REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-646/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Žurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete zbog povrede autorskih prava, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3351/2023-39 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3351/2023-39 od 16. prosinca 2024. u točki II. izreke kao i u dijelu točke III. izreke presumiranog odbijanja zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka iznad dosuđenog iznosa od 749,57 EUR sa zateznim kamatama.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3351/2023-39 od 16. prosinca 2024. u točkama I. i III. izreke.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev da mu tuženica naknadi troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3351/2023-39 od 16. prosinca 2024. odlučeno je:

„I/ Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.300,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 4. lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje, do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 29.880,70 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 29. lipnja 2015. do isplate, kao i u djelu u kojem pripadajuće zakonske zatezne kamate na iznos od 3.300,00 eur, potražuje u razdoblju od 29. lipnja 2015. do 3. lipnja 2018.

III/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 749,57 eur, za zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. prosinca 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud o tužiteljevom zahtjevu radi naknade štete zbog povrede autorskih moralnih prava integriteta i identiteta tužitelja kao jednog od koautora autorskog djela idejnog rješenja, idejnog i glavnog projekta za prenamjenu Tvornice duhana Zagreb u Hrvatski povijesni muzej. Presuda je donesena u ponovljenom postupku nakon ukidne odluke ovog suda poslovni broj Pž-2795/2022-2 od 27. rujna 2023. Primijenjene su odredbe čl. 172. st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03., 79/07., 125/11., 80/11., 141/13., 127/14., 62/17. i 96/18.) i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO). Prvostupanjski sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju tuženik povredom tužiteljevih moralnih prava kao autora povrijedio njegova prava osobnosti te da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO-a) u iznosu od 3.300,00 eur.

3.1. Tužitelj je izjavio žalbu protiv predmetne presude u dijelu pod točkom II. njene izreke te u pogledu troška postupka koji nije dosuđen pod točkom III. izreke radi bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354 st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354 st. 1. ZPP-a s tvrdnjom da sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a te nije savjesno i brižljivo cijenio sve dokaze zasebno i zajedno s drugim dokazima, a što je utjecalo ili je moglo utjecati na pravilnost i zakonitost predmetne presude.

3.2. Tužitelj sadržajno osporava dosuđenu visine štete i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 1100. ZOO-a tvrdeći da sud nije cijenio jačinu i trajanje povreda izazvanih tužiteljevih duševnih boli, odnosno da nije primijenio subjektivni kriterij na strani tužitelja za ocjenu pravične visine naknade neimovinske štete i da je propustio ocijeniti dokaze i utvrditi relevantne činjenice. Tvrdi da postoji objektivan pokazatelj za ocjenu tog subjektivnog kriterija, a to je Ugovor A-TDZ-2007-02 od 19. listopada 2007. zaključen između investitora TDZ kao naručitelja i društava Poligon projekt d.o.o. te Arhitektonski studio ZG d.o.o. – odnosno naknada koja je ugovorena u čl.14, za slučaj u određenim slučajevima izmjene djela po trećoj osobi u kojem su stranke tog ugovora ugovorile naknadu od 20% vrijednosti ugovorenog projekta u slučaju dozvoljene izmjene djela po trećoj osobi. Tvrdi da sud nije na odgovarajući način cijenio činjenicu - da se radilo o kapitalnom djelu hrvatske kulture (projekt Hrvatskog povijesnog muzeja), o iznimnom priznanju i referenci, da je tužitelj „izbačen“ iz projekta, da je predmetna povreda autorskih prava dovela tužiteljevu suprugu u teško stanje (teška depresija), da se zbog povrede autorskih prava sam objekt nikada nije niti izgradio. Ističe da sud nije cijenio niti činjenicu vidljivu iz visine naknade isplaćene za sporne izmjene projekta od strane tužene (preko 1.700.000,oo kn). Ponavljajući tvrdnje iz prvostupanjskog postupka elaborira da je tužena s namjerom povrijedila prava tužitelja te da postoji njena odgovornost kao naručitelja izrade djela jedinstvenog izvedbenog projekta za rekonstrukciju i prenamjenu industrijskog objekta stare Tvornice duhana Zagreb u Hrvatski povijesni muzej.

3.3. Kod odluke o troškovima postupka, tužitelj se žali u dijelu točke III. izreke presude u odnosu na presumirano odbijanje troška iznad dosuđenog iznosa od 749,57 EUR ističući da je to posljedica pogrešne odluke o visini dosuđenog tužbenog zahtjeva.

3.4. Tužitelj predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužitelju dosuditi utuženi iznos u cijelosti, uvećan za trošak žalbenog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

4.1. Tuženica je izjavila žalbu protiv predmetne presude u dijelu pod točkama I. i III. njene izreke u smislu odredbe čl. 353. ZPP-a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354 st. 2. t. 11. ZPP-a. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2795/2022-2 od 27. rujna 2023. kojom je ukinuta ranije donesena presuda od 25. travnja 2022. i predmet vraćen na ponovno suđenje, u bitnom, s tvrdnjom da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud niti tužitelj nisu postupili po uputi višeg suda.

4.2. Tuženica predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

5. Tužitelj je odgovoru na žalbu tuženice predložio njeno odbijanje uz dosudu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR.

6. Tuženica nije odgovorila na tužiteljevu žalbu.

7. Ovaj je sud prvostupanjsku presudu ispitao na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava

8.1. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti pa niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbama. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio prvostupanjski sud, na kojim odlučnim činjenicama je temeljio svoju ocjenu o tužbenim zahtjevima. Prvostupanjski sud je proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane. Svoje uvjerenje prvostupanjski sud je opravdao logičnim i provjerljivim razlozima (čl. 8. ZPP-a). Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8.2. Tuženica u žalbi neosnovano ističe bitnu povredu postupka tvrdeći, u bitnom, da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 377. st. 2. ZPP-a jer nakon ukidnog rješenja ovog suda poslovni broj Pž-2795/2022-2 od 27. rujna 2023. nije proveo ponovni postupak sukladno danoj uputi. Naime, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2795/2022-2 od 27. rujna 2023. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1727/2018 od 25. travnja 2022. i predmet vraćen na ponovan postupak uz uputu da sud utvrditi odlučnu činjenicu u vezi s postojanjem osnove spornog tuženikovog naručivanja izmjene i dopune projekta rekonstrukcije stare Tvornice duhana Zagreb s prenamjenom u novi Hrvatski povijesni muzej, status tužitelja kao (ko)autora, odnosno kao jedne od osoba koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti (koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu). Također, dana je uputa da se jasno identificira i utvrdi o kojem se tužiteljevom autorskom djelu radi s obzirom na to da tužitelj nije postavio samostalni tužbeni zahtjev za utvrđenje povrede identificiranog djela, a da je navedeno prethodno pitanje za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, te radi li se o autorskom djelu. Upravo postupajući po navedenoj uputi donesena je pobijana presuda.

8.3. Tužitelj je podneskom od 26. ožujka 2024. obrazložio kako se u tužbi i dosadašnjem tijeku postupka u odnosu na svoje svojstvo prema predmetnom autorskom djelu označava kao „jedan od autora“ ali i „koautor“, jer su sve osobe koje su autorski sudjelovali na predmetnom projektu potpisani kao „autori“. Međutim, formalno-pravno radilo se o koautorstvu i sve su te osobe koautori jer su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo s čijim doprinosima se ne može samostalno koristiti. Navedeno proizlazi iz činjenice da je na temelju javnog natječaja za izradu arhitektonsko – urbanističkog rješenja Poslovnog kompleksa Adris grupe na lokaciji Jagićeva b.b. u Zagrebu, kojeg su obavili Tvornica duhana Zagreb i Društvo arhitekata u svibnju 2007. godine odabrano idejno rješenje MT d.i.a., PTŠ d.i.a., i BT d.i.a., ovdje tužitelja.

8.4. Tužitelj je podneskom od 26. ožujka 2024. odredio autorsko djelo čiju zaštitu traži naznačivši sebe kao koautora idejnog rješenja, idejnog projekta i glavnog projekta prenamjene zgrade nekadašnje Tvornice duhana Zagreb, sve kako je navedeno u Ugovoru A-TDZ-2007-02 od 19. listopada 2007. zaključenog između TDZ d.d. kao naručitelja i Poligon projekt d.o.o. i Arhitektonski studio ZG, koje oboje zastupa društvo Poligon projekt d.o.o. i zastupnik po zakonu ovog društva MT.

9. Predmet spora je zaštita prava tužitelja kao koautora djela s područja arhitekture (čl. 11. u svezi s čl. 5. st. 2. ali. 6. ZAPSP-a) radi povrede njegovih moralnih autorskih prava (čl. 15. i 16. ZAPSP-a) naručivanjem izmjene djela s područja arhitekture (idejnog rješenja, idejnog projekta i glavnog projekta prenamjene zgrade nekadašnje Tvornice duhana Zagreb) te sklapanjem ugovora s trećim i javnom objavom tako sklopljenog ugovora s arhitektonskom maketom bez navođenja tužitelja kao koautora izvornog djela.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj jedan od autora djela – koautor iz područja arhitekture nastalo na temelju javnog natječaja i to: 1.) idejnog rješenja arhitektonsko – urbanističkog rješenja Poslovnog kompleksa Adris grupe na lokaciji Jagićeva b.b. u Zagrebu; 2.) idejnog projekta za ishođenje lokacijske dozvole za rekonstrukciju Tvornice duhana Zagreb uz prenamjenu dijela tvornice u Hrvatski povijesni muzej te izgradnju poslovno-kulturne građevine s podzemnom garažom i trafostanicom u Jagićevoj ulici b.b. u Zagrebu na dijelovima kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za investitore TDZ d.d. i Republiku Hrvatsku – Ministarstvo kulture i Hrvatski povijesni muzej, 3.) glavnog projekta za rekonstrukciju Tvornice duhana Zagreb uz prenamjenu dijela tvornice u Hrvatski povijesni muzej te izgradnju poslovno kulturne građevine iz veljače 2011. godine.

11. Između stranaka nije sporno da je 2015. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske provelo postupak javne nabave bez prethodne objave radi - izmjena projekta Hrvatskog povijesnog muzeja te je 29 lipnja 2016. sklopljen ugovor s trećom osobom, odnosno s izvršiteljem Kreativne konstrukcije j.d.d.o., s tim da PT, ovdje, tužitelj u projektnoj dokumentaciji nije naznačen kao jedan od autora niti je on radio na predmetnim izmjenama koje su predane naručitelju. O sklapanju tog pravnog posla obaviještena je javnost, između ostalog, i izlaganjem arhitektonske makete u javnosti izmijenjenog projekta bez naznake tužitelja kao jednog od koautora izvornog djela.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- na temelju javnog natječaja za izradu arhitektonsko – urbanističkog rješenja Poslovnog kompleksa Adris grupe na lokaciji Jagićeva b.b. u Zagrebu, kojeg su obavili Tvornica duhana Zagreb i Društvo arhitekata u svibnju 2007. godine odabrano je idejno rješenje MT d.i.a., PTŠ d.i.a., i PT d.i.a. U ovoj je fazi idejno rješenje rekonstrukcije starog dijela tvornice predviđeno u urbanističkom obliku. Naime, tužena je kupoprodajnim ugovorom od 12. srpnja 2007. od Tvornice duhana Zagreb d.d. kupila suvlasnički dio (42/100) nekretnine na kojoj se poslovni kompleks nalazi te je navedenu kupljenu nekretninu (u naravi stari dio tvornice) namijenila za Hrvatski povijesni muzej.

- Ugovorom A-TDZ-2007-02 od 19. listopada 2007. zaključenim između TDZ d.d. kao naručiteljem i Poligon projekt d.o.o. i Arhitektonski studio ZG, oboje zastupanih po društvu Poligon projekt d.o.o. i zastupniku po zakonu ovog društva MT, kao izvoditeljima, ugovoreno je projektiranje idejnog, glavnog i izvedbenog projekta i projektantski nadzor za izgradnju poslovnog kompleksa u Jagićevoj bb u Zagrebu.

- Aneksom od 7. siječnja 2008. predmetni je Ugovor dopunjen na način da je s izvoditeljima ugovorena izrada glavnog projekta rekonstrukcije starog dijela Tvornice duhana Zagreb u Jagićevoj ulici. Dakle, predmetnim je Ugovorom Tvornica duhana Zagreb d.d., kao naručitelj, naručila od iste grupe autora, čije je idejno rješenje prethodno odabrano na arhitektonskom natječaju, izradu idejnog rješenja u arhitektonskom smislu za rekonstrukciju i starog dijela tvornice, a potom i temeljem ovog rješenja, izradu glavnog projekta.

- u svibnju 2008. godine izrađen je idejni projekt za ishođenje lokacijske dozvole za rekonstrukciju Tvornice duhana Zagreb uz prenamjenu dijela tvornice u Hrvatski povijesni muzej te izgradnju poslovno-kulturne građevine s podzemnom garažom i trafostanicom u Jagićevoj ulici b.b. u Zagrebu na dijelovima kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za investitore TDZ d.d. i Republiku Hrvatsku – Ministarstvo kulture i Hrvatski povijesni muzej. Kao autori ovog idejnog projekta su navedeni tužitelj, PTŠ i MT, a MT kao glavni projektant te kao projektanti PTŠ, PT i ZT.

- Ugovorom od 19. listopada 2007. predviđeno je da naručitelj, ili osoba koju naručitelj odredi, stječe temeljem ovog Ugovora vremenski i teritorijalno neograničeno pravo korištenja dokumentacije i svih autorskih prava koja su predmet ovog Ugovora ili proizlaze iz njega. Pri tome, da se kod izmjena arhitektonskog djela moraju uzeti u obzir interesi naručitelja, te da se izvoditelj ne može protiviti izmjenama arhitektonskog djela proizašlima iz ozbiljnih razloga kao što su sigurnosni, ekonomski i tehnički. Ako je djelo potrebno obnoviti ili mijenja svoju namjenu, autor se ne može usprotiviti korištenju drugih materijala ako materijali od kojih je djelo napravljeno pokažu nedostatke ili njihovo korištenje predstavlja nerazmjerni trošak ili poteškoće. U tom slučaju izvođač ima pravo naznake autorstva uz napomene o izmjenama. Izvođač zadržava moralna te imovinska prava vezana uz isticanje imena i sudjelovanje kod rekonstrukcije, gdje u slučaju angažiranja drugog izvođača ima pravo na naknadu do najviše 20% ugovorene vrijednosti.

- na temelju predmetnog idejnog projekta izdana je na zahtjev TZD d.d. i Hrvatskog povijesnog muzeja, koje je kao investitore zastupao Poligon projekt d.o.o. 14. listopada 2008. lokacijska dozvola broj [broj dozvole].

- 13. srpnja 2010. zaključen je između Hrvatskog povijesnog muzeja kao naručitelja i Poligon projekt d.o.o. kao izvođača, kojeg zastupa zastupnik po zakonu MT, Ugovor radi izrade djela jedinstvenog izvedbenog projekta za rekonstrukciju i prenamjenu industrijskog objekta stare Tvornice duhana Zagreb (zaštićenog spomenika kulture) za Hrvatski povijesni muzej. U predmetnom je Ugovoru navedeno da se sklapa na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog između TDZ d.d. kao prodavatelja i tuženice kao kupca, pri čemu se preostali dio bivše Tvornice, bivša upravna zgrada i nadalje u vlasništvu TZD d.d., izgrađuje u poslovno-kulturnu građevinu. Ugovor se sklapa temeljem provedenog natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja poslovnog kompleksa Adris grupe d.d., kojeg je provelo Društvo arhitekata grada Zagreba, a na kojem je autorski rad MT, PTŠ i tužitelja izabran kao najbolje rješenje. Investitor idejnog i glavnog projekta te izvedbenog projekta poslovno-kulturne građevine je TZD d.d., a investitor rekonstrukcije i prenamijene starog objekta Tvornice je Hrvatski povijesni muzej. S obzirom na to da je riječ o jedinstvenoj katastarskoj čestici i građevini koju, bez obzira na vlasničku strukturu, valja tretirati kao jedinstvenu da je uvjetovana i jedinstvena izrada izvedbenog projekta koji je stoga dodijeljen jednom autoru, izvoditelju.

- Glavni projekt za rekonstrukciju Tvornice duhana Zagreb uz prenamjenu dijela tvornice u Hrvatski povijesni muzej te izgradnju poslovno kulturne građevine izrađen je u veljači 2011. za investitore TDZ d.d. i Republiku Hrvatsku – Ministarstvo kulture i Hrvatski povijesni muzej. Kao autori su navedeni tužitelj, PTŠ, MT i OT, a MT kao glavni projektant i projektant.

- Upravno vijeće Agencije za upravljanje državnom imovinom je 23. studenog 2011. donijelo odluku o dodjeli predmetne nekretnine na korištenje Hrvatskom povijesnom muzeju, u naravi stare zgrade Tvornice duhana Zagreb, a potom je 27. rujna 2013. nadležno Ministarstvo kulture donijelo Odluku o imenovanju Uprave Projekta Hrvatskog povijesnog muzeja. Naime, namjera je bila rekonstrukciju predmetne građevine kao objekta s područja kulture, financirati kroz oblik javno- privatnog partnerstva. Do imenovanja uprave projekta, poslove u vezi rekonstrukcije starog dijela tvornice s prenamjenom u novi Hrvatski povijesni muzej, obavljala je uprava Hrvatskog povijesnog muzeja prema projektnom rješenju koje je 2007. godine odabrano na arhitektonskom natječaju.

- 2015. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske provelo je postupak javne nabave bez prethodne objave radi - izmjena projekta Hrvatskog povijesnog muzeja te je 29 lipnja 2016. sklopljen ugovor s trećom osobom, odnosno s izvršiteljem Kreativne konstrukcije j.d.d.o., s tim da PT, ovdje tužitelj, u projektnoj dokumentaciji nije naznačen kao jedan od autora niti je on radio na predmetnim izmjenama koje su predane naručitelju.

- maketa novog Hrvatskog povijesnog muzeja bila je izložena u prostoru predvorja Ministarstva kulture (autor makete je ĐT), s tim da je maketa izložena tijekom 2015. godine u predvorju Ministarstva kulture predstavljala izmijenjeni idejni projekt, s kojim se tužitelj kao jedan od autora osnovnog idejnog projekta nije suglasio, a kao autor je bio naveden samo MT, a na kojoj, kao niti prilikom javnog predstavljanja predmetnog projekta nove zgrade Hrvatskog povijesnog muzeja, tužitelj nije naznačen kao jedan od autora.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica, naručivanjem izmjena idejnog projekta s trećom osobom, društvom Kreativne konstrukcije j.d.o.o., te priopćavanjem javnosti o tome putem izlaganja makete i izmijenjenog projekta bez naznake tužitelja kao jednog od autora počinila povredu tužiteljevog moralnog autorskog prava na integritet djela i identitet djela. Pravilan zaključak je da, iako je tuženica smatrala da je dužnost autora, koji je prema njezinoj narudžbi izmijenio idejni projekt, pribaviti potrebne suglasnosti drugih koautora, pasivna legitimacija tuženice proizlazi iz apsolutnog djelovanja autorskog prava.

14.1. Autorsko pravo sadrži imovinsko-pravna, (autorska imovinska prava) i osobno-pravna ovlaštenja (autorska moralna prava). Tužitelj se u ponovljenom postupku jasno odredio u pogledu pravne osnove tužbe i zatražio zaštitu njegovih moralnih prava autora na integritet djela i identitet djela.

14.2. Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, koji se primjenjuje u ovom predmetu, moralna prava autora, između ostalog, obuhvaćaju: - pravo na priznanje autorstva (identitet), a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (čl. 15. ZAPSP/03) i - pravo na poštivanje autorskog djela i čast ili ugled autora, a autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled (čl. 16. ZAPSP/03).

14.3. U konkretnom slučaju, tužitelj kao nositelj osobno-pravnog ovlaštenja prilikom objavljivanja svog djela, kad god se njegovo djelo čini pristupačnim javnosti, ovlašten je zahtijevati da se naznači njegovo ime i može tražiti zaštitu protiv svakoga tko njegovo autorstvo osporava. Stoga je tuženica, naručivanjem izmjena idejnog projekta s trećom osobom, te priopćavanjem javnosti putem izlaganja makete i izmijenjenog tužiteljevog projekta bez naznake tužitelja kao jednog od koautora počinila povredu tužiteljevog moralnog autorskog prava na identitet djela.

14.4. Također, tužitelj kao autor ovlašten je od svakoga tražiti da respektira cjelovitost i jedinstvo njegovog djela i bez njegove dozvole ne mogu se vršiti izmjene u njegovom djelu. Treba istaknuti da se ovdje ne radi o preradi djela za koju je autor dao dozvolu (autorska imovinska prava), ovdje autor nije dao dozvolu na izmjenu svojeg djela pa se tužitelj može pozivati na svoja osobno-pravna ovlaštenja da se suprotstavi deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled. Autorsko pravo je apsolutno i djeluje prema svima te svi koji sudjeluju u pravnim poslovima koji uključuju autorska prava moraju postupati s dužnom pažnjom, a kod povrede prava radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu s tim da se presumira obična nepažnja.

14.5. Stoga, nije u pravu tuženica kada ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. S obzirom na to da je u postupku pred prvostupanjskim sudom pravilno utvrđeno da je tuženica koristila autorsko djelo protivno odredbama čl. 15. i 16. ZAPSP-a to je osnovan zaključak suda da tužitelju treba pružiti autorsku moralnu zaštitu.

15.1. Kako je tužitelj povredom njegovih autorskih moralnih prava pretrpio povredu prava osobnosti, to je zakonito odlučeno i o naknadi te štete u okolnostima konkretnog slučaja (čl. 19. i čl. 1046 ZOO-a). U odnosu na dosuđenu visinu pravične novčane naknade iz čl. 1100. st. 1. ZOO-a, valja reći da su u postupku pred sudom nižeg stupnja, prilikom određivanje visine te naknade cijenjene sve one kvalifikatorne okolnosti iz stavka 2. istog članka o kojima ovisi visina naknade. Sud se tako, kako to proizlazi iz obrazloženja presude suda prvog stupnja, rukovodio jačinom i trajanjem povredom izazvanih duševnih boli, načinom na koji su se manifestirale u životu i radu tužitelja, vodeći pritom računa i cilju kojemu služi ta naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15.2. Notorno je da neimovinska, odnosno osobna dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost i ne mogu biti ekvivalent pretrpljenoj šteti već predstavljaju pravičnu naknadu koju društvo smatra primjerenom s obzirom na značaj povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i ostale okolnosti slučaja.

15.3. Cilj i svrha dosude pravične novčane naknade u odnosu na tužitelja jest način da se tužitelju omogući materijalna satisfakcija kojom će povratiti narušenu duševnu ravnotežu zbog osobne povezanosti s djelom, kako bi se time što prije vratio u stanje duševne ravnoteže koje mu je narušeno štetnom radnjom (kompenzacijska funkcija).

15.4. Osim toga, pravična novčana naknada ima i preventivnu funkciju, jer njezina dosuda potiče potencijalne štetnike da se pridržavaju zakonskih normi i poštuju moralna autorska prava. Time se autorima pruža dodatna zaštita i stimulira se odgovorno ponašanje prema njihovim kreativnim djelima. Na ovaj način, pravni okvir nastoji osigurati ravnotežu između kompenzacije za štetu koju je autor pretrpio i prevencije daljnjih povreda u budućnosti.

15.5. Imajući na umu sve utvrđene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, te dosudivši tužitelju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 3.300,00 eura pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u svezi s čl. 223. st. 1. ZPP-a.

15.6. Potpuno je pogrešno pozivanje tužitelja na vrijednost ugovorenih radova osnovnog projekta kao i njegovih izmjena jer se ovdje ne radi o imovinskoj šteti niti je tužiteljev zahtjev usmjeren za zaštitu njegovih imovinskih prava i to prava na preradu autorskog djela arhitektonskog djela u njegovim fazama (čl. 31. ZAPSP-a). Stoga pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da kod odlučivanja o visini pravične novčane naknade radi povrede moralnih prava autora, kao u konkretnom slučaju, mjerodavan kriterij nije visina naknade koju je autor ostvario ili bi ostvario za davanje na korištenje predmetnog njegovog autorskog djela (dozvola za pravo prerade). Tako i odredbe čl. 1100. ZOO-a propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Dakle, postojanje eventualne imovinske štete nije pretpostavka za dosuđenje neimovinske štete.

16. Slijedom navedenog, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava naložio tuženiku plaćanje jedinstvene naknade za povredu moralnih prava tužitelja i pravilno presudio kao u točki I. izreke pobijane presude, a djelomično odbio tužbeni zahtjev u točki II. izreke pobijane presude.

17.1. Odluka o parničnom trošku koji je sud dosudio tužitelju koji je uspio u sporu donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 dalje: Tarifa) s tim da tuženica ne navodi konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna.

17.2. Kod odluke o troškovima postupka tužitelj se žali u dijelu točke III. izreke presude u odnosu na presumirano odbijanje troška iznad dosuđenog iznosa od 749,57 EUR ističući da je trebalo odlučiti tako da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti s tim da tužitelj ne navodi konkretne razloge i pogrešne odmjere uspjeha stranaka u parnici zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Prema ocjeni ovog suda trošak odgovora na žalbu nije neophodan za vođenje postupka, pa tužitelju ne pripada pravo na naknadu tog troška na teret protivne strane.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić