Poslovni broj: Usž-209/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelja odgajatelja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagreb, poslovni broj: Us I-3427/2023-8 od 4. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja DU iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagreb, poslovni broj: Us I-3427/2023-8 od 4. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagreb, poslovni broj: Us I-3427/2023-8 od 4. studenoga 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika gradonačelnika Grada Zagreba, klasa: UP/II-551-06/23-014/1806, urbroj: 251-02- 01/001-23-2 od 29. svibnja 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti (točka II. izreke presude).

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 29. svibnja 2023. odbijen je prigovor tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2023. Tim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: UP/I- 551-06/18-013/317, urbroj: 251-21-01-18-2 od 13. travnja 2018. u dijelu koji glasi: "Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 12. travnja 2018. Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke", zamjenjuje se novim dijelom rješenja kojim se tužitelju za dijete ČU, novčana pomoć isplaćuje mjesečno i to do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I – VIII mjesec prethodne godine, od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj, od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Nadalje, odlučeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023. korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo sedam godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti sedam godina, posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo sedam godina, korisniku čije će dijete navršiti sedam godina nakon 30. rujna 2023., posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece, posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika, posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije i posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da prvostupanjski sud nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbe članka 2., 8., 30., 33., 46., 56., 60., 113., 114., 117. i 121. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.) te članak 85. Zakona o općem upravnom postupku, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Smatra da je pogrešno utvrđeno i činjenično stanje pa je iz tog razloga došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem je točno pravnom lijeku, odnosno o kojem prigovoru tužitelja odlučeno u upravnom postupku, odnosno upravnom aktu čija je pravilnost i zakonitost predmet ovog upravnog spora, a sve iz razloga što je tužitelj podnio prigovor i na temelju odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku. Navedeno nije jasno niti iz pobijane presude, odnosno prvostupanjski sud u obrazloženju iste uopće ne iznosi obrazloženje o tom procesno bitnom prigovoru, odnosno sud se u obrazloženju pobijane presude ni na koji način ne osvrće na taj prigovor, a slijedom čega je istu zapravo i nemoguće valjano ispitati pravnim lijekom. Smatra da prvostupanjski sud u potpunosti propušta valjano ocijeniti konkretne prigovore i njegove navode iznesene u tužbi i u tijeku ovosudnog spora, već se tek neobrazloženo i paušalno poziva na utvrđenja iz objektivnog upravnog spora (odnosno postupka ocjene zakonitosti odluke pred Visokim upravnim sudom) te ustavnosudskog postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti te odluke. Napominje da mu nije sporno je li donošenje Odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti jedinice lokalne samouprave, nego je sporno, a što je i predmet ovosudnog spora koji sud kontinuirano gubi iz vida, je li pojedinačni upravni akt, njegovo donošenje i izvršenje, pravilno i zakonito u odnosu na proceduralne odredbe kako Zakona o općem upravnom postupku, tako i Odluke, a na to pitanje prvostupanjski sud, unatoč konkretnim i decidiranim prigovorima i razlozima ne daje odgovor. Tužitelj se nadalje u žalbi poziva na navode svoje tužbe te ističe da je Grad Zagreb, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, donio pojedinačni upravni akt, a u odnosu na tužitelja, kojim su utvrđena prava i to pravomoćno, konačno i izvršno, a kako potvrđuje i sam tuženik obrazloženjem pobijanog upravnog akta. Upućuje na članak 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22., dalje u tekstu: Odluka 25/22.) te smatra da je Odluka nezakonita pa je uslijed te činjenice nezakonito i pobijano rješenje koje se na istoj temelji, ali i na temelju iste obrazlaže, pa je stoga protiv Odluke podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske te zahtjev/tužbu Ustavnom sudu RH, a o kojoj odluci ovisi i zakonitost pobijanog rješenja. Smatra da je postupanjem tuženika, odnosno donošenjem pobijanog upravnog akta, grubo povrijeđeno načelo razmjernosti propisano člankom 6. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.), jer tuženik prilikom donošenja pobijanog upravnog akta uopće nije proveo ikakav test razmjernosti između zaštite prava tužitelja i javnog interesa, a što je, smatra tužitelj, bio dužan učiniti. Na navedene okolnosti tijekom postupka je predlagao dokaze no sud propušta iste cijeniti te se u obrazloženju očitovati o istima pa stoga čini bitnu povredu pravila postupaka uslijed koje je pobijana presuda nezakonita. Zaključno napominje da je tijekom postupka osporavao i vjerodostojnost javne isprave i to pobijanog upravnog akta tvrdeći da isti nije potpisan od strane gradonačelnika Grada Zagreba. Unatoč navedenom, prvostupanjski sud je odbio njegove dokazne prijedloge bez obrazloženja. Tužitelje predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu te mu nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu koji je specificirao u žalbi.

4. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: UP/I-551-06/18-013/317, urbroj: 251-21-01-18-2 od 13. travnja 2018. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Ovdje osporavanim predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 22. ožujka 2023. izmijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke 25/22., a koja Odluka je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je svojom odlukom poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. istu ocijenio zakonitom, protiv koje je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom, poslovni broj: U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., odbio ustavne tužbe.

9. Odredbom članka 6. Odluke 25/22. propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama Odluke, do 31. prosinca 2022.

10. Ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbene prigovore tužitelja u pogledu nedostatka obrazloženja prvostupanjske presude, budući da je prvostupanjski sud pravilno i uz dostatno obrazložene razloge otklonio prigovore tužitelja koji je u bitnom, osporavao ovlast prvostupanjskog tijela na izmjenu rješenja kojim je tužitelj ostvario pravo na novčanu naknadu za roditelja odgojitelja kao i ovlast gradonačelnika Grada Zagreba da donese odluku o prigovoru protiv tog prvostupanjskog rješenja, isticao je da je prvostupanjsko rješenje doneseno nakon proteka roka propisanog člankom 6. Odluke 25/22. te da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku. S tim u vezi, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., kojom je ocjenjena zakonitom odredba članka 6. Odluke 25/22. i na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom je pravomoćno odbijen prijedlog za ocjenu zakonitosti odrede članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18., 20/21. i 25/22.), kojom je propisano da se prigovor protiv pojedinačne odluke upućuje gradonačelniku. Isto tako, prvostupanjski sud je otklonio prigovor tužitelja u pogledu roka za donošenje prvostupanjskog rješenja, obrazloživši da je rok iz članka 6. Odluke 25/22. instruktivni rok, kao i da je do odluke ovog Suda, u predmetu Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., odredba članka 6. Odluke 25/22. bila obustavljena od primjene.

11. Tužitelj neosnovano smatra da su mu povrijeđena procesna prava time što mu u predmetnom upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje te je prvostupanjski sud pravilno s tim u vezi prihvatio obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju upravne stvari sukladno odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.). Navedeno stoga, jer se i prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju činjenično stanje moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojim raspolaže javnopravno tijelo te nije bilo potrebno izjašnjavanje stranke, posebice imajući na umu da se radi o usklađivanju novčane pomoći na temelju ovlasti propisane člankom 6. Odluke 25/22., koja ovlast je ocijenjena zakonitom odlukama ovoga Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske. S tim u vezi, valja istaknuti da tužitelj procesne povrede ističe tek paušalno, ne navodeći koje su to činjenice i okolnosti bitne za razrješenje pravog stanja stvari, a da su u konkretnom slučaju ostale neutvrđene zbog neprovođenja ispitnog postupka. Stoga je prvostupanjski sud osnovano prihvatio pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.

14. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, kako nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić