Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-3934/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja VŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, Trg HBZ 8/II, Split, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa opunomoćenik Zlatko Knezović, odvjetnik u odvjetničkom društvu Knezović & partneri, j.d.t. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave, 29. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice opunomoćenika tuženika, na ročištu za objavu održanom 26. veljače 2025. godine.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 216-240/2005 od 27.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako je banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.100,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita, članak 3., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava na kredit u kunskoj protuvrijednosti 23.100,00 CHF, kako je protuvrijednost mjesečnog anuiteta 315,64 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom odlukom o kamatnim stopama banke, u dijelu u kojem se interkalarna kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d., na dan plaćanja, u dijelu u kojem se kamate plaćaju u skladu sa stavkom II. Ugovora o kreditu.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 216-240/2005 od 27.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. i da korisnik kredita prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 2.251,53 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate i to kako slijedi:
na iznos
od
31.08.05.
3,95 EUR
30.09.05.
4,41 EUR
31.10.05.
4,42 EUR
30.11.05.
4,84 EUR
02.01.06.
3,51 EUR
31.01.06.
2,17 EUR
28.02.06.
0,19 EUR
01.06.06.
3,38 EUR
03.07.06.
1,58 EUR
01.08.06.
1,58 EUR
01.09.06.
3,08 EUR
02.10.06.
2,95 EUR
02.11.06.
2,22 EUR
01.12.06.
1,84 EUR
29.02.08.
0,23 EUR
31.03.08.
7,77 EUR
30.04.08.
2,77 EUR
02.06.08.
0,79 EUR
30.06.08.
3,23 EUR
01.10.08.
2,50 EUR
31.10.08.
18,03 EUR
02.12.08.
9,92 EUR
31.12.08.
21,76 EUR
02.02.09.
23,87 EUR
02.03.09.
24,83 EUR
31.03.09.
22,20 EUR
30.04.09.
22,70 EUR
01.06.09.
18,68 EUR
30.06.09.
15,72 EUR
31.07.09.
16,50 EUR
31.08.09.
18,06 EUR
30.09.09.
17,93 EUR
02.11.09.
16,35 EUR
30.11.09.
19,31 EUR
31.12.09.
21,69 EUR
01.02.10.
25,06 EUR
01.03.10.
24,29 EUR
31.03.10.
28,88 EUR
30.04.10.
28,00 EUR
31.05.10.
29,70 EUR
30.06.10.
44,37 EUR
02.08.10.
41,35 EUR
31.08.10.
50,58 EUR
30.09.10.
47,39 EUR
02.11.10.
42,26 EUR
30.11.10.
53,08 EUR
31.12.10.
66,29 EUR
31.01.11.
56,56 EUR
28.02.11.
60,30 EUR
31.03.11.
55,96 EUR
30.04.11.
56,75 EUR
31.05.11.
75,13 EUR
30.06.11.
76,92 EUR
01.08.11.
92,28 EUR
31.08.11.
84,39 EUR
30.09.11.
75,76 EUR
31.10.11.
74,20 EUR
30.11.11.
73,54 EUR
31.12.11.
77,65 EUR
31.01.12.
81,23 EUR
29.02.12.
81,71 EUR
31.03.12.
79,23 EUR
30.04.12.
80,91 EUR
31.05.12.
82,05 EUR
30.06.12.
80,12 EUR
31.07.12.
80,62 EUR
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.058,98 eura, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je tužitelj je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 216- 240/2005, dana 27. lipnja 2005., kojim je tuženik stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 23.100,00 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca, te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 3,99 % godišnje, promjenjiva. Protivno ugovoru i otplatnom planu, na temelju jednostranih odluka tuženika, tužitelju da su povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate, te da je tuženik naplatio veći iznos od onog koje je bio ovlašten naplatiti na temelju pravnog posla koji je sklopljen među strankama. Slijedom toga Ugovor o kreditu, da je ništetan u pogledu odredbi koje se odnose na ugovaranje promjenljive kamatne stope i valutne klauzule, te traži isplatu preplaćenog iznosa po ovim osnovama.
1.1. Tužbeni zahtjev je konačno preciziran u pogledu zahtjeva za isplatu podneskom od 16.01.2025., kada je izražen u eurima kao sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj.
2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare.
3. Ranijom presudom od 01. srpnja 2022. god. bio je usvojen tužbeni zahtjev ali je ista ukinuta po žalbi tužene, te je Županijski sud u Osijeku rješenjem Gž-1856/22 od 10. listopada 2024. god. vratio predmet na ponovni postupak navodeći da su osnovani žalbeni navodi tuženika jer sud prvog stupnja nije utvrdio sve relevantne činjenice za primjenu materijalnog prava pa tako da nije saslušao svjedoka AŠ djelatnika tuženika, a što ej tuženik predlagao.
4. Odmah po vraćanju spisa sa Županijskog suda i zakazivanja ročišta, tuženik je podneskom od 12. 11.2024. god. odustao od saslušanja svjedoka AŠ.
4.1. Na ročištu od 29.01.2025. pun. tužitelja je naveo da se tužitelja ne može saslušati jer je teško bolestan pa da nije u mogućnosti i stanju pristupiti sudu niti dati iskaz, te predložio odustati od njegova saslušanja, zbog čega je sud i odustao od saslušanja tužitelja.
5. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregleda pisane dokumentacije u spisu i to: dopisa tužiteljice upućenog tuženiku od 12. veljače 2019. (list 5 spisa), Ugovora o kreditu broj 216-240/2005 od 27. lipnja 2005. (list 6-13 spisa), otplatnog plana (list 14-16 spisa), pregledom obavijesti o promjeni kamatnih stopa tuženika s prilozima (list 638- 658 spisa), pregledom knjigovodstvenih podataka po kreditu, financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku za financije Anti Mrčeli, pregledom nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčele (list 663- 667 spisa), pregledom Aktive tečajnih lista s prilozima (list 673 /681 spisa), pregledom dopuna nalaza i mišljenja vještaka za financije Ante Mrčele po prigovorima tužitelja i tuženika (list 709-712 spisa, zatim od 718-722 spisa).
6. Tužiteljev tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među parničnim strankama nije sporno:
- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 216-240/2005, koji je sklopljen između stranaka ovoga postupka 27. lipnja 2005. i to tužitelj kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor.
- da je predmetni ugovorni odnos prestao isplatom cijelog kredita 31. srpnja 2012.
8. Predmet tužbenog zahtjeva je restitucijski zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.
9. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan.
6.1. Zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost. 6.2. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. slijedi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno shvaćanje doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev-2245/2017). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnom istovjetnim ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
6.3. Dakle, zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, dok restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Dakle, kako zastara počinje teći od dana donošenja navedene presude, a tužba je podnesena 28.02.2022. to nije zastupila zastara, a prigovor tuženika je u tom dijelu neosnovan.
6.4. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne. Ta odluka je postala pravomoćna s 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 29.03.2019., dakle, prije proteka roka od 5 godina od dana pravomoćnosti navedene Presude, pa ni u odnosu na potraživanja iz osnove promjenljive kamatne stope nije nastupila zastara.
6.5. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156722 i 155/23 - dalje: ZOO), propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
7. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
8. Naprijed navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
9. Temelj za pozivanje u individualnoj parnici na navedene odluke proizlazi iz odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku u kojem potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i iz odredbe članka 502.c. ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na utvrđenje iz kolektivnog spora, te u tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se mogao pozvati na navedena utvrđenja bez obzira što se ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača.
10. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
11. Slijedom navedenog, temeljem citiranih zakonskih odredbi i kako pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, kao i Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženik proizlazila bi osnovanost tužbenog zahtjeva iz točke I. za utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.
12. Naime iz samog ugovora o kreditu vidljivo je da se radilo o tipskom ugovoru, o ugovoru na obrascu unaprijed sastavljenom od strane banke, na kojem je kao korisnik kredita naveden tužitelj kao fizička osoba, dakle potrošač, te se radilo o nenamjenskom ugovoru, a nigdje nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti.
12.1. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. zauzeo je pravni stav da tuženiku treba omogućiti dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obaviješten, prije zaključenja ugovora, o značenju promjenljive kamatne stope, i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja. Dakle, ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u ovom postupku dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, odnosno na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.
13. Tuženik je, kako je navedeno u točki 4. obrazloženja odustao od saslušanja jedinog predloženog svjedoka, djelatnika tuženika. Međutim, tuženik nije niti predlagao neke druge dokaze kojima bi dokazao da se sa tužiteljem pregovaralo o spornim ugovornim odredbama i da je tužitelj u cijelosti bio informiran u pogledu značaja i posljedica ugovaranja promjene kamatne stope.
14. Zbog zdravstvenog stanja tužitelja sud je morao odustati od njegova saslušanja kao parnične stranke, ali ni tuženik nije niti predlagao neke druge dokaze kojima bi dokazao da se sa tužiteljem pregovaralo o spornim ugovornim odredbama i da je tužitelj u cijelosti bio informiran u pogledu značaja i posljedica ugovaranja tzv. valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, kao ni dokaze da je i kako tužitelja upoznavao sa promjenama tečaja i na koji način je i kako do istih dolazilo, a osim općenitog osporavanja da bi tužitelj nastupao kao potrošač nije u tom pravcu ponudio nikakve dokaze. Iz samog ugovora svakako ne proizlazi sumnja da bi tuženik bio potrošač, a kako je već sve obrazloženo pod točkom 12. obrazloženja.
15. U pogledu navoda tuženika iz odgovora na tužbu da valutna klauzule i odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene, pa time ni ništetne, sud zaključuje kako nije nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, koja je dopuštena odredbom članka 22. ZOO-a, nego je nepoštena, a time i ništetna odredba o valutnoj klauzuli, a isto tako i odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi, predmetnog Ugovora o kreditu, jer ne samo da se o istoj niti nije pregovaralo, već ujedno tuženik, trgovac nije informirao potrošače, a time i tužitelja, o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF što rezultira time da je vezano uz predmetni ugovor o kreditu valjan početni tečaj CHF koji je važio na dan isplate kredita. Naime, kako je već navedeno, tuženik nije dokazao da je tužitelja na jasan i razumljiv način informirao kako o značenju spornih odredbi, tako i o parametrima, razlozima, načinu, promjene kako tečaja, tako i kamatne stope.
16. Nadalje, po stavu ovog suda tužitelj ima pravni interes ustati ovom tužbom iako je kredit plaćen u cijelosti, a to iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO)), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). pa tužitelj, stoga, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i pripadajuću isplatu kako bi na temelju toga ostvario prava za koja smatra da mu pripadaju.
16.1. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a, pa tužitelj, stoga, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i pripadajuću isplatu kako bi na temelju toga ostvario prava za koja smatra da mu pripadaju.
17. Radi utvrđenja iznosa preplaćenih po osnovi valutne klauzule, odnosno razlike između dospjelih anuiteta kredita po izvršenom otplatnom planu sa stvarno plaćenim iznosima i iznosa preplaćenih po osnovi promjenljive kamatne stope provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskom vjštaku za računovodstvo i financije NŠ.
17.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčele, dipl. oec., proizlazi da su u tablici prikazane razlike anuiteta, ugovornih kamata i tečaja po osnovi promjena CHF od 31. kolovoza 2005. do 31. srpnja 2012. odnosno do otplate predmetnog kredita u cijelosti i to kako slijedi:
a) U stupcu 12., red ukupno, iskazana je razlika ugovornih kamata u kunama u iznosu od 4.285,70 HRK
b) U stupcu 13., red ukupno, iskazana je razlika samo po osnovi promjena tečaja CHF iskazanog u kunama u iznosu od 11.684,76 HRK c) Sveukupno, po obje osnove, razlike anuiteta u kunama iznose 15.970,46 HRK. 17.2. Na tako dani nalaz i mišljenje prigovorio je tužitelj navodeći kako je sudski vještak pogrešno utvrdio da je kredit otplaćen 31. srpnja 2012. već da je kredit plaćen 28. srpnja 2005. dok je tuženik prigovorio da je vještak u nalazu i mišljenju koristio tečajeve na dan naplate, a ne na dan dospijeća kako je i ugovoreno, a kredit je isplaćen po tečaju 4,668131 kn za 1 CHF, a ne onako kako to vještak navodi u svom nalazu i mišljenju. Također, kako je tuženik u simuliranom izračunu osim navedenog uzeo u obzir i negativne razlike tečaja. Upravo zbog navedenoga dolazi do razlika u izračunu odnosno tuženik je u vlastitom izračunu dobio razliku zbog promjene kamatne stope u iznosu od 5.354,03 kn i razlike po osnovi tečaja (u koji su uključeni i negativni iznosi) u iznosu od 11.128,83 kn, što je u oba slučaja manje nego u nalazu i mišljenju vještaka te da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku. Tuženik predlaže dopunu vještačenja na način da vještak usporedi stvarni otplatni plan s izračunom u kojemu bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite.
17.3. U odnosu na tužiteljev prigovor sudski vještak Ante Mrčela je naveo da je iskazao razlike anuiteta, ugovornih kamata i tečaja po osnovi promjena CHF od 31. kolovoza 2005. do 31. srpnja 2012. odnosno do otplate predmetnog kredita u cijelosti i to kako slijedi: a) U stupcu 12., red ukupno, iskazane su razlike ugovornih kamata u kunama u iznosu od 4.472,84 HRK
b) U stupcu 13., red ukupno, iskazane su razlike samo po osnovi promjena tečaja CHF iskazanog u kunama u iznosu od 12.491,31 HRK
c) Sveukupno, po obje osnove razlike anuiteta u kunama da iznose 16.964,15 HRK (stupac 11).
17.4. Nakon tako danog nalaza i mišljenja stranke nisu imale daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Mrčele, dipl. oec., a koji nalaz i mišljenje prihvaća ovaj sud kao objektivan i istinit, pri čemu je za navesti tuženiku da ovaj sud nije ni dao vještaku zadatak za izračun tzv. negativnih razlika i izračuna kredita s kamatom na kunske kredite jer po stavu ovog suda tako iznijeti prigovori nisu osnovani niti u skladu s prednjim utvrđenjima ovog suda.
17.2. Pogrešno je po ocjeni ovog suda pravno shvaćanje tuženika da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima. Naime, u ovom postupku je predmet spora tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe članka 323. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. Tužitelj u razdobljima kada je plaćao anuitete po tečaju koji je bio niži od početnog nije ništa stekao na teret tuženika, jer niti jedan dio imovine tuženika nije prešao u imovinu tužitelja u razdobljima kada je plaćao anuitete po tečaju koji je bio niži od početnog, pa nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a u korist tuženika.
17.3. Imajući u vidu pravni stav izražen u odluci VSRH od 8. ožujka 2023. pod poslovnim bojem Rev- 1277/2022-2, prema kojoj tuženik ne mora postaviti prigovor prijeboja ili protutužbu kada se poziva na posljedice utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli, primjenom odredaba članka 323. stavak 1. ZOO-a, jer tuženik nije ni primio iznose na ime razlike u tečaju CHF u odnosu na kunu, što tužitelj i ne potražuje od tuženika u ovom postupku. Naime, za navedenu razdoblje vještak je u svom nalazu i mišljenju, a prema kojem tužitelj postavlja zahtjev za isplatu, prikazao iznose anuitete prema tečaju CHF u odnosu na kunu, a koji je bio niži od početnog i za koje razdoblje tužitelj ne potražuje isplatu od tuženika.
18. Sukladno utvrđenju vještaka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev i konačno podneskom od 16.01..2024., koji se stoga i slijedom svega naprijed navedenog ukazuje osnovanim.
19. Pri tome, tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Ovo stoga što je tuženik profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.
20. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, sastav četiri obrazložena podneska i to od 20. srpnja 2021., 9. studenog 2021., 23. veljače 2022. i 4. svibnja 2022., zastupanje na ročištima od 21. rujna 2021., 10. ožujka 2022., 19. svibnja 2022., 29. siječnja 2025. sve ovo po 100 bodova, za sastav podneska od 16. siječnja 2025. god. – 50 bodova (Tbr, 8. st. 3.), a za zastupanje na ročištu od 16.11.2021. – 25 bodova (Tbr. 9. st. 5.), ukupno 970 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura daje 1.940,00 Eura uvećano za 25% na ime PDVa daje 2.425,00 eura, te uvećano za iznos troškova vještačenja od ukupno 530,89 eura, te pristojbe tužbe od 53,09 eura, koju je tužitelj platio daje ukupno 3.008,09 eura pa je odlučeno kao u točki 4. izreke presude.
20.1. Tomu još treba dodati trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova, dakle 100,00 eura, tako da ukupni trošak iznosi 3.058,98 eura, pa je odlučeno kao u točki 4. izreke presude.
U Splitu, 26. veljače 2025. godine
SUTKINJA
Maja Vukmir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis
