis prava suvlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi, svaki za 1/3 dijela, uz istovremeni upis brisanja tog prava na predmetnoj nekretnini sa imena tuženika, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu 1.803,09 EUR (tisućuosamstotri eura i devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. veljače 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi podnesenoj 11. lipnja 2024. navode da su stvarne vlasnice i posjednice nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1161 m[2] , međutim da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatsle, za cijelo. Navode da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Vlasništvo predmetne nekretnine da su stekle temeljem sudske nagodbe sastavljene pred Općinskim sudom u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, posl.br. R1-147/2019 od 21. travnja 2022. iz koje proizlazi da su tužitelji stekli predmetnu nekretninu i to svaka za 1/3 dijela. Predmetna nekretnina da je bila u posjedu njihove majke IPI što da proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl.br. O-3/06 od 13. lipnja 2006. Njihova majka TP da je predmetnu nekretninu stekla temeljem presude Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl.br. P- 46/88 od 17. listopada 1989., međutim da isto nisu proveli u zemljišnoj knjizi. Podredno da je predmetna nekretnina u mirnom i nesmetanom posjedu obitelji tužitelja te njihovih prednika od 1900. Predlaže prihvatiit tužbeni zahtjev, a ujedno postavljaju i alternativan tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 12. srpnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je za katastarsku općinu [katastarska općina] vođen postupak obnove zemljišne knjige te da su tužitelji sudjelovali u tome postupku i upravo u odnosu za nekretninu oznake 2898 k. o. [katastarska općina]. Iz zapisnika sastavljenog prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl.br. Z-3445/2011/5082 od 26. travnja 2018. iz kojega da proizlazi da su tužiteljice pristupile na ročište u postupku obnove zemljišne knjige na kojemu je kao vlasnica na predmetnoj nekretnini upisana Republika Hrvatska. Dakle, iz dostavljenog zapisnika nedvojbeno proizlazi da su tužiteljice sudjelovale u postupku obnove zemljišne knjige, dok iz povijesnog zk izvatka za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slijedi da iste na navedeni upis nisu uložile prigovor. I

majući u vidu činjenicu da su tužitelji sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], prema pravnom shvaćanju Županijskog suda u Zadru, broj: Su-86/2023-12 jasno je da tužitelji ne mogu podnijeti ovu tužbu na utvrđenje, te tužbeni zahtjev treba odbiti. Naime, danom otvaranja novoosnovane zemljišne knjige otvara se postupak ispravljanja upisa u sastavljanim zemljišnoknjižnim ulošcima (ispravni postupak čl. 180.st.3. ZZK). Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK osobe čijim prijavama ili prigovorima Zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku mogu zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice pred nadležnim tijelom tužbom za ispravak time da im to pravo da tužbom zahtijevaju ispravak prestaje protekom rokova određenih ZZK-a za podizanje brisovne tužbe. Predmetna tužba na utvrđenje prava vlasništva i trpljenja uknjižbe je podnesena nakon zatvaranja postupku preoblikovanja u EOP- zemljišnu knjigu, a da tužitelji nisu uopće podnijeli prigovor na upis u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a tužitelji tužbu temelje na istom činjeničnom stanju koje je kao takvo postojalo u vrijeme kada je provođen postupak preoblikovanja zemljišne knjige. Nadalje, zakonski zastupnik tuženice u privitku dostavlja očitovanje Hrvatskih šuma odnosno potvrdu o uključenosti predmetne nekretnine u šumsko- gospodarski plan iz koje je razvidno da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere od koje je formirana predmetna bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. odnosno na dan kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990., te da je ista obuhvaćena i Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Pašman-Vrgada za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2025. Iz dostavljenog očitovanja Hrvatskih šuma razvidno je da se u naravi radi o obrasloj površini. Ističe se da je predmetna nekretnina šumsko zemljište te se dodaje da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja.

Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid u: odluku Općinskog državnog odvjetništva broj N-DO-35/2024 od 22. svibnja 2022. (list spisa 5- 6), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na moru, posl.br. O-3/06 od 13. lipnja 2006. (list spisa 7-11), pravomoćnu presudu Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl.br. 46/88 od 17. listopada 1989., uz priloženu skicu ( list spisa 12- 16), rješenje Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Biograd na Moru, Općinske uprave društvenih prihoda, KLASA: UP/I-410-16/90-01/92, URBROJ: 2102-06-05-90-4 od 11. svibnja 1990. ( list spisa 17- 18), zk.izvadak za zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 19,53) povijest promjena DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 20-34), zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Zadru, Stalnoj službi u Benkovcu od 21. travnja 2022., pod poslovnim brojem R1-147/2019-22 (list spisa 35-38), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-3445/2011/5082 (list spisa 47-51), potvrdu o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski plan ( 90-93), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing. geod. ( list spisa 74-77), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta te su saslušani svjedoci FP i EP, izveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljica ad.1. IP i ad.2. UP.

3.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica usmjeren na utvrđenje da su stekle valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svaka za 1/3 dijela, Ujedno tužiteljice su postavile i alternativan tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da su stekle pravo suvlasništva svaka za 1/3 dijela predmetne nekretnine, te posljedični zahtjev za upis tog prava u zemljišnoj knjizi.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom poslovni broj: Z-3445/2011/5082.

7. Između stranaka je sporno jesu li tužiteljice ovlaštene podnijeti tužbu na utvrđenje prava vlasništva u situaciji kad prethodno nisu podnijele tužbu za ispravak sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama te jesu li se na strani tužiteljica ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine.

8. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, poslovnog broja: O-3/06 od 13. lipnja 2006 (list spisa 7-11) proizlazi da su kao nasljednici pok. IPI, pok. I, rođene U, rođene 1914., a umrle 2002. proglašeni: suprug ZP, te kćeri: ŠP, BP, UP i IP. Nadalje, proizlazi i da je ostavinsku imovinu navedene ostaviteljice činila i nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. „Maričin vrh“, površine 1130 m[2] temeljem presude Općinskog suda u Biogradu na Moru, poslovni broj: P-46/88 od 17. listopada 1989.

9. Uvidom u pravomoćnu presudu posl.br. P-46/85 od 17. listopada 1989. ( list spisa 12-16) proizlazi da je tamo tužiteljica TP dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1130 m2, prema postojećoj skici lica mjesta mjerničkog vještaka Kujundžića Stjepana od 16. rujna 1988., u naravi pašnjak, ograđena suhozidom sa svih strana, u odnosu na tuženicu Općinu Biograd na Moru.

10. Iz povijesti promjena DGU, Područnog ureda za katastar, Ispostava Biograd na Moru, KLASA: 930-04/23-05/56, UR.BROJ: 541-24-04/8-23-2 od 3. travnja 2023. (list spisa 24-34) razvidno je da od najstarijih podataka, a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1949., čestica zemlje [katastarska čestica] upisana u Popis posjeda 244 kao Općenarodna imovina.

11. Uvidom u sudsku nagodbu sastavljenu pred Općinskim sudom u Zadru, Stalnom službom u Benkovcu dana 21. travnja 2022. pod poslovnim brojem R1-147/2019 zaključene između ŠP, UP, IP i BP ( list spisa 35-38) razvidno je da je pod točkom IV. Sudske nagodbe utvrđeno da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] Pavunje ( Maričin vrh) površine 1161 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo Republike Hrvatske koja je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Biogradu na Moru posl.br. 46/88 od 17.listopada 1989. pripala NP ( majka izvanparničnih stranaka) po starom katastarskom premjeru čest. zem. [katastarska čestica], zv. Maričin vrh površine 1130 m2, ima pripasti protustrankama CP, BP i IP svakoj za 1/3 dijela.

12. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-3445/2011/5082 (list spisa 47-50) razvidno je da je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], nastala od dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog vlasništva u korist Općine [adresa] za cijelo, dok je kao nositelj prava vlasništva na navedenoj nekretnini upisana Republika Hrvatska za cijelo. Nadalje je razvidno da su pristupile suposjednice ŠP i UP, osobno i kao punomoćnica IP.

13. Uvidom u Potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. od 27. ožujka 2024., Klasa: ST/24- 01/1018, Ur.broj: 15-00-05/02-24-03 ( list spisa 90), proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere površine 104886 m[2] obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. do 1991. ( odnosno na dan 16. listopada 1991. kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama).

14. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ujedno je sud neposrednim opažanjem ( i navodima vještaka) utvrdio da je nekretnina sa svih strana ograđena suhozidom, u naravi predstavlja šumu s ponešto maslina.

15. Svjedok FP je u svom iskazu naveo da cijeli svoj život živi u [adresa], pa da mu je poznato da su predmetnu nekretninu naslijedile tužiteljice od roditelja pok. ZP i GP, točnije da je njihova majka ovu parcelu donijela u dotu. Ova parcela da je ograđena suhozidom sa svih strana, ne zna kad je nekretnina ograđena jer da su to radile starije generacije. Ranije na ovoj parceli da se sijao bob i slično, da je bila siromašna zemlja, a danas i od šezdesetih godina da je šikara. Na parceli da se nalaze i masline koje su posađene prije sigurno 100 do 200 godina, a vjerojatno da ih je zasadio netko iz obitelji U, obitelji majke tužiteljica.

16. Svjedok EP je u svom iskazu naveo da se predmetna parcela nalazi u predjelu koju u [adresa] nazivaju „Maričin vrh“ i „Vrhovine“. Njegova obitelj također da ima parcelu koja je udaljena nekih 50-ak metara od njihove, tako da su se viđali na parcelama jer su gonili ovce 50-ih godina prošlog stoljeća. Nadalje je naveo da je to "škrta" zemlja, tako da su tu sadili masline, bob, grašak i slično. Nadalje je naveo da su tužiteljice ovu zemlju stekli od roditelja, a misli da je zemlja pripadala njihovoj pok. majci IPI. Od djetinjstva se sjeća da je parcela bila ograđena suhozidom, kao i sve okolne parcele i da se točno znalo što je čije. Koliko mu je poznato, nitko nije osporavao tužiteljicama ni njihovim roditeljima vlasništvo ove nekretnine. Istaknuo je da je riječ o škrtoj zemlji tako da se ona više ne obrađuje, a misli da se na njoj danas nalazi žbunje, stabla crnike i slično.

17. Tužiteljica IP je u stranačkom iskazu navela da je još kao dijete predškolskog uzrasta s majkom odlazila na ovu parcelu koja je tu čuvala ovce, sadila leću, ljutiku, „čičvardu“( slanutak), kapulu, bob i ostalo što se moglo saditi budući da je riječ o zemlji koja je bila „škrta“. Na ovoj zemlji da je bilo i nekoliko stabala maslina za koje ne zna kad su zasađene, ali majka da joj je rekla da ih je zasadila njezina majka pok.IPI koja je preminula 1952. Poznato joj je da je majka ovu parcelu dobila „ u dotu“. Na predmetnoj parceli da se u to vrijeme nalazila i nekoliko stabala crnike koje je majka sjekla granje koje su zvali „kiče“ što se koristilo za hranu za ovce, a debla za loženje. Majka da je vlasništvo ove parcele ishodila na temelju presude donesene otprilike u studenom 1990., upravo ona da joj je pomogla skupiti papire, u to vrijeme da je radila u općini pa da se ponešto razumjela u imovinskopravne odnose. Istaknula je i da je lugar za to područje bio ĐP, koji je bio svjedok u tom postupku koji je vodila njezina majka. Navedeni da je obilazio okolna područja, ali on nikada u svojstvu lugara nije ulazio na njihovu parcelu. Zaključno je navela da ih nitko nije ometao, a oduvijek se znalo da je parcela [adresa] i B.

18. Tužiteljica ad.2. UP je u svom iskazu u cijelosti ostala kod navoda koje je iznijela njezina sestra IP i nije imala ništa više za dodati.

19. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

19.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

19.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a ( u paragrafima 1460. do 1472).

20. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

21. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

22. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

23. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

24. Prije svega, po stavu ovog suda neosnovani su navodi tuženice da bi tužiteljice bile prekludirane u podnošenju predmetne tužbe ističući da je prethodno proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Naime, prvenstveno je za istaknuti da uvidom u priloženi zapisnik sastavljen u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga proizlazi da u tom postupku nije sudjelovala tužiteljica ad.3. BP, pa svakako navedenu tužiteljicu ne veže rješenje doneseno u tom postupku. S druge strane, iz priloženog zapisnika je razvidno da su u tom postupku obnove zemljišnih knjiga doista sudjelovale tužiteljice ad.1. IP i tužiteljica ad.2 UP. Međutim, u svakom slučaju, navedeno nije prepreka za podnošenje predmetne tužbe na utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću, a na koju osnovu se također pozivaju tužiteljice jer se radi o različitom činjeničnom stanju i različitim tužbama. Dakle, tužiteljice ad.1. IP i ad.2. UP su svakako ovlaštene podnijeti vlasničku tužbu ( rei vindicatio) i u situaciji kada prethodno nisu podnijele tužbu za ispravak jer stranke mogu svoja prava štititi tužbom za ispravak sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama ili posebnom tužbom, kao što je tužba radi utvrđenja prava vlasništva. (Navedeni pravni stav zauzeli su Županijski sud u Splitu, poslovni broj: Gž-239/2024. i Županijski sud u Puli-Pola, poslovni broj: Gž- 1012/2024).

25. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FP (rođen 1952.) i EP (rođen 1949.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim odlučnim činjenicama koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a cijeneći da su mještani [adresa] ( oba svjedoka su i rođena u mjestu [adresa] gdje i danas žive), gdje se nalazi i predmetna nekretnina, a svjedok EP ima i vlastite parcelu u neposrednoj blizini iste, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicima gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa da tužiteljice uspiju u ovom sporu, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaze i saslušanih tužiteljica budući da su iskazivale u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Stoga, iz iskaza saslušanih svjedoka i materijalnih dokaza koji prileže spisu, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužiteljica, obitelji U, i to najranije predmetnu nekretninu je koristila majka tužiteljica pok. NP, rođena U, rođena 1914., a umrla 2002., dijelom za čuvanje blaga, dijelom sa sječu drva za ogrijev, a dijelom i za obrađivanje sadnjom poljoprivrednih kultura pogodnim za uzgajanje na tom predjelu kao npr. boba, graška i sl., a kojoj nitko kao niti danas tužiteljicama nije osporavao pravo vlasništva niti ih je ometao u korištenju iste, a koja je oduvijek bila ograđena sa svih strana suhozidom ( a takvo stanje je nepromijenjeno do danas što je sud utvrdio uviđajem na licu mjestu i vještačenjem). Iskazi saslušanih tužiteljica, prvenstveno iskaz tužiteljice IP su u svim bitnim dijelovima u potpunosti sukladni s iskazom saslušanih svjedoka i materijalnom dokumentacijom u spisu, pa je ovaj sud posljedično tome cijenio kao vjerodostojnim iskaze saslušanih tužiteljica.

25.1. Što se tiče materijalne dokumentacije koja prileži spisu, za istaknuti je da je iza smrti prednice tužiteljica pok. NP da je predmetna nekretnina koja je ranije odgovarala dijelu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zvana „Maričin vrh“ nesporno činila ostavinsku imovinu navedene ostaviteljice i to na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl.br. P-46/88 od 17. listopada 1989. koja također prileži ovom spisu, stoga su tužiteljice nasljeđivanjem stekle valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine. Nadalje, naprijed citiranom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Biogradu na Moru, poslovnog broja: P-46/88 utvrđeno je da je pok. TP osobno i putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekla pravo vlasništva sporne nekretnine naziva „Maričin vrh“, a koja je ograđena suhozidom sa svih strana, u naravi pašnjak. Dakle, iz svega naprijed navedenog, ovaj sud zaključuje da je prednica tužiteljica pok. TP dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, kontinuiranim posjedovanjem još od početka 20.stoljeća, osobno i putem svojih prednika, i to do 6. travnja 1941., dakle u periodu važenja paragrafa 1472 OGZ- a, a potom se ono nasljeđivanjem prenosilo dalje u obitelji, što ukazuje na neprekinuti pravni slijed stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine.

26. U pogledu dosjedanja na šumskom zemljištu koje je do pretvorbe bilo u društvenom vlasništvu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revd- 3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije dopustio reviziju jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev- 291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema pravnom shvaćanju iz tih odluka za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.

26.1. Po stavu ovog suda neosnovano je pozivanje tuženice na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 po kojoj stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske nije bilo moguće u periodu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000., jer u konkretnom slučaju iz provedenih dokaza proizlazi da su tužiteljice dokazale da je vrijeme potrebno za dosjelost proteklo prije 6. travnja 1941. kada se po pravnim pravilima bivšeg OGZ-a moglo steći vlasništvo dosjelošću i na takvom zemljištu, a u spornih 40-ak godina posjedovanja ove nekretnine od strane tužiteljica odnosno njihovih prednika, ovo zemljište nije predstavljalo šumu, već je bilo upisano kao pašnjak i ograđeno sa svih strana suhozidom, što je razvidno iz naprijed citirane presude, posl.br. P-46/88, a sve kako je naprijed obrazloženo.

27. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužiteljice zahtijevaju utvrđenje da su stekle pravo suvlasništva i to svaka za 1/3 dijela predmetne nekretnine na temelju dosjelosti pa je alternativni tužbeni zahtjev tužiteljica valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

27.1. Sud je odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev jer tužiteljice predmetnu nekretninu nisu stekle pravnim poslom, već dosjelošću, to je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

28. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - OT) tuženica je u obvezi tužiteljicama naknaditi troškove postupka jer su tužiteljice u cijelosti uspjele u sporu.

28.1. Tužiteljicama je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištima od 9. rujna 2024., 26. rujna 2024. i 31. siječnja 2025. od po 100 bodova(Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1.), dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR, uz uvećanje za zastupanje više osoba (Tbr. 40. st. 1. Tarife), iznosi 960,00 EUR uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 1.200,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, što ukupno iznosi 1.803,09 EUR. Tužiteljicama nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz stanja spisa ne proizlaze da bi tu pristojbu doista i platile. Nadalje, kako je punomoćnik tužiteljica u ovom postupku zastupao tri tužiteljice, to mu u skladu s Tbr.40.st.1. Tarife pripada povećanje za 20 %, a ne 40 % kako je to neosnovano zahtijevao. Slijedom naprijed iznijetog, tužiteljice su odbijene sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u visini preko dosuđenog.

28.2. Dakle, tužiteljicama je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.803,09 EUR- a, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (26. veljače 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

29. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 26. veljače 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljicama po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel.