REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1563/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vignjević Žak, odvjetnica u Bjelovaru, Brune Bušića 2A, protiv 1. tuženice LS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Antonio Mihoci, odvjetnik u Garešnici i 2. tuženika NS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, Brune Bušića 2a, radi isplate iznosa od 195.111,69 eur, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-90/2019-19 od 6. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-90/2019-19 od 6. ožujka 2020., u točki 1. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima platiti tužitelju na ime redovne kamate iznos od 3.047,13 eur.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-90/2019-19 od 6. ožujka 2020. u točkama 1. i 2. izreke i sudi:

1. Nalaže se prvotuženici LS iz [adresa] da tužitelju na ime glavnice plati iznos od 3.945,10 eur u roku od osam dana.

2. Nalaže se drugotuženiku NS iz [adresa] da tužitelju plati na ime glavnice 43.343,34 eur sa zateznom kamatom uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 7. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, iznos od 29.527,30 eur na ime ugovorene kamate i iznos od 111.416,83 eur na ime obračunatih zateznih kamata na dan 6. svibnja 2014., u roku od osam dana.

3. Nalaže se drugotuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.627,68 eur u roku od osam dana.

4. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženici parnični trošak u iznosu od 9.487,50 eur sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.327,29 eur.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.600,50 eur.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-90/2019-19 od 6. ožujka 2020. u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da tuženici, te tada trećetuženica LSN iz [adresa], solidarno plate tužitelju na ime glavnice iznos od 47.288,34 eur sa zateznom kamatom od 7. svibnja 2014. do isplate, na ime redovne kamate iznos od 32.574,43 eur i na ime zatezne kamate iznos od 111.416,83 eur. Točkom 2. izreke presude naloženo je tužitelju platiti prvotuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 12.044,03 eur, drugotuženiku iznos od 31.155,35 eur i LSN iznos od 7.248,30 eur.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud utvrdio kako je tužitelj s Groplan trgovina d.o.o. Bjelovar (prvotno prvotuženik) sklopio Ugovor o dugoročnom kreditu broj 31200-620-000-0000016/50016025-3000047459 od 5. ožujka 2001. (dalje Ugovor) kojim je tom društvu odobren kredit u iznosu od 200.000,00 DEM, da su tuženici kao jamci placi potpisali izjave suglasnosti o zapljeni primanja, da društvo Groplan trgovima d.o.o. kao glavni dužnik nije podmirivao ugovorene obveze i da je tužitelj 29. kolovoza 2008. otkazao Ugovor te od tuženika kao jamaca plataca potražuje iznos od 195.111,69 eur / 1.470.069,00 kn. Sud je zaključio, da time što su tužitelj i korisnik kredita promijenili članak 4. Ugovora na način da kreditna sredstva neće biti prenesena na žiro-račun korisnika kredita, već će služiti zatvaranju ranijih obveza korisnika kredita prema tužitelju, a promjenu Ugovora nisu potpisali jamci placi, jamci placi nisu obvezni platiti iznos koji tužitelj potražuje. Svoju odluku sud temelji na odredbi članka 286. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO/05).

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,

25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09; dalje: Tarifa).

4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijanu presudu. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije postupio po uputi ovog suda prema rješenju poslovni broj Pž-899/2015, a vezano za provođenje novog vještačenja, da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer pojam reprogramiranja koje su stranke ugovorile, ne znači zatvaranje prijašnjih obveza korisnika kredita, da je sud trebao primijeniti odredbe članka 1021. i članka 1022. ZOO-a prema kojima je način korištenja kredita, instruktivnog karaktera i nije obvezatan sadržaj Ugovora. Prigovara sudskoj ocjeni iskaza svjedoka tvrdeći da iz njihovih iskaza proizlazi da su znali o načinu korištenja kredita. Pobija i odluku o trošku postupka. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.364,12 eur.

5. U odgovoru na žalbu drugotuženik osporava žalbene navode te predlaže da ovaj sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.706,94 eur.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda djelomično nepravilna i nije osnovana na zakonu.

8. U žalbenom postupku ovaj sud je primjenom odredbe članka 363.b ZPP-a, rješenjem poslovni broj Pž-1905/2020 od 22. prosinca 2020. odredio izvođenje dokaza vještačenjem pred prvostupanjskim sudom radi utvrđivanja visine neisplaćene glavnice, ugovornih i zateznih kamata, kao i utvrđenje je li ugovorna kamata koju je tužitelj obračunao po stopi od 25% dopuštena te je na sjednicu vijeća pozvao stranke sukladno odredbi članka 373.b stavka 5. ZPP-a na kojoj je tužitelj obrazložio svoju žalbu, a drugotuženik svoj odgovor na žalbu.

9. Rješenjem poslovni broj Pž-1563/2024 od 23. svibnja 2024. ovaj sud je odredio izvođenje dokaza vještačenjem pred prvostupanjskim sudom radi utvrđenja vrijednosti imovine koju je prvotuženica naslijedila prema rješenju Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj O-366/2016, UPP OS Bjelovar 28/2016 od 9. ožujka 2016.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je potraživanje tužitelja kao davatelja kredita, vraćanjem kreditnih sredstava od strane tuženika kao jamaca plataca, jer glavni dužnik nije ispunjavao ugovorne obveze pa je raskinut Ugovor o kreditu.

11. Najprije je potrebno navesti da je u mandatnoj tužbi tužitelj kao tuženike označio Groplan trgovina d.o.o. Bjelovar (prvotuženik), AS iz [adresa] (drugotuženik), GS iz [adresa] (trećetuženik) i LSN iz [adresa] (četvrtotuženik). Groplan trgovina d.o.o. je korisnik predmetnog Ugovora, a drugo, treće i četvrtotuženici su jamci placi, što među strankama nije sporno.

12. Kako je rješenjem poslovni broj P-888/08 od 7. svibnja 2009. utvrđeno da je platni nalog poslovni broj Pl-41/2008 od 12. studenog 2008. pravomoćan u odnosu na tuženika Groplan trgovina d.o.o., a rješenjem poslovni broj P-90/2019 od 15. studenog 2023. obustavljen ovaj postupak u odnosu na prvo i četvrtotuženicu to je ova presuda donesena u odnosu na LS, nasljednicu iza pok. IS i NS.

13. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni Ugovor, da je Ugovor raskinut, da su prvotni prvotuženik IS i drugotuženik jamci placi.

14. Sporno je jesu li tuženici kao jamci placi dužni namiriti tužiteljevo potraživanje i visina tužbenog zahtjeva.

15. Prvostupanjski sud smatra da je njihova obveza prestala jer nisu potpisali promjene članka 4. Ugovora.

16. Iz tužbe proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 1.028.721,23 kn / 133.853,16 eur koji se sastoji od iznosa od 525.479,84 kn / 68.373,37 eur na ime glavnice s kamatom od 18. rujna 2008; od iznosa od 256.349,20 kn / 33.355,15 eur na ime obračunate redovne kamate i od iznosa od 246.892,19 kn / 32.124,64 eur na ime obračunate zatezne kamate.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka Marijane Matijević proizlazi da je da dan 31. svibnja 2010. (kada je obavljeno vještačenje) dug po predmetnom kreditu iznosio 149.304,93 eur koji se sastoji od iznosa od 78.448,24 eur na ime glavnice, iznosa od 23.280,28 eur na ime redovne kamate i iznosa od 47.304,93 eur na ime zatezne kamate te da je dio duga plaćen u iznosu od 67.093,66 eur (23.810,13 eur na ime glavnice, 31.872,46 eur na ime redovne kamate, 10.385,77 eur na ime zatezne kamate te 1.025,30 eur na ime naknade. Vještak je u nalazu naveo da plasman kredita u iznosu od 200.000,00 DEM / 102.258,37 eur nije bio prijenos na žiro-račun korisnika kredita već prijeboj dospjelih obveza korisnika kredita prema tužitelju na ime avaliranih mjenica i kratkoročnog kredita.

18. Dopunskim vještačenjem je utvrđeno da dug tuženika prema tužitelju s osnova Ugovora na dan 6. svibnja 2014. iznosi 200.004,31 eur koji se sastoji od iznosa od 78.448,24 eur na ime glavnice, iznosa od 23.280,28 eur na ime redovne kamate i iznosa od 98.275,79 eur na ime zatezne kamate.

19. Iz Ugovora proizlazi da je tužitelj odobrio korisniku kredita iznos od 200.000,00 DEM protuvrijednosti u kunama obračunat po ugovorenom tečaju na dan korištenja, da je namjena kredita obrtna sredstva, da se kredit prenosi na žiro-račun korisnika kredita, da je rok vraćanja kredita 120 mjeseci te da davatelj kredita može otkazati kredit ako korisnik kredita nenamjenski koristi kredit. Ugovor su potpisali jamci platci, jer su jedan od vidova instrumenata osiguranja vraćanja kredita. Pored potpisa Ugovora jamci platci su dali izjavu suglasnosti o zapljeni i to IS dana **.**.2002. i NS - **.**.2002. ovjerene kod javnog bilježnika. Tuženik NS nije uspio u sporu pred Općinskim sudom u Bjelovaru poslovni broj P-1770/2009 radi utvrđenja ništetnosti predmetne izjave suglasnosti o zapljeni.

20. Podneskom od 10. srpnja 2014. tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 47.288,34 eur / 363.431,98 kn na ime glavnice, iznos od 32.574,43 eur / 250.349,02 kn na ime redovne kamate i iznos od 111.416,83 eur / 1.470.069,03 kn na ime zatezne kamate.

21. Rješenjem poslovni broj P-888/2008 od 19. svibnja 2011. prvostupanjski sud je odbacio tužbu i ukinuo platni nalog, koje rješenje je ovaj sud ukinuo rješenjem poslovni broj Pž-5308/2011 od 12. ožujka 2012.

22. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-219/2012 od 19. prosinca 2014. ukinut je platni nalog broj Pl-41/2008 od 12. studenog 2008. (točka I. izreke) te je naloženo tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 363.431,98 kn na ime glavnice, iznos od 250.349,02 kn na ime redovne kamate i iznos od 1.470.069,03 kn na ime zatezne kamate (točka II. izreke).

23. Rješenjem poslovni broj Pž-899/2015 od 4. lipnja 2019. ovaj sud je ukinuo prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i predmet vratio na ponovno suđenje jer izreka presude proturječi razlozima presude. U uputi je ovaj sud naveo da sud treba procijeniti jesu li tuženici kao jamci placi morali znati da kredit može biti iskorišten i za reprogramiranje prijašnjih obveza korisnika kredita. Ako zauzme stav da jesu, provest će novo vještačenje u kojem će vještačiti cjelokupni kreditni odnos između tužitelja i korisnika kredita te utvrditi je li ugovorna kamata koja je obračunavana i dosuđena po stopi od 25% prema članku 9. Ugovora dopuštena.

24. U ponovnom postupku tužitelj je podneskom od 13. kolovoza 2019. uskladio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 47.288/34 eur / 363.431,98 kn na ime glavnice, iznos od 32.574,43 eur / 250.349,02 kn na ime redovne kamate i iznos od 111.416,83 eur / 856.288,03 kn na ime zatezne kamate.

25. Rješenjem poslovni broj P-90/2017 od 2. rujna 2019. prvostupanjski sud je prekinuo postupak u odnosu na tuženika IS, a rješenjem od 3. listopada 2019. nastavio postupak u odnosu na prvotuženicu LS nasljednicu pok. IS koja je prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-366/2016 od 9. ožujka 2016. naslijedila nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica Berek sa 128 čhv, čk.br. 1523/1 oranica Berek sa 243 čhv, čk.br. 1527/7 oranica Berek sa 262 čhv u 1/3 dijela upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk.br. 758/2 kuća, dvor i voće Ograda sa 380 čhv u ½ dijela, račun kod Splitske banke d.o.o., osobni automobil SEAT proizveden 1998. godine i neisplaćenu mirovinu.

26. Na ročištu od 6. prosinca 2019. prvotuženica je predložila pribaviti podatak o vrijednosti nekretnine koje je naslijedila i podatak Splitske banke d.d. koje dokaze prvostupanjski sud nije izveo, već je donio pobijanu presudu.

27. Kako prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje mu je naložio izvesti ovaj sud to je primjenom odredbe članka 363.b ZPP-a, rješenjem poslovni broj Pž-1905/2020 od 22. prosinca 2020. određeno izvođenje dokaza vještačenjem pred prvostupanjskim sudom radi utvrđivanja visine neisplaćene glavnice, ugovornih i zateznih kamata, kao i utvrđenje je li ugovorna kamata koju je tužitelj obračunao po stopi od 25% dopuštena te su na sjednicu vijeća pozvane stranke sukladno odredbi članka 373.b stavka 5. ZPP-a na kojoj je tužitelj obrazložio svoju žalbu, a drugotuženik svoj odgovor na žalbu.

28. Vještačenjem je utvrđeno da na dan otkaza Ugovora (29. kolovoza 2008.) ukupna obveza iznosi 142.123,07 eur / 1.092.270,64 kn, a na dan izrade nalaza 9. ožujka 2021. iznosi 319.996,93 eur / 2.459.317,21 kn, da ostali troškovi iznose 81.612,46 kn te da je stopa ugovorene kamate od 25% u skladu s odredbom članka 277. ZOO-a. Iznos glavnice na oba datuma je 98.012,41 eur / 753.268,50 kn kao i iznos redovne kamate od 29.527,30 eur / 226.930,29 kn, dok zatezne kamate, na dan otkaza Ugovora iznose 14.582,36 eur / 112.071,85 kn, a na dan vještačenja 192.457,22 eur / 1.479.118,42 kn.

29. Na ročištu održanom pred prvostupanjskim sudom 19. ožujka 2024. vještak je dao svoj nalaz i mišljenje i odgovorio na prigovore stranaka.

30. U odnosu na prvotuženicu valja navesti da ona nije jamac platac, već nasljednica iza jamca platca i za dugove ostavitelja odgovara sukladno odredbi članka 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15; dalje: ZN) na koje pravo se prvotuženica pozvala u predmetnoj pravnoj stvari. Prema stavku 3. članka 139. ZN-a nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

31. Kako je Ugovor sklopljen 2001. godine na jamstvo se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 3/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/1995, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO/91) koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe članka 1163. stavka 1. ZOO/05, stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

32. U konkretnom slučaju nije sporna činjenica da su tužitelj i Groplan trgovina d.o.o. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tome društvu kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 200.000,00 (bivših) DEM u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju tužitelja na dan puštanja kredita u tečaj, a Groplan trgovina d.o.o. kao korisnik kredita obvezao se navedeni novčani iznos vratiti tužitelju zajedno s ugovornom kamatom od 10% godišnje. Nadalje, nije sporno kako su se IS, NS i LSN tim Ugovorom obvezali u svojstvu jamca platca, što znači da u skladu s odredbom članka 1004. stavka 3. ZOO/91 odgovaraju tužitelju kao vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu. Nadalje nije sporno da korisnik kredita nije vratio kredit.

33. Po ocjeni ovog suda pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da time što način korištenja kredita nije bio prijenos na žiro-račun korisnika kredita ne postoji obveza jamaca plataca da ogovaraju za obveze glavnog dužnika tužitelju kao davatelju kredita te da su za drugačiji način korištenja kredita tužitelj i Groplan trgovina d.o.o. trebali sklopiti pisani ugovor koji bi potpisali i jamci placi. Naime, iako je između davatelja korisnika kredita uređen način korištenja kredita prijenosom na žiro račun korisnika kredita, a kredit tako nije plasiran korisniku kredita, ne znači da kredit glavni dužnik nije koristio odnosno da je time prestala obveza korisnika kredita, kao glavnog dužnika vratiti tužitelju kredit.

34. Kako, nije sporno da korisniku kreditnih sredstava odobren kredit i da je korisnik kredita ta sredstva koristio za prijeboj dospjelih obveza korisnika kredita prema tužitelju, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Marijane Matijević i da korisnik kredita sredstva nije vratio, nije prestala niti obveza jamaca plataca za te obveze glavnog dužnika.

35. Naime, odredbom članka 13. Ugovora o kreditu uređeno je pravo tužitelja da otkaže ugovor ako korisnik kredita nenamjenski koristi kredit,

36. Odredbom članka 1065. ZOO/91 propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, dok je odredbom članka 1004. stavka 3. ZOO/91 propisano da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jamstvo).

37. Jamci placi u ovom konkretnom slučaju, jamčili su da će vratiti tužitelju kredit u iznosu od 200.000,00 (bivših) DEM, ako kredit ne vrati glavni dužnik Groplan trgovina d.o.o. pa sam način korištenja kredita nije odlučan.

38. Pisana izjava o jamstvu proizvodi pravni učinak ako sadrži predmet i osnovu (bitne elemente ugovora o jamstvu) te ako ju je potpisala osoba koja se izjavom obvezuje. Izjava o jamstvu mora predstavljati izraz jasno i nedvosmisleno izražene volje davatelja izjave (jamca) koji se obvezao da će određenu valjanu obvezu ispuniti ako ju ne ispuni glavni dužnik. Obveza glavnog dužnika je bila vratiti iznos kredita u određenom roku, što dužnik nije učinio.

39. Samo ako se vjerovnik i glavni dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu, nastaje obnova (novacija). Obnova ima pravni učinak i na jamstvo. Prestankom prijašnje obveze prestaje i jamstvo, osim ako je s jamcem drukčije ugovoreno (članak) što ovdje nije slučaj.

40. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev iz naprijed navedenih razloga.

41. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zorana Milobare proizlazi da je na dan otkaza Ugovora o kreditu 29. kolovoza 2008. ukupna obveza po predmetnom ugovoru o kreditu bila 142.123,07 eur (glavnica 98.012,41 eur, redovna kamata 29.527,30 eur, zatezne kamate 14.582,36 eur), da na dan vještačenja 9. ožujka 2021. ukupna obveza po predmetnom ugovoru iznosi 319.996,93 eur (glavnica 98.012,41 eur, redovna kamata 29.527,30 eur, zatezna kamata 192.457,22 eur), da su u razdoblju od 21. ožujka 2001. do 9. ožujka 2021. nastali ostali troškovi indirektno vezani uz Ugovor o kreditu u iznosu od 10.831,83 eur / 81.612,46 kn i da je ugovorena stopa kamate pravilna.

42. Vještačenjem je utvrđeno da je prvotuženica naslijedila imovinu u visini od 3.945,10 eur, što stranke nisu osporavale, pa može za obveze glavnog dužnika odgovarati samo do toga iznosa te je stoga odlučeno kao u točki II.1. izreke ove presude.

43. Drugotuženik je jamac platac i odgovara za obveze glavnog dužnika pa kako tužitelji potražuju na ime glavnice i zateznih kamata manjih iznos od iznosa koji proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka to je u obvezi platiti tužitelju na ime glavnice iznos od 43.343,24 eur, na ime redovne kamate iznos od 29.527,30 eur te na ime zatezne kamate iznos od 111.416,83 eur. Stoga je odlučeno kao u točki II.2. izreke ove presude prema odredbi članka 373. stavka 3. ZPP-a.

44. O naknadi troška parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 154. stavaka 1. i 5. ZPP-a.

45. Tužitelju pripada pravo na trošak sastavljanja platnog naloga u iznosu od 5.000,00 kn i PDV - u iznosu od 6.000,00 kn prema Tbr. 7. točka 1. Tarife, sastavljanje podneska od 30. travnja 2009. u iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, sastav podnesaka od 18. lipnja 2009. i 21. travnja 2011. u iznosu od po 500,00 kn prema Tbr. 8. točka 4. Tarife, zastupanje na ročištima od 7. svibnja 2009., 13. travnja 2010. i 19. svibnja 2011. u iznosu od po 2.500,00 kn po ročištu prema Tbr. 9. točka 2. Tarife, zastupanje na ročištu od 29. ožujka 2011. u iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, PDV, što ukupno za navedene radnje iznosi 22.755,00 kn, zastupanje na ročištima od 24. rujna 2013., 10. lipnja 2024. i 16. rujna 2014. u iznosu od po 2.500,00 kn, zastupanje na ročištu radi objave presude u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 9. točka 3. Tarife, sastavljanje podneska od 9. srpnja 2014. u iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, uvećano za PDV u ukupnom iznosu od 16.325,00 kn, sastavljanje žalbe od 15. lipnja 2011. u iznosu od 6.250,00 kn, predujam i dodatni predujam u iznosu od 12.000,00 kn, pristojbu na platni nalog u iznosu od 5.000,00 kn, pristojbu na presudu u iznosu od 5.000,00 kn, pristojbu na žalbu u iznosu od 10.000,00 kn, sastavljanje podneska od 9. kolovoza 2019. i 2. listopada 2019. u iznosu od po 500,00 kn prema Tbr. 8. točka 4. Tarife, zastupanje na ročištu od 6. prosinca 2019. u iznosu od 2.500,00 kn prema Tbr. 9. točka 2. Tarife, zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2020. u iznosu od 5.000.00 kn prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, uvećano za PDV za te radnje što čini trošak u iznosu od 10.625,00 kn. Ukupni trošak tužitelja po troškovniku od 21. siječnja 2020. iznosi 93.955,00 kn / 12.470,00 eur.

46. Tužitelju pripada trošak sastavljanja žalbe od 10. ožujka 2020. u iznosu od 7.812,50 kn prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, zastupanje na ročištu od 19. ožujka 2019. u iznosu od 9.417,62 kn prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, trošak vještačenja u iznosu od 10.000,00 kn i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 5.000,00 kn, što čini ukupni trošak po troškovniku od 19. ožujka 2024. u iznosu od 32.230,12 kn / 4.277,68 eur.

47. Tužitelju pripada trošak vještačenja vrijednosti naslijeđene imovine u iznosu od 880,00 eura.

48. Tužitelju pripada ukupan trošak u iznosu od 17.627,68 eur koji je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a dužan snositi drugotuženik pa je odlučeno kao u točki II.3. izreke ove presude.

49. Tužitelj potražuje trošak prema troškovniku od 22. svibnja 2024. kojeg troškovnika nema u spisu. Isto tako, tužitelju ne pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu od 25. svibnja 2025. jer to ročište nije još održano.

50. Prvotuženica je stupila u parnicu rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-90/2019 od 3. listopada 2019. pa joj pripada pravo na troškove postupka za radnje nakon stupanja u parnicu te je stoga djelomično odbijen njezin zahtjev za naknadu troška za radnje prije stupanja u parnicu.

51. Kako je tužitelj u odnosu na prvotuženicu uspio u neznatom dijelu u sporu dužan je prvotuženici naknaditi parnični trošak prema odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a. Naime, prvotuženica nije solidarni dužnik, jer nije jamac platac pa kako je tužitelj ostao kod zahtjeva da i prvotužiteljica solidarno odgovara za cjelokupni iznos duga, u odnosu na nju uspio je u sporu u neznatnom dijelu (2%).

52. Prvotuženici pripada pravo na trošak zastupanja na ročištima od 6. prosinca 2019., 19. ožujka 2024. i 6. ožujka 2020. u iznosu od po 2.140,00 eur po ročištu prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2020. u iznosu od 1.070,00 eur prema Tbr. 9. točka 2. Tarife, zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu 100,00 eur, što uvećano za PDV ukupno daje trošak od 9.487,50 eur pa je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak