Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, M. Gupca 22

Poslovni broj: Pn-42/2023.-19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji toga suda Nives Škudar, u pravnoj stvari tužitelja RF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Posavčić, odvjetnici iz Kutine, Kolodvorska 3/1, protiv tuženika Moto Športsko Društvo Zabok, [adresa], OIB 39535720911, zastupan po punomoćniku Krešimiru Vlajčeviću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Francuske Republike 7, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Miljenke Polanović, odvjetnice u [adresa] i u prisutnosti punomoćnika tuženika, dana 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku MOTO ŠPORTSKO DRUŠTVO ZABOK, [adresa], OIB:39535720911 da na ime naknade imovinske štete plati tužitelju ĆF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.899,51 € zajedno sa zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena pa do isplate računajući ove od 15. 05. 2021. do 31. 12. 2022., a od 01. 01. 2023. kamate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.448,18 eura, zajedno sa kamatama za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena računajući ove od dana donošenja presude do konačne isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj navodi u tužbi da se dana 16. kolovoza 2020. g. u mjestu [adresa] održavala moto cross utrka. Sudionik utrke bio je mldb. ŠF sin SF. Kao sudionika utrke IF i njegovog oca SF na utrku je dovezao tužitelj. Vozilo tužitelja za vrijeme održavanja ove utrke bilo je, prema uputama tuženika, uredno parkirano u boksu predviđenom za vozila sa kojima na utrku dođu sudionici utrke. Za vrijeme održavanja utrke jedan od sudionika utrke izgubio je kontrolu nad motociklom, izletio sa staze i naletio na vozilo tužitelja. Zbog navedenog štetnog događaja došlo je do brojnih oštećenja na vozilu tužitelja radi kojih popravak nije ekonomski isplativ. Imajuću u vidu vrijednost vozila tužitelja, kao i vrijednost ostatka koji je zadržao tužitelj, tužitelj smatra da je na njegovom vozilu došlo do štete u iznosu od 11.899,51 €. Moto športsko društvo Zabok imalo je zaključenu policu osiguranja kod Croatia osiguranja d.d., a vezano za osiguranje športskog događaja na kojem je nastupila šteta. Radi ove činjenice tužitelj je kod Općinskog suda u Kutini pod brojem Pn. 81/20. i pokrenuo postupak radi naknade štete. Međutim, presudom br. Pn. 81/20. od 27. 03. 2023. g. sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da policom osiguranja nije obuhvaćena odgovornost organizatora za priredbe (natjecanja) koja uključuju uporabu motornih vozila. Kako je u konkretnom slučaju šteta nastala zbog uporabe motornih vozila, presuda smatra da štetni događaj nije pokriven policom. Tužitelj se obratio tuženiku radi vansudskog rješenja spora. Međutim, tuženik je ovo odbio uz obrazloženje da se vozilo tužitelja u vrijeme štetnog događaja nalazilo u prostoru namijenjenom za sudionike športskog natjecanja, a na kojem mjestu je zabranjeno parkiranje za sve ostale osobe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno odgovornost, osnov i visinu tužbe. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju. Naime, sukladno čl. 1084. xx organizator priredbi odgovara samo za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom. S obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva naknada imovinske štete, nedvojbeno je kako tuženik nije i ne može biti terećen za isto neovisno o tome što je do štete došlo za vrijeme održavanja utrke koje je tuženik bio organizator. Upravo iz razloga što organizator priredbi odgovara sukladno čl. 1084. xx za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom je tuženik i imao sklopljenu policu sa Croatia osiguranjem koja nije pokrivala imovinsku štetu, a zbog čega je tužitelj i odbijen sa tužbenim zahtjevom. Nadalje, opreza radi ističe se prigovor presuđene stvari i prigovor zastare. Tuženik nadalje ističe kako nije sporno da se dana 16.08.2020. održavala moto cross utrka u [adresa] i da je sudionik utrke bio mlt. ŠF, međutim nisu točno kako je vozilo tužitelja bilo prema uputama tuženika uredno parkirano u boksu predviđenom za vozila sa kojima na utrku dođu sudionici utrke, jer tuženik nije bio sudionik utrke, te je bio parkiran protivno uputama tuženika i vidljivim zabranama. U predmetnom ograđenom prostoru parkirati se mogu samo vozila sa posebnom dozvolom, a kako jasno i piše na prometnom znaku koji je postavljen na ulazu predmetni prostor, a tužitelj takvu dozvolu od tuženika nije niti zatražio niti dobio. Nadalje, čak i da je tužitelj uistinu doveo sudionika mlt. IF na utrku, isti se morao nakon što je sudionika doveo, udaljiti sa predmetnog dijela trkališta jer kao što je ranije navedeno isti nije imao dozvolu za parkiranje. Osim toga, ne samo da je tužitelj parkirao u dijelu trkališta bez dozvole tuženika, isti je parkirao vozilu uz samu stazu, gdje je parkiranje zabranjeno čak i za vozila sa dozvolom, upravo zbog opasnosti od izlijetanja vozača koji se utrkuju, a što se u konačnici i dogodilo. Znači, upravo je tužitelj, svojim protupravnim postupanjem, te parkiranjem na mjestu gdje je bilo zabranjeno, i gdje sama logika nalaže da je parkiranje moguće opasno, doveo do štetnog događaja. Tuženik u prilogu dostavlja Prijavnice za ŠF kao vozača i SF kao mehaničara iz koje je razvidno da tužitelj nije bio sudionikom utrke, niti u jednom svojstvu. Također se dostavlja spisak prisutnih vozača i pratnje na utrci koji je popis sačinjen suglasno odluci Stožera civilne zaštite o evidentiranju svih sudionika natjecanja, a imajući u vidu da su na snazi bile mjere protiv Covid 19 virusa. Iz navedenog popisa je vidljivo da su popisani SF i ŠF, ali ne i tužitelj. Tuženik predlaže da se u daljnjem tijeku postupka provede dokaz uvidom u materijalne dokaze koji se prilažu odgovoru na tužbu, te provođenje sljedećih dokaza : 1. saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika dr. VF, [adresa]. saslušanje svjedoka EF, [adresa]. očevid na licu mjesta na okolnost položaja vozila tužitelja u odnosu na stazu i trkalište, te dinamike štetnog događaja i utvrđivanje neposrednim opažanjem postavljenih prometnih znakova. Slijedom iznesenog tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u potvrdu PU KZZ od 8. listopada 2020. (list 5 spisa), u popis dijelova za zamjenu za automobil marke Passat na listu 7 do 9 spisa, u nalaz stalnog sudskog vještaka na listu 10 do 21 spisa, u policu osiguranja broj [broj police osiguranja] na listu 27 spisa, u spisak prisutnih vozača i pratnje na listu 42 do 46 spisa, u fotografije na listu 47 spisa, saslušao svjedoka SF i KF na ročištu 18. travnja 2024., izvršio uvid u fotografije vozila na listu 69, 70 i 71 spisa, te saslušao svjedoka VF, te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

3.1. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije budući je nesporno da je tuženik organizator moto cros utrke što nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka ĐF koji je naveo da je on bio odgovorna osoba tj. direktor utrke, a također i iz iskaza svjedoka VF koji je obnašao dužnost direktora utrke i bio zaduže za sportski di o koji uključuje pripremu startnih listi, startnih procedura i samog vođenja utrke.

4. Nije osnovan prigovor zastare koju tuženik ističe u svom odgovoru na tužbu budući da se štetni događaj dogodio dana 16. kolovoza 2020., a tužba je konkretno u ovome predmetu podnijeta dana 2. lipnja 2023. godine iz čega slijedi zaključak da je tužba podnijeta unutar zastarnih rokova predviđenih odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO).

5. Nije također osnovan prigovor presuđene stvari jer je u predmetu posl.br. Pn-81/2020 Općinskog suda u Kutini, tužbeni zahtjev tužitelja RF odbijen u odnosu na tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, iz razloga što ovdje tuženik nije imao zaključenu policu osiguranja sa Croatia osiguranjem za imovinsku štetu već se polica odnosila na štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati sukladno čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima. Istom policom navedeno je da osiguranje ne pokriva osobnu odgovornost sudionika odnosno natjecatelja te odgovornost osiguranika za čisto imovinske štete (list 27 spisa).

6. Nije osnovan niti prigovor tuženika da je vozilo tužitelja bilo parkirano protivno uputama tuženika ili vidljivim zabranama. Naime, iz fotografije koju je tuženik dostavio u spis uz odgovor na tužbu i koja prileži na listu 47 spisa, sud je utvrdio da postoji znak zabrane ispod kojeg znaka zabrane postoji tabla na kojoj je navedeno "Osim za potrebe DV Zipkica i Moto društva sa posebnom dozvolom".

7. Iz dostavljenog spisa prisutnih vozača i pratnje na utrci Moto crosa i prijavnog lista za vozača i mehaničara, a koji prileže na listu od 42 do 46 spisa, utvrđeno je da je SF naveden kao vozač motocikla marke Kawasaki, sa navedenim brojem šasije, dok je kao mehaničar navedeno ime SF.

7.1. U navedenom prijavnom listu nema predviđenih rubrika za prijevozno sredstvo kojim se predmetni motocikl i vozač dovozi na trkalište niti je istim prijavnim listom predviđena njegova identifikacija u smislu registarskog broja.

8. Iz iskaza preslušanog svjedoka SF proizlazi da je on došao sa kolegom RF, njegovim automobilom jer je on imao kuku za prikolicu na automobilu, a sa njima je bio i njegov mldb. sin ŠF koji je sudjelovao na utrci. Kolega RF je ostao u [adresa] na kavi, a svjedok je po uputi redara otišao na jedan plato predviđen za parkiranje vozila dužine cca 50 metara i širine nekakvih 15 metara. Navodi da su s jedne strane toga platoa bliže cesti bili postavljeni štandovi, a po sredini je bio prolaz dok su automobili bili parkirani uz obrežinu gdje je automobil parkirao i svjedok i to po nalogu redara. Svjedok navodi da o svemu ima uredno zabilježene fotografije od navedenog dana koje je sačinio na dan utrke nakon što se dogodila nezgoda. Tvrdi da je u kombiju koji je bio parkiran ispred automobila tužitelja oblačio sina za start druge utrke kada je odjednom vidio da je auto sa obrežine na kojoj se nalazi staza za utrku pao na haubu auta te se odbio i završio na krovu. Tvrdi da je autom stao paralelno uz obrežinu iznad koje se nalazi staza za utrku kako su ga uputili, a ta je obrežina visine 3-4 metra. Tvrdi da je to uobičajeni način parkiranja i da je u tim boksovima za parkiranje uvijek gužva jer redari viču i rade raspored i nema mogućnosti da se netko parkira slobodno prema svojoj volji. Nastavno navodi da hodajući po tim utrkama na kojima se kao često kao pratnja nalazi, zna se desiti ne baš često, da dolazi do izlijetanja motora sa staze, a što je konkretno u nekoliko navrata i vidio. Navodi da ga je prvi redar zaustavio kod ulaza na moto cros stazi i kada mu je rekao da vozi sudionika utrke pustio ga je unutra i uputio ga u određeni boks gdje ga je dočekao drugi redar koji mu je pokazao mjesto gdje da se parkira. Tvrdi da on nije bio jedini koji je bio tako parkiran te da je ispred njega bio parkiran kombi od DF čiji je sin sudjelovao na utrci te OF.

9. Svjedok KF naveo je u iskazu da je bio odgovorna osoba tj. direktor utrke i sam događaj slijetanja motora na automobil nije vidio, a fotografije motora na krovu je sačinio neposredno poslije događaja. Osporava da bi bilo koji redar, kojih je toga dana bilo 18, dao uputu da se vozilo bilo čije parkira ispod doskoka na način kako je to opisao svjedok. Navodi da je upravo na tom dijelu staze koji se odnosi na taj boks predviđen prostor za parkiranje vozila u samo jednom redu, a prostor je predviđen po sredini toga boksa, a ne po strani ispod obrežine, a na kojem dijelu je svjedok parkirao vozilo tužitelja. Sa 100%-om sigurnošću tvrdi da niti jedan redar nije dao nalog svjedoku da se parkira na način kako je svjedok parkirao auto paralelno uz obrežinu jer je takvo parkiranje vozila tužitelja opasno upravo zbog činjenice da je moguće slijetanje motora sa staze. Navodi da ako je vozilo pogrešno parkirano trebao bi ga maknuti organizator utrke ili onaj koji ga je dovezao po nečijem nalogu, ali to nije moguće.

10. Iz iskaza preslušanog svjedoka VF proizlazi da je na toj utrci obnašao dužnost direktora utrke te je bio zadužen za sportski dio koji uključuje pripremu startnih lista i procedura i samog voženje utrke te u njegov djelokrug nije spadala organizacija parkiranja. Navodi da je u jednom trenutku za vrijeme utrke doznao da je jedan vozač sletio sa staze i završio na krovu automobila koji je bio parkiran ispod staze, a automobil na kojem je završio vozač s motorom bio je parkiran na mjestu koje nije predviđeno za parkiranje vozila, a za tu trku je bio manji broj sudionika te su isti bili upućivani i na gornje parkiralište od strane redara, ali to u praksi uvijek ne funkcionira jer se svi žele parkirati što bliže startu i mehaničarskom prostoru. Tvrdi da samo u krajnjoj nuždi, a možda čak ni tada, se automobili upućuju na način kako je to ovdje u konkretnoj situaciji bilo parkirano vozilo tužitelja. Svjedok navodi da on nije osobno vidio kuda je koji auto bio od strane redara usmjeravan ali mu je poznato da na ulazu postoje redari koji sudionike trke zajedno sa automobilima usmjeravaju na određeno parkiralište. Isti svjedok potvrđuje autentičnost fotografije koja se nalazi na listu 70 spisa uz navod da je na tom mjestu bilo parkirano još neko drugo vozilo. U nastavku iskaza navodi da su upravo nakon tog događaja i povodom ove tužbe redizajnirali stazu na način da taj dio na kojem je došlo do izlijetanja vozača više nije toliko opasan, jer je putanja kretanja vozača drugačija na način da bi se spriječilo izlijetanje sa staze i to upravo u cilju zaštite samih sudionika obzirom da je to njemu kao liječniku primarno pitanje i zadatak.

10.1. Odgovarajući na pitanje tuženika da li je moguće da je tužitelj samoinicijativno pakirao vozilo na mjesto gdje je vozilo doživjelo nezgodu svjedok odgovara da je to moguće jer da na ulazu postoji redar koji upućuje vozača na određeno parkiralište, ali tih redara nema dovoljno da svakog vozača odvede na pojedino parkiralište i pokaže mjesto na kojem će se parkirati, a tvrdi da je za tu utrku koja se održavala 16.08.2020. godine bilo mjesto na drugim parkiralištima koja su bila sigurna za sudionike utrke. Svjedok nadalje navodi da postoji obrazac Hrvatskog motociklističkog saveza koji bi svi sudionici morali ispuniti odnosno prijavu iz koje bi bilo razvidno tko dolazi od vozača na utrku, sa kojim motorom i osobnim vozilom te navesti osobe koje sa njim dolaze, ali to u praksi ne funkcionira jer su vozači nedisciplinirani te dođu na dan utrke, prijave se redaru koji ih uputi na određeni parkirni prostor, a oni sami nemaju nikakvu službenu dokumentaciju da su ušli na prostor staze za utrku. Svjedok tvrdi da vozilo tužitelja nije imalo nikakvu službenu dozvolu za parking koji se nalazi unutar moto cros staze te da je isto odmah po istovaru motora i opreme bilo dužno napustiti taj parking i parkirati se izvan okvira moto cros staze.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu koja je nastala kao posljedica štetnog događaja od 16. kolovoza 2020. godine za vrijeme održavanja moto cros utrke. U konkretnom slučaju sud smatra da tuženik odgovara po principu objektivne odgovornosti temeljem odredbe čl. 1064. Zakona o obvezni odnosima (("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO) prema kojoj odredbi za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

12. Naime, predmetna šteta nastala u vezi sa opasnom djelatnošću (organiziranje i održavanje moto cros utrka) pa se ista osnovom odredbe 1064. ZOO- a smatra opasnom djelatnošću, pa tuženik odgovara po objektivnom kriteriju.

13. Pri tome za postojanje odgovornosti tuženika u smislu citirane odredbe bitno je dokazati da je nastala šteta neposredno posljedica opasne djelatnosti.

14. Nesporno je utvrđeno a što proizlazi iz fotografija automobila tužitelja čiju autentičnost stranke nisu osporile, kao i izjava preslušanih svjedoka SF, ZF i EF, da je šteta tužitelju nastala izlijetanjem motocikla sa staze tj. kao posljedica opasne djelatnosti.

15. Naime, određena je djelatnost opasna kad se u njezinom redovitom tijeku već po samoj njezinoj naravi i načinu obavljanja stvara povećana opasnost i ugrožava zdravlje ljudi i njihova imovina, a što zahtjeva povećanu pažnju osoba koje tu djelatnost obavljaju.

15.1. Povezujući tako definiranu opasnu djelatnost sa iskazima svjedoka sud je utvrdio da tuženik nije poduzeo sve radnje da bi se spriječila eventualna šteta jer su u tu svrhu trebali po mišljenju ovog suda na jasan i vidljiv način označiti prostore na kojima je zabranjeno parkiranje sudionika utrke odnosno njihove pratnje, što je u konkretnom slučaju izostalo, a isto tako tuženik i sam predmetni prostor smatra opasnim za parkiranje a radi čega i saslušani svjedoci VF i KF tvrde da niti jedan redar ne bi uputio vozilo da parkira na način kako je to bilo parkirano vozilo tužitelj, tj. ispod obrežine odnosno staze na kojoj se odvijala utrka. Međutim, istovremeno svjedok VF navodi da kako nema dovoljan broj redara koji bi svako vozilo otpratio na mjesto dozvoljenog parkiranja, a radi čega tehnički i nisu u mogućnosti kontrolirati na koji način se vozila sudionika utrke parkiraju i mjesta na kojem se parkiraju.

16. Iz navedene fotografije na listu 70 spisa vidljivo je tužiteljevo vozilo nije jedino koje je na taj način parkirano paralelno uz obrežinu jer je ispred automobila tužitelja bio parkiran i bijeli kombi, a što je u svojem iskazu naveo SF i u svojem iskazu VF potvrdio da se tamo nalazilo i neko drugo vozilo.

17. Da je tuženik bio svjestan konkretne opasnosti izlijetanja motora sa staze govori u prilog i to što je svjedok VF u svojem iskazu naveo da je upravo nakon te moto kros utrke došlo do redizajniranja staze upravo na tom mjestu gdje je motocikl sletio sa staze i pao na auto tužitelja, iz čega slijedi logičan zaključak da od strane tuženika nisu bile poduzete sve radnje odnosno nije bila uložena povećana pažnja koja je bila potrebna da bi se šteta uopće dogodila, a s druge strane tuženik nije uspio dokazati osnov svojeg oslobođenja od odgovornosti jer osim samih iskaza svjedok koji su tvrdili da redari ne bi upućivali na parking vozila koja su u pratnji učesnika utrke u tom pravcu nisu izvedeni nikakvi drugi dokazi niti su bilo čime potkrepljene takve tvrdnje svjedoka.

17.1. Naime, točno je da je na ulazu u moto cros stazu postavljen znak zabrane ulaska vozila bez posebne dozvole, a kako je SF prema prijavnom listu bio pratnja u svojstvu vozača automobila tužitelja, to je isti iako bez službene potvrde o dozvoli ulaska na prostor moto cros staze imao dozvolu budući da ga je redar pustio za ulazak na moto kros stazu, dok daljnje kretanje vozila tužitelja nije praćeno niti od strane redara niti bilo kakvim ukazujućim prometnim znakovima ili strelicama koje bi upućivale na moguća i dopuštena mjesta parkiranja.

18. Radi toga, a kako je tužitelj dokazao da je imovinska šteta na njegovom vozilu nastala uslijed štetne radnje slijetanja motocikla sa staze kao posljedica opasne djelatnosti, to je nedvojbeno dokazana i uzročna veza između štetne radnje i posljedice odnosno štete, pa kako tuženik nije osporavao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva koju je tužitelj naveo u svom tužbenom zahtjevu, to je u smislu odredbe čl. 1064. ZOO- a sud tuženika proglasio odgovornim za nastalu štetu tužitelju u iznosu od 11.899,51 eura, a koja visina je utvrđena provedenim prometnim vještačenjem koje je dostavljeno u spis i koje stranke nisu osporavale.

19. Na dosuđeni iznos imovinske štete dosuđena je zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 1. ZOO-a.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP, te je tužitelju sukladno Tarifo o nagradama i naknadi za rad odvjetnika odmjeren trošak za sastav tužbe po tar.br. 7/I-200 eura, za sastav podneska od 16.02.2024. po tar.br. 8/I – 200 eura, za pristup na ročište 06.03.2024. po tar.br. 9/I – 200 eura, za pristup za raspravu (očevid) za dan 18.04.2024. po tar.br. 9/VII – 200 eura, za ročište 02. 10. 2024., po tar.br. 9/I – 200 eura, za ročište 23.01.2025. po tar.br. 9/I – 200 eura, što ukupno iznosi 1.200,00 eura, a kojem iznosu su dodatni troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 165,45 eura, te sudske pristojbe na tužbu (koja je plaćena), u iznosu od 82,73 eura, a slijedom čega je tužitelju sveukupno na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.448,18 eura.

20.1. Na navedeni iznos parničnog trošak dosuđena je zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate, u visini propisanoj čl. 29.s t. 1. ZOO-a.

21. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku, 26. veljače 2025.

Sutkinja

Nives Škudar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu, pismeno, u tri primjerka.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Ana Posavčić, Kutina

2. Odvjetnik Krešimir Vlajčević, [adresa]

3. E-oglasna ploča suda