REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1105/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju ĐF, dip. iur. protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Branimiru Perić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 20. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja ĐF, dipl. iur. tužitelja i, odvjetnika u Zagrebu, dana 26. veljače 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreb, Listopadska 2,, Zagreb, OIB: 94472454976, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 6.404,24 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana '6.11.2019. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a , sve do isplate, te naknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana."

kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, nadoknadili tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.812,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, od 26. veljače 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja FF smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 6. listopada 2008., za koju je odgovoran HF, upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police]. Osiguranik tuženika je proglašen krivim za predmetnu prometnu nesreću pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3055/11 od 29. veljače 2012. Navedena nesreća priznata je kao ozljeda na radu. Rješenjem tužitelja broj 706306 od 1. prosinca 2008. iza pokojnog osiguranika priznato je pravo na obiteljsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, te istu potražuje sukladno odredbama čl. 161., 162. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe da su po osnovi istog štetnog događaja, iste činjenične i pravne osnove pravomoćno okončani postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-5556/2011 i P-2226/2015 u kojim je utvrđena, odnosno priznata, suodgovornost na strani osiguranika tužitelja u omjeru 20%. Daljnjom isplatom obiteljske mirovine za korisnike Đ i TF tužitelj trpi štetu koja u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019. iznosi ukupno 8.005,30 EUR (60.315,96 kn), a koji iznos za tužitelja predstavlja stvarnu štetu sukladno članku 161. ZOMO-a. Obzirom na postojanje suodgovornosti od 20% na strani pokojnog osiguranika tužitelja, tužitelj potražuje 6.404,24 EUR (48.252,77 kn). Tužitelj je pozvao tuženika da mu naknadi štetu nastalu isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019. odštetnim zahtjevom od 15. listopada 2019., koji zahtjev je zaprimljen 21. listopada 2019., ali je isti otklonjen pozivom na čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Budući da tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom obiteljske mirovine temeljem odredaba članka 161., a u vezi s člankom 164. ZOMO-a, to ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom kojim traži isplatu 6.404,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. studenoga 2019. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da se ovaj obveznopravni odnos ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, te da je sukladno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu potrebno je utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti. Ističe da obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja osiguranika tužitelja zbog povrede na radu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost za štetni događaj budući da drži da je pokojni osiguranik tužitelja pretežito (ako ne i isključivo) odgovoran za nastanak istog, osporava da bi tužitelju nastala šteta, kao i da bi tužitelju pripadao utuženi iznos. Osporava obračun tužitelja jer isti nema snagu javne isprave, kao i da tužitelj plaća utuženu mirovinu. Ističe prigovor zastare. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. siječnja 2025. čini neprijepornim da je osiguranik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru 20%. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Zapisnik o očevidu Županijskog suda u Zagrebu, Istražni centar, poslovni broj KIR-4132/08 od 6. listopada 2008. (stranica 5- 8 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-3055/11 od 29. veljače 2012. (stranica 9-10 spisa), prijavu o ozljedi na radu (stranica 11-14 spisa), rješenje tužitelja broj 703606 od 1. prosinca 2008. (stranica 15-17 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gž- 1365/11-2 od 6.6.2012. (stranica 18-21 spisa), presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5556/11 od 30. travnja 2013. (stranica 22-26 spisa) s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (stranica 27 spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2226/15-8 od 30. lipnja 2016. (stranica 28-32 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6740/2016-3 od 13. lipnja 2018. (stranica 33-36 spisa), presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-523/2018-6 od 14. veljače 2020. (stranica 37-41 spisa), tablica izvršenih isplata obiteljske mirovine za Đ i TF za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. listopada 2019. (stranica 42 spisa), ispis podataka doznačenih mirovinskih primanja (stranica 43-52 spisa), odštetni zahtjev od 15. listopada 2019. (stranica 53 spisa) s povratnicom (stranica 54 spisa), odgovor na odštetni zahtjev od 21. studeni 2019. (stranica 55 spisa), spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-3055/11 (prilog spisu), financijskim vještačenjem po Zrinku Ručeviću, stalnom sudskom vještaku financijske struke (stranica 160-166 spisa), te njegovim usmenim očitovanjem (stranica 183-184 spisa),

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu 6.404,24 EUR koju tužitelj potražuje temeljem čl. 160., 162. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19; dalje u tekstu: ZOMO), za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019.

6. Među strankama nije prijeporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost u suglasno utvrđenom omjeru doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja od 20%.

7. Prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz rješenja tužitelja br. 703606 od 1. prosinca 2008. razvidno je da je TF, udovici umrlog GF i djeci EF i CF, priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti supruga, odnosno oca počam od 6. listopada 2008.

9. Iz obračuna isplaćene mirovine korisnicima F i TF razvidno je da im je od strane tužitelja za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019. s naslova obiteljske mirovine ukupno isplaćeno 8.005,30 EUR (60.315,96 kn).

10. Među strankama je prijeporna primjena prava, odnosno po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Je li mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), dalje u tekstu: ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), dalje u tekstu ZOMO koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, kao i jesu li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima tužitelj (HZMO) od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode, a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, mjerodavne odredbe ZOOP ili ZMO.

11. Tužitelj drži, budući da potražuje tužbenim zahtjevom naknadu štete za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019., da se primjenjuje Zakon o mirovinskog osiguranju iz 2013., a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, te ističe da se čl. 27. ZOOP odnosi isključivo na invalidsku mirovinu, a tužitelj u ovoj parnici potražuje naknadu štete nastalu isplatom obiteljske mirovine.

12. Tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, prema kojima se u postupcima između tužitelja i osiguratelja vezano uz naknadu štete s osnova regresne tražbine za isplate mirovina po polici automobilske odgovornosti, primjenjuje čl. 27. ZOOP. (Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020.).

13. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), dalje u tekstu ZMO-a, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. toč. 1.).

14. Po shvaćanju ovog suda, sukladno navedenim odredbama, tužitelj bi imao pravo na naknadu stvarne štete.

15. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. toč. 1. ZMO), dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. toč. 1. ZMO).

16. Prema shvaćanju tuženika obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos obiteljske mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljena zbog povrede na radu. U konkretnom slučaju, djeci pokojnog osiguranika tužitelja je priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a iz dokumentacije koju tužitelj dostavlja u spis ne proizlazi nikakva razlika u odnosu na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu koju bi primao osiguranik tužitelja (da je u nekom drugom slučaju prijevremeno umirovljen zbog ozljede na radu), niti tužitelj dokazuje da je obiteljska mirovina veća od mirovine koja bi bila priznata osiguraniku zbog ozljede na radu.

17. Po stavu ovog suda, po redovnom tijeku stvari, da u štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik tuženika nije uslijedila smrt osiguranika tužitelja, osiguranik bi nastavio raditi i ostvario starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZMO tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnoj situaciji, tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do smrti svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale.

18. U takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

19. Na tu okolnost je, po prijedlogu tuženika proveden dokaz financijskim vještačenjem po Zrinku Ručević, stalnom sudskom vještaku financijske struke.

20. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da, u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, kako u utuženom razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019. razlike između isplaćene obiteljske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svome osiguraniku pod pretpostavkom da je ista bila određena u slučaju ozljede na radu, nakon uračunavanja suodgovornosti osiguranika tužitelja za predmetni štetni događaj u omjeru od 20%, iznose ukupno 304,71 EUR (2.295,51 kn).

21. U svom usmenom očitovanju po prigovorima tuženika, vještak iste argumentirano otklanja i ostaje kod danog nalaza i mišljenja. Ističe da je nalaz i mišljenje sačinio na temelju citiranih odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju na temelju kojih je izračunao pretpostavljenu invalidsku mirovinu koja bi bila isplaćena pokojnom osiguraniku tužitelja pod pretpostavkom da je ista bila određena u slučaju ozljede na radu, pri čemu je u izračunima koristio mirovinski faktor od 0,6667 u skladu s čl. 80. st. 1. toč. 6. ZMO prema kojoj odredbi se taj faktor primjenjuje za invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, a koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti. Ističe kako je navedeni mirovinski faktor primijenjen jer se radi o jedinoj odredbi članka 80. ZOMO koja govori specifično o invalidskoj mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu. Tuženik prigovara primjeni tog mirovinskog faktora ističući kako se u konkretnom slučaju ne radi o mirovini koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja te ističe da bi se u konkretnom slučaju trebao primijeniti mirovinski faktor od 0,80 ili 1,0 prilikom izračuna pretpostavljene invalidske mirovine. U odgovoru na navedeno može reći kako su se odredbe čl. 80. st. 1. ZOMO od dana početka primjene tog Zakona (1. siječnja 1999.) više puta mijenjale, a u pogledu mirovinskih faktora za invalidsku mirovinu isti su u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, odnosno donošenja predmetnog tužiteljevog rješenja o priznavanju prava na obiteljsku mirovinu iznosili 1,0 za invalidsku mirovinu određenu zbog opće nesposobnosti za rad, odnosno 0,80 za invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Ako sud utvrdi da bi se trebao primijeniti jedan od ta dva mirovinska faktora za izračun pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila određenom pokojnom osiguraniku tuženika u slučaju ozljede na radu, ističe kako bi se već primjenom mirovinskog faktora od 0,80 radilo o polaznoj pretpostavljenoj invalidskoj mirovini od 2.473,87 kuna što je veće od invalidske mirovine isplaćene u predmetnom razdoblju, pa bi dakle za cijelo predmetno razdoblje pretpostavljena invalidska mirovina koja bi bila određena za slučaj ozljede na radu bila veća od obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a onda posljedično ne bi bilo pozitivnih razlika između mirovina koje tužitelj isplaćuje i pretpostavljene invalidske mirovine, tj. radilo bi se o razlikama od 0,00 EUR. Na dodatno pitanje pun. tužitelja kako je moguće da je prema njegovom izračunu već s primjenom mirovinskog faktora od 0,8 došlo do situacije da nema razlika, a s obzirom na to da je u konkretnom slučaju primijenjen mirovinski faktor 0,9, može reći kako iz rješenja koje je tužitelj priložio uz tužbu, a koje se nalazi na stranicama 15-17 spisa proizlazi da je obiteljska mirovina priznata u visini od 2.783,10 kuna, i to za tri člana obitelji pokojnog osiguranika (supruga i dvoje djece), no s obzirom da se supruga pok. osiguranika u vrijeme donošenja predmetnog rješenja nalazila u radnom odnosu, navedeno je u rješenju kako će se isplaćivati obiteljska mirovina u svoti od 2.473,87 kuna s obzirom da je određena za dva člana obitelji za sve vrijeme dok se supruga pok. osiguranika nalazi u osiguranju, dakle dok radi. Vidljivo je dakle da visina mirovine o kojoj se vještak usmeno očitovao primjenom faktora 0,8 odgovara iznosom upravo onoj mirovini koja je rješenjem tužitelja određena za isplatu.

22. Sud prihvaća nalaz i mišljenja vještaka, kao i njegovo usmeno očitovanje jer je izražen sukladno pravilima struke, a vještak je jasno odgovorio na zadatak vještačenja.

23. Budući da je provedenim vještačenjem utvrđeno da nema pozitivnih razlika između mirovina koje tužitelj isplaćuje i pretpostavljene invalidske mirovine, te kako se u konkretnoj pravnoj stvari ima primijeniti čl. 27. ZOOP, a ne čl. 161. ZOMO, slijedom čega tužitelj ne trpi štetu jer je obiteljska mirovina priznata zbog ozljede na radu, kako to proizlazi iz samog rješenja o priznanju mirovine i obrazloženja istog rješenja, pa nema razlike između mirovine koju tužitelj isplaćuje i mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj ozljede na radu neovisno o mirovinskim faktorima koji bi se primijenili 1,00 ili 0,80) jer bi se već primjenom mirovinskog faktora od 0,80 radilo o polaznoj pretpostavljenoj invalidskoj mirovini od 2.473,87 kuna što je veće od invalidske mirovine isplaćene u predmetnom razdoblju, pa bi dakle za cijelo predmetno razdoblje pretpostavljena invalidska mirovina koja bi bila određena za slučaj ozljede na radu bila veća od obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a onda posljedično ne bi bilo pozitivnih razlika između mirovina koje tužitelj isplaćuje i pretpostavljene invalidske mirovine, odnosno radilo bi se o razlikama od 0,00 EUR. 24. Glede osporavanja tuženika da potvrda tužitelja nema svojstvo javne isprave, ističe se da je osnovno pravilo dokaznog postupka sadržano u obvezi stranaka na dokazivanje istinitosti iznesenih tvrdnji. Ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti. Ako sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku pravno relevantnu činjenicu, o njenom postojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a). Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

25. U odnosu na osporenu visinu tužbenog zahtjeva ističe se da obračun isplaćenih mirovina koji je sačinjen od strane tužitelja i prema kojima je utvrđena visina naknade štete čije plaćanje tužitelj zahtijeva od tuženika u omjeru 80%, neovisno o tome što se na toj ispravi naznačuje po samom tužitelju da ona ima značaj javne isprave iz čl. 161.-170. ZOMO, takva potvrda nema značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a pa je time i teret dokaza o izvršenim isplatama na strani tužitelja, gdje i ovakva potvrda može biti dokaz. (tako i VSRH u odluci posl. br. Rev-1437/21).

26. Osporavanje tuženika da tužitelj nije vršio isplate mirovine kako to navodi u tužbi nije osnovano budući je tužitelj iste vršio, sukladno svom rješenju koji je pravna osnova istog (stanica 15-17 spisa), a i iz nalaza i mišljenja je vrlo jasno razvidno kada i koliko je tužitelj plaćao s naslova obiteljske mirovine djeci pokojnog osiguranika tužitelja.

27. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Sukladno čl. 165. ZMO potraživanje naknade štete zastarijeva istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje u tekstu ZOO-a, a rokovi počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je priznato pravo iz mirovinskog osiguranja. U ovom predmetu tužitelj potražuje naknadu štete za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019., a tužba je podignuta 26. veljače 2020., slijedom čega je razvidno da je ista podignuta unutar roka iz čl. 230. ZOO (tako i VSRH u Rev-x-800/12 od 3. srpnja 2013.).

28. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora 6.404,24 EUR) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

29. Tuženiku zastupanom po odvjetniku je priznat parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 16.11.2021., 6.6.2022., 6.11.2023., 4.7.2024. i 20.1.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT 500 bodova), sastav podnesak od 6.11.2020. i 11.6.2024. (Tbr. 8. toč. 1. i 4. 125 bodova), odnosno ukupno 725 bodova ili 1.450,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 362,50,00 EUR, što ukupno iznosi 1.812,50 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

30. Budući da je tuženik traži zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 26. veljače 2028. do isplate.

31. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- tužitelju

- pun. tuženika