Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-1038/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Noršić, odvjetnica u Zagrebu, Trg kralja Tomislava 21, protiv I-tuženika DD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II-tuženika FD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima Indiri Isaković Ivanković, odvjetnici u Zagrebu, Petrinjska 29 i Vedranu Ivankoviću, odvjetniku u Zagrebu, Gredička 23, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) i 2) protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-916/2024-33 od 29. svibnja 2024., dana 26. velječe 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika pod 1) Aleksandra [adresa]) FD kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-916/2024-33 od 29. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da pisana oporuka pred svjedocima koju je dana 20.12.2017. godine sastavio ostavitelj DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije istinita niti pravno valjana u točki 6., te da ne proizvodi pravne učinke u dijelu u kojem je tužiteljica ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isključena iz nasljedstva.

Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka sadržan u petitu st. drugog tužbenog zahtjeva odbija se kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev I i II-tuženika za naknadom troškova ovog parničnog postupka, kao neosnovan.“

2. Protiv citirane presude žalbu su izjavili tuženici zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu suda prvog stupnja i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da presudu u cijelosti ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak s nalogom da se novi postupak ima provesti pred drugim raspravnim sucem.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica ističe kako su navodi koje tuženici iznose u predmetnoj žalbi neutemeljeni u cijelosti, a sve jer je prvostupanjski sud donio presudu na temelju ispravno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava i u skladu s odredbama parničnog postupka. Predlaže drugostupanjskom sudu da odbije žalbu tuženika kao neosnovanu u cijelosti, uz naknadu troškova sastava tužiteljici odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi s čl. 338. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP), kojom je propisano da izrađena odluka mora imati uvod, izreku i obrazloženje, a prema st. 4. istog članka sud je dužan u obrazloženju svoje odluke izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a na koji način je sud i postupio.

5.1. Žalitelj neutemeljeno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, osporavajući ocjenu izvedenih dokaza od strane suda glede iskaza saslušanih svjedoka AD, ŽDM, ID i ČD kao i stranačkih iskaza. Na takve navode prvenstveno treba reći da je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocjena izvedenih dokaza pridržana za sud. Međutim, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kako je to propisano odredbom članka 8. ZPP. Stoga sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, a stečeno uvjerenje je dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, tako da nije osnovan ni ovaj žalbeni navod tuženika. Navedeno se odnosi i na stranački iskaz sada pok. tuženice ZD, a o čemu će dalje biti riječi.

5.2. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

5.3. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja da pisana oporuka pred svjedocima koju je dana 20. prosinca 2017. godine sastavio ostavitelj sada pok. DD nije istinita niti pravno valjana u točki VI, te da ne proizvodi pravne učinke u dijelu u kojem je tužiteljica ŽD isključena iz nasljedstva, u smislu odredbe čl. 85. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. - dalje: ZN).

6.1. Nije sporno da je u toč. VI sporne oporuke, otac tužiteljicu kao svoju kćer isključio iz oporuke, navodeći da se ona teško moralno ogriješila prema njemu kao ocu, da je njezin odnos bio usmjeren prema njemu samo zbog stjecanja materijalne koristi, da je prekinula kontakt s njim, da se nije interesirala o njegovom zdravlju, da ga nije obavijestila o sinu i da ne želi imati kontakt sa svojim bratom FD, ovdje tuženikom 2) te da uglavnom odbija kontakt.

6.2. Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je majka tužiteljice preminula neposredno po porodu djeteta (tužiteljice), a brigu oko tužiteljice preuzeli su djed i baka po majčinoj strani, Ž i OD, s tim što je otac tužiteljice često putovao te bio uglavnom odsutan iz Hrvatske, te je otac tužiteljice, nekoliko godina iza smrti prve supruge, stupio u brak sa sada pokojnom tuženicom ZD, te s njom imao dijete, DD, ovdje tuženika 1).

6.3. Pored toga, iz iskaza svjedokinje AD proizlazi da je prvotno došlo do prekida kontakta između djeda i bake (po majci) te oca tužiteljice zbog ženidbe s drugom ženom, odnosno s inicijalnom tuženicom 1), što je očito prouzročilo unutar obitelji poremećaj odnosa, što proizlazi i iz iskaza svjedokinje ŽDM koja je iskazivala o "naredbodavnom" ponašanju oca, i činjenici da otac tužiteljice nije nazočio niti sprovodu njezinog djeda i bake, da je naknadni poremećaj odnosa uzrokovao pokušaj oca dislocirati tužiteljicu od djeda i bake na drugu lokaciju, o čemu su suglasno iskazali svi saslušani svjedoci, što je očito izazvalo određenu traumu kod tužiteljice koja je tada bila dijete, da je tužiteljica patila zbog nedostatka kontakta s ocem, dapače višestruko ga je pokušavala kontaktirati kroz dugi vremenski period i to neuspješno, dok ju otac nije niti posjetio u bolnici kada je pretrpjela tešku prometnu nesreću opasnu po život, iako je očito znao za tu činjenicu s obzirom da se o zdravstvenom stanju tužiteljice raspitivala njegova druga supruga, a da je tužiteljica pokušavala doći do adrese oca i preko svog brata, ovdje tuženika pod 2), što je završilo neuspješno, slijedom čega ga očito nije niti mogla obavijestiti o svojem obiteljskom stanju i novostima oko djeteta.

6.4. Nadalje, što se tiče navoda oca u spornoj oporuci o materijalnim interesima tužiteljice prema njemu, da se iz nijednog iskaza svjedoka, a niti iskaza same tužiteljice to ne može zaključiti, tim više što je otac brinuo u određenim segmentima o tužiteljici, ali samo određeno vrijeme, te su o njoj financijski uglavnom brinuli djed i baka po majci, a kasnije je i sama tužiteljica počela raditi i zarađivati, s tim da u spisu nema nikakvih dokaza o bilo kakvim financijskim težnjama tužiteljice prema ocu ili njegovoj imovini.

6.5. Prethodna utvrđenja suda ne mijenjaju ni stranački iskazi tuženika, pa tako ni iskaz sada pokojne tuženice ZD, na što žalba neutemeljeno upire, koja u srži opisuje uobičajene obiteljske probleme s kojima se susreću obitelji u kojima - da li zbog smrti, rastave ili drugih događaja - umjesto inicijalnog roditelja se pojavljuje druga osoba na mjestu jednog od stvarnih (krvnih) roditelja te poteškoća koje se mogu javiti u odnosu na prihvaćanje takve osobe od strane djeteta koje niti nema nikakvog izbora oko toga, jer takva osoba nikada u pravilu ne može zamijeniti jednog od krvnih roditelja. Time i opisi tužiteljičinih negativnih opaski prema ocu koje složno ističu tuženici spadaju u krug obiteljskih razmirica neodlučnog intenziteta u opisanoj konkretnoj situaciji.

6.6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje kako u relevantnim dijelovima zbog kojih je tužiteljica isključena iz ostavine, nisu ničim dokazane tvrdnje u oporuci, da bi se tužiteljica teško ogriješila prema ostavitelju, u smislu odredbe čl. 85. st. 1. toč. 1. i čl. 86. ZN.

7. I po mišljenju ovog suda činjenica što tužiteljica godinama nije posjećivala oca, nije tako teška povreda moralnih obveza koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, obzirom na nesuglasice i razmirice koje su nastale između članova obitelji nakon ženidbe njenog oca, s obzirom da je i ostavitelj svojim ponašanjem doprinio ovako narušenom odnosu koji je imao s tužiteljicom, tražeći da se ona nakon zajedničkog života s djedom i bakom po majci, a koji su joj zapravo preuzeli ulogu oca i majke, doseli k njemu te nije bilo za očekivati da dođe živjeti s maćehom, te s obzirom da ne postoje neke druge okolnosti kao npr. nemoć ili siromaštvo ostavitelja, koje bi činjenicu neposjećivanja mogle činiti teškom moralnom povredom. Sukladno ovom uvjerenju, ovaj drugostupanjski sud smatra da ne postoje razlozi za isključenje tužiteljice iz nasljeđivanja.

7.1. Da bi se povreda zakonske ili moralne obveze mogla smatrati opravdanim razlogom za isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva, u skladu s odredbom čl. 85. st. 1. toč. 1. ZN, povreda mora biti utvrđena i mora biti teža.

7.2. Naime, odredbom čl. 85. st. 1. toč. 1. ZN propisano je da oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio, između ostalog i ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze teže ogriješi prema ostavitelju.

7.3. Odredbom čl. 86. ZN propisano je da oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to izraziti u oporuci na nesumljiv način, a korisno je da navede i temelj isključenja.

7.4. Cijeneći (sukladno navedenim materijalnopravnim odredbama) u oporuci izraženu raspoložbu ostavitelja ovaj sud prihvaća tumačenje prvostupanjskog suda, prema kojemu je sada pokojni ostavitelj zbog određenih razloga želio isključiti iz nasljedstva tužiteljicu-svoju kćer.

7.5. Kazati je da je institut isključenja nasljednika ono iznasljeđivanje kojim ostavitelj kažnjava osobu koja je i njegov potencijalni nužni nasljednik za neke njezine postupke, sprječavajući je, na taj način, da ga u potpunosti ili djelomično naslijedi makar i kao nužni nasljednik. Upravo s obzirom na karakter isključenja od nasljedstva kao kazne - u onom opsegu u kojem je ostavitelj opravdano iznaslijedio svog potencijalnog nužnog nasljednika, taj je nasljednik izgubio pravnu osnovu za stjecanje nasljednog prava. Isključenje iz nasljedstva je ujedno i isključenje od prava na zakonski dio. Međutim, drugo je pitanje je li isključenje opravdano (jer samo opravdano isključenje može dovesti do pravnih posljedica isključenja utvrđenih u odredbi čl. 87. ZN).

7.6. S ocjenom prvostupanjskog suda da se tužiteljica nije teže ogriješila o moralnu obvezu prema ostavitelju slaže se i ovaj sud, jer je ponašanje tužiteljice rezultat poremećenih obiteljskih odnosa, te da se stoga nije teže ogriješila u pogledu svojih moralnih obveza prema ocu koji također nije ništa poduzimao da se obiteljske razmirice razriješe. Naime, iz predmetnog spisa proizlazi da su se odnosi u obitelji pogoršali nakon što se otac oženio s drugom ženom i nakon što njegova supruga očito nije bila prihvaćena u obitelji pokojne majke tužiteljice. Prema shvaćanju ovoga suda, odnos roditelja i odrasle djece uvijek bi morao podrazumijevati međusobno uvažavanje (različitih osobnosti) i dvostranu komunikaciju koja se gradila tijekom cijelog života.

7.7. Konačno, sukladno odredbi čl. 86. st. 3. ZN, u slučaju spora o opravdanosti isključenja, teret dokaza da je isključenje opravdano leži na onome koji se na isključenje poziva, a tuženici u ovoj parnici nisu uspjeli dokazati opravdanost ostaviteljevog isključenja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Rev 2271/2013- 2).

8. Odluka o trošku pravilno se temelji na odredbi čl. 152. ZPP.

9. Slijedom iznesenog, valjalo je presuditi kao pod toč. I izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

10. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zadru 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica