REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-630/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelija Parać, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja COCO d.o.o., Zagreb, Josipa Vogrinca 17, OIB: 21624704988, kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, Jurja Barakovića 11, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Bužanova 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 12.608,67 EUR, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1488/2022 od 21. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1488/2022 od 21. siječnja 2025 u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđena ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, odnosno sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika i u točki III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1488/2022 od 21. siječnja 2025 u dijelu točke I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim čl. 3. Ugovora o kreditu broj 011-33/2006 od 27. siječnja 2006.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1488/2022 od 21. siječnja 2025. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članaka 3. i 6. Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, odnosno sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže da se utvrdi da su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik donio nakon sklapanja ugovora o kreditu, a na temelju kojih se mijenja stopa ugovorenih kamata koje je tužitelj dužan isplatiti tuženiku. U točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.391,64 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem je u točki I. izreke utvrđeno da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu kojim predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.217,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate. U točki II. izreke rješenja određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

1.1. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio, jer je utvrdio da je odredba čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile ništetna u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, odnosno sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, s obzirom na to da je protivna odredbi čl. 3., čl. 269. st. 2., čl. 271. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) te da stranke odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu kojim su ugovorile da je visina kamatne stope vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF s dodatkom marže od 3,75%, nisu time ugovorile da je i marža promjenjiva već samo tromjesečni LIBOR za CHF. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, naložio tuženiku vraćanje preplaćenog iznosa po anuitetima kredita. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

2. Protiv točke II. izreke rješenja žalbu je podnio tužitelj smatrajući da je sud pogrešno odlučio o troškovima postupka i predlaže da ovaj sud preinači rješenje u pobijanom dijelu i dosudi tužitelju sav zatraženi trošak postupka.

3. Tuženik pobija presudu u točkama I. i III. izreke i rješenje uz presudu u točki II. izreke i to zbog svih žalbenih razloga. Tuženik ističe da nema mjesta utvrđenju ništetnosti odredaba čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope iz razloga što navedene odredbe nisu suprotne načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu te je sama činidba odrediva pa stoga i dopuštena. Pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda da se zastarni rok od pet godina računa od dana sklapanja ništetnog pravnog posla. Nema razloga kako je utvrdio da je tuženik nepošten, a što je pretpostavka za dosuđenje zateznih kamata od dana stjecanja sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a Nadalje, s obzirom na to da je tužba djelomično povučena, tužitelju je trebalo biti naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, a ne kao što je presudom odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

4. Stranke nisu dale odgovor na žalbu suprotne strane.

5. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda i rješenje su ispitani u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14.

ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Iz spisa proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o kreditu broj 011-33/2006 prema kojem je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 210.000,00 CHF, s rokom otplate u trajanju od 120 mjeseci. U čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se na iznos kredita iz čl. 2. Ugovora obračunavaju kamate, a visina kamatne stope je vezana za tromjesečni LIBOR za CHF, s dodatkom marže od 3,75%, dekurzivno godišnje, da je kamatna stopa vezana za tromjesečni LIBOR za CHF te da će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati. Za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope utvrđuje se na dan puštanja kredita u tečaj, a dalje se utvrđuje četiri puta godišnje, svakog posljednjeg dana u kvartalu za sljedeći kvartal, odnosno svakog 31. prosinca, 31. ožujka, 30. lipnja i 30. rujna u godini i uvijek se zaokružuje na sljedeću četvrtinu te se kamatna stopa uvećava za ugovorenu maržu iz stavka 1. tog članka. Tužitelj ističe da je stoga razvidno da su u predmetnom Ugovoru o kreditu definirani parametri kamatne stope.

7.1. Presudom poslovni broj P-1242/2019-17 od 11. siječnja 2021. sud je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije slijedom čega je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv navedene presude, rješenjem poslovni broj Pž-1244/2021-2 od 11. srpnja 2022. ukinuo je presudu u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke presude te je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje kako je predmet spora ugovor o kreditu, kako on ustupanjem tražbine nije ustupljen ili prenesen na cesionara te su svi sporovi oko samog ugovora i dalje sporovi između ugovornih strana.

7.2. U ponovljenom postupku, a u kojem je sud izveo parnične radnje i raspravio sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci (čl. 377. st. 2. ZPP-a), stranke su ostale kod do tada iznesenih navoda, prihvaćen je dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem te je prihvaćen tuženikov dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka, pri čemu je podneskom od 25. rujna 2024. tužitelj djelomično povukao te konačno postavio tužbeni zahtjev.

8. Predmet spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu broj 011-33/ u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, odnosno sukladno Odluci o kamatnim stopama, za utvrđenje nezakonitosti odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik donio nakon sklapanja ugovora o kreditu na temelju kojih se mijenja stopa ugovorenih kamata koje je tužitelj dužan isplatiti tuženiku te zahtjev za isplatom iznosa od 4.391,64 EUR kao preplaćenog iznosa kamata uslijed jednostrane promjene stope ugovorenih kamata od strane tuženika.

9. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o kreditu broj 011-33/2006 ovjerenom 27. siječnja 2006. od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod poslovnim brojem OV-1285/06, odnosno OV-1286/06 (dalje: Ugovor) kojim je tuženik odobrio tužitelju namjenski kredit za kupnju nekretnine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 210.000,00 CHF.

9.1. U čl. 3. Ugovora stranke su ugovorile da se na iznos kredita obračunavaju kamate te da je visina kamatne stope vezana za tromjesečni LIBOR za CHF s dodatkom marže od 3,75% dekurzivno godišnje, dok su stavkom 3. ugovorile da je kamatna stopa vezana za tromjesečni LIBOR za CHF te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati. Za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope utvrđuje se na dan puštanja kredita u tečaj, a dalje se utvrđuje četiri puta godišnje, svakog posljednjeg dana u kvartalu za sljedeći kvartal, odnosno svakog 31. prosinca, 31. ožujka, 30. lipnja i 30. rujna u godini i uvijek se zaokružuje na sljedeću četvrtinu, a kamatna stopa se uvećava za ugovorenu maržu iz stavka 1. tog članka.

9.2. Iz sadržaja čl. 6. Ugovora proizlazi da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke ili drugog akta Banke. Korisnik kredita potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

10. Odredbom čl. 319. ZOO-a je propisano da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase (stavak 1.) i da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (stavak 2.).

10.1. Imajući u vidu navedenu odredbu čl. 319. st. 1. ZOO-a te odredbu čl. 3. Ugovora, razvidno je da je ova ugovorna odredba jasna, a činidba moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Naime, navedenom odredbom u st. 1. čl. 3. Ugovora je jasno određeno da je „…visina kamatne stope vezana za tromjesečni LIBOR, sa dodatkom marže od 3,75%....“. Odredbom st. 2. i 3. čl. 3. Ugovora otklonjene su sve dvojbe oko drugačijeg tumačenja, jer je tom odredbom izrijekom navedeno da je kamatna stopa vezana uz tromjesečni LIBOR i da će se u skladu s tim usklađivati i mijenjati, čime je isključena mogućnost promjene marže, jer je promjena kamatne stope vezana isključivo uz tromjesečni LIBOR, a što proizlazi i iz odredbe st. 3. čl. 3.Ugovora, kojom je ugovoreno „…kamatna stopa se uvećava za ugovorenu maržu iz st. 1. ovog članka“.

11. Prema odredbi čl. 272. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi. Prema shvaćanju ovog suda, ugovor o kreditu kojim je ugovorena kamatna stopa prema kretanju i dinamici EURIBOR/LIBOR, uz uvećanje za fiksnu maržu, sadrži te podatke, a koje sama odredba čl. 3. Ugovora ne dovodi u sumnju.

12. Slijedom navedenog, odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena kamatna stopa prema kretanju i dinamici EURIBOR/LIBOR, uz uvećanje za fiksnu maržu prema shvaćanju ovog suda nije protivna odredbi čl. 3., ili čl. 10. st. 3., ili čl. 269. st. 2. ili čl. 271. ili čl. 272. ZOO-a.

13. No, međutim, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora koja daje pravo banci da jednostrano mijenja kamatne stope bez nekakvih tržišnih parametara, jer je protivna čl. 3., čl. 322. i čl. 324. ZOO-a.

13.1. Iz sadržaja čl. 6. Ugovora o kreditu proizlazi da bi kreditor svojom jednostranom odlukom mijenjao način obračuna ugovornih kamata, što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan odredbom čl. 3. ZOO-a. Neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija koji su uvjetovali neprimjenu jasne ugovorne odredbe, a to druga ugovorna strana mora prihvatiti. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je odredba čl. 6. Ugovora ništetna, jer je protivna odredbi čl. 3. ZOO-a.

13.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je sporna odredba čl. 6. Ugovora ništetna i iz razloga što je protivna odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 271. i čl. 272. ZOO-a. Naime, ugovaranjem promjene kamatne stope na način da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci Banke, bez navođenja ni jednog mjerljivog kriterija o kojem takva promjena visine i načina obračuna kamatne stope ovisi, sasvim je razvidno da činidba nije određena niti odrediva u smislu navedene odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, slijedom čega je takva činidba nedopuštena sukladno odredbi čl. 271. ZOO-a.

14. U konkretnom slučaju se radi o restitucijskom zahtjevu iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 324. st. 1. ZOO-a prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno ništetne ugovorne odredbe kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora.

14.1. Samu visinu iznosa kojeg tuženik treba platiti izračunao je vještak nakon što je zaprimio svu dokumentaciju od stranaka. Suprotno žalbenim navodima, vještak je pravilno prikazao izračun nominalne kamatne stope po Ugovoru o kreditu primjenjujući kamatnu maržu kao fiksnu.

15. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja odbio prigovor zastare tuženika jer se radi o restitucijskom zahtjevu iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 324. st. 1. ZOO-a, a temeljem ovih odredbi svaka strana dužna je vratiti drugoj ono što je primila na temelju ništetnog ugovora (ili njegove ništetne odredbe), pa zastarni rok iznosi pet godina ali počinje se računati od dana kada je presuda kojom se utvrđuje ništetnost određenog ugovora postala pravomoćna. Ovo je sukladno i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020.

15.1. Iako je u pravu žalitelj kada ističe da je bilo i drugačijih odluka, ovaj pravni stav uvažava činjenicu da je restitucijski zahtjev akcesoran zahtjevu za utvrđenje ništetnosti te da se bez pravomoćne odluke o ništetnosti ne može govoriti o početku tijeka zastarnog roka za povrat stečenog bez osnove. Ovo tumačenje štiti pravnu sigurnost i logički slijed ostvarivanja prava, a i sprječava da se uslijed ništenosti ugovorih odredaba nekog ugovora ošteti stranka koja je dala određeni novčani iznos. Stoga ovaj sud smatra da je pravilno odbijen prigovor zastare u ovoj pravnoj stvari.

16. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana stjecanja sukladno odredbi čl. 1115. st. 1. ZOO-a. Sukladno toj odredbi, radi utvrđenja od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate, potrebno je utvrditi je li tuženik bio savjestan ili nesavjestan stjecatelj. Pitanje savjesnosti odnosno nesavjesnosti se odnosi na razlikovanje subjektivnog uvjerenja stjecatelja, odnosno zna li, ili bi prema postojećim okolnostima morao znati da ono što je dobio ili ono što mu je učinjeno u stvari ne pripada njemu nego osiromašenom. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik u trenutku stjecanja utuženog iznosa nije bio savjestan stjecatelj, već nesavjestan. Naime, osim što je tuženik taj koji je spornu odredbu čl. 6. Ugovora i predložio, on je prema okolnostima slučaja kao profesionalac u svom poslu, morao znati da mijenjanjem kamatne stope na način kako je to učinio, stječe nešto što mu ne pripada. Stoga je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa.

17. Kod odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a kada je odlučio da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

17.1. Tužitelj je podneskom od 25. rujna 2024. smanjio iznos potraživanja iz tužbenog zahtjeva s 12.608,66 EUR na iznos potraživanja od 4.391,64 EUR, čime je djelomično povukao tužbu za iznos od 8.217,03 EUR.

17.2. Prema čl. 158. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku podmiriti razmjeran dio troška. Kod obračuna razmjernog dijela troška primjenjuju se pravila iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

17.3. Kako je tužitelj povukao tužbu za iznos od 8.217,03 EUR, a ostao je kod zahtjeva za isplatu iznosa od 4.391,64 EUR, tuženik je uspio u razmjeru od 65% a tužitelj s 35%. Kada se ti razmjeri međusobno prebiju ostaje da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak postupka koji je nastao do povlačenja tužbenog zahtjeva u razmjeru od 30%.

17.4.Tuženiku pripada pravo na naknadu troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR, 4 obrazložena podneska po 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), za zastupanje na 4 ročišta po 250,00 EUR( Tbr. 9. t. 1. OT), za sastav tri podneska po 62,50 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT), ukupno 2.437,50 EUR, a 30% iznosi 731,25 EUR.

17.5. Tužitelju pripada pravo na trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 300,00 EUR što ukupno iznosi 700,00 EUR.

17.6. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a kada je odredio da svaka strana snosi svoj trošak postupka budući da je ocijenio da su obje strane uspjele podjednako u sporu.

18. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1., čl. 373. st. 3. i čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić